Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Južnoafrička Republika / Pretorija — vodič kroz zloglasnu prestonicu Južnoafričke Republike
Posted inDaleke destinacije Južnoafrička Republika

Pretorija — vodič kroz zloglasnu prestonicu Južnoafričke Republike

Posted - Kaća&Marko Posted on 10.04.2019.
2

Smeštena u severnom delu provincije Gauteng, Pretorija je jedan od tri glavna grada Južnoafričke Republike koja služi kao njen administrativni centar.

Dobivši ime po vođi Vortrekera Andriesu Pretoriusu koji je odigrao bitnu ulogu u stvaranju Južnoafričke Republike, Pretorija sada nosi još jedno ime — Tshwane, po Zulu vođi koji je osnovao plemensku naseobinu u toj oblasti u 18. veku.

Administrativna prestonica zemlje je takođe poznata kao Grad džakarandi, po džakaranda drveću koje cveta u proleće i oboji čitav grad u ljubičastu boju.

Pročitajte još:
Vodič za Kejptaun — grad dobre nade

Moj prvi dodir sa Afrikom bila je Pretorija, gde sam provela više od 2 nedelje. Saznavši za moje planove da otputujem u Južnoafričku Republiku, većina bliskih ljudi je bila zabrinuta — ipak, ova daleka zemlja na samom kraju afričkog kontinenta važi za jednu od najopasnijih zemalja u čitavom svetu.

Nakon preko 20 dana provedenih u Južnoafričkoj Republici, jedino što mogu sa sigurnošću da kažem jeste da bih propustila mnogo da nisam otišla i da se nadam da ću se nekad vratiti.

Međutim, daleko od toga da je sve idealno u Pretoriji ili u drugim delovima Južnoafričke Republike.

Crkveni trg, centar Pretorije.

Šta treba znati pre putovanja u Pretoriju

Već sam naširoko pričala o tome šta treba znati pre putovanja u Južnoafričku Republiku, što naravno važi i za samu Pretoriju, ali ovde ću se fokusirati isključivo na ono što je na mene ostavilo najveći utisak u Gradu džakarandi.

Za početak, obilazak Pretorije nije poput obilaska nijednog grada u kome sam do sad bila. Naime, usled velike stope kriminala i nasilja, Pretorija se smatra jednim od 10 najopasnijih gradova na planeti, zajedno sa Johanesburgom i Durbanom. Zbog ovakve zloglasne reputacije, u Pretoriji nije preporučljivo šetati, lutati od jedne do druge znamenitosti ili izlaziti u grad nakon zalaska sunca.

Naravno, i ja sam mislila da je sve ovo preterivanje — ali nažalost nije. Tokom obilaska grada — vožnje kolima do određene atrakcije i brzinskog ili ležernijeg razgledanja u zavisnosti od toga da li je atrakcija na otvorenom ili ne — samo sam jednom videla belca kako šeta.

Spomenik Nelsonu Mandeli ispred Zgrade Unije.

Moram i da napomenem da je taj belac, kao i mnogi drugi koje sam sretala, uglavnom po tržnim centrima, bio bos. Hodanje napolju bez obuće je izgleda normalno međ Afrikanerima, iskreno nemam pojma zašto.

U svakom slučaju, belci uglavnom uzbegavaju da šetaju po Pretoriji, pogotovo po centru. Gde god da idu, idu kolima, bez obzira na udaljenost. A kada idu kolima, onda uzimaju neke druge mere predostrožnosti, poput zaključavanja vrata i prozora u toku vožnje i držanja svih stvari ili u gepeku ili ispod sedišta.

Imućniji Južnoafrikanci žive u velelepnim kućama poput onih koje možete da vidite u holivudskim filmovima — i troše mnogo novca na razne bezbednosne sisteme.

Poput drugih kuća u boljim naseljima, i kućica u kojoj sam ja bila tokom boravka u Pretoriji je bila opasana električnom žicom i imala čuvara 24/7. Unutar same kućice su svi prozori i vrata imali rešetke, a na ulasku u spavaću sobu se nalazio taster za paniku.

