Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Norveška / Vodič za Bergen — Bože, kakav grad!
Posted inEvropa Norveška

Vodič za Bergen — Bože, kakav grad!

Posted - Kaća&Marko Posted on 09.07.2023.
0

Nakon 50 posećenih zemalja, uglavnom na našem kontinentu, evropski gradovi počinju da liče jedni na druge — i ma koliko veliki i predivni bili, čak i kada prvi put kročite u njih, oni vam ne deluju strano. Nije da se osećate baš kao kod kuće, ali dovoljno su poznati da se retko kad probudi ono neopisivno uzbuđenje koje tera suze radosnice na lice — i koje je bilo tako sveprisutno na prvih par putovanja.  

Putovanje u Skandinaviju — a pogotovo u Bergen — probudilo je u meni opet ta osećanja. Veličanstvena priroda koja ostavlja bez daha, raznobojne kuće koje više pripadaju na umetničkim slikama nego u pravom životu, prelepo, sunčano vreme u najkišovitijem gradu u Evropi, dugi dani koji se polako pretapaju u svetle noći nešto malo pre ponoći — sve ovo zajedno podsetilo me je na to koliko volim da putujem i zašto nikada ne želim da prestanem. 

Pogled sa Ulrikena.

U istorijskom centru.

„Bože, kakav grad!” — ovu rečenicu sam nebrojeno puta ponovila prvo šetajući Bergenom, a kasnije i opisujući ga drugim ljudima, jer je teško naći reči koje mogu da opišu mesto koje vam nepovratno ukrade srce na prvi pogled i na kome se osećate kao da na neki način pripadate, čak iako ste ga prvi put sada videli i možda nećete više nikada. 

Možda će vaš doživljaj Bergena biti potpuno drugačiji — i to je sasvim okej — ali što se mene tiče, mogu samo da zaključim da sam neverovatno zahvalna što sam imala privilegiju da par dana svog života provedem ovde, u gradu smeštenom na fjordu, okruženim planinama, u kome nisam videla mnogo toga što mi je bilo na „spisku”, ali u kome sam doživela baš sve ono — ni manje, ni više — što mi je bilo potrebno da se prisetim one istinske magije putovanja. 

Kako doći do Bergena 

Iz Srbije nažalost nema direktnih letova do Bergena, ali je grad očekivano dobro povezan sa Oslom i drugim većim gradovima u Skandinaviji. Air Serbia ima direktan let do Osla ponedeljkom, četvrtkom, petkom i nedeljom, a Norwegian ponedljkom, sredom i subotom (i petkom u letnjoj sezoni). 

Švedska (levo) i Norveška (desno) iz aviona, isti let.

Cene avio karata naravno variraju, ali mogu da se nađu već i od 60 EUR po pravcu sa obe avio kompanije. Slične su cene i od Osla do Bergena, ali između ova dva grada možete da putujete i busom ili vozom, doduše za slične pare (mi smo platili voznu kartu u jednom pravcu oko 85 EUR po osobi). 

Međutim, ako putujete na ovoj relaciji, svakako savetujemo da makar u jednom pravcu idete vozom jer ćete ovako videti neverovatne predele između ova dva grada, od pejzaža okovanih snegom i ledom čitave godine do bujnih šuma okruženim usamljenim šarenim kućicama. 

Predeo između Bergena i Osla, bliže Bergenu.

Šta videti u Bergenu 

Uprkos tome što je drugi najveći grad u Norveškoj, Bergen — makar istorijski centar u kome je smešteno najviše atrakcija — nije veliki. Glavne znamenitosti mogu da se obiđu za jedan dan, ali jedan dan nikako nije dovoljan za ovako lep grad. 

Ako hoćete da vidite još nešto i odete malo dalje od centra, onda savetujemo dva ili tri dana, s tim što bismo mi voleli da smo imali još par dana više, ne toliko za obilazak koliko samo za upijanje ovih bajkovitih predela. 

Bergen, pogled sa Fløyena.

U Bergen smo došli avionom iz Stokholma, i dan nam nikako nije počeo kako treba. Još od Kopenhagena smo vukli prehladu koja je kulminirala pri sletanju u Bergen, kada su mi se uši toliko zapušile da sam mislila da mi je sluh trajno oštećen. 

