Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Putnički kutak / Najbolji animirani filmovi za ljubitelje putovanja
Posted inPutnički kutak

Najbolji animirani filmovi za ljubitelje putovanja

Posted - Kaća&Marko Posted on 05.10.2019.
0

Animirani filmovi odavno nisu samo zabava za najmlađe. Iako su njihovi junaci neretko životinje, mitska bića ili ljudi sa nadljudskim sposobnostima i iako nemaju kompleksne radnje, priče koje ispredaju su univerzalne i vanvremenske.

Međutim, iako univerzalne, te priče su često i priče o folkloru i tradiciji jednog naroda ili jednog podneblja. Istina je da su to i umnogome ulepšane, romantizovane verzije pravih priča, ali su i dalje priče koje nas uvode u neke druge svetove i možda podstaknu da sami otkrijemo više, bilo kroz knjige, bilo kroz putovanja.

Pročitajte još:
Najbolji igrani filmovi za ljubitelje putovanja

Bez obzira na to da li su njihove radnje smeštene u pravim zemljama ili fiktivnim kraljvestvima inspirisanim određenim delovima sveta, animirani filmovi koji slede nas vode po svim kontinentima i bliže upoznaju sa fantastičnim pričama iz drugih kultura.

Aladin (1992)

Jedan od najpoznatijih i najpopularnijih Diznijevih filmova ikad, Aladin je zasnovan na priči iz 1001 noći, zbirki legendi i bajki u kojoj junakinja Šeherezada svaku noć priča novu priču svom mužu, kralju koji ubija supruge samo jedan dan nakon venčanja, da bi izbegla sudbinu svojih prethodnica.

Zanimljivo je da se priča o Aladinu ne nalazi u originalnoj zbirci, poznatoj još i kao Arapske noći. Naime, kada je jedan Francuz u 18. veku prevodio zbirku, dodao je još nekoliko priča koje je čuo od nekog Sirijca, između ostalih i Aladina. Originalna verzija priče se umnogome razlikuje od animiranog filma, pre svega po tome što je pravi Aladin zapravo iz Kine.

Diznijev Aladin je smešten u fiktivnom gradu Agrabahu, nedaleko od reke Jordan, i prikazuje život u jednoj relativno liberalnoj bliskoistočnoj zemlji. Iako Agrabah ne postoji, režiseri filma su potvrdili da je prvobitna ideja bila da se radnja dešava u Bagdadu, u Iraku.

Kada je izbio Zalivski rat, odlučeno je da će se radnja Aladina premestiti u izmišljeni grad i tako je nastao Agrabah, mesto za koje mnogi misle da je u stvari mešavina Bagdada i Agre, indijskog grada u kome se nalazi Tadž Mahal (koji je poslužio kao inspiracija za sultanovu palatu u filmu).

Moana (2016)

Moana je priča o kćerki poglavice jednog polinežanskog ostrva koja uspeva da spasi svoj narod i povede ga u nova pomorska osvajanja, prekinuvši takozvanu Dugačku pauzu.

Naime, Polinežani su nastanili ostrva najbliža Australiji i Novom Zelandu još pre 3,500 godina. Nakon dolaska na Samou, Fidži i druga ostrva u zapadnoj Polineziji, ovi narodi su prestali da osvajaju nove terirotije skoro 2,000 godina, sve dok nisu stigli do centralne i istočne Polinezije pre 1,000-1,500 godina.

Ovaj period od 2,000 godina se zove Dugačka pauza i niko ne zna šta je dovelo do njega. Još bitnije, niko ne zna zašto su pre 1,500 godina Polinežani naprasno odlučili da opet krenu u osvajanje, otkrivši i naselivši apsolutno sva ostrva na kojima ima uslova za život u centralnom i istočnom Pacifiku.

Moana je omaž polinežanskim veštinama plovidbe, najverovatnije isnpirisana pravim žiteljima Samoe, ostrvske države koje nosi nadimak Ostrvo navigacije. Ipak, režiseri Moane su nakon obilaska regiona odlučili da izmisle Motunui ostrvo u Polineziji i iskoriste elemente raznih tradicija da bi mogli da ispoštuju sve polinežanske narode.

Koko (2017)

Dan mrtvih je jedan od najvažnijih meksičkih praznika koji se slavi širom zemlje u čast pokojnika. Meksikanci, naime, veruju da je ovaj praznik jedini dan u toku godine kada se njihovi mrtvi vraćaju u svet živih.