Pogled na Pretoriju sa Vortreker spomenika.

Moram da priznam da se ja nisam osećala nesigurno u Pretoriji, ali mi takođe nije bilo svejedno kada se alarm oglasio prvi put oko 10 sati uveče. Oglašavao se kasnije još par puta — da li je bila greška u sistemu ili nešto drugo, ne znam, ali nam se svakako ništa loše nije desilo.

Što se tiče izlazaka noću, ljudi izlaze, ali idu u restorane ili pozorište ili gde god kolima. Par puta sam se kolima vraćala u svoju kućicu uveče — i osim drugih automobila — stvarno napolju nije bilo žive duše, poput scena iz apokaliptičnih filmova.

Još jedna stvar koju je bitno znati jeste da gradski prevoz ne postoji u Pretoriji, tako da vam treba auto za odlazak do bilo kojeg mesta u samom gradu ili okolini. Ili možete da iznajmite vozilo ili da idete u obilazak u okviru veće grupe ili da jednostavno koristite Uber, koji je em sigurna em najjeftinija opcija.

Šta videti u Pretoriji

Da budem sasvim iskrena, Pretorija me nije oduševila, možda i zbog toga što mi kretanje jeste bilo donekle ograničeno, možda i što stvarno nema bog zna šta da se vidi u gradu. Ipak, ako vas put nanese u Južnoafričku Republiku, savetujem da odvojite dan ili dva za Grad džakarandi, pogotovo ako ste u zemlji na proleće.

Evo top 5 stvari koje ne treba propustiti u Pretoriji

1. Zgrada Unije

Zgrada Unije je jedno od najbitnijih mesta u zemlji i najpopularnija atrakcija u Pretoriji. Osim što ovde zaseda južnoafrički parlament, u kompleksu se nalaze i kancelarije predsednika.

Kompleks je podignut na najvišoj tački u Pretoriji, tako da se može videti sa skoro svih mesta u gradu. Izuzev impozantne zgrade koja se sastoji iz dva spojena krila, predstavljajući uniju ovog duboko podeljenog naroda, kompleks čini i prelepa bašta u kojoj je smeštena statua Nelsona Mandele, koji je ovde održao svoj inaguracioni govor

Zgrada Unije se vidi iz skoro svih delova Pretorije.

2. Vortreker spomenik

Vortreker spomenik je podignut u čast Vortrekera (Boera, prvih evropskih doseljenika u Kejpu) koji su napustili Kejp koloniju sredinom 19. veka, pošavši na dugačak put preko zemlje jer nisu želeli da žive pod vladavinom britanskih kolonijalista.

Ovaj spomenik se nalazi na brdu koje nadgleda Pretoriju, u sred istoimenog prirodnog rezervata. Unutar spomenika je smeštena Hala heroja koja prikazuje migraciju Boera, poznatu kao Veliki put. Ovde se nalaze i mnogi predmeti koji su pripadali Vortrekerima, tapiserije, istorijske zastave i drugi artefakti iz tog doba. Možete se popeti i na vrh spomenika, odakle se pružaju neverovatni pogledi na Pretoriju.

Nedaleko od spomenika se nalazi i Park slobode, memorijal poginulima u Jožnoafričkim ratovima, Prvom svetskom ratu, Drugom svetskom ratu i tokom aparthejda.

40 metara visok Vortreker spomenik koji se nalazi malo izvan Pretorije.

3. Crkveni trg

Najlepše mesto u gradu, Crkveni trg se nalazi u samom srcu Pretorije. Odlukom osnivača Pretorije, ovaj trg se prvobitno koristio kao pijaca, da bi kasnije dobio naziv po crkvenim zgradama koje su bile smeštene u samom centru trga u 19. i početkom 20. veka. Sada se u sredini trga nalazi spomenik Polu Krugeru, nekadašnjem boerskom vođi i predsedniku Južnoafričke Republike.

