Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Srbija / Sremska Mitrovica — carski grad koji zaslužuje bolje
Posted inSrbija

Sremska Mitrovica — carski grad koji zaslužuje bolje

Posted - Kaća&Marko Posted on 13.06.2020.
2

Kada sam prvi put pre nekoliko godina otišla u Sremsku Mitrovicu, moram da priznam da sam imala velika očekivanja. Slušajući i čitajući o slavnoj istoriji grada, jednoj od nekadašnjih četiri prestonica Rimskog carstva iz koje su potekli brojni imperatori, zamišljala sam Sremsku Mitrovicu kao jedan veliki moderan grad prepun iskopina koji na svakom ćošku svedoče o njegovoj veličini i značaju.

Malo je reći da sam, došavši u centar grada, tada bila razočarana izgledom slavne majke gradova, kako je nekada Sirmium bio poznat. Pošto je Marko rođen u Sremskoj Mitrovici i njegovi roditelji i dalje tamo žive, od tog prvog puta sam još bezbroj puta dolazila u ovaj grad. I uprkos tome što u Sremskoj Mitrovici nećete naći baš sve ono što su neki od nas naivno mislili da će naći, u ovom vodiču ću vas sprovesti kroz nju i nadam se dati i vama jedan ili više razloga da je prvom prilikom obiđete.

Pre nego što krenemo u ovaj virtuelni obilazak nekadašnjeg Sirmiuma, htela bih i da kažem da — osim što mi je Sremska Mitrovica iz razumljivih razloga draga — sam počela i da je doživljam kao svoju i da je svaka kritika ovog grada upućena isključivo nesposobnim vlastima i drugim nadležnim institucijama koje nisu umele — i još uvek ne umeju — da iskoriste sav njegov potencijal. A da ima potencijala, bogami baš ima.

Mural sunčanog sata koji se čuva u Muzeju Srema.

Šta videti u Sremskoj Mitrovici

Iako je Sremska Mitrovica najveći grad u Sremu, za njen obilazak vam ne treba više od pola dana, eventualno jedan ceo dan — ako ćete pritom i da svratite do Zasavice, specijalnog rezervata prirode udaljenog pola sata kolima od centra.

Pošto je Sremska Mitrovica mala (makar deo u kome ima šta da se vidi) i ravna, apsolutno sve možete da obiđete peške. Ako dolazite kolima, možete da ih ostavite na parkingu blizu autobuske i železničke stanice, a ako dolazite busom ili vozom, svakako ćete obilazak početi odatle.

Železnička stanica, prva obnovljena građevina nakon Drugog svetskog rata.
Plato ispred železničke stanice. Iza mene se nalazi spomenik oslobođenja Sremske Mitrovice.

Autobuska stanica je sasvim obična, ista kao i stotine drugih sličnih po Srbiji. S druge strane, železnička stanica je prva obnovljena građevina u zemlji nakon Drugog svetskog rata — i to su je obnovili Nemci koji su je samo par meseci pre obnove u potpunosti uništili.

Na svega par metara od železničke (i autobuske) ćete imati priliku da probate jedan od najboljih bureka ikada, u buregdžinici Kukić. I pre nego što sam ikad bila u Sremskoj Mitrovici sam čula za ovaj burek — i zaista mogu da potvrdim da je fe-no-me-na-lan. Bukvalno ne smete da odete u Sremsku Mitrovicu i da ne probate ovo čudo od bureka. ?

Pročitajte još:
Dnevni izlet — Smederevo & Smederevska tvrđava

Elem, od železničke ili autobuske stanice do centra, Trga Svetog Dimitrija, treba vam 10, 15 minuta laganog hoda. Pošto smo mi hteli da fotkamo još par mesta pre toga, raznoraznim prečicama smo se uputili ka Rusinskoj crkvi i Katoličkoj porti.

