Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Putnički kutak / Okrutna strana turizma — životinje kao atrakcije
Posted inPutnički kutak

Okrutna strana turizma — životinje kao atrakcije

Posted - Kaća&Marko Posted on 22.10.2019.
6

Na osnovu podataka Svetske organizacije za zaštitu životinja iz 2018. godine, preko 550,000 divljih životinja je podvrgnuto neopisivom mučenju zarad zabave turista.

Većina turističkih agencija i turoperatera potpuno ignoriše zlostavljanje životinja, nudeći jahanje slonova, fotografisanje sa tigrovima, druženje sa lavovima i plivanje sa delfinima u okviru turističkih aranžmana.

Nažalost, pretragom agencija u našoj zemlji smo naišli na prilično porazne rezultate. Naši turoperateri nimalo ne zaostaju za ovim okrutnim svetskim trendovima, nudeći izlete po dalekim destinacijama koje uključuju neki vid životinjskog turizma, uglavnom aktivnosti sa slonovima i tigrovima.

Kod svega par agencija koje vode turiste po Tajlandu, Šrilanci, Indiji ili na neku afričku turu nismo videli reklamiranje životinja kao atrakcija, mada su to pretežno agencije čiji su programi napisani u svega par rečenica i koji se najverovatnije ne razlikuju mnogo od klasičnih programa za ove zemlje.

Da stvari budu još gore, sve aktivnosti koje potpadaju pod životinjski turizam su predstavljene kao neverovatna zabava ne samo za turiste nego i za životinje.

Tako, pojedine agencije reklamiraju „vožnju na slonovima“, „performans u kome slonovi igraju košarku, slikaju, računaju i prskaju vodu za srećan polazak na safari“ i „druženje sa slonovima i tigrovima“.

Neke agencije idu u više detalja, navodeći da ćemo se „maziti sa tigrovima, hraniti ih, igrati se sa bebom tigrom, sve pod nadzorom lokalnih dresera“, da „ćemo uživati u veseloj igri bebe slona“ ili da možemo da „biramo da li ćemo se slikati sa mladunčetom ili odraslim tigrom“, objašnjavajući nam dalje da „ulazimo u kaveze gde tigrovi slobodno šetaju sa njihovim trenerima, koji će nam pomoći i objasniti na koji način da im se približimo i pomazimo ih“.

Jedna agencija nam čak poručuje „oduševite sebe, skupite hrabrost, izađite iz zone komfora — uđite u kavez sa tigrom ili lavom“.

Ovakvih primera ima mnogo. Jasno je da agencije nude ove izlete u sklopu svojih programa jer postoji potražnja za njima. Međutim, problem je u tome što agencije treba da budu nosioci promena i zagovornici odgovornog turizma, na taj način edukujući i putnike o lošim stranama turizma.

Naučna grupa za očuvanje životinjskog sveta sa Oksforda je 2015. godine sprovela prvo veliko istraživanje o životinjskom turizmu i zaključila da milioni ljudi koji posećuju atrakcije koje nude nekakvu vrstu interakcije sa divljim životinjama ne shvataju da mesta koja posećuju nisu dobra po te životinje.

U prevodu, ovo znači da mnogi ljubitelji životinja nesvesno podržavaju životinjski turizam u želji da se približe svojim omiljenim životinjama. Naravno, veliki udeo u popularnosti životinjskog turizma imaju i društvene mreže na kojima objave sa slonovima, tigrovima ili delfinima dobijaju na stotine ili hiljade lajkova — ili u slučaju Kim Kardašijan, 5 miliona lajkova.

Iako postoji veliki broj organizacija koje se bore za dobrobit životinja, stvari se neće značajno promeniti dok se ne promeni svest samih turista. Na kraju dana, svako od nas odlučuje na šta će potrošiti svoj novac — i kada mi kao turisti prestanemo da podržavamo neetičke atrakcije sa životinjama, pojaviće se etičke alternative koje će za osnovu zaista imati dobrobit životinja.

S obzirom na to da će do promena doći jedino edukacijom, bitno je da turisti znaju šta se krije iza kulisa životinjskog turizma.

Slonovi kao atrakcije — Iako su neretko opisani kao nežni džinovi, slonovi su divlje životinje koje je potrebno itekako dresirati da bi mogle da dolaze u dodir sa ljudima. Dresura slonova je proces poznat kao slom (eng. the crush), koji počinje sa odvajanjem mladunčadi od majki i koji se sastoji iz ograničenja kretanja, nanošenja teških povreda i mučenja i uskraćivanja hrane i vode. Dok turista dođe u kontakt sa namučenom životinjom, njen duh je potpuno slomljen — a štap koji dreseri uvek imaju sa sobom je uvek tu da ih podseća na to šta će se desiti ukoliko se pobune. Tortura ne prestaje ni kada slonovi odrastu. Kada nisu okolo turista, uglavnom su izolovani jedni od drugih, na lancima.

Divlje mačke kao atrakcije — Kao i slonovi, i tigrovi i lavovi se odvajaju od majki kao mladunčad da bi mogli da se koriste u životinjskoj industriji, uglavnom za fotografisanje ili šetanje sa turistima. I kao bebe i kao odrasli, divlje mačke se drže u malim kavezima i maltretiraju da bi postali i ostali poslušni. Tigrovi se neretko drogiraju kada odrastu da bi turisti i dalje mogli da se slikaju sa njima. Lavovi se koriste za šetnje sa turistima dok su mladi i dok ih je još moguće kontrolisati. Kada sasvim odrastu, lavovi ili završavaju u zoo vrtovima ili se prodaju lovcima koji ih love u ograđenom prostoru (eng. canned hunt) i često nose delove njihovih tela kući kao trofeje.

