Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Ukrajina / Vodič za Kijev — savršen spoj tradicionalnog i modernog
Posted inEvropa Ukrajina

Vodič za Kijev — savršen spoj tradicionalnog i modernog

Posted - Kaća&Marko Posted on 30.01.2019.
7

Sa neverovatno bogatom istorijom koja seže sve do 5. veka, ukrajinska prestonica je jedan od najzanimljivijih gradova u Evropi.

Kijev je u srednjem veku bio glavni grad ogromne Kijevske Rusije, prve istočnoslovenske države koju su osnovali ni manje ni više nego Vikinzi. Nakon mongolske invazije u 13. veku, Kijev je bio potpuno uništen — i doživeo ponovni procvat tek za vreme Ruskog carstva, krajem 19. veka.

Grad je mnogo propatio za vreme Drugog svetskog rata, ali se brzo i oporavio. Međutim, ovaj period je ostavio pečat na Kijev, postavši bitan deo njegovog identiteta.

Pročitajte još:
Vodič za Minsk — neočekivano lice Belorusije

Ukrajinci su jako ponosni na svoju istoriju i žrtve koje su njihovi preci podneli, što ne može da se ne primeti tokom obilaska Kijeva i monumentalnih memorijala poput Majke Otadžbine.

Iako je Kijev jedan zaista lep i moderan grad, nažalost, većina onoga što se o Ukraijini moglo čuti u zadnjih par godina bilo je vezano za revolucije 2004. i 2014. godine koje su se dešavale na Majdanu nezavisnosti — ili za rat na istoku zemlje.

Zbog ovakve situacije u Ukrajini nismo ni razmišljali da posetimo Kijev kada samo išli na putovanje Baltikom, ali smo se na kraju odlučili da se vratimo u taj deo sveta samo zbog njega — i nismo se pokajali. U Kijevu život teče normalno, ni u jednom trenutku se nismo osećali nebezbedno i slobodno možemo reći da nas je grad potpuno očarao.

Kako doći do Kijeva

Aviokompanija Air Serbia je sredinom 2019. godine uvela direktnu liniju od Beograda do Kijeva, koja je ukinuta tokom pandemije. Međutim, 2021. godine je avio prevoznik Windrose uveo direktan let Beograd-Kijev. 

Iz Srbije ne postoji direktan let do Kijeva, tako da ako želite da izbegnete presedanja i skupe avio karte, savetujemo vam da letite iz Budimpešte. Low cost avioprevoznik Wizzair ima 4-5 letova nedeljno do Kijeva (aerodrom Žulani) — i povratne karte se često mogu naći za svega 60, 70 evra. Mi smo za period oko prvog maja kupili karte za 80 evra, tako da je moguće naći povoljne avio karte čak i tokom praznika.

Do Budimpešte možete doći sopstvenim prevozom, vozom ili kombijem koji saobraća od vrata do aerodroma. Voz je najjeftinija — ali i najduža — opcija, tako da ako ne planirate da putujete kolima, savetujemo kombi prevoz jer se za nešto više para stigne do budimpeštanskog aerodroma dosta brže i komfornije. Iz Budimpešte možete stići do Kijeva i autobusom ili vozom, ali ćete tako provesti sigurno jedan ceo dan (ako ne i više) u putu — a imajte u vidu i da su ove opcije skuplje od putovanja avionom.

Šta videti u Kijevu

Poput svih evropskih metropola, i u Kijevu ima svašta da se vidi. Međutim, pre nego što smo počeli da planiramo put u Ukrajinu, nismo imali pojma koliko znamenitosti ima u prestonici — i koliko će nam boravak ovde biti prijatan.

Za obilazak Kijeva je potrebno bar 3, 4 dana, s tim da savetujemo da ostanete i duže ako imate vremena — a u tom slučaju možete i da odete na jednodnevni izlet do Černobilja. U našem putopisu kroz Černobilj možete da saznate sve što vam je potrebno za odlazak na jedno od najopasnijih mesta na svetu.

Bez obzira na to da li se odlučite da odete do Černobilja ili ne, u Kijevu ćete sigurno imati šta da radite čak i ako ostanete 7 ili 10 dana. Pa hajdemo redom.