S obzirom na to da mi orijentacija u prostoru nije jaka strana i da me je kroz Sremsku Mitrovicu sproveo rođeni Mitrovčanin, ovde moram da vas posavetujem da koristite mapu na telefonu ili pitate lokalce za smernice — jer ja nemam pojma kako smo zapravo došli do ove dve crkve. ?

Rusinska crkva.

Dakle, Rusinska crkva — čiji je zvanično ime Grkokatolička crkva Vaznesenja Gospodnjeg – izgrađena je na samom početku 20. veka, nakon što su se sredinom 19. veka u Sremskoj Mitrovici naselili Ukrajinci i Rusini iz Ugarske, danas Ukrajine. Kada je njihov broj dostigao nekoliko stotina, osnovana je grkokatolička parohija i par decenija kasnije je podignuta i ova simpatična crkva.

Baš blizu Rusinske crkve nalazi se i Katolička, zvanično Rimokatolička Crkva Svetog Dimitrija, posvećena svecu zaštitniku grada. Sagrađena početkom 19. veka, Katolička crkva 1984. godine postaje konkatedrala, a 1991. bazilika minor. Crkva je zaista jako lepa i toplo preporučujem da uđete unutra da biste videli sjajno oslikanu tavanicu, divne vitraže i orgulje.

Katolička crkva.

Nakon ove dve crkve, uputili smo se ka Bazilici Svetog Dimitrija, antičkim ostacima bazilike izgrađene u 5. veku. Prefekt Leontije je zaslužan za izgradnju ove bazilike — a ovo spominjem jer je on zaslužan za izgradnju istoimene crkve u Solunu, na čijem mestu se danas nalazi najvažnija crkva u ovom grčkom gradu.

Jasno vam je, dakle, da je u pitanju važno arheološko nalazište koje bi u svakom gradu bilo i važna turistička atrakcija. Međutim, kada smo došli do bazilike, sačekalo nas je prilično veliko razočarenje – ulaz na lokalitet je bio zaključan (da napomenemo da smo kod bazilike bili u 11 ujutru, u subotu), nigde nije bilo nikakvih informacija ni o samoj bazilici ni o poseti arheološkom nalazištu i jedino što smo uspeli da vidimo preko prljavog stakla kojim su ostaci ograđeni su obrisi iskopina. U prevodu, da nismo znali šta se tu nalazi, ni u snovima nam ne bi palo na pamet da tu leže ostaci bazilike stare preko 1,500 godina.

Ovo je najbolje što sam uspela da usnimim Baziliku preko stakla. Moram i da dodam da se iskopine bolje vide na fotografiji nego uživo jer je staklo tamno i prljavo.

Nažalost, ovo nije sve. Pitali smo ženu koja radi u obližnjoj trafici gde je ulaz u lokalitet — i sve što je znala da nam kaže jeste da se ulazi iz kafića, tj. da sa druge strane postoji kafić iz kog mogu da se vide ostaci crkve. I sve bi sad to bilo super i sjajno da taj kafić zapravo i radi. Možda je i radio pre korone ili će raditi za koji mesec, ali mi smo ovaj put poljubili vrata.

S ovim se vraćam na deo o potencijalu Sremske Mitrovice. Itekako ga ima, samo oni koji su zaduženi za prezentaciju i očuvanje kulturno-istorijskog blaga Sirmiuma nisu dorasli tom zadatku.

Sledeća stanica nam je bio centar grada, Trg Svetog Dimitrija. Ovo je ujedno i najlepši deo Sremske Mitrovice, kojim dominira raskošna zgrada Gradske biblioteke, verovatno najmonumentalnije zdanje u gradu. Pored biblioteke je s jedne strane Galerija Lazar Vozarević, divna zgrada koju pod hitno treba srediti (koliko sam čula, rekonstrukcija je u planu), a s druge strane počinje ulica Ćire Milekića, glavna pešačka zona sa kafićima i prodavnicama.

Gradska biblioteka.
Fontana Kameni cvet u Gradskom parku.