Međutim, uprkos tome što skoro ništa nisam čula narednih 3-4 sata, odmah po sletanju mi je bilo jasno da je Bergen sve ono što sam zamišljala. Još bolje zapravo jer je vreme bilo bolje nego što smo mogli da sanjamo — Bergen je najkišovitiji gradu Evropi, a mi smo imali sreću da nam je vreme tokom čitavog boravka bilo savršeno. 

Po izlasku iz aerodroma, na kome nema pasoške kontrole ako dolazite iz nekog drugog skandinavskog grada, odmah smo ušli u autobus koji vodi do centra grada, i nakon nekih 15-20 minuta stigli nadomak Bryggena, jednog od najlepših mesta koje smo ikada videli. Bože, kakav grad! 

Preko puta Bryggena.

Do hotela, koji se nalazi preko puta Bryggena, preko vode, trebalo nam je nekih 10 minuta peške, u kraju u kome nema atrakcija — ali u kome je svaka šarena kuća atrakcija za sebe i u kome smo upoznali nekolicinu najvećih mačaka na svetu. 

Bili smo smešteni u Comfort hotelu, gde su nas 3 noći sa doručkom izašle oko 660 EUR. Hotel nije ništa posebno, ali je lokacija dobra, plus je zapravo ova cena povoljna za preskupu Norvešku. Najveća mana hotelu je što, kao i u drugim skandinavskim gradovima, neće da vam čiste sobu. Oni kažu da je to zbog očuvanja životne sredine, mi kažemo da nema smisla da platimo noć preko 200 EUR i da sami čistimo sobu i molimo recepcionara za nove peškire. No dobro, kada si u Rimu…

Okolina našeg hotela u Bergenu.

Nakon prijavljivanja u hotel i ostavljanja stvari u sobi, uputili smo se ka Bergenhus tvrđavi jer smo taj prvi dan u Bergenu išli na koncert Iron Maiden-a. Kao što možete da zamislite, čitav grad je bio preplavljen fanovima koji su krenuli na koncert, a neki od tih fanova su u Bergen došli svojim jahtama i jahticama na kojima su uveliko trajale žurke pre glavnog događaja. 

Koncert je naravno bio sjajan — nama je dovoljno bilo to što smo na koncertu benda koji volimo u gradu u koji smo toliko dugo želeli da dođemo, ali je celokupnom doživljaju doprinelo i to što se koncert završio po danu, oko 11 uveče, a noć pala tek kad smo uveliko bilo na afterpartiju, nešto malo pre 12. 

Evo i jedna fotka sa koncerta.

Zanimljivo je još spomenuti da se, osim u kafićima i po jahtama, posetioci koncerta nisu okupljali ispred tvrđave. Niko nije ni pio pivo, a kamoli nešto jače — i to jer je u Norveškoj zabranjeno piti alkohol na javnim mestima. Međutim, Norvežani su daleko od trezvenjaka, što nam je postalo jasno i tokom koncerta, a i u pabu posle. 

Osim jednog para iz Trondhajma, koji su malo osvetlali obraz Skandinavcima, ostali Norvežani koje smo sreli i sa kojima smo pričali tokom večeri su manje-više nepristupačni i ne preterano prijateljski nastrojeni. Dok se ne napiju. Onda im se jezik razveže, ali ne možemo da kažemo da su na nas ostavili dobar utisak pošto su nas skoro svi (veoma nonšalantno) pitali da li je kod nas još uvek rat!?

U svakom slučaju, tokom prvog dana smo, osim odlaska na koncert, videli skoro sva bitna mesta u istorijskom centru, ali smo tek sledećeg dana krenuli u pravi pravcati obilazak. Malo pre Bryggena smo prošli kroz riblju pijacu sa mišlju da ćemo se tu kasnije vratiti na ručak — međutim, kada smo videli cene na pijaci, složili smo se da ćemo radije da preskočimo ručak nego da potrošimo pravo malo bogatstvo na morske specijalitete koji, ruku na srce, nisu čak ni izgledali ništa posebno. 

Ispred riblje pijace.