1. Kijevsko-pečerska lavra

Jedan od glavnih gradskih simbola, najvažniji religiozni kompleks u zemlji i najposećenija turistička atrakcija u Kijevu, Kijevsko-pečerska lavra je pravoslavni manastir sagrađen pre više od 1,000 godina, u 11. veku.

Ovaj neverovatni kompleks manastira je izglasan za jedno od sedam čuda u Ukraijini — a zajedno sa crkvom Svete Sofije uvršten je i na Uneskovu listu svetske baštine.

Kijevsko-pečerska lavra.

S obzirom na to da se Kijevsko-pečerska lavra sastoji iz mnoštva znamenitosti, uključujući crkve, zvonike i pećine, ovde lagodno možete provesti čitav dan. Ono što svakako ne treba da propustite su dve veštačke pećine, glavni zvonik na koji možete da se popnete, i crkvu Svete Sofije koja je dobila ime po veličanstvenoj Aja Sofiji u Istanbulu (kliknite ovde ako vas zanima šta videti u Istanbulu).

Zvonik na koji možete da se popnete.

U Kijevsko-pečerskoj lavri se osim religioznih spomenika nalazi i nekoliko muzeja, od kojih je najzanimljiviji Muzej mikrominijatura. U ovom muzeju ćete videti razne predmete koji ne prelaze svega par milimetara, poput broda, knjiga ili cipela za muve.

Važno:
Ako ulazite u lavru, morate biti pristojno obučeni, što podrazumeva dugačke rukave — i za žene suknje do poda i marama oko glave (u pećinama će vam dati marame da vežete oko struka i stavite oko glave ako nemate svoje).

2. Manastir Svetog Mihaila

Kijev je grad u kome ima jako mnogo crkava. Ukrajinci su veoma religiozan narod tako da ćete svugde po prestonici nailaziti na prelepe crkve i manastire.

Jedan od najlepših i najpoznatijih je svakako Manastir Svetog Mihaila, podignut na vrhuncu Kijevske Rusije, u 12. veku. Ovaj manastir je čuven po svojoj plavoj boji, zlatnim kupolama i zvoniku.

Manastir je bio jako oštećen tokom invazije Mongola, pa je tokom narednih vekova restauriran i proširivan, postavši jedan od najbitnijih i najbogatijih manastira u zemlji u 16. veku.

Manastir Svetog Mihaila.

Nažalost, sovjetske vlasti su odlučile da ga demoliraju 1930ih godina. Nakon ukrajinske nezavisnosti 1991. godine, odlučeno je da se manastir obnovi — i današnja građevina je otvorena 1999. godine.

U zvoniku se nalazi muzej u kome možete da naučite više o istoriji manastira i sudbini religioznih spomenika u zemlji u sovjetsko vreme.

3. Majka Otadžbina

Jedna od najimpresivnijih znamenitosti u Kijevu je spomenik Majke Otadžbine, podignut u čast herojima Sovjetskog Saveza.

Ovaj monumentalni čelični spomenik je visok 62 metara — a ukupna visina strukture zajedno sa bazom iznosi čak 102 metra. Međutim, statua je trebalo da bude još viša — ali je mač koji Majka Otadžbina drži isečen da ne bi bio viši od krsta na Kijevsko-pečerskoj lavri.

Bez obzira na to, Majka Otadžbina je drugi najviši spomenik u Evropi i 23. najviši na svetu (poređenja radi, Kip slobode je 47. najviši spomenik na svetu sa visinom od 46 metara).

Majka Otadžbina u drugoj ruci drži štit sa amblemom Sovjetskog Saveza. 2015. godine je ukraijnski parlament zabranio korišćenje sovjetskih simbola, ali su spomenici Drugom svetskom ratu izuzeti iz ovog zakona, tako da se na štitu i dalje nalazi ovaj amblem.

U bazi spomenika je smešten memorijal u kome su ispisana imena preko 11,500 vojnika i 200 radnika, poznati kao Heroji Sovjetskog Saveza i Heroji socijalističkog rada.