Nadovezan na trg, Gradski park je, osim keja, moje omiljeno mesto u Sremskoj Mitrovici. U sred ovog lepo sređenog parka se nalazi neobična fontana Kameni cvet, a na njegovom obodu ćete videti još jedno izvanredno zdanje ispred kog je podignut mali amfiteatar.

To zdanje je jedno od najvažnijih mesta u gradu, današnji Muzej Srema — ili da budem precizna, njegov istorijski deo. Ulaznica za muzej košta 150 dinara po osobi i važi i za istorijsku i arheološku postavku. Što se tiče istorijske postavke Srem kroz vekove, stvarno je odlična — ako vas iole zanima istorija ovog dela Srbije. Kao i uvek, meni je najzanimljivije bilo da vidim predmete koji su pripadali običnim ljudima i koji prikazuju kako se nekada živelo ovde, a posebno su mi se dopale razne povelje, proglasi, novinski isečci, diplome i grbovi.

Muzej Srema.

Muzej pokriva period od nekog 11. veka pa sve do sredine 20. veka, a čitav jedan deo je posvećen Velikom ratu, tj. bici na Legetu. Nedaleko od Sremske Mitrovice možete i da vidite polje Leget na kom je podignut spomenik poginulima. Ako imate vremena, svakako posetite istorijski deo muzeja, neće vam trebati više od sat vremena da vidite celu postavku, a zaista ima interesantnih stvari. O arheološkom delu ću pisati malo kasnije pošto se nalazi u odvojenoj zgradi.

Pročitajte još:
Evo zašto treba da posetite Šabac

Ispred muzeja ćete videti iskopine, ali zaista ne znam ništa više da vam napišem o tome. Ukoliko neko od vas zna šta se tu dešava, bila bih vam neizmerno zahvalna na pomoći. ? Kada prođete iskopine, doći ćete do simpatičnog spomenika mangulici i pulinu podignutih u čast sremskoj svinji i vernom psu čuvaru, a preko puta se nalazi arheološki lokalitet Carska palata.

Spomenik mangulici i pulinu.

Kao što verovatno znate, Sremska Mitrovica leži na ostacima nekadašnjeg velikog Sirmiuma u kome je rođeno 9 rimskih imperatora (na nekim mestima piše 5, na nekim 6, na nekim 9, a ja sam se odlučila za 9 nakon pomoći prijatelja istoričara). Na vrhuncu slave Sirmiuma, u gradu je živelo 100,000 ljudi (mnogo više nego danas), što bi sada bilo ekvivalentno Londonu.

Ako se pitate zašto nema više iskopina iz ovog vremena u Sremskoj Mitrovici, odgovor je jednostavan — Sirmium se bukvalno nalazi ispod današnjeg grada, ispod kuća (od kojih su mnoge spomenici kulture), puteva, trgova. Ispod Sremske Mitrovice se nalazi i jedini neiskopani rimski hipodrom na svetu — za koji se misli da je najveća građevina antičkog Rima izvan Italije. Da li bi ovako nešto trebalo iskopati po cenu rušenja zdanja starih 100 i više godina, procenite sami. Ovo je svakako delikatno pitanje na koje ne umem da odgovorim i kojim treba da se bave arheolozi i drugi stručnjaci. Da li bih ja volela da u našoj zemlji može da se vidi veličanstven rimski hipodrom iz 4. veka? Naravno! Nažalost, jedno su želje, drugo mogućnosti.

Carska palata.

