Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Ukrajina / Vodič za Černobilj — 30+ godina nakon katastrofe
Posted inEvropa Ukrajina

Vodič za Černobilj — 30+ godina nakon katastrofe

Reaktor 4, Černobilj
Posted - Kaća&Marko Posted on 19.08.2018.
0

Pripjat je bio mali grad na severu Ukrajine za koji niko od nas ne bi čuo da se upravo tamo nije dogodila najveća ekološka katastrofa ikada. Osnovan 1970. godine, Pripjat je imao jednu namenu — da u njemu žive radnici zaposleni u nuklearnoj elektrani Černobilj.

Ceo grad je evakuisan 27. aprila 1986. godine, samo jedan dan nakon niza eksplozija na četvrtom reaktoru. Eksplozije su bile toliko jake da su dovele do širenja radioaktivnog oblaka čitavom Evropom i delom istočne obale SAD.

Danas svi znamo za Černobilj — takozvana zabranjena zona koja se prostire u radijusu od 30 kilometara od epicentra katastrofe je poslužila kao inspiracija mnogim filmovima, serijama i video igricama. I zaista, kada se čovek nađe tamo, nije teško poverovati da je svetu kakvog znamo došao kraj.

Znak za ulaz u Pripjat.

Šta treba znati pre odlaska u Černobilj

Kada smo počeli da planiramo putovanje u Kijev, nismo bili 100% sigurni da želimo (smemo) da odemo u Černobilj. Međutim, nakon dosta istraživanja smo odlučili da je to ipak jedinstvena prilika u životu i da ćemo se kajati ako ne odemo. Sada kada je ovo putovanje iza nas, sigurna sam da smo doneli pravu odluku.

Prvo što nas je naravno zanimalo je koliko je sam odlazak u radioaktivnu zonu bezbedan. Po nekim procenama, Pripjat i okolna mesta će biti zagađena i nenaseljiva još nekih 20,000 godina, tako da nije čudo što su roditelji pokušali da nas odgovore od obilaska ovog područja.

Ipak, ko normalan bi hteo da ide u sam epicentar radioaktivnosti — i to još dobrovoljno!

Ispostavilo se da zapravo dosta ljudi želi da svojim očima vidi Černobilj. Iz Kijeva ture svakodnevno idu u Pripjat — a verovali ili ne, postoji čak i mogućnost spavanja u ovom jedinstvenom gradu duhova (dobro, ne baš u samom Pripjatu, ali u mestu pored).

Sablasni hotel u Pripjatu.

Mi smo ipak odlučili da nam je celodnevni izlet sasvim dovoljan, tako da smo bukirali tu opciju preko interneta. Da biste mogli da odete u Černobilj, neophodno je da:

  • 🚻 Idete preko agencije (mi smo izabrali SoloEast)
  • ✅ Imate dozvolu za ulaz u zonu (odlazak u zabranjenu zonu u samostalnoj režiji ne samo da je zakonski zabranjen nego može da bude izuzetno opasan)
  • 📝 Dostavite agenciji podatke iz pasoša minimum 7 dana pre same ture.

Da biste se iz Černobilja vratili živi i zdravi, jako je bitno da poštujete par pravila.

  • 🛂 Obavezno ponesite pasoš. Bez pasoša nećete moći ni da krenete iz Kijeva. Pasoš mogu da vam traže na svakom kontrolnom punktu, a zasigurno će ga pregledati na samom ulazu u zonu.
  • 👔 Morate biti adekvatno obučeni. To podrazumeva duge pantalone, duge rukave, zatvorenu obuću.
  • 🙋 Morate pratiti vašeg vodiča i ne smete skretati sa unapred određene (bezbedne) trase.
  • ⛔ Ne smete da spuštate torbe/kese/foto opremu na zemlju. Ne smete da sednete nigde. Ne smete da pipate ništa.
  • 🚫 Ne smete da ponesete ništa iz Černobilja (bili biste iznenađeni koliko ljudi želi da ima suvenir iz Pripjata ne razmišljajući uopšte da svaki kamen može biti radioaktivan).
  • 📵 Ne smete da slikate ukrajinske vojnike koji se nalaze na kontrolnim punktovima. Reaktore smete da fotografišete samo sa određenih mesta.

Sva ova pravila su ustanovljena radi bezbednosti posetilaca koji stvarno ne donose uvek pametne odluke. Na primer, devojka koja je vodila našu turu nam je rekla da je jedna tinejdžerka sela na čuveni panoramski točak i nakon toga morala da se vraća nazad u Kijev bez pantalona koje su bile prepune radioaktivnih čestica.