Dan mrtvih je pre svega bitan zato što u Meksiku postoji verovanje u tri smrti. Prva je fizička smrt, smrt tela. Druga je kada se telo sahrani, kada se vrati prirodi. Treća je kada se osobe više niko živ ne seća. Dan mrtvih odlaže tu treću, finalnu smrt.

Koko je Piksarov film inspirisan Danom mrtvih koji gledaoce ne prenosi samo u Meksiko tokom ovog praznika već direktno i u Zemlju mrtvih, gde protagonista priče traži način da se vrati u svet živih i ujedno i skine zabranu koja njegova porodica ima na stvaranje muzike.

Možda sve ovo zvuči previše morbidno za animirani film, ali Koko je zapravo priča o tome kako se smrt doživljava u drugoj kulturi i kako treba da cenimo svoje najbliže, i žive i mrtve.

Iako je radnja i ovog animiranog filma smeštena u izmišljenom gradu Santa Sesila u Meksiku, skoro sva mesta u filmu su zasnovana na pravim mestima, znamenitostima, trgovima, zgradama i grobljima u državi.

Kralj lavova (1994)

Kralj lavova je prvi Diznijev film koji nije zasnovan na već postojećoj priči, uprkos tome što delom inspiraciju crpi iz Šekspirovog Hamleta.

Međutim, iako su stvaraoci Kralja lavova i sami rekli da su preuzeli elemente iz jedne od najpoznatijih Šekspirovih tragedija, mnogi tvrde da film ima previše sličnosti i sa japanskom anime serijom Kimba, beli lav.

Sa izlaskom nove verzije Kralja lavova 2019. godine, pojavile su se i tvrdnje da je animirani film zapravo zasnovan na afričkoj priči o Sundiata Keitu, osnivaču najvećeg zapadnoafričkog carstva, carstva Malija, koji je vladao u 13. veku i nosio nadimak Kralj lavova.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno — radnja Kralja lavova je smeštena negde u Africi. Teritorija prikazana u filmu je naravno izmišljena, ali je tim koji je radio animaciju izjavio da su modelovali Simbin dom po raznim delovima Kenije, pre svega nacionalnom parku Vrata pakla.

Moguće da su tvorci filma našli inspiraciju i u nekim drugim afričkim zemljama, pogotovo imajući u vidu da je Simbin najbolji drugar Timon merkat — a merkati žive u Južnoafričkoj Republici, Namibiji, Bocvani i Angoli.

Zaleđeno kraljevstvo (2013) 

Zaleđeno kraljevstvo je bazirano na dosta mračnijoj Snežnoj kraljici, jednoj od najpoznatijih bajki danskog pisca Hansa Kristijana Andersena.

Prilagođeno vremenu i publici, Diznijevo Zaleđeno kraljevstvo je priča o dvema sestrama, Elsi, snežnoj kraljici sa super moćima, i Ani, neustrašivoj princezi koja kreće u avanturu sa sakupljačem leda, njegovim irvasom i Sneškom belićem da zaustavi večitu zimu u Arendelu.

Imajući u vidu skandinavske korene originalne bajke, nimalo ne čudi što mesto u kome se dešava radnja Zaleđenog kraljevstva neverovatno podseća na Norvešku, čiji fjordovi su bili glavna inspiracija za kraljevstvo Arendel.

U filmu se i pojavljuju neke od najpoznatijih znamenitosti u zemlji, uključujući Akershus tvrđavu u Oslu, Nidaros katedralu u Trondhajmu i Brugen, niz šarenih kuća na doku, u Bergenu.

Drugi elementi skandinavkse kulture se takođe prožimaju kroz čitav film — fjordovi, vikinški brodovi, stave crkve, termalni izvori, lutefisk. Osim toga, tvorci Zaleđenog kraljevsta su u film ubacili i neke elemente laponske kulture, poput irvasa koji vuku saonice.

Mulan (1998)

Hua Mulan je bila legendarna kineska ratnica koja je živela između 4. i 6. veka, tokom građanskog rata, kada je zemlja bila podeljena između Severne i Južne dinastije, i koja se proslavila u borbi protiv južnih osvajača — prerušena u muškarca.