Zanimljivo je znati i da je spomenik dizajnirao Jevgenij Vučetič, sovjetski umetnik srpskog porekla. Međutim, pošto je on umro nekoliko godina pre izradnje spomenika, originalni dizajn je promenjen i memorijal je završio drugi umetnik, Vasil Borodaj.

4. Muzej istorije Ukrajine u Drugom svetskom ratu

Do 2015. godine, Muzej istorije Ukrajine u Drugom svetskom ratu se zvao Muzej velikog patriotskog rata — kada je taj termin zakonom zabranjen, zajedno sa svim komunističkim simbolima, imenima ulica i nazivima spomenika. Kako god ga zvali, ovaj muzej stvarno vredi videti jer se u njemu nalazi jedna od najboljih postavki o Drugom svetskom ratu na svetu.

Detalj iz muzeja.

Sam muzej pokriva površinu od nekih 25 hektara, tako da postoje eksponati i na otvorenom i unutra. Fenomenalno uređena, skoro umetnički, zatvorena muzejska postavka se nalazi ispod spomenika Majke Otadžbine i obuhvata preko 300,000 eksponata koji pričaju priču o Drugom svetskom ratu iz ukrajinske perspektive.

Jedna od prostorija u muzeju.

Ono što je nama bilo posebno fascinantno kod muzeja jeste što su svugde izložene fotografije i lični predmeti vojnika. Znati ponešto o sudbinama pojedinačnih ljudi i videti zidove ispunjene fotografijama poginulih zaista daje potpuno drugačiju dimenziju ratnim stradanjima.

Fotografije vojnika koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

Na prvom spratu muzeja, čim uđete u zgradu, videćete i postavku o sadašnjem konfliktu sa Rusijom, koja obuhvata vozila, oružje, zastave i druge predmete. Moramo priznati da je malo čudno videti postavku o ratu koji još uvek traje, ali Ukrajinci su zaista jako patriotski nastrojen narod i ovim putem žele da odaju počast i nedavno stradalim vojnicima.

Deo kolekcije o ratu na istoku zemlje.

Postavka na otvorenom uključujue zaista impresivnu i sjajno očuvanu kolekciju ratnih aviona, tenkova i drugih vozila.

5. Majdan nezavisnosti

Majdan nezavisnosti ili Trg nezavisnosti je glavni gradski trg u Kijevu — i mesto gde su se sve od ukrajinske nezavisnosti održavali politički skupovi i demonstracije.

Ovde su se odigrale Narandžasta revoluciju krajem 2004. i početkom 2005. godine — ime za proteste koji su usledili nakon pokradenih predsedničkih izbora — i Euromajdan, niz demonstracija koje su počele 2013. godine nakon što je tadašnja vlada odbila da potpiše sporazum o integraciji sa Evropskom Unijom.

Pogled na ceo Majdan.

Protesti su trajali tri meseca, završivši se smenom tadašnjeg predsednika Viktora Janukoviča, ruskom vojnom intervencijom i Krimskim referendumom, nakon čega ovo poluostrvo biva priključeno Rusiji. Tada je i nova vlada potpisala sporazum o evropskim integracijama.

Tokom Euromajdana, život je izgubilo skoro 130 ljudi, uključujući 18 policajaca, i na hiljade njih je bilo povređeno. Danas se na ovom velikom trgu nalazi i memorijal žrtvama, poznat kao Nebeska stotka.

Memorijal poginulima na Majdanu.

Iako obeležen Euromajdanom, Trg nezavisnosti je takođe i jedno od najlepših mesta u gradu, mesto gde se ljudi okupljaju, gde se deca igraju, odakle turisti kreću u obilazak Kijeva.

Skroz drugi kraj trga.

Na trgu se nalazi nekoliko važnih i lepih zgrada, poput Hotela Ukrajina i Nacionalne muzičke akademije Čajkovski, park sa fontanama, Spomenik osnivačima Kijeva i Spomenik nezavisnosti.

6. Hreščatik

Prolazeći kroz Majdan nezavisnosti, Hreščatik je glavna ulica u Kijevu, dugačka nešto preko jednog kilometra. Potpuno uništena u Drugom svetskom ratu, ulica je obnovljena u staljinističkom stilu arhitekture, sa ogromnim zgradama u kojima se danas nalaze kancelarije gradske uprave, ministarstva, prodavnice i još mnogo toga.

