Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Putnički kutak / Najbolji animirani filmovi za ljubitelje putovanja
Posted inPutnički kutak

Najbolji animirani filmovi za ljubitelje putovanja

Posted - Kaća&Marko Posted on 05.10.2019.
0

Animirani filmovi odavno nisu samo zabava za najmlađe. Iako su njihovi junaci neretko životinje, mitska bića ili ljudi sa nadljudskim sposobnostima i iako nemaju kompleksne radnje, priče koje ispredaju su univerzalne i vanvremenske.

Međutim, iako univerzalne, te priče su često i priče o folkloru i tradiciji jednog naroda ili jednog podneblja. Istina je da su to i umnogome ulepšane, romantizovane verzije pravih priča, ali su i dalje priče koje nas uvode u neke druge svetove i možda podstaknu da sami otkrijemo više, bilo kroz knjige, bilo kroz putovanja.

Pročitajte još:
Najbolji igrani filmovi za ljubitelje putovanja

Bez obzira na to da li su njihove radnje smeštene u pravim zemljama ili fiktivnim kraljvestvima inspirisanim određenim delovima sveta, animirani filmovi koji slede nas vode po svim kontinentima i bliže upoznaju sa fantastičnim pričama iz drugih kultura.

Aladin (1992)

Jedan od najpoznatijih i najpopularnijih Diznijevih filmova ikad, Aladin je zasnovan na priči iz 1001 noći, zbirki legendi i bajki u kojoj junakinja Šeherezada svaku noć priča novu priču svom mužu, kralju koji ubija supruge samo jedan dan nakon venčanja, da bi izbegla sudbinu svojih prethodnica.

Zanimljivo je da se priča o Aladinu ne nalazi u originalnoj zbirci, poznatoj još i kao Arapske noći. Naime, kada je jedan Francuz u 18. veku prevodio zbirku, dodao je još nekoliko priča koje je čuo od nekog Sirijca, između ostalih i Aladina. Originalna verzija priče se umnogome razlikuje od animiranog filma, pre svega po tome što je pravi Aladin zapravo iz Kine.

Diznijev Aladin je smešten u fiktivnom gradu Agrabahu, nedaleko od reke Jordan, i prikazuje život u jednoj relativno liberalnoj bliskoistočnoj zemlji. Iako Agrabah ne postoji, režiseri filma su potvrdili da je prvobitna ideja bila da se radnja dešava u Bagdadu, u Iraku.

Kada je izbio Zalivski rat, odlučeno je da će se radnja Aladina premestiti u izmišljeni grad i tako je nastao Agrabah, mesto za koje mnogi misle da je u stvari mešavina Bagdada i Agre, indijskog grada u kome se nalazi Tadž Mahal (koji je poslužio kao inspiracija za sultanovu palatu u filmu).

Moana (2016)

Moana je priča o kćerki poglavice jednog polinežanskog ostrva koja uspeva da spasi svoj narod i povede ga u nova pomorska osvajanja, prekinuvši takozvanu Dugačku pauzu.

Naime, Polinežani su nastanili ostrva najbliža Australiji i Novom Zelandu još pre 3,500 godina. Nakon dolaska na Samou, Fidži i druga ostrva u zapadnoj Polineziji, ovi narodi su prestali da osvajaju nove terirotije skoro 2,000 godina, sve dok nisu stigli do centralne i istočne Polinezije pre 1,000-1,500 godina.

Ovaj period od 2,000 godina se zove Dugačka pauza i niko ne zna šta je dovelo do njega. Još bitnije, niko ne zna zašto su pre 1,500 godina Polinežani naprasno odlučili da opet krenu u osvajanje, otkrivši i naselivši apsolutno sva ostrva na kojima ima uslova za život u centralnom i istočnom Pacifiku.

Moana je omaž polinežanskim veštinama plovidbe, najverovatnije isnpirisana pravim žiteljima Samoe, ostrvske države koje nosi nadimak Ostrvo navigacije. Ipak, režiseri Moane su nakon obilaska regiona odlučili da izmisle Motunui ostrvo u Polineziji i iskoriste elemente raznih tradicija da bi mogli da ispoštuju sve polinežanske narode.

Koko (2017)

Dan mrtvih je jedan od najvažnijih meksičkih praznika koji se slavi širom zemlje u čast pokojnika. Meksikanci, naime, veruju da je ovaj praznik jedini dan u toku godine kada se njihovi mrtvi vraćaju u svet živih.

