Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Srbija / Sremska Mitrovica — carski grad koji zaslužuje bolje
Posted inSrbija

Sremska Mitrovica — carski grad koji zaslužuje bolje

Posted - Kaća&Marko Posted on 13.06.2020.
2

Kada sam prvi put pre nekoliko godina otišla u Sremsku Mitrovicu, moram da priznam da sam imala velika očekivanja. Slušajući i čitajući o slavnoj istoriji grada, jednoj od nekadašnjih četiri prestonica Rimskog carstva iz koje su potekli brojni imperatori, zamišljala sam Sremsku Mitrovicu kao jedan veliki moderan grad prepun iskopina koji na svakom ćošku svedoče o njegovoj veličini i značaju.

Malo je reći da sam, došavši u centar grada, tada bila razočarana izgledom slavne majke gradova, kako je nekada Sirmium bio poznat. Pošto je Marko rođen u Sremskoj Mitrovici i njegovi roditelji i dalje tamo žive, od tog prvog puta sam još bezbroj puta dolazila u ovaj grad. I uprkos tome što u Sremskoj Mitrovici nećete naći baš sve ono što su neki od nas naivno mislili da će naći, u ovom vodiču ću vas sprovesti kroz nju i nadam se dati i vama jedan ili više razloga da je prvom prilikom obiđete.

Pre nego što krenemo u ovaj virtuelni obilazak nekadašnjeg Sirmiuma, htela bih i da kažem da — osim što mi je Sremska Mitrovica iz razumljivih razloga draga — sam počela i da je doživljam kao svoju i da je svaka kritika ovog grada upućena isključivo nesposobnim vlastima i drugim nadležnim institucijama koje nisu umele — i još uvek ne umeju — da iskoriste sav njegov potencijal. A da ima potencijala, bogami baš ima.

Mural sunčanog sata koji se čuva u Muzeju Srema.

Šta videti u Sremskoj Mitrovici

Iako je Sremska Mitrovica najveći grad u Sremu, za njen obilazak vam ne treba više od pola dana, eventualno jedan ceo dan — ako ćete pritom i da svratite do Zasavice, specijalnog rezervata prirode udaljenog pola sata kolima od centra.

Pošto je Sremska Mitrovica mala (makar deo u kome ima šta da se vidi) i ravna, apsolutno sve možete da obiđete peške. Ako dolazite kolima, možete da ih ostavite na parkingu blizu autobuske i železničke stanice, a ako dolazite busom ili vozom, svakako ćete obilazak početi odatle.

Železnička stanica, prva obnovljena građevina nakon Drugog svetskog rata.
Plato ispred železničke stanice. Iza mene se nalazi spomenik oslobođenja Sremske Mitrovice.

Autobuska stanica je sasvim obična, ista kao i stotine drugih sličnih po Srbiji. S druge strane, železnička stanica je prva obnovljena građevina u zemlji nakon Drugog svetskog rata — i to su je obnovili Nemci koji su je samo par meseci pre obnove u potpunosti uništili.

Na svega par metara od železničke (i autobuske) ćete imati priliku da probate jedan od najboljih bureka ikada, u buregdžinici Kukić. I pre nego što sam ikad bila u Sremskoj Mitrovici sam čula za ovaj burek — i zaista mogu da potvrdim da je fe-no-me-na-lan. Bukvalno ne smete da odete u Sremsku Mitrovicu i da ne probate ovo čudo od bureka. ?

Pročitajte još:
Dnevni izlet — Smederevo & Smederevska tvrđava

Elem, od železničke ili autobuske stanice do centra, Trga Svetog Dimitrija, treba vam 10, 15 minuta laganog hoda. Pošto smo mi hteli da fotkamo još par mesta pre toga, raznoraznim prečicama smo se uputili ka Rusinskoj crkvi i Katoličkoj porti.

S obzirom na to da mi orijentacija u prostoru nije jaka strana i da me je kroz Sremsku Mitrovicu sproveo rođeni Mitrovčanin, ovde moram da vas posavetujem da koristite mapu na telefonu ili pitate lokalce za smernice — jer ja nemam pojma kako smo zapravo došli do ove dve crkve. ?

Rusinska crkva.

Dakle, Rusinska crkva — čiji je zvanično ime Grkokatolička crkva Vaznesenja Gospodnjeg – izgrađena je na samom početku 20. veka, nakon što su se sredinom 19. veka u Sremskoj Mitrovici naselili Ukrajinci i Rusini iz Ugarske, danas Ukrajine. Kada je njihov broj dostigao nekoliko stotina, osnovana je grkokatolička parohija i par decenija kasnije je podignuta i ova simpatična crkva.