Panoramski točak — jedan od najpoznatijih prizora iz Černobilja.

Naravoučenije — uvek slušajte svog vodiča da ne biste ostali bez odeće 🙂

Sad kada znate kako da odete u Černobilj i koja pravila morate da poštujete, vreme je da vam ispričamo nešto i o samoj poseti ovom fascinantnom mestu.

Černobilj danas — ovako izgleda apokalipsa

Sa turoperaterom smo se našli u tačno 8 ujutru na Majdanu, Trgu nezavisnosti i ujedno glavnom trgu u Kijevu. Nakon što su proverili da li nam se podaci iz pasoša poklapaju sa podacima koje smo im poslali putem mejla, ušli smo u kombi i krenuli ka Černobilju.

U našoj turi je bilo i mladih i starijih ljudi, tako da godine svakako nisu prepreka da se obiđe zabranjena zona. Upoznali smo jednog starijeg gospodina iz Kalifornije koji hoda uz pomoć štapa i koji je igrom slučaja pre dolaska u Kijev bio na Balkanskoj turi, tako da je bio zainteresovan da čuje još ponešto o našim krajevima. Ako je on mogao da izdrži Černobiljsku turu (koja jeste naporna, pogotovo kada je napolju preko 30 stepeni), mislim da svako može.

Nakon neka 2 sata vožnje smo stigli do prvog sela koje se obilazi u sklopu ture.

Oronula kuća u jednom od evakuisanih sela.
Pro savet:
Ako ste ljubitelj životinja, obavezno ponesite hranu za pse i mačke. Videli smo samo dve mace, ali je cela oblast prepuna pasa. Svi su pitomi, umiljati i gladni 🙂

Kad smo izašli iz kombija, našli smo se u nekakvom šumarku. Da nam vodič nije rekao da je tu nekada bilo pravo pravcato selo, ne bih verovala. Tek kada se malo dublje zađe u šumarak krenu da se naziru ostaci kuća i gradske većnice. Tu se takođe nalazi i prastara lada koja je bila izuzetno zanimljiva strancima — nama i ne toliko pošto ih još uvek viđamo na ulicama. 🙂

Lada. 🙂

Sledeća stanica je bio sam ulazak u Černobilj, tačnije kamena tabla za dobrodošlicu u Černobilj. Ovde se ostaje par minuta, samo radi fotografisanja. S obzirom na to da sve ture staju ovde u približno isto vreme, očekujte nenormalnu gužvu. Imali smo možda par sekundi da se slikamo, ako i toliko — ali bolje išta nego ništa.

Znak za ulaz u Černobilj.

Nakon ovoga se staje u samom gradiću gde još uvek živi stotinak ljudi. Naime, mnogi ljudi iz Pripjata i okolnih mesta su hteli da se vrate svojim domovima — i masovno su se vraćali — ali im vlada nije dozvolila da tu žive zbog opasnosti od radijacije. Naravno, neki od njih su bili jako uporni pa su se vraćali u grad više puta. Najzad je dozvoljeno samo starijim ljudima da se trajno nasele u Černobilj, tako da je sada prosečna starost žitelja ovog gradića 70+ godina. Osim njih, u gradu još žive i mnogobrojni radnici i naučnici, ali oni mogu da ostanu samo par nedelja zaredom u gradu.

Kada smo došli u Černobilj, kombi nas je ostavio ispred jedine preostale statue Lenjina u Ukrajini. Pretpostavljam da tokom rušenja i kasnije demontiranja statua utemeljivača Sovjetskog Saveza, nikome nije palo na pamet da će ljudi posećivati Černobilj. A sada statua služi kao svojevrsna turistička atrakcija, te verujem da će ostati gde je.

Jedina preostala statua Lenjina u Ukrajini.

U blizini se nalazi jos jedna poznata skulptura, Andjeo Pelen iz Knjige Otkrovenja (8:10-11). Naime, Pelen se na ukrajinskom jeziku kaže čornobilь, zbog čega su Ukrajinci mislilil da je katastrofa koja ih je zadesila početak kraja sveta.

I treći anđeo zatrubi,
i pade s neba velika zvezda,
koja goraše kao sveća,
i pade na trećinu reka i na izvore vodene.
I ime zvezdi beše Pelen;
i trećina voda posta pelen,
i mnogi ljudi pomreše od voda,
jer behu gorke.

Statua anđela Pelena.