Drugi dan u Bergenu nam je doduše bio 9 dan u Skandinaviji, pa nam ove cene nisu bile neko iznenađenje. Sada već ravnodušni na to koliko šta košta u ovim preskupim zemljama, ushićeno smo se uputili ka Bryggenu, verovatno najprepoznatljivijem i najpoznatijem simbolu grada kojem ćemo se vraćati još jedno 20 puta tokom preostala dva dana u Bergenu. Bože, kakav grad! 

Ovaj istorijski deo grada, sa nizom šarenih drvenih kuća koje se nalaze duž istočne strane Vågen luke, uvršten je na Uneskovoj listi svetske baštine 1979. godine. Istorija Bryggena datira još od 14. veka, kada su ove kuće služile kao skladišta i trgovine, gde su trgovci iz različitih zemalja dolazili da razmene robu.

Pogled na Bryggen sa strane gde nam je bio hotel.

Nažalost, Bryggen je tokom vekova bio pogođen nizom požara. Međutim, posle svakog požara, ovaj deo grada je bio obnovljen poo ugledu na prvobitne građevine, što je omogućilo da se očuva izvorni srednjovekovni izgled. 

Danas se unutar ovih bajkovitih kuća nalazi niz radnji, galerija, restorana i kafića, a u okolini je i istoimeni muzej koji pruža uvid u istoriju ovog neverovatnog mesta. U muzej nismo ušli, ako ako želite da saznate više o Bryggenu kroz vekove, ovo je pravo mesto za to. Cena ulaznice je oko 13 EUR. 

Bryggen.

Inače, izvan centra grada se nalazi Gamle Bergen muzej, gde možete da vidite rekonstrukciju grada iz 18. i 19. veka, kada je Bergen bio najveći drveni grad u Evropi. U ovom muzeju na otvorenom ima oko 50 drvenih građevina, od kojih u neke može i da se uđe. Ja sam baš želela da vidim Gamle Bergen, ali nismo nikako uspeli da uklopimo posetu jer muzej radi samo do 3. Doduše, želja me je skroz minula nakon obilaska šarenih kuća u Bryggenu i okolini, ali ako imate više vremena od nas, ovo mesto deluje baš zanimljivo. Ulaznica za muzej je oko 12 EUR.

Odmah pored Bryggena se nalazi još nekoliko gradskih znamenitosti — Crkva Svete Marije iz 12. veka, inače najstarija građevina u Bergenu, Rozenkranc toranj čiji delovi potiču iz 13. veka i u kojima je živeo poslednji kralj Norveške čiji dvor je bio smešten u Bergenu, i Hakonova hala, takođe srednjevekovna kraljevska rezidencija iz 13. veka. Toranj i hala pripadaju tvrđavi, unutar čijih zidina se danas uglavnom održavaju koncerti i drugi događaji. 

Rozenkranc toranj.
Hakonova hala.

Nakon obilaska svih ovi mesta, otišli smo na Fløyen, jednu od 7 planina koje okružuju Bergen. Sa visinom od 400 metara iznad nivoa mora, ova planina je povezana sa centrom grada funikularom Fløibanen, kojoj treba nekih 5-8 minuta do vrha. 

Na vrhu Fløyena nalazi se veliki broj staza za šetnju, koje vode kroz predivne šumske predele i koje su prilagođene svim nivoima fizičke kondicije. Tu je i nekoliko vidikovaca sa kojih se pruža jedan od najspektakularnijih pogleda koje smo ikada videli, na čitav Bergen i okolne fjordove. 

Uopšte ne preterujem kada vam kažem da smo ovde proveli nekoliko sati, samo upijajući neverovatne predele ispred nas i ponavljajući kako je ovo bez ikakve sumnje jedno od najlepših mesta na svetu. Bože, kakav grad! 

Fløibanen, donja stanica.
Na vrhu Fløyena.

 

Kada smo napokon bili spremni da se rastanemo sa ovim mestom, spustili smo se nazad u centar i produžili pored omanjeg jezera do Grighalena, velike koncertne sale na Trgu Edvarda Griga, koja je poznata u alternativnim krugovima kao mesto gde su snimljeni neki od najuticajnijih blek metal albuma. 