Baš blizu Rusinske crkve nalazi se i Katolička, zvanično Rimokatolička Crkva Svetog Dimitrija, posvećena svecu zaštitniku grada. Sagrađena početkom 19. veka, Katolička crkva 1984. godine postaje konkatedrala, a 1991. bazilika minor. Crkva je zaista jako lepa i toplo preporučujem da uđete unutra da biste videli sjajno oslikanu tavanicu, divne vitraže i orgulje.

Katolička crkva.

Nakon ove dve crkve, uputili smo se ka Bazilici Svetog Dimitrija, antičkim ostacima bazilike izgrađene u 5. veku. Prefekt Leontije je zaslužan za izgradnju ove bazilike — a ovo spominjem jer je on zaslužan za izgradnju istoimene crkve u Solunu, na čijem mestu se danas nalazi najvažnija crkva u ovom grčkom gradu.

Jasno vam je, dakle, da je u pitanju važno arheološko nalazište koje bi u svakom gradu bilo i važna turistička atrakcija. Međutim, kada smo došli do bazilike, sačekalo nas je prilično veliko razočarenje – ulaz na lokalitet je bio zaključan (da napomenemo da smo kod bazilike bili u 11 ujutru, u subotu), nigde nije bilo nikakvih informacija ni o samoj bazilici ni o poseti arheološkom nalazištu i jedino što smo uspeli da vidimo preko prljavog stakla kojim su ostaci ograđeni su obrisi iskopina. U prevodu, da nismo znali šta se tu nalazi, ni u snovima nam ne bi palo na pamet da tu leže ostaci bazilike stare preko 1,500 godina.

Ovo je najbolje što sam uspela da usnimim Baziliku preko stakla. Moram i da dodam da se iskopine bolje vide na fotografiji nego uživo jer je staklo tamno i prljavo.

Nažalost, ovo nije sve. Pitali smo ženu koja radi u obližnjoj trafici gde je ulaz u lokalitet — i sve što je znala da nam kaže jeste da se ulazi iz kafića, tj. da sa druge strane postoji kafić iz kog mogu da se vide ostaci crkve. I sve bi sad to bilo super i sjajno da taj kafić zapravo i radi. Možda je i radio pre korone ili će raditi za koji mesec, ali mi smo ovaj put poljubili vrata.

S ovim se vraćam na deo o potencijalu Sremske Mitrovice. Itekako ga ima, samo oni koji su zaduženi za prezentaciju i očuvanje kulturno-istorijskog blaga Sirmiuma nisu dorasli tom zadatku.

Sledeća stanica nam je bio centar grada, Trg Svetog Dimitrija. Ovo je ujedno i najlepši deo Sremske Mitrovice, kojim dominira raskošna zgrada Gradske biblioteke, verovatno najmonumentalnije zdanje u gradu. Pored biblioteke je s jedne strane Galerija Lazar Vozarević, divna zgrada koju pod hitno treba srediti (koliko sam čula, rekonstrukcija je u planu), a s druge strane počinje ulica Ćire Milekića, glavna pešačka zona sa kafićima i prodavnicama.

Gradska biblioteka.
Fontana Kameni cvet u Gradskom parku.

Nadovezan na trg, Gradski park je, osim keja, moje omiljeno mesto u Sremskoj Mitrovici. U sred ovog lepo sređenog parka se nalazi neobična fontana Kameni cvet, a na njegovom obodu ćete videti još jedno izvanredno zdanje ispred kog je podignut mali amfiteatar.

To zdanje je jedno od najvažnijih mesta u gradu, današnji Muzej Srema — ili da budem precizna, njegov istorijski deo. Ulaznica za muzej košta 150 dinara po osobi i važi i za istorijsku i arheološku postavku. Što se tiče istorijske postavke Srem kroz vekove, stvarno je odlična — ako vas iole zanima istorija ovog dela Srbije. Kao i uvek, meni je najzanimljivije bilo da vidim predmete koji su pripadali običnim ljudima i koji prikazuju kako se nekada živelo ovde, a posebno su mi se dopale razne povelje, proglasi, novinski isečci, diplome i grbovi.

Muzej Srema.