Bilo kako bilo, ono što u Sremskoj Mitrovici možete da vidite je divna, divna Carska palata, koja je pronađena 1957. godine prilikom početnih radova na izgradnji stambene zgrade i koja se zapravo nalazi odmah kod hipodroma. Deo palate koji danas možete da vidite je samo jedan deo imperijalnog kompleksa, stambeni deo u kome je car živeo i u kome su očuvani ostaci raskošnih mozaika i fresaka, kao i kompleksan sistem podnog grejanja. Čitav lokalitet je natkriven radi zaštite i očuvanja iskopina, a centar za posetioce se sastoji iz galerije i staze kojom možete da šetate oko ostataka palate. Takođe bih htela da napomenem i da je gospođa na blagajni/info pultu jako ljubazna i da je jako strpljivo odgovarala na sva moja pitanja. Ovo je i jedino mesto u gradu gde sam videla magnete i druge suvenire.

Još jedna iz Carske palate.

Nakon obilaska Carske palate, u kojoj smo inače bili sami, krenuli smo dalje, preko ulice Ćire Milekića i Trga Svetog Stefana na kome se nalazi Velika crkva ili Pravoslavna Crkva Svetog Dimitrija, najveći i najvažniji pravoslavni hram u gradu podignut krajem 18. veka. A preko puta crkve, u nekada lepoj, a danas oronuloj zgradi, smešten je drugi deo Muzeja Srema, tačnije njegov arheološki deo.

Velika crkva na Trgu Svetog Stefana. Nisam mogla bolje da je slikam od drveća. 🙂
Muzej Srema – arheološki deo.

O arheološkoj postavci iskreno ne znam šta da kažem. Da je impresivna, u to nema sumnje. Da ne mogu da verujem u kakvom stanju je muzej koji čuva neprocenjiva blaga antičkog sveta, ne mogu.

Kada smo ušli u lapidarijum muzeja, malo je reći da sam bila šokirana. Prvo, kolekcija je izvanredna — osim mnogobrojnih spomenika i sarkofaga, ovde se čuva i Sunčani sat na kome su predstavljeni Atlas, Herkul i Ifikl, neverovatan primerak koji će oduševiti bilo kog ljubitelja antičkog sveta. U ovom delu muzeja se nalaze i ostaci jedne antičke vile. Na spratu muzeja je kolekcija svakako manje impozantna, ali vredi popeti se gore zbog male prirodnjačke zbirke.

Delić arheološke zbirke.
Sunčani sat.
Ostaci vile u Muzeju Srema.

A sad druga strana medalje. Neviđena je bruka u kakvoj zgradi i na kakav način su izloženi ovakvi eksponati. Pročitala sam na netu da je renoviran krovni i podrumski deo zgrade, što je pohvalno, ali je više nego tragično što unutrašnjost i lapidarijum nisu sređeni. Da li je ovo zaista najbolje što naša država može? Da li je makar nekog ko odlučuje o kulturi ove zemlje sramota?

Dragi čitaoci, ja vam od srca preporučujem da odete u ovaj muzej i podržite njegov rad i ljude koji se bore za kulturu u ovoj zemlji. Ako dovoljno nas podigne glas za naša kulturna blaga, možda se jednog dana nešto i promeni. Za početak bi makar bilo lepo da Muzej Srema dobije dom kakav zaslužuje.

Na svega par minuta od Muzeja Srema i Trga Svetog Stefana nalazi se Žitni trg sa iskopinama iz rimskog perioda. Ako ste u Sremskoj Mitrovici bili pre par godina, velika je verovatnoća da sada nećete prepoznati izgled ovog trga. Naime, trg je nedavno renoviran i to tako što su behaton i tribine prekrile deo iskopina. Da stvari budu još gore, korišćen je i malter — jer eto, što da ne.

Žitni trg nekad i sad.

Sad već pomalo tužni, uputili smo se ka Maloj crkvi ili Pravoslavnoj Crkvi Svetog Stefana, najstarijoj crkvi u gradu iz koje su dopirali horski glasovi. Malo smo sedeli kod crkve, a onda prešli ulicu da prošetamo kejom i ufotkamo i Most Svetog Irineja, viseći pešački most koji povezuje Sremsku i Mačvansku Mitrovicu. Ovaj deo grada je stvarno prelep i ukoliko imate snage, pređite most i odmorite malo na splavu preko puta.