Neposredno pored biblijskog anđela se nalaze table sa imenima svih mesta unutar zone koja su bila evakuisana nakon nesreće. S obzirom na to da je bio prelep sunčan dan kada smo se našli u Černobilju i da smo videli lokalno stanovništvo i brojne turiste, zaista je teško zamisliti da se ovde pre samo malo više od 3 decenije desilo nešto zaista strašno. Videti table sa imenima gradića i varošica koje više ne postoje zbog nesreće je međutim dovoljno da otrezni čoveka.

Table sa imenima sela koja su evakuisana nakon nuklearne katastrofe.

Oko 12 je došao na red ručak. Otišli smo u restoran u Černobilju gde su nas poslužili sasvim pristojim obrokom. Ono što me je iznenadilo jeste da imaju i vegeterijansku opciju, koja doduše nije nešto, ali su lokalne kuce bile srećne što smo im dali ono što nismo hteli da pojedemo. Zanimljivo je za spomenuti da se sva hrana i piće dovozi iz Kijeva svakog dana, tako da smo morali da kažemo vodiču šta želimo da jedemo malo nakon što smo krenuli iz ukrajinske prestonice.

Nakon ovog kratkog predaha smo nastavili dalje. Ono što sledi je zapravo Černobilj kakvim ga zamišljamo. Obišli smo prvo napušteni vrtić koji u toku prelepog dana izgleda kao lokacija za horor film (ne želim ni da pomislim kako izgleda noću). Ovde smo prvi put zapravo imali prilike da testiramo Gajgerov brojač i da se nađemo na mestu izuzetno visoke radijacije.

Napušteni vrtić nedaleko od ulaska u Pripjat.

Pre nego što sam čitala i na kraju obišla Černobilj, mislila sam da je radijacija prisutna svugde u području. Međutim, mesta koja smo obišli u zoni zapravo nemaju nešto značajno veću radijaciju nego što smo izmerili na glavnom kijevskom trgu — osim takozvanih žarišta (eng. hotspot). Žarišta se nalaze tamo gde ih najmanje očekujete i kada im se vodič sa brojačem približi, brojač krene nekontrolisano da pišti. Meni je to bio znak da se sklonim odatle što dalje. Zanimljivo je da je dovoljno da se pomerite metar, dva i sklonili ste se od opasnosti.

Sam vrtić je, kao što sam već rekla, prilično jeziv. Svugde su razbacane igračke (vodič tvrdi da su to zaista igračke iz 1986. godine, mada sam pročitala na nekim mestima da su ih namerno tu stavili da bi mesto izgledalo još jezivije), otvoreni ormarići, polomljeni kreveti, razbijeno staklo…ukratko — kao u holivudskom filmu strave.

Lutke koje su ostale u vrtiću.

Nakon veoma potresnog vrtića smo nastavili put ka reaktoru 4 — da, zapravo smo mu se približili na par metara i radijacija je bila znatno manja nego u vrtiću ili blizu žarišta u Pripjatu.

Prilikom približavanja reaktoru koji je nedavno prekriven čelično-betonskom kupolom prikladnog naziva — sarkofag — nismo smeli da fotografišemo ništa. Pošto je zaista bilo dosta vojnika u okolini, nismo ni pokušavali da škljocnemo koju fotku na prevaru.

Prvo smo prošetali do reke Pripjat koja je — nećete mi verovati — najčistija i najbistrija reka koju sam ikad videla. Prepuna je ribe, te zaista više izgleda kao ribnjak nego kao reka. Ne moram da napominjem da se riba iz te reke ne sme jesti zbog radijacije.

Kombijem smo otišli do reaktora 4, malo slikali i brže bolje pobegli nazad u vozilo — što je sigurno, sigurno je.

Ispred reaktora 4.

Sledeća stanica je bila tabla za ulaz u Pripjat.

Okolo se nalazi takozvana Crvena šuma koja je nekada bila prelepa šuma prepuna borića. Nažalost, to je jedno od najpogođenijih područja u zoni, tako da danas od nje nije ostalo mnogo. Većina drveća je zakopana nakon nesreće, a ona koja i dalje stoje su potpuno sasušena. Crvena šuma je jedno od najradioaktivnijih mesta na svetu, tako da se tu nikako ne izlazi iz vozila.

Kada smo izašli iz kombija, našli smo se u samom srcu Pripjata. Visoko drveće je progutalo i obuhvatilo socijalističke zgrade širom grada — kog sa pravom nazivaju grad duhova. Ovde niko ne živi — osim životinja koje su našle sigurno utočište u verovatno jedinom mestu na svetu gde ih čovek neće povrediti.