Muzej pokriva period od nekog 11. veka pa sve do sredine 20. veka, a čitav jedan deo je posvećen Velikom ratu, tj. bici na Legetu. Nedaleko od Sremske Mitrovice možete i da vidite polje Leget na kom je podignut spomenik poginulima. Ako imate vremena, svakako posetite istorijski deo muzeja, neće vam trebati više od sat vremena da vidite celu postavku, a zaista ima interesantnih stvari. O arheološkom delu ću pisati malo kasnije pošto se nalazi u odvojenoj zgradi.

Pročitajte još:
Evo zašto treba da posetite Šabac

Ispred muzeja ćete videti iskopine, ali zaista ne znam ništa više da vam napišem o tome. Ukoliko neko od vas zna šta se tu dešava, bila bih vam neizmerno zahvalna na pomoći. ? Kada prođete iskopine, doći ćete do simpatičnog spomenika mangulici i pulinu podignutih u čast sremskoj svinji i vernom psu čuvaru, a preko puta se nalazi arheološki lokalitet Carska palata.

Spomenik mangulici i pulinu.

Kao što verovatno znate, Sremska Mitrovica leži na ostacima nekadašnjeg velikog Sirmiuma u kome je rođeno 9 rimskih imperatora (na nekim mestima piše 5, na nekim 6, na nekim 9, a ja sam se odlučila za 9 nakon pomoći prijatelja istoričara). Na vrhuncu slave Sirmiuma, u gradu je živelo 100,000 ljudi (mnogo više nego danas), što bi sada bilo ekvivalentno Londonu.

Ako se pitate zašto nema više iskopina iz ovog vremena u Sremskoj Mitrovici, odgovor je jednostavan — Sirmium se bukvalno nalazi ispod današnjeg grada, ispod kuća (od kojih su mnoge spomenici kulture), puteva, trgova. Ispod Sremske Mitrovice se nalazi i jedini neiskopani rimski hipodrom na svetu — za koji se misli da je najveća građevina antičkog Rima izvan Italije. Da li bi ovako nešto trebalo iskopati po cenu rušenja zdanja starih 100 i više godina, procenite sami. Ovo je svakako delikatno pitanje na koje ne umem da odgovorim i kojim treba da se bave arheolozi i drugi stručnjaci. Da li bih ja volela da u našoj zemlji može da se vidi veličanstven rimski hipodrom iz 4. veka? Naravno! Nažalost, jedno su želje, drugo mogućnosti.

Carska palata.

Bilo kako bilo, ono što u Sremskoj Mitrovici možete da vidite je divna, divna Carska palata, koja je pronađena 1957. godine prilikom početnih radova na izgradnji stambene zgrade i koja se zapravo nalazi odmah kod hipodroma. Deo palate koji danas možete da vidite je samo jedan deo imperijalnog kompleksa, stambeni deo u kome je car živeo i u kome su očuvani ostaci raskošnih mozaika i fresaka, kao i kompleksan sistem podnog grejanja. Čitav lokalitet je natkriven radi zaštite i očuvanja iskopina, a centar za posetioce se sastoji iz galerije i staze kojom možete da šetate oko ostataka palate. Takođe bih htela da napomenem i da je gospođa na blagajni/info pultu jako ljubazna i da je jako strpljivo odgovarala na sva moja pitanja. Ovo je i jedino mesto u gradu gde sam videla magnete i druge suvenire.

Još jedna iz Carske palate.

Nakon obilaska Carske palate, u kojoj smo inače bili sami, krenuli smo dalje, preko ulice Ćire Milekića i Trga Svetog Stefana na kome se nalazi Velika crkva ili Pravoslavna Crkva Svetog Dimitrija, najveći i najvažniji pravoslavni hram u gradu podignut krajem 18. veka. A preko puta crkve, u nekada lepoj, a danas oronuloj zgradi, smešten je drugi deo Muzeja Srema, tačnije njegov arheološki deo.

Velika crkva na Trgu Svetog Stefana. Nisam mogla bolje da je slikam od drveća. 🙂
Muzej Srema – arheološki deo.

O arheološkoj postavci iskreno ne znam šta da kažem. Da je impresivna, u to nema sumnje. Da ne mogu da verujem u kakvom stanju je muzej koji čuva neprocenjiva blaga antičkog sveta, ne mogu.

Kada smo ušli u lapidarijum muzeja, malo je reći da sam bila šokirana. Prvo, kolekcija je izvanredna — osim mnogobrojnih spomenika i sarkofaga, ovde se čuva i Sunčani sat na kome su predstavljeni Atlas, Herkul i Ifikl, neverovatan primerak koji će oduševiti bilo kog ljubitelja antičkog sveta. U ovom delu muzeja se nalaze i ostaci jedne antičke vile. Na spratu muzeja je kolekcija svakako manje impozantna, ali vredi popeti se gore zbog male prirodnjačke zbirke.