Mulan je zauzela mesto svog oca u vojsci i učestvovala 12 godina u ratu, na kraju sukoba odbivši bilo kakve nagrade. Na kraju priče, ova izvanredna ratnica se nalazi sa saborcima koji tek tada shvataju da je žena.

Diznijeva verzija Mulan manje-više prati kostur ove legende, dodavši još neke dramske momente i ljubavni zaplet u priču, mada je bitno napomenuti da se Kinezima nije dopalo odstupanje od njihovog foklora.

Pošto se radnja Mulan dešava u Kini, na severu zemlje, donekle je očekivano u animiranom filmu videti Kineski zid i Zabranjeni grad, dve najčuvenije znamenitosti u zemlji, kao i mnoge druge poznate i manje poznate elemente kineske kulture.

Kao i u drugim Diznijevim animiranim filmovima, i u Mulan je kultura koja je inspirisala priču na nekim mestima pogrešno predstavljena, najverovatnije zbog pokušaja da se kompleksna istočnjačka kultura poput kineske približi zapadnjacima, ali je nesumnjivo da ovaj animirani film gledaoce iz drugih delova sveta može prilično da zainteresuje za kineske legende, običaje i tradiciju.

Hrabra Merida (2012)

Zasnovana ne samo na bajkama Hansa Kristijana Andersena i braće Grim nego i na odnosu režiserke sa svojom kćerkom, Hrabra Merida je priča o srednjovekovnoj škotskoj princezi koja odbija da se povinuje viševekovnoj tradiciji i uda za sina nekog od očevih saveznika.

Radnja filma se dešava u 10. veku, ali malo toga u Hrabroj Meridi zapravo oslikava Škotsku u tom vremenskom periodu, počevši od odeće pa do prikazanih zamkova.

Moguće je da je ekipa koja je radila film rekla da je Hrabra Merida smeštena u tom vremenskom periodu jer su medvedi poslednji put viđeni u Škotskoj u 9. ili 10. veku; posle toga ne bi bilo moguće utemeljiti priču na njihovom postojanju.

S druge strane, iako u filmu nema mnogo elemenata keltske mitologije ili kulture i iako nije vođeno previše računa o istorijskim činjenicama, tvorci Hrabre Meride su više nego očigledno dali sve od sebe da predstave Škotsku, pogotovo njene prirodne lepote, u najboljem svetlu.

Carevo novo odelo (2000) 

Uprkos naslovu, Diznijevo Carevo novo odelo nije zasnovano na istoimenoj kratkoj priči Hansa Kristijana Andersena.

Animirani film o razmaženom inkanskom caru koji se pretvara u lamu je prvobitno trebalo da bude mnogo ozbiljnije ostvarenje inspirisano Kraljevićem i prosjakom, romanom Marka Tvena, i da nosi naslov Kraljevstvo sunca.

Međutim, zbog lošeg uspeha Pokahontas i Zvonara Bogorodičine crkve na blagajnama, čelnici Diznija su odustali od ovog projekta i odlučili da naprave laganu komediju umesto epskog ostvarenja poput Kralja lavova.

Carevo novo odelo je stoga možda i najslabiji film na ovoj listi, ali zaslužuje da se nađe među najboljim animiranim filmovima o putovanjima jer se odigrava u carstvu Inka.

Osim što je Kuskovo (Kusko je dobio ime po gradu Kusko u današnjem Peruu) carstvo inspirisano Maču Pikčuom, jednim od sedam svetskih čuda, i drugi elementi u filmu — poput društvene strukture, umetnosti, lama i alpaka — makar malo mogu da dočaraju vreme ove nekada moćne južnoameričke civilizacije.

Ipak, film bi zasigurno bio mnogo bolji da je imao ozbiljniju notu i da je veći fokus bio na onome što se zna o Inkama nego na komičnim efektima.

Herkul (1997)

Inspirisan grčkim mitovima o Heraklu, Herkul je priča o sinu vrhovnog boga Zevsa koji kao beba postaje smrtnik i kroz herojstvo treba da povrati svoj božanski status. Imajući u vidu da su bogovi u grčkoj mitologiji daleko od savršenih, tvorci ovog filma su morali dosta da ublaže originalne priče i napišu scenario koji je podoban za mlađu publiku.

Uprkos tome, daleko od toga da Herkul ne može da se dopadne i starijima, pogotovo onima koje zanimaju antička grčka istorija i mitologija (ali im ne smetaju umetničke slobode karakteristične za filmska ostvarenja).