Mi nismo bili te sreće da vidimo divljač koja živi u Pripjatu, ali nam je vodič pokazao slike i snimke jelena, lisica, pa čak i losa! Možda je još fascinantnije da se u zabranjenoj zoni nalazi na stotine divljih konja. Opet, mi ih nismo videli, ali je lepo znati da se život ipak zaista vraća u Černobilj.

Jedan od mnogih grafita u Pripjatu.

U Pripjatu smo osim post-apokaliptičnih zgrada (u koje smo smeli samo da provirimo jer mogu da se obruše svakog momenta) obišli i luna park i fudbalski stadion. Najpoznatije slike iz Černobilja su upravo iz luna parka, a ono što nismo znali dok tamo nismo i otišli jeste da ni luna park ni fudbalski stadion zapravo nikad nisu bili korišćeni. Naime, trebali su da budu svečano otvoreni za prvomajske praznike — a nesreća se dogodila 26. aprila.

Napušteni luna park.

Za kraj ture su nas odveli do džinovskih antena (zapravo sistema radara) koje su korišćene kao raketni sistem upozorenja tokom Hladnog rata. Neverovatno moćan, Duga radarski sistem je nasumično emitovao radio talase, pa su ljudi u to vreme mislili da Sovjetski Savez vrši raznorazne eksperimente na stanovništu, uključujuči kontrolu uma.

Nepregledni sistem radara Duga.

Sa ovim nepreglednim sistemom antena se završila naša tura u Černobilju. Kombi nas je pokupio, prošli smo kontrolni punkt gde smo morali da prođemo kroz detektore radijacije, i krenuli nazad ka Kijevu.

Centralni trg u Pripjatu.
Pripjat — nekad i sad.
Luna park u Pripjatu.
Ruine gradskog stadiona.
Ostaci prodavnice.

Iz retrospektive, mogu samo da kažem da je obilazak Černobilja zaista jedinstveno, neponovljivo iskustvo. Iako smo naravno brinuli o bezbednosti pred sam polazak, ture su fenomenalno organizovane i ukoliko slušate vodiča i koristite zdrav razum, baš ništa loše ne može da vam se desi.

Ukoliko imate neka pitanja u vezi sa obilaskom Černobilja, slobodno nam se javite ili ostavite komentar ispod teksta. Ako vam se dopada naš sajt, zapratite nas na Fejsbuk stranici i Instragram profilu. Hvala na čitanju! 🙂

Prethodni članak Jeftina putovanja — kako da putujete više za manje para
Sledeći članak Angkor — gde je vreme stalo (foto-putopis)

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Mi smo zaljubljenici u putovanja – i želimo da inspirišemo i vas da krenete na to putovanje o kome dugo maštate. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz raznih zemalja, neobrađene fotke sa mesta o kojima pišemo, savete za jeftina i odgovorna putovanja i informacije koje vam mogu pomoći da nađete jeftine avio karte iz Srbije i regiona.

Instagram

Naš sajt je u aprilu imao preko 20,000 organskih Naš sajt je u aprilu imao preko 20,000 organskih poseta! 🥳🥳🥳

Hvala što nas čitate! ❤️

#blogoputovanjima #putopisi #zajednookosveta
Nas dvoje pre 4 godine u Kijevu. 4 godine kasni Nas dvoje pre 4 godine u Kijevu. 
 
4 godine kasnije, na današnji dan, moj kolega Roman iz Lavova je otišao na front. 
 
Jedva čekam da se Roman vrati na posao, a ja opet odem u prelepu Ukrajinu. 

Slava Ukraïni!
3 godine braka, 8+ godina veze, 40 država zajedno 3 godine braka, 8+ godina veze, 40 država zajedno. ❤️
🎭🇮🇹Venecija🇮🇹🎭 Jedan od najdivn 🎭🇮🇹Venecija🇮🇹🎭

Jedan od najdivnijih i najposećenijih gradova na svetu, Venecija — ili Serenisima, Kraljica Jadrana, Grad vode ili Nevesta mora — teško da ikoga može da ostavi ravnodušnim, što zbog svoje neosporne lepote, što zbog ogromnog broja turista koji svakodnevno prodefiluju njenim trgovima, ulicama i kanalima. 