Pored Grighalena je smešten i muzej Kode 3 u kome su izložena dela norveških slikara Edvarda Munka i Johana Kristijana Dala. Ulaznica za muzej je oko 14 EUR. Inače, u Bergenu se nalazi i Grigova kuća, Troldhaugen, ali ovaj muzej je podalje od centra grada pa smo ga mi preskočili. 

Jezero u centru Bergena.
Grighalen.

Poslednji dan u Bergenu smo obišli dva mesta koja se nalaze izvan centra grada — Fantoft crkvu i planinu Ulriken. Do Fantofta smo išli tramvajem sa početne stanice, a do crkve ima nekih 20 minuta vožnje, plus još desetak minuta peške. Put do crkve nije dobro obeležen pa smo se malo gubili, ali ako pratite Gugl mapu, trebalo bi da se snađete (sa malo lutanja). 

Fantoft crkva je jedna od najpoznatijih drvenih crkvi (stavkirke) u Norveškoj. Originalno izgrađena oko 1150. godine u selu Fortun, Fantoft crkva je preseljena u Bergen 1883. godine kako bi je sačuvali od demoliranja i prodaje delova, što je bila uobičajena praksa u to vreme. 

Fantoft crkva.

Nažalost, originalna crkva je izgorela u požaru 1992. godine u sklopu serije crkvenih požara za koje je bio odgovoran blek metal muzičar Varg Vikernes. Požar je bio veliki udarac za kulturnu zajednicu Norveške, ali je nakon toga doneta odluka da se crkva ponovno izgradi. 

Rekonstrukcija je završena 1997. godine, pri čemu su korišćene tradicionalne metode i materijali da bi se dobila verna kopija originalne građevine. Crkva je danas ograđena žicom, ali se uprkos tome sasvim lepo može videti spolja. Može i da se uđe unutra, za nekih 6.50 EUR. 

Iako se planina Ulriken nalazi negde na pola puta između ove crkve i centra Bergena, mi smo se ipak vratili u centralno gradsko jezgro, odakle smo Ulriken Express busom došli do podnožja planine, gde se nalazi donja stanica uspinjače. Bus ide na svakih pola sata tokom letnje sezone, a povratna karta košta oko 8.50 EUR. 

Povratna karta za uspinjaču košta nešto malo preko 30 EUR, što deluje kao suludo mnogo para za vožnju uspinjačom od nekih 5 minuta, ali verujte mi na reč kada vam kažem da vredi svake pare! 

Ulriken je najviši od sedam planina koji okružuju Bergen, sa visinom od 643 metara iznad nivoa mora. Ovde se nalazi nekoliko staza za šetnju koje prolaze kroz prekrasne pejzaže, a sa restorana i vidikovca na vrhu se pruža fantastičan pogled na čitav grad i prirodne lepote kojim je okružen. 

Na vrhu Ulrikena.

Sada je dobro vreme da spomenemo da smo zaista želeli da idemo na dnevni izlet u Hardangerfjor, drugi najduži fjord u Norveškoj, i/ili Sognefjord, najduži i najdublji fjord u zemlji, ali nismo uspeli da nađemo ništa povoljno — sve što smo videli preko neta je koštalo nekoliko stotina evra po osobi i na kraju smo teška srca odlučili da ćemo ipak preskočiti. 

Međutim, sa Ulrikena i Fløyena smo ipak uspeli da vidimo neverovatne fjordove po kojima je Norveška toliko poznata. Naravno da bismo voleli da smo plovili brodom kroz njih, ali iskreno da vam kažem, i ovo je više nego dovoljno.

A uostalom, ovako imamo još jedan dobar razlog da se nekada opet vratimo u Bergen. 

Ovim smo došli do kraja ovog putopisa (ili ljubavnog pisma Bergenu). Nemam šta više da vam kažem osim: „Bože, kakav grad!” Ako ste već bili u Norveškoj, voleli bismo da čujemo vaše utiske u komentarima. Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu i tako pružite podršku ovome što radimo. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič za putovanje u Stokholm (sa posetom Upsali)
Sledeći članak Detaljni vodič za Oslo — vredi li posetiti glavni grad Norveške?

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com