Dan mrtvih je pre svega bitan zato što u Meksiku postoji verovanje u tri smrti. Prva je fizička smrt, smrt tela. Druga je kada se telo sahrani, kada se vrati prirodi. Treća je kada se osobe više niko živ ne seća. Dan mrtvih odlaže tu treću, finalnu smrt.

Koko je Piksarov film inspirisan Danom mrtvih koji gledaoce ne prenosi samo u Meksiko tokom ovog praznika već direktno i u Zemlju mrtvih, gde protagonista priče traži način da se vrati u svet živih i ujedno i skine zabranu koja njegova porodica ima na stvaranje muzike.

Možda sve ovo zvuči previše morbidno za animirani film, ali Koko je zapravo priča o tome kako se smrt doživljava u drugoj kulturi i kako treba da cenimo svoje najbliže, i žive i mrtve.

Iako je radnja i ovog animiranog filma smeštena u izmišljenom gradu Santa Sesila u Meksiku, skoro sva mesta u filmu su zasnovana na pravim mestima, znamenitostima, trgovima, zgradama i grobljima u državi.

Kralj lavova (1994)

Kralj lavova je prvi Diznijev film koji nije zasnovan na već postojećoj priči, uprkos tome što delom inspiraciju crpi iz Šekspirovog Hamleta.

Međutim, iako su stvaraoci Kralja lavova i sami rekli da su preuzeli elemente iz jedne od najpoznatijih Šekspirovih tragedija, mnogi tvrde da film ima previše sličnosti i sa japanskom anime serijom Kimba, beli lav.

Sa izlaskom nove verzije Kralja lavova 2019. godine, pojavile su se i tvrdnje da je animirani film zapravo zasnovan na afričkoj priči o Sundiata Keitu, osnivaču najvećeg zapadnoafričkog carstva, carstva Malija, koji je vladao u 13. veku i nosio nadimak Kralj lavova.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno — radnja Kralja lavova je smeštena negde u Africi. Teritorija prikazana u filmu je naravno izmišljena, ali je tim koji je radio animaciju izjavio da su modelovali Simbin dom po raznim delovima Kenije, pre svega nacionalnom parku Vrata pakla.

Moguće da su tvorci filma našli inspiraciju i u nekim drugim afričkim zemljama, pogotovo imajući u vidu da je Simbin najbolji drugar Timon merkat — a merkati žive u Južnoafričkoj Republici, Namibiji, Bocvani i Angoli.

Zaleđeno kraljevstvo (2013) 

Zaleđeno kraljevstvo je bazirano na dosta mračnijoj Snežnoj kraljici, jednoj od najpoznatijih bajki danskog pisca Hansa Kristijana Andersena.

Prilagođeno vremenu i publici, Diznijevo Zaleđeno kraljevstvo je priča o dvema sestrama, Elsi, snežnoj kraljici sa super moćima, i Ani, neustrašivoj princezi koja kreće u avanturu sa sakupljačem leda, njegovim irvasom i Sneškom belićem da zaustavi večitu zimu u Arendelu.

Imajući u vidu skandinavske korene originalne bajke, nimalo ne čudi što mesto u kome se dešava radnja Zaleđenog kraljevstva neverovatno podseća na Norvešku, čiji fjordovi su bili glavna inspiracija za kraljevstvo Arendel.

U filmu se i pojavljuju neke od najpoznatijih znamenitosti u zemlji, uključujući Akershus tvrđavu u Oslu, Nidaros katedralu u Trondhajmu i Brugen, niz šarenih kuća na doku, u Bergenu.

Drugi elementi skandinavkse kulture se takođe prožimaju kroz čitav film — fjordovi, vikinški brodovi, stave crkve, termalni izvori, lutefisk. Osim toga, tvorci Zaleđenog kraljevsta su u film ubacili i neke elemente laponske kulture, poput irvasa koji vuku saonice.

Mulan (1998)

Hua Mulan je bila legendarna kineska ratnica koja je živela između 4. i 6. veka, tokom građanskog rata, kada je zemlja bila podeljena između Severne i Južne dinastije, i koja se proslavila u borbi protiv južnih osvajača — prerušena u muškarca.

Mulan je zauzela mesto svog oca u vojsci i učestvovala 12 godina u ratu, na kraju sukoba odbivši bilo kakve nagrade. Na kraju priče, ova izvanredna ratnica se nalazi sa saborcima koji tek tada shvataju da je žena.

Diznijeva verzija Mulan manje-više prati kostur ove legende, dodavši još neke dramske momente i ljubavni zaplet u priču, mada je bitno napomenuti da se Kinezima nije dopalo odstupanje od njihovog foklora.