U Veneciji ima i ogroman broj turističkih atrakcija, od kojih se posebno izdvajaju Duždeva palata, Crkva Svetog Marka, Veliki kanal, Most uzdaha, Most Rialto, Crkva Santa Marija dela Salute, Galerija Akademije i mnoge druge, ali Venecija je zapravo čitava muzej na otvorenom — bukvalno gde god da krenete, videćete nešto neverovatno lepo. 

A da vam čitav doživljaj ne bi pokvarili ostali turisti, savetujemo da:

🎟Kupite ulaznice za sve atrakcije preko neta (inače ćete čekati jako dugo u redovima).

🧳Skrenete sa utabanih turističkih staza (i vidite manje poznate ali ništa manje šarmantne delove grada).

⏰️Dođete u Veneciju baš, baš rano ujutru ili ostanete baš, baš kasno (da biste možda uspeli da vidite kako izgleda kada nije poplavljena turistima).

Inače, u pokušaju da reše problem masovnog turizma, gradske vlasti u Veneciji su odlučile da počnu da naplaćuju ulaz u grad — smatraju da će ovim potezom da smanje broj posetioca, ali mi iskreno sumnjamo da će to da se desi. 

S obzirom na to da sam u Veneciji bila 3 puta i da je zapravo ovaj sad put bilo najviše ljudi, verujem da nema šanse da će nekakva gradska taksa da spreči ikoga da dođe ovde — jer ipak, ko na svetu ne želi da vidi Veneciju makar jednom?!

#venice #venecija #italy #bellaitalia #italija #putovanja #putopis #putuj #putovanjasusreca #zajednookosveta
🇮🇹Top 3 mesta koja vredi videti u Trstu🇮🇹

1️⃣Veliki kanal (fotke 6 i 9) — ovo je verovatno najfotkaniji deo grada i idealna polazišna tačka za obilaženje Trsta. Na samom kraju kanala se nalazi crkva Svetog Antonija, najveća katolička bogomolja u Trstu, a odmah pored je i velelepna srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona iz 1751.

2️⃣Trg ujedinjena Italije (fotka 7) — Glavni gradski trg i jedna od glavnih atrakcija u Trstu svoj raskošni izgled duguje periodu kada je čitav tršćanski zaliv pripadao Austrougarskoj. Kažu da je ovo ujedno i najveći trg u Evropi koji se nalazi odmah do mora. 

3️⃣Dvorac Miramare (fotke 1,2 i 3) — Nekih 8 km od centra Trsta nalazi se Miramare, prelepi dvorac pored obale okružen zelenilom i besprekorno uređenim parkovima koji se prostiru na 22 hektara. Miramare je danas pretvoren u muzej i ovde su gužve bile znatno veće nego u samom Trstu pa ako planirate posetu nije na odmet kupiti karte onlajn kako bi izbegli dugo čekanje u redovima.  

🏆Osim ovih atrakcija, u Trstu još treba obići antički amfiteatar iz 2. veka nove ere (fotka 8) koji se nalazi u blizini Trga ujedinjenja Italije, kao i tvrđavu San Đusto (fotke 4 i 5) sa koje se pruža sjajan pogled na centar grada, luku i more.

#trieste #trst #italija #italy #putujemo #putovanja #zajednookosveta
Svratili malo do Zagreba. ❤️🇭🇷 #zagreb Svratili malo do Zagreba. ❤️🇭🇷

#zagreb #hrvatska #putujemo #putovanja #zajednookosveta
🇱🇮Lihtenštajn vol. 2🇱🇮 U Lihtenštaj 🇱🇮Lihtenštajn vol. 2🇱🇮

U Lihtenštajnu se super živi, ali je ovo takođe najdosadnija zemlja u kojoj smo ikada bili — i bukvalno ne znamo šta bismo radili sa sobom da smo tamo proveli više od jednog dana!

U Vaducu se maltene sve što ima da se vidi u gradu nalazi u jednoj ulici — i sva ta mesta su maksimalno udaljena jedna od drugih 10 minuta.

Od zanimljivih stvari bismo izdvojili Lihtenštajnsku riznicu u kojoj se nalazi Faberžeovo jaje i kamen sa meseca, Muzej pošte u kome možete da vidite sve poštanske markice ikada proizvedene u zemlji, skulpturu kolumbijskog umetnika Fernanda Botera i još par zanimljivih skulptura i instalacija poput ove na prvoj fotki. 

Na 5 minuta od ove ulice već kreću vile i kuće sa vinogradima, a ukoliko imate snage i želje, možete da se popnete i blizu dvorca na vrhu brda u kome živi lihtenštajnski princ sa porodicom — samo imajte u vidu da do gore ima baš puno da se pešači, a u dvorac ne može da se uđe. 