Danas ovaj prelepi (i nažalost nebezbedni) trg okružuju Palata pravde, pozorište, pošta i još nekoliko impozantnih zgrada. U Palati pravde se odigralo jedno od najpoznatijih suđenja u istoriji Južnoafričke Republike — Rivonia suđenje tokom kojeg su Nelson Mandela i drugi članovi Afričkog nacionalnog kongresa osuđeni za veleizdaju.

Crkveni trg koji je danas pomalo i zapušten.

4. Krugerova kuća

Nedaleko od Crkvenog trga se nalazi Krugerova kuća, muzej posvećen Polu Krugeru, predsedniku zemlje iz 19. veka koji je bio poznat po svojim naporima da oslobodi Južnoafričku Republiku od britanske vladavine tokom Drugog boerskog rata.

U ovoj viktorijanskoj kući u kojoj je Kruger živeo sa svojom drugom ženom pre nego što je proteran u Evropu se nalazi originalan nameštaj i drugi predmeti iz tog perioda. Zanimljivo je napomenuti da je u izgradnji kuće korišćeno mleko umesto vode jer je cement tada bio jako lošeg kvaliteta. Kuća Pola Krugera je jedna od prvih kuća u Pretoriji koja je imala i struju i telefon.

Ako baš volite viktorijanske kuće, možete da posetite i Melroz kuću, u kojoj je potpisan mirovni sporazum između Boera i Britanaca, označivši kraj Drugog boerskog rata.

Deo eksponata u Krugerovoj kući.

5. Afrička pijaca

U Pretoriji na više mesta možete da kupite autentične afričke suvenire, ali je ubedljivo najbolje mesto za šoping Capital Craft pijaca. Ovde se prodaje sve od raznih rukotvorina, maski i nojevih jaja do raznobojnih haljina, stolnjaka i slika. Na pijaci se mogu naći i noževi i drugo oružje, burići za piva, bubnjevi i drugi instrumenti.

Pijacu u principu posećuju samo stranci, tako da su i cene malo jače, ali uvek možete da probate da spustite cenu cenkanjem, pogotovo ako na jednom mestu uzimate više stvari. Osim suvenira i predmeta za kuću, u okviru pijace je smeštena i odlična pivnica gde možete probati preko 30 afričih kraft piva.

Ukoliko imate još vremena za šoping, možete da obiđete dva tržna centra, Brooklyn Mall i Menlyn Park, koji je inače i najveći tržni centar na čitavom kontinentu.

Jedan od mnogobrojnih šarenih štandova na pijaci.

Šta videti u okolini Pretorije

U okolini Pretorije i susednog Johanesburga se nalazi još nekoliko znamenitosti i atrakcija koje nikako ne treba propustiti. Evo šta je na mene ostavilo najveći utisak.

1. Pilanesberg

Udaljen oko 2 sata kolima od Pretorije, Pilanesberg je nacionalni park i rezervat divljači gde možete da vidite afričku veliku petorku (lav, leopard, slon, nosorog i afrički bizon) i još mnoge druge divlje životinje poput žirafa, zebri i gnuova.

Poseta Africi je zaista nepotpuna bez odlaska na safari — a ukoliko nemate dovoljno vremena da otputujete u Kruger, jedan od najvećih i najpoznatijih rezervata divljači u Africi koji se graniči sa Zimbabveom i Mozambikom, Pilanesberg je i više nego sjajna alternativa.

Odlazak na safari u otvorenim vozilima je sasvim bezbedan — ukoliko slušate vodiča u svakom trenutku.

Ovde možete doći sami ili u okviru grupe, voziti se kroz park sopstvenim kolima ili safari vozilom, doći na tročasni safari ili ostati nekoliko dana i noćiti u okviru rezervata. Svakako preporučujem da idete u obilazak parka sa rendžerom jer su tako i mnogo veće šanse da vidite veliku petorku.

U Pilanesbergu sam videla na desetine zebri — i sve su bile koliko toliko raspoložene za poziranje. 🙂

Nažalost, kao i mnogi drugi, ni ja nisam videla leoparda u divljini, ali zato jesam krdo od preko 80 veličanstvenih slonova, porodicu nosoroga i lavove kako jedu, plus žirafe, zebre, antilope i gnuove. Za ljubitelje životinja, ovo je neprocenljivo iskustvo — i savetujem da provedete u parku što više vremena možete.