Pošto se radnja Mulan dešava u Kini, na severu zemlje, donekle je očekivano u animiranom filmu videti Kineski zid i Zabranjeni grad, dve najčuvenije znamenitosti u zemlji, kao i mnoge druge poznate i manje poznate elemente kineske kulture.

Kao i u drugim Diznijevim animiranim filmovima, i u Mulan je kultura koja je inspirisala priču na nekim mestima pogrešno predstavljena, najverovatnije zbog pokušaja da se kompleksna istočnjačka kultura poput kineske približi zapadnjacima, ali je nesumnjivo da ovaj animirani film gledaoce iz drugih delova sveta može prilično da zainteresuje za kineske legende, običaje i tradiciju.

Hrabra Merida (2012)

Zasnovana ne samo na bajkama Hansa Kristijana Andersena i braće Grim nego i na odnosu režiserke sa svojom kćerkom, Hrabra Merida je priča o srednjovekovnoj škotskoj princezi koja odbija da se povinuje viševekovnoj tradiciji i uda za sina nekog od očevih saveznika.

Radnja filma se dešava u 10. veku, ali malo toga u Hrabroj Meridi zapravo oslikava Škotsku u tom vremenskom periodu, počevši od odeće pa do prikazanih zamkova.

Moguće je da je ekipa koja je radila film rekla da je Hrabra Merida smeštena u tom vremenskom periodu jer su medvedi poslednji put viđeni u Škotskoj u 9. ili 10. veku; posle toga ne bi bilo moguće utemeljiti priču na njihovom postojanju.

S druge strane, iako u filmu nema mnogo elemenata keltske mitologije ili kulture i iako nije vođeno previše računa o istorijskim činjenicama, tvorci Hrabre Meride su više nego očigledno dali sve od sebe da predstave Škotsku, pogotovo njene prirodne lepote, u najboljem svetlu.

Carevo novo odelo (2000) 

Uprkos naslovu, Diznijevo Carevo novo odelo nije zasnovano na istoimenoj kratkoj priči Hansa Kristijana Andersena.

Animirani film o razmaženom inkanskom caru koji se pretvara u lamu je prvobitno trebalo da bude mnogo ozbiljnije ostvarenje inspirisano Kraljevićem i prosjakom, romanom Marka Tvena, i da nosi naslov Kraljevstvo sunca.

Međutim, zbog lošeg uspeha Pokahontas i Zvonara Bogorodičine crkve na blagajnama, čelnici Diznija su odustali od ovog projekta i odlučili da naprave laganu komediju umesto epskog ostvarenja poput Kralja lavova.

Carevo novo odelo je stoga možda i najslabiji film na ovoj listi, ali zaslužuje da se nađe među najboljim animiranim filmovima o putovanjima jer se odigrava u carstvu Inka.

Osim što je Kuskovo (Kusko je dobio ime po gradu Kusko u današnjem Peruu) carstvo inspirisano Maču Pikčuom, jednim od sedam svetskih čuda, i drugi elementi u filmu — poput društvene strukture, umetnosti, lama i alpaka — makar malo mogu da dočaraju vreme ove nekada moćne južnoameričke civilizacije.

Ipak, film bi zasigurno bio mnogo bolji da je imao ozbiljniju notu i da je veći fokus bio na onome što se zna o Inkama nego na komičnim efektima.

Herkul (1997)

Inspirisan grčkim mitovima o Heraklu, Herkul je priča o sinu vrhovnog boga Zevsa koji kao beba postaje smrtnik i kroz herojstvo treba da povrati svoj božanski status. Imajući u vidu da su bogovi u grčkoj mitologiji daleko od savršenih, tvorci ovog filma su morali dosta da ublaže originalne priče i napišu scenario koji je podoban za mlađu publiku.

Uprkos tome, daleko od toga da Herkul ne može da se dopadne i starijima, pogotovo onima koje zanimaju antička grčka istorija i mitologija (ali im ne smetaju umetničke slobode karakteristične za filmska ostvarenja).

Odajući počast grčkim mitovima na način tipičan Dizniju, Herkul dosta odstupa od originalnog materijala — ali to radi sa namerom. Tvorci filma uzimaju iz mitova ono što im se dopada i kroz čitavu priču mešaju elemente i stare Grčke i starog Rima, stvarajući grčko-rimski svet koji je prikladniji i možda zanimljviiji za klince nego onaj opevan u legendama.

Sa druge strane, vizuelna strana filma je više nego odlična. Gledajući Herkula, videćete neka od najbitnijih mesta antičke Grčke, od planine Olimp, doma grčkim bogovima i najviše planine u zemlji, i ostrva Rodos, mesta gde se nekada nalazio Kolos sa Rodosa, jedno od sedam svetskih čuda starog sveta, pa sve do Hadovog podzemlja.