Delić arheološke zbirke.
Sunčani sat.
Ostaci vile u Muzeju Srema.

A sad druga strana medalje. Neviđena je bruka u kakvoj zgradi i na kakav način su izloženi ovakvi eksponati. Pročitala sam na netu da je renoviran krovni i podrumski deo zgrade, što je pohvalno, ali je više nego tragično što unutrašnjost i lapidarijum nisu sređeni. Da li je ovo zaista najbolje što naša država može? Da li je makar nekog ko odlučuje o kulturi ove zemlje sramota?

Dragi čitaoci, ja vam od srca preporučujem da odete u ovaj muzej i podržite njegov rad i ljude koji se bore za kulturu u ovoj zemlji. Ako dovoljno nas podigne glas za naša kulturna blaga, možda se jednog dana nešto i promeni. Za početak bi makar bilo lepo da Muzej Srema dobije dom kakav zaslužuje.

Na svega par minuta od Muzeja Srema i Trga Svetog Stefana nalazi se Žitni trg sa iskopinama iz rimskog perioda. Ako ste u Sremskoj Mitrovici bili pre par godina, velika je verovatnoća da sada nećete prepoznati izgled ovog trga. Naime, trg je nedavno renoviran i to tako što su behaton i tribine prekrile deo iskopina. Da stvari budu još gore, korišćen je i malter — jer eto, što da ne.

Žitni trg nekad i sad.

Sad već pomalo tužni, uputili smo se ka Maloj crkvi ili Pravoslavnoj Crkvi Svetog Stefana, najstarijoj crkvi u gradu iz koje su dopirali horski glasovi. Malo smo sedeli kod crkve, a onda prešli ulicu da prošetamo kejom i ufotkamo i Most Svetog Irineja, viseći pešački most koji povezuje Sremsku i Mačvansku Mitrovicu. Ovaj deo grada je stvarno prelep i ukoliko imate snage, pređite most i odmorite malo na splavu preko puta.

Mala crkva.
Pešački most.

Pošto mi stalno idemo na taj splav, ovaj put smo produžili kejom i ispešaćili sve do Spomen groblja, mesta gde su Nemci i ustaše mučili i pobili nekoliko hiljada ljudi za vreme Drugog svetskog rata. Ovde je pogubljen i poznati slikar Sava Šumanović. U parku se nalazi više humki posvećenih žrtavama, a na vrhu svake je postavljen bronzani spomenik koji predstavlja plamenove. U parku ćete videti i kamene ploče na kojima je uklesan tekst Dobrice Ćosića:

Ovde su Nemci i ustaše od 1941. do 1944. godine ubili 7,950 ljudi i žena. Ovde su izmučene ljude i žene po kiši i snegu gole i bose bajonetima terali da sami sebi iskopaju raku. Ovde su ranjene krečom polivali i žive zakopavali. Ovde su mučenici u smrti čekali spas. Ovde su nad rakama pred bajonetima i mitraljezima pevajući ginuli ljudi. Bili su patrioti, komunisti, borci. Bili su ljudi. Bili su i jesu sloboda, bratstvo naroda i naše dostojanstvo.

Spomen groblje.

Zasavica

Za kraj, ostalo je još da vas sprovedem kroz Zasavicu, specijalni rezervat prirode koji se nalazi na nekih 20 kilometara od Sremske Mitrovice. Rezervat nije veliki, tačnije deo za obilazak nije veliki, tako da možete da stignete i da obiđete Sremsku Mitrovicu i onda završite izlet u Zasavici.

Zasavica je napušteno korito Save i kasnije Drine, močvarno područje sa poplavljenim livadama i šumama kroz koji teče istoimena rečica i u kome žive na stotine ptica, životinja i riba. Ako ništa drugo, onda samo zbog bogatstva životinjskog sveta itekako vredi provesti par sati u Zasavici — prilikom naše posete rezervatu, videli smo mangulie, magarce, konje, labudove, rode i mnoge druge ptice.

Životinje u Zasavici. Na gornjoj slici se vidi i kuća/vidikovac.
Na vidikovcu.

Ono što mi se posebno dopalo u Zasavici je što su skoro sve životinje slobodne — izvan centra za posetioce se nalazi velika livada na kojoj konji, magarci i mangulice trčkaraju i rade sve ono što konji, magarci i mangulice inače rade. ?