Slonova u parku ima na stotine, tako da su odlične šanse da ih vidite tokom posete parku.

S obzirom na to da je Pilanesberg dom divljim životinjama, pratite sva uputstva koja dobijete od radnika u parku, nemojte ni slučajno izlaziti iz vozila nigde osim na jasno obeleženim mestima (kafić u sklopu rezervata) i nemojte uznemiravati životinje ni na koji način. Ako poštujete pravila, nema razloga da budete zabrinuti za bezbednosti — i možete biti sigurni da ćete se provesti fenomenalno!

Porodica nosoroga prelazi ulicu. 🙂

Ukoliko ne vidite lavove ili želite da ih vidite izbliza, možete da odete u jedan od nekoliko utočišta za ove velike mačke. Ja sam bila u jednom odličnom parku u kome ima nešto preko 10 lavova, uključujući i par belih lavova. Turisti ih obilaze u zatvorenim safari vozilima sa rešetkama — mada u park možete ući i svojim vozilom. Iza safari vozila u kome sam bila je bio kombi prepun Indijaca koji su toliko fotkali lavove da je jednom čoveku telefon ispao — te ubrzo postao nova igračka jednoj prelepoj lavici.

Veličanstvene velike mačke!

2. Centar za geparde En Van Dajk

Još jedno prelepo mesto kojim će se oduševiti ljubitelji životinja, pogotovo mačkoljupci, En Van Dajk centar za geparde je osnovan početkom 70ih godina prošlog veka kao centar za razmnožavanje ovih divnih divljih mačaka.

Krajem 1960ih, jedan farmer je ubio ženku geparda i njena dva mladunčeta doneo En i Džefriju Van Dajku, čija porodica je držala farmu kokošaka. Ubrzo su radnici zoološkog vrta iz Pretorije došli i oduzeli En i njenom bratu geparde. Oduševljeni ovim macama, Van Dajkovi su želeli da nađu način da ih legalno čuvaju.

Ovog geparda sam usvojila. 🙂

Otivši na razgovor sa direktorom zoo vrta u Pretoriji, oni su saznali da su gepardi ugrožene životinje i da se, osim toga što gube prirodno stanište, jako teško razmnožavaju u zatočeništvu. Dogovor između Van Dajkovih i direktora zoo vrta je ubrzo postignut, označivši početak centra za očuvanje geparda.

Nakon isteka ugovora sa zoo vrtom i smrti njenog brata Džefrija, En je odlučila da iskoristi novac od prodaje farme da nastavi konzervaciju geparda. U to neko vreme je počela da nudi i organizovane obilaske centra i da edukuje javnost o divljim mačkama.

Zvezda centra — Džuls.

Na početku projekta, u Južnoafričkoj Republici je bilo svega 700 geparda. U ovom centru se do danas rodilo preko 800 mladunaca i sredinom 80ih godina je gepard skinut sa liste ugroženih životinja u Južnoafričkoj Republici. Vremenom, centar je počeo da radi na očuvanju i drugih ugroženih vrsta, uključujući afričkog divljeg psa, smeđe hijene i Kejp lešinara.

Afrički divlji psi nestrpljivo čekaju hranu.

Geparde i ostale životinje u centru možete videti tokom organizovane ture safari vozilom — a ukoliko vas posebno zanimaju gepardi, tri puta nedeljno možete da dođete i da gledate ove divlje mace kako trče. Ako dodatno želite da podržite centar, možete i da usvojite geparda (donirate nešto novca za veterinarske i druge troškove). Ja sam usvojila jednog lepotana od 10ak godina koji je bio previše lenj da lovi kada je pušten na slobodu pa je vraćen u centar, gde sada uživa sa svojim bratom. ?

