Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Crna Gora • Evropa / Vodič za Budvu — šta videti za 1 dan
Posted inCrna Gora Evropa

Vodič za Budvu — šta videti za 1 dan

Posted - Kaća&Marko Posted on 04.06.2021.
2

Budva je verovatno najpopularnija turistička destinacija u Crnoj Gori — i jedno od onih mesta koje sam oduvek izbegavala zbog dekadentnog (da ne kažem nešto gore) noćnog života. Međutim, pošto su Trokadero, Rafaelo i ostala jeziva mesta porušena pre nekoliko godina, sada sam htela da dam Budvi još jednu priliku — i nisam se pokajala.

Bez svih tih folkoteka, kioska brze hrane i razuzdanih i raskalašnih turista, Budva izgleda sasvim drugačije, kao jedan lep, moderan primorski grad kome nije više cilj da postane crnogorski Khao San (deo Bangkoka poznat po veoma razuzdanom noćnom životu).

Pošto smo mi Budvu posetili van glavne turističke sezone, za vreme pandemije, verujem da smo je videli u najlepšem ruhu. S obzirom na to koliko je Stari grad Budve mali (manji od Kotora), verujem da se ne bismo toliko dobro proveli da smo došli u julu ili avgustu, kada u uskim uličicama pokušava da se mimoiđe mali milion turista i kada su plaže toliko krcate da je privatnost misaona imenica. Međutim, nije Budva kriva što je posećena, a i nije Crna Gora jedina zemlja koja je tokom sezone bučna i preplavljena turistima. 🙂

Mi u Starom gradu, odmah pored Katedrale Svetog Ivana.

Elem, mi smo za obilazak Budve odvojili jedan dan, što je stvarno i više nego dovoljno da vidite ceo grad (naravno, treba vam više vremena ako planirate da posećujete sve okolne plaže). Pošto smo u Budvu dolazili iz pravca Kotora, prva stanica nam je bio restoran/vidikovac Vista Vidikovac sa kog se pruža fenomenalan pogled na Stari grad Budve i obližnje ostrvo Sveti Nikola (koje je dobilo ime po istoimenoj crkvi i koje je danas jedno od omiljenih kupališta i lokalaca i turista).

Pogled iz restorana Vista Vidikovac.

Nakon kraće pauze u ovom restoranu, produžili smo dalje do Budve, i nakon što smo parkirali kola, za manje od 3 minuta smo već bili ispred kapija Starog grada. Odmah kod ulaza u Stari grad, kod hotela Avala, nalazi se malecna antička nekropola koja je slučajno otkrivena daleke 1937. godine kada je počela izgradnja hotela. Inače, zanimljivo je spomenuti da se smatra da je Budva u antičkom periodu zapravo bila ostrvo, koje je kasnije povezano sa kopnom i pretvoreno u poluostrvo.

Zidine Starog grada, odmah kod glavnog ulaza.
Antička nekropola.

Na svega par metara od ove nekropole videćete i more, tačnije poznatu plažu Ričardova glava. Ova mala plaža, dugačka oko 100 metara, dobila je ime po holivudskom glumcu Ričardu Vidmarku, koji je tokom šezdesetih godina prošlog veka snimao film u Budvi. Iako zaista mala, ova plaža je razumljivo popularna među turistima pošto se nalazi tik uz Stari grad. Međutim, mogu samo da zamislim koje su gužve na ovoj plaži tokom sezone, tako da ipak savetujem da prošetate do obližnjeg Mogrena ukoliko tražite plažu na kojoj ćete se zapravo malo i opustiti i odmoriti (mada je i na Mogrenu naravno gužva).

Plaža Ričardova glava.

A ukoliko krenete ka Mogrenu, naići ćete i na čuvenu skulpturu Budvanske plesačice ili Balerine. Budvanska plesačica (delo beogradskog vajara Gradimira Aleksića) je postala svojevrsni simbol grada Budve, pa ćete je zato videti i na većini suvenira. Inače, ova skulptura je inspirisana pričom po kojoj je jedna devojka svaki dan dolazila na ovo mesto da čeka svog dragog da se vrati sa plovidbe. On se nikako nije vraćao, a ona je uporno dolazila ovde i nadala se da će ugledati njegov brod, sve dok je jednog dana nisu pronašli mrtvu. Nažalost, Budvanska plesačica je početkom 2021. godine završila u moru nakon jake bure. Sreća u nesreći je da je ubrzo pronađena i poslata na restauraciju, nakog čega će biti vraćena na staro mesto.

Još malo Ričardove glave…i pogled na bedeme Starog grada.

Pošto Budvanska plesačica nije bila na svom mestu tokom naše posete, odmah nakon Ričardove glave smo se uputili ka Starom gradu. Iako sam dosad u Budvi bila nekoliko puta, moram da priznam da sam se ovaj put zaista iznenadila koliko je mali Stari grad. Pošto sam uvek pre obilazila Stari grad tokom letnje sezone, kada se u njega slije na hiljade turista, verovatno mi se tada zbog gužvi činilo da je mnogo veći nego što zapravo jeste. U svakom slučaju, Stari grad je toliko majušan da ne treba više od sat vremena da se obiđe.

Negde u Starom gradu.