Ovakve zgrade se nalaze duž čitave ulice.

U ovoj ulici ćete naći radnje nekih od najpoznatijih svetskih brendova kao i mnogobrojne kafiće i restorane u kojima se služi i tradicionalna ukrajinska i druge svetske kuhinje. Cene u restoranima i kafićima su znatno niže nego kod nas — za 20 evra i manje možete da naručite zaista pristojan obrok i pokoje piće (za dvoje).

Hreščatik zatvoren za saobraćaj.

Hreščatik se zatavara za saobraćaj vikendom i državnim praznicima — i tada se ljudi ovde okupljaju da gledaju nastupe uličnih performera i drugih umetnika. Mi smo bili u Kijevu za prvi maj, kada je ulica bila pretvorena u pešačku zonu gde su se organizovali koncerti, klovnovski nastupi, dečije trke mini-automobilima i još gomila drugih zanimljivih stvari.

Jedan od uličnih svirača u Hreščatiku. 🙂

Majdan i Hreščatik su nam zapravo bili prvi susret sa Kijevom — kada smo i shvatili da smo imali potpuno pogrešnu sliku o tome kako se ovde živi i da Kijev stvarno zaslužuje status svetske metropole.

7. Andrejevski spust

Ubedljivo najlepša ulica u Kijevu, Andrejevski spust je ulica koja spaja Gornji grad sa Donjim gradom, poznatijim kao Podil. Ovo je jedna od glavnih turističkih atrakcija u ukrajinskoj prestonici — i to sa stvarno dobrim razlogom.

Krenuli da se spuštamo! 🙂

Kada krenete da se spuštate ovom ulicom, koju često nazivaju kijevskim Monmartrom, naići ćete na par fenomenalnih znamenitosti, uključujući Crkvu Svetog Andreja, Zamak Ričarda Lavljeg Srca i dva muzeja o kojima ćemo pisati malo ispod. ?

Zamak Ričarda Lavljeg Srca — koji nema ama baš nikakve veze sa ovim engleskim kraljem.

Osim ovih kulturno-istorijskih atrakcija, u ulici ima i nekoliko prelepo uređenih kafića i mnogo uličnih prodavaca koji nude autentične ukrajinske suvenire, od narodne nošnje, miljea i tanjira za zid pa sve do privezaka sa malim Kozacima i majica na kojima piše Hard Rock Cafe Černobilj. Ako planirate da kupujete išta u Kijevu, makar samo magnete, savetujemo da to uradite ovde — jer zaista nećete naći zanimljivije suvenire na drugim mestima.

Možete da kupite i buzdovan ovde — doduše drveni, ali bolje išta nego ništa. 🙂

Dobro je znati i da je Andrejevski spust dugačak 720 metara, što se možda ne čini mnogo, ali ulica je jako strma, te je najbolje da se u Gornji grad vraćate žičarom koja se nalazi u Podilu, na 10-15 minuta peške od kraja ulice.

8. Panoramska uličica

Pre nego što krenete da se spuštate Andrejevskim spustom, postoji još jedno divno mesto koje treba obići — Panoramska uličica. Par metara pred početak spusta, sa njegove istočne strane nalazi se Staro kijevsko brdo, sa kog se prostiru spektakularni pogledi na Donji grad i reku Dnjepar. Ovde je smešten i Nacionalni muzej istorije.

Pogled na Donji grad sa Starog kijevskog brda.

Na Starom kijevskom brdu se nekad nalazio paganski hram, verovatno posvećen slovenskom bogu Perunu. Imajući u vidu da je u Ukrajini religija Starih Slovena doživela procvat, oltar je ponovo sagrađen — i danas se ovde održavaju paganski rituali. Ovo smo saznali tek nakon što smo i mi sami prisustvovali jednom ritualu u sred bela dana.

Paganski ritual na Starom kijevskom brdu.

Malo dalje od mesta gde se danas neopagani okupljaju smeštena je Panoramska uličica, mesto koje izgleda kao iz bajke i koje je privlačno i odraslima i deci. Ovo je zapravo svojevrsna galerija na otvorenom gde žive razna mitska i fantastična bića.