Odajući počast grčkim mitovima na način tipičan Dizniju, Herkul dosta odstupa od originalnog materijala — ali to radi sa namerom. Tvorci filma uzimaju iz mitova ono što im se dopada i kroz čitavu priču mešaju elemente i stare Grčke i starog Rima, stvarajući grčko-rimski svet koji je prikladniji i možda zanimljviiji za klince nego onaj opevan u legendama.

Sa druge strane, vizuelna strana filma je više nego odlična. Gledajući Herkula, videćete neka od najbitnijih mesta antičke Grčke, od planine Olimp, doma grčkim bogovima i najviše planine u zemlji, i ostrva Rodos, mesta gde se nekada nalazio Kolos sa Rodosa, jedno od sedam svetskih čuda starog sveta, pa sve do Hadovog podzemlja.

U potrazi za Nemom (2003)

U Potrazi za Nemom je Piksarov animirani film o otetoj ribi klovnu Nemu i njegovom ocu Martinu koji zajedno sa plavom tang ribom Dori, zvezdom nastavka U potrazi za Dori, kreće u misiju spasavanja.

Junaci filma žive u Velikom koralnom grebenu, svetskom čudu prirode i najvećem sistemu koralnih grebena na svetu koji se sastoji iz skoro 3,000 pojedinačnih grebena i vidi iz svemira.

Greben se nalazi u Koralnom moru, nedaleko od obale Kvinslenda u Australiji, i dom je mnogim ugroženim ili endemskim vrstama zbog čega se često naziva najvećim živim organizmom na planeti.

Nažalost, usled zagađenja, globalnog zagrevanja i prekomernog ribarenja, i sam greben je ugrožen. Iako ga godišnje poseti oko 2 miliona turista, doduše, turizam ima minimalni negativni uticaj na greben.

Osim što je Piksar u oba filma upoznao široke narodne mase sa lepotom i biodiverzitetom grebena, U potrazi za Nemom nas vodi sve do Sidneja — tačnije, do sidnejske luke i ordinacije jednog lokalnog zubara.

Do neba (2009)

Verovatno najlepši Piksarov animirani film, Do Neba prati priču ostarelog udovca Karla Fredriksena koji zajedno sa dečakom Raselom kreće na putovanje u Južnu Ameriku, do Anđeoskog vodopada u Venecueli, da bi ispunio i svoj životni san i obećanje dato pokojnoj supruzi Eli.

Oduševljeni Anđeoskim vodopadom, najvišim vodopadom na svetu, Karl i Eli čitav život planiraju da otputuju u Venecuelu, ali im je novac koji ostavljaju sa strane za putovanje uvek potrebniji za nešto drugo. Na kraju, Karl ostaje sam i odlučuje da krene u ovu avanturu zbog Eli.

Do Neba nije film o Južnoj Americi ili Anđeoskom vodopadu nego priča o tome kako je samo putovanje bitnije od destinacije. To je film o svim onim stvarima koje čine život, o manjim i većim avanturama i ljudima koje volimo i sa kojima je svaki dan nova pustolovina, gde god da se nalazimo.

Do Neba je film koji može i treba da nas motiviše da uradimo stvari koje želimo, inspiriše da odemo na to putovanje o kojem maštamo i podseti da nikada nije kasno za nove avanture.

Pročitajte još:
Najbolji dokumentarni filmovi i serije o putovanjima

Ako vam se dopada ovaj tekst, značilo bi nam da ga podelite sa prijateljima. Možete nas zapratiti i na Instragram stranici i tako podržati rad našeg sajta. Do sledećeg teksta!

Prethodni članak Vize za državljane Republike Srbije
Sledeći članak Vodič za Amsterdam — dobro došli u najliberalniji grad u Evropi

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Već smo pisali o Golubačkoj tvrđavi — doduše Već smo pisali o Golubačkoj tvrđavi — doduše sada već pre par godina — pa se ovaj put javljamo samo kratko. Ako hoćete da čitate više o tome kako izgleda poseta tvrđavi, kod nas na sajtu imate detaljan vodič, a ovde ćemo samo ponoviti da smo baš srećni i ponosni što u Srbiji postoji tvrđava poput Golupca — koju evo posećujemo već treći put, samo sada sa porodicom iz inostranstva. 💫❤️🤸‍♀️

#golubackatvrdjava #familytime
Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com