Glavna atrakcija u Starom gradu je Citadela, odnosno Tvrđava Sveta Marija koja je ime dobila po istoimenoj crkvi. Citadela je izgrađena u slučaju napada sa mora, a u njoj je bilo skladišteno sve što bi meštanima trebalo u slučaju duge opsade. Ova tvrđava je spojena sa gradskim zidinama koje okružuju čitav Stari grad i koje su dugački oko 1 kilometar. U samoj Citadeli danas nema bog zna šta da se radi, ali je lepo videti grad iz drugačije perspektive (a možete se i prošetati po bedemima). Takođe, u Citadeli se nalazi i biblioteka sa pozamašnom kolekcijom starih knjiga.

Pogled na Stari grad sa Citadele.
Pogled na Ričardovu glavu sa Citadele.

Kada uđete u Citadelu, primetićete reljef sa dve ribe, koji predstavlja zaljubljeni par koji je sa citadele skočio u more pošto su im roditelji branili da budu zajedno. Po legendi, nakon što su momak i devojka skočili u vodu, pretvorili su se u ribe (i valjda živeli srećno do kraja života).

Osim Citadele, u Starom gradu Budve još ima nekoliko crkvi, od kojih se posebno ističu Crkva Svetog Ivana Krstitelja, Crkva Svete Trojice i Crkva Svetog Save. Od ove tri ckrve, najpoznatija je rimokatolička Crkva Svetog Ivana Krstitelja, čiji zvonik je najviša građevina u Starom gradu. Zvonik je inače podignut u 19. veku, na mestu starijeg zvonika koje je uništen u zemljotresu 1667. godine. Inače, u ovom zemljotresu su nastradale i kule koje su se nalazile na gradskim bedemima. Stariji čitaoci se možda sećaju još jednog razornog zemljotresa, 1979. godine, kada je dobar deo Starog grada bio uništen, a pojedine kuće i građevine srušene do temelja.

Prepoznatljivi zvonik koji pripada Crkvi Ivana Krstitelja.
Crkva Svete Trojice (obratite pažnju na belu gospođicu u dnu fotke).

U Starom gradu još ima i Arheološki muzej koji nama nije bio ništa posebno, kao i mnoštvo simpatičnih radnjica i kafića. Ukoliko kod Arheološkog muzeja izađete izvan Starog grada, izbićete i na marinu u kojoj možete da vidite zaista lepe (i skupe) jahte. I to je to, osim svega o čemu smo do sad pričali, jedno vam još ostaju plaže ukoliko u Budvu idete na more.

Izlaz na marinu.

Pošto početak maja i nije baš dobro vreme za kupanje u Crnoj Gori, mi smo iz Budve produžili do najluksuznijeg odmarališta u zemlji, Svetog Stefana. Sveti Stefan je od Budve udaljen samo 10 kilometara, a pre nego što se spustite do ulaska u Sveti Stefan, možete i da stanete na vidikovcu sa koga se pruža najbolji pogled na ovo ostrvce. Iskreno, ukoliko ne planirate da idete u obilazak ostrva sa vodičem (što nama stvarno nije bilo nešto primamljivo), ne morate ni da se spuštate do Svetog Stefana, sasvim je dovoljno da ga vidite sa ovog vidikovca i produžite negde drugde.

Sveti Stefan, pogled sa vidikovca.

Sveti Stefan je naseljen negde u 15. veku, kada je na ostrvu sagrađena tvrđava koja je služila kao odbrana od Turaka i gusara. Grad je bio naseljen sve do 19. veka, kada je njegovo mahom ribarsko stanovništvo iseljeno da bi se od Svetog Stefana napravio luksuzni grad-hotel u kojem su kasnije odsedale brojne poznate ličnosti poput Jurija Gagarina, Sofije Loren, Kirka Daglasa, Silvestera Stalonea i drugih. Opet, ukoliko ne planirate da letujete baš na Svetom Stefanu ili da iznajmljujete ležaljke na plaži po bezobrazno viskoj ceni, zaista možete i da preskočite silazak do ostrva, stvarno nije ništa posebno.

Do ovde mi smrtnici možemo da priđemo. 🙂

Došli smo do kraja ovog kratkog vodiča za Budvu. U svakom slučaju, ne mogu da kažem da nas je Budva oduševila, ali ne mogu ni da kažem da nas je razočarala. Ukoliko volite male srednjevekovne gradove na obali mora i ukoliko u Budvu idete na dan, dva, verujem da će vam se dopasti (makar van sezone), ali ne očekujte bog zna kakve atrakcije. To bi bilo to — ako ste već posetili Budvu, voleli bismo da čujemo vaše utiske, komentare i preporuke. Takođe bi nam značilo da nas zapratite na Instagramu i tako podržite rad našeg sajta. Hvala na čitanju — do sledećeg teksta!

Prethodni članak Biseri Boke Kotorske — Kotor & Perast
Sledeći članak Vodič za Cetinje — šta videti u istorijskoj prestonici Crne Gore

2 Comments

  1. Sabanja
    07.03.2023. at 11:31

    Nemanja obozava ovaj veb sajt

    Reply
    • Kaća&Marko
      10.03.2023. at 15:41

      Ok, hvala Nemanja! 😀

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com