🙂

U uličici ćete videti klupe u obliku zeca i mačke, anđele na jastučićima, zaljubljene zebre, Malog princa, mačku-stonogu i još mnogo toga iz sveta mašte.

9. Muzej Mihaila Bulgakova

Jedan od najvećih ruskih pisaca svih vremena, Mihail Bulgakov je rođen u Kijevu — i živeo sa svojom porodicom na Andrejevskom spustu. 1991. godine, na stogodišnjicu njegovog rođenja, ovde je otvoren Muzej Mihaila Bulgakova, poznat u narodu kao Bulgakova kuća.

Muzej je smešten u jednoj od dve kuće u kojoj je Bulgakov živeo u Kijevu.

U muzeju je izloženo preko 2,500 predmeta, uključujući njegove lične stvari, nameštaj, knjige, fotografije i razglednice. Oni predmeti koji nisu originalni su obojeni u belo, tako da je lako razlikovati replike od stvari koje su zaista pripadale ovom velikanu ruske književnosti.

Detalji iz muzeja.

U kući možete da naučite više o životu Mihaila Bulgakova, od perioda njegovog detinjstva i studija medicine pa do vremena kada je postao pisac i napisao Belu Gardu a onda kasnije i Majstora i Margaritu, njegov najčuveniji roman. Ono što je posebno interesantno jeste da je baš ova kuća poslužila kao inspiracija za dom Turbinovih u romanu Bela garda i predstavi Dani Turbinovih.

Naš vodič u muzeju.

Ako ne razumete ruski ili ukrajinski, trebaće vam vodič na engleskom da biste obišli muzej kako treba. Nažalost, ture na engleskom nisu baš česte, tako da morate da svratite da proverite kada imaju i zakažete termin ako je gužva. Svejedno, ako ste čitali Bulgakova, ovo mesto zaista ne treba propustiti.

10. Muzej jedne ulice

Drugi muzej koji treba obići na Andrejevskom spustu je muzej koji priča priču upravo ove ulice. Muzej jedne ulice je skriveni dragulj Kijeva, čija postavka sadrži preko 7,000 neverovatnih predmeta koji su izloženi tako da dočaraju atmosferu ulice sa početka 20. veka.

U muzeju ćete videti razne artefakte, od starih razglednica i skica, fotografija, novinskih isečaka i ranih edicija Bulgakovih dela pa sve do posuđa, fenomenalnih kostima, starinskih pisaćih mašina i gramofona.

Ovde možete da saznate više o poznatim ljudima koji su živeli na Andrejevskom spustu, istoriji Crkve Svetog Andreje i Zamku Ričarda Lavljeg Srca, koji naravno nema nikakve veze sa engleskim kraljem i koji je dobio ime zato što izgleda kao srednjevekovni dvorac.

Kada smo mi bili u Kijevu, u muzeju je bila izložena i postavka posmrtnih maski poznatih pisaca, umetnika i naučnika poput Šekspira, Lava Trockog, Isaka Njutna i drugih. Nažalost, nismo sigurni da li se postavka i dalje nalazi u muzeju.

Jedina mana Muzeja jedne ulice jeste što ništa nije ispisano na engleskom, mada nama ni to nije pokvarilo utisak ovog zaista zanimljivog i nesvakidašnjeg mesta.

11. Podil

Podil je jedno od nastarijih naselja u gradu i nekadašnji centar Kijeva. Danas je ovo urbani deo grada gde se nalazi nekoliko znamenitosti poput Samsonove fontane. Ovde ima i mnogo restorana i kafića, plus dva velika trga, uključujući poznati Poštanski trg.

Poštanski trg.

Poštanski trg se nalazi odmah pored kijevske rečne luke, tako da odavde možete da se spustite na šetalište pored Dnjepra. Nedaleko od trga možete da se ukrcate i na neki od turističkih brodova i vidite grad i sa reke.

Kod ulaza u luku.

U Podilu se nalazi i Nacionalni muzej o Černobilju, tako da ukoliko ne planirate da odete na mesto nuklearne katastrofe, ovde možete da saznate više o nesreći i njenim posledicama.