I to je bukvalno to! Ako hoćete da saznate više o Vaducu, na našem sajtu je okačen putopis iz ovog grada (link u profilu). 

#vaduz #vaduc #lihtenstajn
#putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇱🇮VADUC, LIHTENŠTAJN🇱🇮 Lihtenštajn 🇱🇮VADUC, LIHTENŠTAJN🇱🇮

Lihtenštajn je 4. najmanja država u Evropi i 6. najmanja na svetu koja se prostire na samo 160km² i ima samo 38,000 stanovnika — međutim, Lihtenštajn je i jedna od najbogatijih zemalja na svetu, sa prosečnom platom sličnom ili čak nešto višom nego u Švajcarskoj i sa najbogatijim monarhom u Evropi čije lično bogatstvo je procenjeno na 4-5 milijardi evra.

Ako se pitate kako je jedna tako mala zemlja postala toliko bogata, odgovor je jednostavan — do skora je bila poreski raj za bogataše. Nedavno je Lihtenštajn postao transparentniji u vezi sa svojim poreskim i bankarskim sistemima, ali ovo ništa preterano nije promenilo u zemlji u kojoj i dalje ima više registrovanih kompanija nego stanovnika.

Od drugih zanimljivosti o Lihtenštajnu bismo izdvojili da u čitavoj zemlji ima oko 100 policajaca, da zatvorenici osuđeni na više od 2 godine zatvorske kazne služe u Austriji — i da ne postoji vojska. Doduše, vojska je nekada postojala — ukinuta je nakon austrijsko-pruskog rata u kome je Lihtenštajn učestvovao sa čak 80 vojnika! Međutim, da stvari budu još smešnije, u zemlju su se vratili sa jednim čovekom više!

Možda ćete sad misliti da izmišljamo, ali još treba znati da je Švajcarska slučajno napala Lihtenštajn 2 puta. Prvi put su slučajno zapalili deo lihtenštajnske šume tokom vojne vežbe — i onda se „izmirili” uz sanduk vina. Drugi put su Švajcarci upali u zemlju i vratili se nazad kada su shvatili da nisu više u Švajcarskoj, na šta su Lihtenštajnci rekli da „nema veze i da se takve stvari dešavaju.”

#vaduz #lihtenstajn #putujemo #putovanja #putopis #putovanjasusreca #zajednookosveta
🇨🇭Šta raditi u Cirihu — top 3 stvari🇨🇭

🚆🏞Prošetati Banhof ulicom od železničke stanice do ciriškog jezera — U ovoj ulici se nalaze sve žive luksuzne radnje, poput Hermesa, Diora, Luj Vitona i mnogih drugih. Međutim, čak i ako vas ne fasciniraju skupi brendovi, svakako vredi prošetati ovom ulicom jer se u njoj nalaze neke od najlepših zgrada u Cirihu, plus Bajer muzej satova koji sadrži jednu od najvećih privatnih kolekcija satova od kojih su najstariji iz vremena pre nove ere. 

💒Obići 4 ciriške crkve —  U istorijskom centru grada ima bezbroj simpatičnih kuća, radnjica i restorančića, a tu se nalaze i 4 glavne crkve u gradu — Grosmunster, koja je postala simbol Ciriha, Prediger, Fraumunster i Crkva Svetog Petra. Prve 2 se nalaze sa desne strane Limata, a druge 2 su na levoj obali. 

🏙Popeti se na vidikovce — Izdvojili bismo 2, jedan koji se nalazi kod univerziteta i do kojeg se dolazi malim crvenim funikularom i jedan koji se nalazi blizu Crkve Svetog Petra, na brdašcu Lindenhof. 

Iako pojedinačne atrakcije možda nisu nešto, grad kao celina je veoma lep. Zato je zapravo možda najbolje samo šetati pa kud vas put odvede. 😊🌎 

Da li ste bili u Cirihu i šta vam se najviše dopalo ovde? 

#cirih #svajcarska #putovanja
#putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Ultimativni vodič kroz Istanbul – top 16 stvari koje treba videti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Berlin Vodič kroz Berlin – top 15 stvari koje treba videti
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Priče iz Medeljina – Pablo Eskobar
  • 20+ virtuelnih tura sa kojima možete da obiđete svet
  • Kako provesti dan na Kosmaju
  • Šta videti u Beču – mesta koja stvarno vredi posetiti
Copyright © 2022 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com