Mala crkva.
Pešački most.

Pošto mi stalno idemo na taj splav, ovaj put smo produžili kejom i ispešaćili sve do Spomen groblja, mesta gde su Nemci i ustaše mučili i pobili nekoliko hiljada ljudi za vreme Drugog svetskog rata. Ovde je pogubljen i poznati slikar Sava Šumanović. U parku se nalazi više humki posvećenih žrtavama, a na vrhu svake je postavljen bronzani spomenik koji predstavlja plamenove. U parku ćete videti i kamene ploče na kojima je uklesan tekst Dobrice Ćosića:

Ovde su Nemci i ustaše od 1941. do 1944. godine ubili 7,950 ljudi i žena. Ovde su izmučene ljude i žene po kiši i snegu gole i bose bajonetima terali da sami sebi iskopaju raku. Ovde su ranjene krečom polivali i žive zakopavali. Ovde su mučenici u smrti čekali spas. Ovde su nad rakama pred bajonetima i mitraljezima pevajući ginuli ljudi. Bili su patrioti, komunisti, borci. Bili su ljudi. Bili su i jesu sloboda, bratstvo naroda i naše dostojanstvo.

Spomen groblje.

Zasavica

Za kraj, ostalo je još da vas sprovedem kroz Zasavicu, specijalni rezervat prirode koji se nalazi na nekih 20 kilometara od Sremske Mitrovice. Rezervat nije veliki, tačnije deo za obilazak nije veliki, tako da možete da stignete i da obiđete Sremsku Mitrovicu i onda završite izlet u Zasavici.

Zasavica je napušteno korito Save i kasnije Drine, močvarno područje sa poplavljenim livadama i šumama kroz koji teče istoimena rečica i u kome žive na stotine ptica, životinja i riba. Ako ništa drugo, onda samo zbog bogatstva životinjskog sveta itekako vredi provesti par sati u Zasavici — prilikom naše posete rezervatu, videli smo mangulie, magarce, konje, labudove, rode i mnoge druge ptice.

Životinje u Zasavici. Na gornjoj slici se vidi i kuća/vidikovac.
Na vidikovcu.

Ono što mi se posebno dopalo u Zasavici je što su skoro sve životinje slobodne — izvan centra za posetioce se nalazi velika livada na kojoj konji, magarci i mangulice trčkaraju i rade sve ono što konji, magarci i mangulice inače rade. ?

Ono što mi se nije dopalo je što su neke životinje zatvorene u boksevima, očigledno da bi ih posetioci izbliza videli. E sad, nije me mrzelo pa sam pitala ljubaznog čoveka na blagajni zašto su ove životinje u boksevima i da li ih ikad puštaju napolje — i saznala sam da su tu odvojene majke sa mladima dok mladunčad malo ne ojača i da su životinje onda na rotaciji. Takođe sam saznala da je jarac, jedina životinja na lancu, prilično nestašan i da napada druge životinje, što jer mu se dopadaju, što jer bi da se bije.

Ako mora da postoji kompromis, pretpostavljam da je ovo prihvatljivo, mada bih zaista volela da vidim i ove životinje slobodne (nemam pojma šta bi sa tim besnim jarcem radili, doduše) — jednostavno mislim da nema potrebe da ih mi ljudi gledamo zatočene kad možemo da ih vidimo slobodne svega par metara iza.

U rezervatu osim životinja ima i dosta klupa na kojima možete da odmorite, mislim da ima i restoran mada nije radio kada smo mi bili — i džinovski drveni vidikovac na čiji vrh možete da se popnete i vidite čitav rezervat.

Ovom prilikom bih još spomenula i da u Zasavici ima dabrova — koje naravno nismo videli. Dabrova u Srbiji nije bilo sve do 2005. godine, kada je Prirodnjački muzej iz Minhena poklonio upravo Zasavici čak 16 porodica koje su se jako brzo prilagodile svom novom domu.