Žičara koja vodi do Gornjeg grada, do Manastira Svetog Mihaila.

Ukoliko ste smešteni u Gornjem gradu Kijeva (u današnjem centru, oko Majdana), do Podila možete doći na dva načina — ili se spustiti žičarom (kijevski funikular) od Manastira Svetog Mihaila ili ići peške niz Andrejevski spust i tako izbiti u ovaj deo grada.

12. Zlatna kapija

Zlatna kapija Kijeva je bila glavna kapija gradske fortifikacije u 11. veku, za vreme Kijevske Rusije. Dobivši ime po Zlatnoj kapiji Konstantinopolja, ova kapija je bila demontirana u srednjem veku — i rekonstruisana tek krajem 20. veka.

Izgradnju današnje kapije su pratile razne kontroverze, prvobitno jer se ne zna kako je originalna kapija izgledala. Naime, razna arhitektonska rešenja su se takmičila na konkursu pre rekonstrukcije — i ovo koje je izabrano se nije svima dopadalo.

Ispred Zlatne kapije.

Neki istoričari umetnosti su se takođe zalagali za to da se kapija sruši i da na njenom mestu ostanu samo ostaci originalne kapije. Bilo kako bilo, rekonstruisana kapija je danas jedna od glavnih atrakcija u gradu, gde se može saznati više i o kapiji i o istoriji Kijeva.

Ispred ove drvene strukture se nalazi skulptura velikog kneza Jaroslava Mudrog, za vreme čije vladavine je Kijevska Rusija bila na svom vrhuncu.

Sa Jaroslavom Mudrim.

U parku ispred kapije ćete videti i bronzanu statuu mačke, posvećenu mački koja je živela u jednom obližnjem restoranu. Nedaleko od Zlatne kapije se nalazi još par popularnih znamenitosti u gradu, poput Nacionalne opere Ukrajine, nazvane po velikom ukrajinskom pesniku i slikaru Tarasu Ševčenku, i Katedrale Svetog Vladimira, glavne crkve kijevske patrijaršije.

Zgrada opere.

13. Luk prijateljstva

Podignut 1982. godine, Luk prijateljstva se sastoji iz 3 dela — velikog luka u obliku duge, bronzane statue koja prikazuje ruskog i ukrajinskog radnika kako drže sovjetski orden prijateljstva naroda i spomenika na kome se nalaze učesnici perejeslavskog sabora iz 17. veka.

Sporni spomenik u okviru Luka prijateljstva.

Iako je ovo jedan od najprepoznatljivijih spomenika u gradu, nakon što su doneti zakoni o dekomunizaciji, odlučeno je da se Luk prijateljstva sruši — i na njegovom mestu podigne memorijal posvećen veteranima rata na istoku Ukrajine.

Uprkos ovoj odluci, Luk prijateljstva još uvek stoji — i postoji i mala mogućnost da se ne demontira. Ovo mesto je danas jedno od popularnijih okupljališta u gradu, odakle se pruža panoramski pogled na Dnjepar i gde možete kupiti hranu i piće od uličnih prodavaca.

Pogled sa mesta gde se nalazi spomenik.

Ono što može biti posebno zanimljivo avanturistima je da se odavde možete spustiti otvorenom žičarom preko reke i zatim vratiti nazad preko pešačkog mosta (neki od nas su ovo uradili, neki nisu bili dovoljno hrabri ?).

Ako zvučimo oduševljeno Kijevom, to je zato što stvarno jesmo. U ovom prelepom, potcenjenom gradu još uvek nema puno stranih turista, što je i tužno i razumljivo u isto vreme — ali što i onima koji se odluče da ga posete pruža savršenu priliku da ga upoznaju bez svih onih sitnih i krupnijih mana koje neminovno dolaze sa masovnim turizmom.

U Kijevu se ni jednog trenutka nismo osećali ugroženo ili nebezbedno; da nismo znali da konflikt još uvek traje u Donjecku, zaista nikada ne bismo rekli da se u toj zemlji dešava nešto loše ili čak nesvakidašnje. Obični ljudi žive svoj život — i iako većina njih nema pojma engleski, moramo da naglasimo da smo retko gde upoznali tako fine i prijatne lokalce.