U potrazi za Nemom (2003)

U Potrazi za Nemom je Piksarov animirani film o otetoj ribi klovnu Nemu i njegovom ocu Martinu koji zajedno sa plavom tang ribom Dori, zvezdom nastavka U potrazi za Dori, kreće u misiju spasavanja.

Junaci filma žive u Velikom koralnom grebenu, svetskom čudu prirode i najvećem sistemu koralnih grebena na svetu koji se sastoji iz skoro 3,000 pojedinačnih grebena i vidi iz svemira.

Greben se nalazi u Koralnom moru, nedaleko od obale Kvinslenda u Australiji, i dom je mnogim ugroženim ili endemskim vrstama zbog čega se često naziva najvećim živim organizmom na planeti.

Nažalost, usled zagađenja, globalnog zagrevanja i prekomernog ribarenja, i sam greben je ugrožen. Iako ga godišnje poseti oko 2 miliona turista, doduše, turizam ima minimalni negativni uticaj na greben.

Osim što je Piksar u oba filma upoznao široke narodne mase sa lepotom i biodiverzitetom grebena, U potrazi za Nemom nas vodi sve do Sidneja — tačnije, do sidnejske luke i ordinacije jednog lokalnog zubara.

Do neba (2009)

Verovatno najlepši Piksarov animirani film, Do Neba prati priču ostarelog udovca Karla Fredriksena koji zajedno sa dečakom Raselom kreće na putovanje u Južnu Ameriku, do Anđeoskog vodopada u Venecueli, da bi ispunio i svoj životni san i obećanje dato pokojnoj supruzi Eli.

Oduševljeni Anđeoskim vodopadom, najvišim vodopadom na svetu, Karl i Eli čitav život planiraju da otputuju u Venecuelu, ali im je novac koji ostavljaju sa strane za putovanje uvek potrebniji za nešto drugo. Na kraju, Karl ostaje sam i odlučuje da krene u ovu avanturu zbog Eli.

Do Neba nije film o Južnoj Americi ili Anđeoskom vodopadu nego priča o tome kako je samo putovanje bitnije od destinacije. To je film o svim onim stvarima koje čine život, o manjim i većim avanturama i ljudima koje volimo i sa kojima je svaki dan nova pustolovina, gde god da se nalazimo.

Do Neba je film koji može i treba da nas motiviše da uradimo stvari koje želimo, inspiriše da odemo na to putovanje o kojem maštamo i podseti da nikada nije kasno za nove avanture.

Pročitajte još:
Najbolji dokumentarni filmovi i serije o putovanjima

Ako vam se dopada ovaj tekst, značilo bi nam da ga podelite sa prijateljima. Možete nas zapratiti i na Instragram stranici i tako podržati rad našeg sajta. Do sledećeg teksta!

Prethodni članak Vize za državljane Republike Srbije
Sledeći članak Vodič za Amsterdam — dobro došli u najliberalniji grad u Evropi

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smešte 🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smeštena između Španije i Francuske, Kneževina Andora je poznata po dvema stvarima — turizmu i šopingu. 

Ova mikro-država površine 468 km2 u kojoj živi svega 80,000 ljudi godišnje ugosti preko 10 miliona turista, što skijaša i planinara, što onih koji u posetu dolaze zbog izuzetno niskih poreskih stopa. 

U prevodu, ako vas zanimaju zimski sportovi ili ste u okolini i u potrazi za jeftinim parfemima, odećom, alkoholom i sličnim stvarima, onda vas Andora neće razočarati. Ako vas ništa od ovoga preterano ne interesuje, onda verovatno možete i da preskočite posetu ovoj maloj državi.

Iako lepša od, recimo, Lihtenštajna, Andora nema nešto preterano da ponudi „klasičnim” turistima — druge male evropske države poput Malte ili San Marina imaju daleko veću i bolju turističku ponudu. 

Ne kažemo da Andora nema svoje čari — svako mesto na svetu ima — ali se ni ne slažemo sa putopisima koji je opisuju kao neki neverovatni skriveni dragulj Evrope. 

Takođe je istina da smo mi samo obišli glavni grad Andoru la Vellju, ali — makar što se nas tiče — apsolutno ništa ne bismo propustili da je nikada nismo posetili.

📌O tome kako doći do Andore i šta videti u Andora la Velji možete da pročitate kod nas na sajtu. 

#andorra🇦🇩 #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com