3. Lesedi

Lesedi kulturno naselje je jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija u zemlji koja posetiocima daje priliku da se bliže upoznaju sa afričkom kulturom. Ovde možete naučiti više o Yulu, Ksosa, Pedi, Ndebele i Basoto plemenima, uključujući kako žive, kako se oblače i po čemu su poznati.

U naselju postoji nekoliko odvojenih delova koji prikazuju tipične zajednice ovih plemena. Kako idete kroz naselje, vodič priča priču o svakom plemenu i kulturi i tradiciji ljudi koji mu pripadaju. Na kraju ture posetioci odlaze u omanji amfiteatar gde gledaju izvođenje mnogih tradicionalnih plesova.

U Lesediju možete kupiti i mnoge rukotvorine.

U Lesediju se takođe nalaze i kafić, restoran i nekoliko prodavnica gde možete da kupite mnoštvo autentičnih suvenira. Posetioci mogu da obiđu naselje u sklopu dvočasovne ture ili da prespavaju u jednoj od koliba sređenoj za turiste.

Iako svugde na netu možete pročitati da ljudi u naselju nisu glumci i da zaista tako žive, sve ono što sam videla u Lesediju zaista više liči na uvežbani nastup jedne dobre glumačke trupe nego na obilazak plemenskih zajednica.

Tokom obilaska kulturnog sela slušate o običajima ovih plemena.

Naravno, ovo nije ništa loše — istina je da je upravo devojka koja nam je bila vodič kroz selo doprinela odličnoj atmosferi i učinila da se svi posetioci osećaju i više nego prijatno. Uprkos tome što je ovo naselje podignuto zaista samo da bi privlačilo turiste, ako niste pre imali prilike da se susretnete sa kulturom afričkih plemena i želite da znate više o njihovom načinu života, Lesedi je mesto koje treba da posetite.

Možete prespavati u jednoj ovakvoj kućici.

Inače, u neposrednoj blizini Lesedija se nalazi i Hartbesport, nekoliko popularnih odmarališta smeštenih oko istoimene brane. Ovde ima mnogo slatkih kafića i restorana, kao i par atrakcija poput utočišta za slonove, zmijskog parka i afričke pijace.

4. Kolevka čovečanstva

Kolevka čovečanstva je paleoantropološki lokalitet koji se prostire na 470 km2 i sastoji iz kompleksa krečnjačkih pećina. Ovde je pronađeno oko 40% svih fosila ljudskih predaka na svetu, poduprvši teoriju da su ljudi nastali u Africi.

Sve je počelo 1924. godine kada je na ovom području pronađena sada već čuvena lobanja nazvana Dete iz Taunga. Lobanja je prvi ikada pronađeni fosil Australopithecus africanus, izumrle vrste hominida koja je živela pre 2,5-3,5 miliona godina!

Neki od pronađenih fosila.

Paleontolog Rejmond Dart je bio ubeđen da je Dete iz Taunga hodalo uspravno, tvrdivši da je ova vrsta hominida karika koja nedostaje između čoveka i majmuna. Dve decenije kasnije je pronađena karlica još jednog hominida, potvrdivši teoriju da Australopithecus africanus jesu hodali uspravno.

Narednih godina su naučnici našli još mnogo fosila u ovom području, od izumrlih divljih mačaka pa sve do novootkrivene vrste hominina, Homo naledi.

Imajući u vidu veliki broj hominina pronađenih ovde, lokalitet je nazvan Kolevka čovečanstva i uvršten na UNESCO listu svetske baštine.

Muzej je moderan i interaktivan, tako da kroz igru možete da naučite svašta o našoj vrsti.

Od nekoliko pećina u području, najpoznatije su Sterkfontejn pećine, čiji deo je otvoren i za javnost. Ovde je pronađen skoro sasvim očuvan fosil lobanje pripadnika A. africanus, danas poznat kao gđa. Ples.

Osim pećine, na granici lokaliteta se nalazi Maropeng, zvanični centar za posetioce, čija interaktivna postavka vodi posetioce na evolucijsko putovanje od nastanka svemira pa sve do današnjeg dana.