Naravno, kao i bilo gde na svetu, i ovde niko ne može da vam garantuje da ćete biti 100% bezbedni, ali ako volite da putujete i upoznajete druge države i narode, od srca savetujemo da razmislite o predivnom Kijevu.

Ukoliko imate neka pitanja u vezi sa putovanjem u Kijev, slobodno nam se javite ili ostavite komentar ispod teksta. Ako vam se dopada naš sajt, zapratite nas na Instragram profilu. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Vodič za Krakov — grad kraljeva i zmajeva
Sledeći članak Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti

7 Comments

  1. Violeta
    12.07.2020. at 18:06

    Svaka čast na postovima, juče sam ih „otkrila“ i skoro da sam već sve pročitala. Zaista sve pohvale. Pošto Vam se Kijev svideo, na otprilike isti način kao i nama, a delimo i utiske o osećaju bezbednosti dok smo tamo boravili i divne i opuštajuće vikend atmosfere u glavnoj ulici (da ne pričam o spektakularnim muzičkim fontanama na Majdanu), poželei smo da Vam predložimo (muž i ja) da ,ukoliko budete u mogućnosti, i Odesu uvrstite u gradove za posetiti, posebno u junu kada se odigrava tradicionalni festival. Grad divne arhitekture, u kombinaciji sa neobičnom živošću na ulicama i divnim performansima u junu, zaista je za svaku preporuku. Daleko je premašio očekivanja. I da ponovimo, ni povišeni glas nismo čuli, a da ne pričano o bilo kakvoj drugoj neprijatnosti. Svakako za preporuku!Pozdrav

    Reply
    • Kaća&Marko
      12.07.2020. at 21:25

      Violeta, hvala vam puno na lepim rečima! Odesa nam je velika želja, ali trenutno ništa ne možemo planirati zbog situacije u svetu. Svakako se nadamo da ćemo uskoro moći opet da posetimo Ukrajinu. 🙂
      Veliki pozdrav!

      Reply
      • Violeta
        13.07.2020. at 23:33

        Nema na čemu, sada kada sam skoro sve pročitala,još jedanput moram da izrazim divljenje na uloženom trudu i načunu kako su putovanja opisana, sve je tu,a ni jednog trenutka nije dosadno ili opterećujuće za čitanje. Prava mera stvari, što bi rekli.
        Jasno je da sada ne možete bilo šta planirati, što je tužno, pretužno. Već dve zacrtane destinacije su nam ove godine „izmakle“, a spisak želja predugačak. Nije to lako ni nadoknaditi, pogotovo sa crnim prognozama da putovanja više nikada neće biti ista…
        Mežutim, pošto sam iz postova otprilike zaključila da se negde poklapamo u načinu obilaženja destinacija i neumorne želje da se vidi što više, biću slobodna da predložim par putovanja koja nisu „svakodnevna“, makar sa naših prostora, a zaista su za punu preporuku svim ljubiteljima putovanja. Jedno su Kanarska ostrva, i to Tenerife i Gran Kanarija, bez razdvajanja, oba ostrva su fenomenalna za obilazak i svako ima svoj šmek(ne treba se opterećivati nekim letovanjem tamo, ipak je u pitanju Atlantik. Može se samostalno organizovati, bez problema. Drugo su Gruzija i Jermenija, malo se mora potruditi za odlazak, a sve ostalo zaista nije skupo, naprotiv, a bićete nagrađeni neverovatnim osećajem da ste otišli u potpuno novi svet i u drugu dimenziju. Treće je prelepa Normandija, verovatno najteža i najskuplja za samostalan odlazak. Četvtro, Benidorm u Španiji, prepun Engleza, a kod nas niko nije znao gde to idemo, samo načuli, bez ideje u kojoj je uopšte zemlji. Kao boravak na Menhetnu na moru, takvo nešto ne postoji u Evropu. Stotine nebodera, ali svaki priča za sebe, fenomenalni skyline u Evropi. Plaža odlična, more lepo, u neposrednoj okolini prelepa mesta za vrlo lak obilazak, uključujući i Alikante (uz malo truda i Valensija).I na kraju, prelepi jug Italije, počev od Barija, pa južno preko Pulje, do Salenta na jugu sa baroknim i čipkastim Leece.Nemam nikakvu zadršku da biste svuda bili prezadovoljni, iako „o ukusima ne vredi raspravljati“.
        Izvinite, odužila sam, trenutak inspiracije…
        Pozdrav, Violeta