Ono što mi se nije dopalo je što su neke životinje zatvorene u boksevima, očigledno da bi ih posetioci izbliza videli. E sad, nije me mrzelo pa sam pitala ljubaznog čoveka na blagajni zašto su ove životinje u boksevima i da li ih ikad puštaju napolje — i saznala sam da su tu odvojene majke sa mladima dok mladunčad malo ne ojača i da su životinje onda na rotaciji. Takođe sam saznala da je jarac, jedina životinja na lancu, prilično nestašan i da napada druge životinje, što jer mu se dopadaju, što jer bi da se bije.

Ako mora da postoji kompromis, pretpostavljam da je ovo prihvatljivo, mada bih zaista volela da vidim i ove životinje slobodne (nemam pojma šta bi sa tim besnim jarcem radili, doduše) — jednostavno mislim da nema potrebe da ih mi ljudi gledamo zatočene kad možemo da ih vidimo slobodne svega par metara iza.

U rezervatu osim životinja ima i dosta klupa na kojima možete da odmorite, mislim da ima i restoran mada nije radio kada smo mi bili — i džinovski drveni vidikovac na čiji vrh možete da se popnete i vidite čitav rezervat.

Ovom prilikom bih još spomenula i da u Zasavici ima dabrova — koje naravno nismo videli. Dabrova u Srbiji nije bilo sve do 2005. godine, kada je Prirodnjački muzej iz Minhena poklonio upravo Zasavici čak 16 porodica koje su se jako brzo prilagodile svom novom domu.

Ponavljam, ako ikako možete, svratite i u Zasavicu, sigurno vam neće biti dosadno, pogotovo ako imate klince. Cena ulaznice je 300 dinara i odmah kod ulaza u rezervat se nalazi parking.

Stigli ste do kraja ovog podužeg vodiča za Sremsku Mitrovicu! Htela bih još jednom da naglasim da kritike u ovom tekstu nikako nisu usmerene ka samom gradu — u kome ima puno toga da se vidi, o kome ima neverovatno mnogo da se nauči i u kome su ljudi više nego topli, srdačni i prijateljski nastrojeni.

Hičkokov mural u jednom od sokaka u centru grada.

Nažalost, Sremska Mitrovica, kao i mnogi drugi gradovi u Srbiji, ne dobija dovoljno ni pažnje ni sredstava da dostigne svoj pun potencijal. Mislim da je vreme da se to promeni i da se gradu vrati stara slava — a samim tim i da se ustoliči na mapi naše zemlje kao nezaobilazna stanica svakog domaćeg i stranog turiste prilikom obilaska Srbije. Volela bih da čujem vaše mišljenje o Sremskoj Mitrovici — i naravno, ako imate pitanja, kritike ili sugestije, slobodno ostavite komentar. Pratite nas i na Instagramu i tako podržite rad našeg bloga. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Vodič za Beograd — 25+ stvari koje vredi posetiti
Sledeći članak Vodič za Pančevo

2 Comments

  1. Milos
    16.06.2020. at 10:58

    Lep clanak, samo bih ukazao na jednu gresku. Most Svetog Irineja (262 m) nije drugi najduzi viseci pesacki most u Evropi (a jos manje prvi kako vecina Mitrovcana misli).

    Ispred njega su Charles Kuonen Suspension Bridge u Svajcarskoj (494 m), Highline179 u Austriji (406 m) i Millennium Bridge u Londonu (325 m). Sasvim je moguce da ih ima jos, ja sam samo pobrojao one koje sam obisao.

    Lep pozdrav

    Reply
    • Kaća&Marko
      16.06.2020. at 11:30

      Ćao Miloše, hvala na informacijama!

      Pogledala sam ove mostove koje ste rekli i sasvim ste u pravu! I da, u pravu ste i da dosta ljudi kaže da je most najduži u Evropi! 🙂

      Promeniću u tekstu ovaj podatak, hvala vam još jednom na pomoći!

      Veliki pozdrav

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Već smo pisali o Golubačkoj tvrđavi — doduše Već smo pisali o Golubačkoj tvrđavi — doduše sada već pre par godina — pa se ovaj put javljamo samo kratko. Ako hoćete da čitate više o tome kako izgleda poseta tvrđavi, kod nas na sajtu imate detaljan vodič, a ovde ćemo samo ponoviti da smo baš srećni i ponosni što u Srbiji postoji tvrđava poput Golupca — koju evo posećujemo već treći put, samo sada sa porodicom iz inostranstva. 💫❤️🤸‍♀️

#golubackatvrdjava #familytime
Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com