Muzej se nalazi u veštačkom brdu.

Kada se uđe u Maropeng, posetioci se prvo voze čamcem preko veštačkog jezera. Ovo simbolično putovanje kroz utrobu planete vas vodi kroz 4 elementa, zemlju, vazduh, vatru i vodu, pa sve do interaktivne izložbe na kojoj možete da vidite fosilne ostatke i naučite više o evoluciji, kako se naš mozak razvijao i odakle su potekli jezici, sa kojim izazovima ćemo se susretati u budućnosti i još mnogo toga.

5. Rudnik dijamanata Kulinan

Nakon što je 1867. godine pronađen dijamant na obali reke Oranž, rudarstvo je postalo jedna od glavnih privrednih grana u Južnoafričkoj Republici. Neverovatno bogata dijamantima, zlatom i drugim mineralima, zemlja je ubrzo procvetala i postala jedna od najrazvijenijih država na kontinentu.

Razna skalamerija kojoj ne znam namenu. 🙂

Imajući u vidu ulogu koju su dijamanti odigrali u razvoju privrede Južnoafričke Republike, ne čudi mnogo da je jedno od najposećenijih mesta u zemlji upravo rudnik dijamanata Kulinan.

Otvoren 1902. godine, Kulinan je čitav jedan vek bio poznat kao Premier, dobivši sadašnje ime na stogodišnjicu postojanja u čast Kulinan dijamanta, najvećeg sirovog dijamanta draguljarskog kvaliteta ikada pronađenog. Iskopan 1905. godine, ovaj čuveni dijamant je težio čitavih 3,106.75 karata.

Najveća atrakcija rudnika je upravo kop — ogromna rupa u zemlji koja nažalost ne može bolje da se uslika jer tokom obilaska rudnika ne smete da napuštate vozilo.

Kulinan dijamant je dat engleskom kralju Evdardu VII na poklon i od njega su napravljena dva dijamanta koji se sada nalaze na britanskom skiptru i imperijalnoj kruni — kao i sedam manjih dijamanata koje je kraljica Elizabeta nasledila od kraljice Meri.

U Kulinan rudniku je pronađeno preko 750 dijamanata težih od 20 karata i preko jedne četvrtine svih svetskih dijamanta težih od 400 karata.

Dijamanti iz rudnika se prevoze helikopterom na nepoznatu lokaciju.

Posetioci mogu da obiđu rudnik u sklopu organizovane ture i vide kop, mašineriju koja se koristi za iskopavanje dijamanata i sve ostalo što se nalazi u okviru jednog rudnika (o čemu iskreno nemam pojma čak ni posle obilaska Kulinana). Rudnik se obilazi u vozilu i svi posetioci moraju da nose šlemove tokom cele ture.

Kada rudnik jednog dana bude zatvoren, ovako će izgledati čitavo područje gde se sada nalazi.

Po završetku ture kroz rudnik, posetioci imaju priliku da vide i kupe dijamante iz Kulinana.

Bogata prirodnim bogatstvima, mineralnim resursima i životinjskim svetom, sa šarenolikim kulturnim nasleđem i srdačnim ljudima, Južnoafrička Republika je jedna prelepa zemlja koja retko koga može da ostavi ravnodušnim. Ako odlučite da je posetite uprkos rasnim problemima i lošoj reputaciji, verujem da ćete se i vi u nju zaljubiti.

Ukoliko imate neka pitanja u vezi sa putovanjem u Južnoafričku Republiku, slobodno ostavite komentar ispod teksta. Ako vam se dopada naš sajt, zapratite nas na Instragram profilu. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Šta treba znati pre putovanja u Južnoafričku Republiku
Sledeći članak Vodič za Kejptaun — grad dobre nade

2 Comments

  1. Anonimys
    17.04.2019. at 23:40

    Uzivala sam u opisima ovih dalekih destinacija!
    Bravo za zanimljiv putopis lisen dosadnog razglabanja!

    Reply
    • Kaća&Marko
      18.04.2019. at 19:39

      Hvala puno! 🙂 <3

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com