        Reply
        • Kaća&Marko
          14.07.2020. at 15:05

          Hvala vam još jednom od srca! Podrška nam jako znači, pogotovo sada kada čitanost dosta opada zbog korone. 🙂
          Uf, verujte mi – sve što ste nabrojali bismo rado posetili. Gruzija i Jermenija su nam bile na „spisku“ za ovu godinu (u februaru smo bili u Azerbejdžanu, topla preporuka!), a prošle smo bili malo i u Španiji i Francuskoj, mada ne ovde gde ste spomenuli. U Italiji baš dugo nismo bili (apsolventska ekskurzija), pa smo i to hteli – i to neki road trip po mogućstvu, ali šta da vam kažem, ne deluje nam kao da ćemo igde putovati još bar 6-12 meseci, a pitanje je kako će turizam izgledati posle korone. Mi smo se na kraju nadali da ćemo makar moći kolima ovde negde po okolini, ali eto, sada su sve granice zatvorene, a i stvarno nije bezbedno putovati…ne preostaje nam ništa drugo nego da čekamo neke bolje dane. Hvala vam još jednom i na podršci i divnim preporukama.

          Reply
  2. Violeta
    14.07.2020. at 20:32

    Nema na čemu, da nije više nego zasluženo, mrzelo bi me da bilo šta napišem. I da ne mislim da preporuke idu na pravu adresu, ne bih ni uzimala sebi slobodu da ih iznesem. Zaista verujte da predloge možete mirne duše staviti na neku vašu listu prioriteta u bližoj iili nešto daljoj budućnosti. Kada ste već pomenuli posebno road trip po Italiji, jeste daleko i ne znam da li je realno, ali Apulja i Salento koje sam pomenula bi bili kao putovanje iz bajke, jedno od onih putovanja koje vas, što kažu, prave boljim ljudima. Severna Italija je prelepa, ali u neku ruku je jedno slično drugom, jug je kao druga država. Ovde ipak i da pomenem čarobni Napulj i Amalfi, to ne smem da zaboravim. Ako nekad odete u Gruziju, svakao obiđite i Batumi, kontroverna su mišljenja, nama lično je bio vrlo interesantan. Kažu mnogi da je kičast, a ja bih volela da vidim da kod nas neko uspe da napravi nešto tako „kičasto“. Ukoliko budete gledali Benidorm na netu, nemojte da vas zavaraju snimci i da pomislite-šta ćete na ttom Novom Beogradu, nije tako i vredi svaku paru dati za jutarnju kafu sa pogledom na see front.U Normandiji apsolutno prelepa mesta Honfleur, Rouen, Dinan, Saint-Malo i druga. Zaista se nadam da ću ipak u skorijoj budućnosti moći sa skinem nešto sa naše liste želja, a takođe da ću moći da čitam vaše divne putopise sa nekih drugih destinacija. Time se definitivno šire međusobni vidici, inače limitirani realnim mogućnostima, i novčanim i što se vremena tiče. Svako dobro i pozdrav!

    Reply
  3. Djordje
    10.05.2021. at 14:51

    Jedan od boljih tekstova koji sam pricitao u skorije vreme. Lazem,najbolji do sada.
    Kijev je stvarno super mesto,po meni jedan od najlepsih evropskih gradova.
    Sada se moze posetiti avionom jako jeftino.
    Svaka cast za tekst. Obavezno posetite odesu brodom iz istanbula.

    Reply
    • Kaća&Marko
      10.05.2021. at 18:41

      Hvala vam puno na lepim rečima!

      I nama je Kijev jedan od omiljenih gradova, stvarno nam je bilo prelepo (plus fini ljudi, dobra klopa, niske cene).
      Planiramo i Odesu jednog dana, kad prođe sve ovo sa koronom (do tad samo okolne zemlje)!

      Hvala još jednom i svako dobro!

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com