Ponavljam, ako ikako možete, svratite i u Zasavicu, sigurno vam neće biti dosadno, pogotovo ako imate klince. Cena ulaznice je 300 dinara i odmah kod ulaza u rezervat se nalazi parking.

Stigli ste do kraja ovog podužeg vodiča za Sremsku Mitrovicu! Htela bih još jednom da naglasim da kritike u ovom tekstu nikako nisu usmerene ka samom gradu — u kome ima puno toga da se vidi, o kome ima neverovatno mnogo da se nauči i u kome su ljudi više nego topli, srdačni i prijateljski nastrojeni.

Hičkokov mural u jednom od sokaka u centru grada.

Nažalost, Sremska Mitrovica, kao i mnogi drugi gradovi u Srbiji, ne dobija dovoljno ni pažnje ni sredstava da dostigne svoj pun potencijal. Mislim da je vreme da se to promeni i da se gradu vrati stara slava — a samim tim i da se ustoliči na mapi naše zemlje kao nezaobilazna stanica svakog domaćeg i stranog turiste prilikom obilaska Srbije. Volela bih da čujem vaše mišljenje o Sremskoj Mitrovici — i naravno, ako imate pitanja, kritike ili sugestije, slobodno ostavite komentar. Pratite nas i na Instagramu i tako podržite rad našeg bloga. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Vodič za Beograd — 25+ stvari koje vredi posetiti
Sledeći članak Vodič za Pančevo

2 Comments

  1. Milos
    16.06.2020. at 10:58

    Lep clanak, samo bih ukazao na jednu gresku. Most Svetog Irineja (262 m) nije drugi najduzi viseci pesacki most u Evropi (a jos manje prvi kako vecina Mitrovcana misli).

    Ispred njega su Charles Kuonen Suspension Bridge u Svajcarskoj (494 m), Highline179 u Austriji (406 m) i Millennium Bridge u Londonu (325 m). Sasvim je moguce da ih ima jos, ja sam samo pobrojao one koje sam obisao.

    Lep pozdrav

    Reply
    • Kaća&Marko
      16.06.2020. at 11:30

      Ćao Miloše, hvala na informacijama!

      Pogledala sam ove mostove koje ste rekli i sasvim ste u pravu! I da, u pravu ste i da dosta ljudi kaže da je most najduži u Evropi! 🙂

      Promeniću u tekstu ovaj podatak, hvala vam još jednom na pomoći!

      Veliki pozdrav

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smešte 🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smeštena između Španije i Francuske, Kneževina Andora je poznata po dvema stvarima — turizmu i šopingu. 

Ova mikro-država površine 468 km2 u kojoj živi svega 80,000 ljudi godišnje ugosti preko 10 miliona turista, što skijaša i planinara, što onih koji u posetu dolaze zbog izuzetno niskih poreskih stopa. 

U prevodu, ako vas zanimaju zimski sportovi ili ste u okolini i u potrazi za jeftinim parfemima, odećom, alkoholom i sličnim stvarima, onda vas Andora neće razočarati. Ako vas ništa od ovoga preterano ne interesuje, onda verovatno možete i da preskočite posetu ovoj maloj državi.

Iako lepša od, recimo, Lihtenštajna, Andora nema nešto preterano da ponudi „klasičnim” turistima — druge male evropske države poput Malte ili San Marina imaju daleko veću i bolju turističku ponudu. 

Ne kažemo da Andora nema svoje čari — svako mesto na svetu ima — ali se ni ne slažemo sa putopisima koji je opisuju kao neki neverovatni skriveni dragulj Evrope. 

Takođe je istina da smo mi samo obišli glavni grad Andoru la Vellju, ali — makar što se nas tiče — apsolutno ništa ne bismo propustili da je nikada nismo posetili.

📌O tome kako doći do Andore i šta videti u Andora la Velji možete da pročitate kod nas na sajtu. 

#andorra🇦🇩 #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com