Delfini kao atrakcije — Delfini koji ili izvode trikove ili plivaju sa turistima takođe provedu čitav život u patnji. Neka mesta koja nude atrakcije sa delfinima ih još uvek hvataju u moru, jureći ih brzim čamcima pre nego što ih u mreži ubace na palubu. Usled neverovatne količine stresa, mnogi delfini uginu tokom transporta. Međutim, bez obzira na to da li su uhvaćeni u prirodi ili odgajani u delfinarijumima, ove plemenite životinje su osuđene da do kraja života budu u ograničenom prostoru, uglavnom veličine prosečnog bazena.

Majmuni kao atrakcije — Iako su neke vrste majmuna koje žive u divljini dovoljno znatiželjne da će same prići ljudima (u napuštenom majmunskom hramu u Indiji su nam majmuni prilazili i čak oteli flašicu vode), atrakcije sa majmunima su podjednako okrutne kao atrakcije sa bilo kojim divljim životinjama. Dreseri ih muče od malena, ponekad im vezujući ruke pozadi da bi se navikli da hodaju uspravno, i drže na lancima da ne bi pobegli. Osim što im se ograničava kretanje, takođe im se uskraćuje hrana.

Medvedi kao atrakcije — I medvedi imaju sličnu sudbinu kao ostale divlje životinje u turizmu. Koristeći ih u predstavama i cirkusima ili za fotografisanje sa turistima, dreseri ih maltretiraju i drže u betonskim kavezima koji su često manji od prosečne dnevne sobe. Iako medvedi u prirodi ne provode mnogo vremena jedni sa drugima, u životinjskom turizmu su uglavnom primorani da dele jedan mali kavez sa nekoliko drugih medveda, što često dovodi do agresije i tuča.

Divlje životinje koje se koriste u turizmu sve prolaze kroz slično mučenje i imaju slično jezive uslove života, nimalo nalik onima u prirodi. Jasno je, dakle, da mesta koja nude predstave, jahanje, grljenje ili fotografisanje sa divljim životinjama nemaju u vidu konzervaciju ili dobrobit tih životinja — već ih samo na jako okrutne načine eksploatišu radi profita.

Ukoliko želite da vidite divlje životinje izbliza i da pritom ne podržavate neetički životinjski turizam, bitno je dobro istražiti mesta koja drže divlje životinje.

  • To što neko mesto ima dobre ocene na internetu ne znači da se na human način ophodi prema životinjama.
  • Životinje u zatočeništvu treba uvek da imaju pristup vodi, dovoljno mesta za kretanje, mesto za odmor i zaklon.
  • Budite posebno obazrivi ako se neko mesto reklamira kao utočište koje spasava životinje i u isto vreme opslužuje veliki broj turista.
  • Ne podržavajte mesta na kojima su životinje neuhranjene, bolesne ili povređene. Divlje životinje ne žele da izvode trikove za nas. Ne žele da ih mi mazimo ili kupamo. Ne žele da se selfiraju sa nama.

Osim toga što možemo finansijski ili na neki drugi način da podržimo organizacije koje zaista rade na očuvanju vrsta i koje zapravo vraćaju životinje u prirodu kada je to moguće, divljim životinjama možemo da pomognemo tako što ćemo ih pustiti da budu divlje.

Ukoliko želimo da im se približimo i da ih bolje razmemo, najbolji način da to uradimo jeste da ih posmatramo u divljini.

Koje god reči i opise da koristimo, životinja u kavezu je životinja koja nije slobodna. Divlja životinja koja je primorana da se ponaša kako mi to želimo je životinja koja je maltretirana u poslušnost.

U idealnom svetu, nijedna divlja životinja ne bi bila u zatočeništvu. Ovo nažalost nije idealan svet, ali mi imamo slobodu izbora — i odgovornost da svojim postupcima ne doprinosimo patnji ogromnog broja nedužnih bića zarad našeg kratkotrajnog zadovoljstva.

Na kraju bismo još hteli da dodamo da je u redu ukoliko do sada niste znali koliko je okrutan životinjski turizam. Nismo ni mi znali do pre par godina. Kada smo otišli na Tajland, znali smo da nikako nećemo da jašemo slona i da se slikamo sa tigrom, saznavši za užase kroz koje oni prolaze nakon što smo počeli da istražujemo mesta na kojima i mi možemo da se družimo sa velikim mačkama.

Tada smo znali šta rade slonovima i tigrovima, ali smo platili da se fotkam sa jednim majmunčetom na Pi Pi ostrvima. Za nas je on tada bio simpatičan majmunčić obučen u bebeću odeću koji izvodi trikove i zabavlja turiste. Nije nam palo na pamet šta se krije iza toga. Nije nam palo na pamet koliko je to pogrešno. Danas znamo bolje — i žao nam je.

I pošto danas znamo bolje, mislimo da je naša dužnost da damo glas i onima koji ga nemaju. Molimo vas ne podržavajte životinjski turizam. Pričajte sa ljudima oko vas o ovoj temi. Ako odete na Tajland ili u Indiju i upoznate druge turiste koji planiraju da jašu slonove ili maze bebe tigrove, recite im da životinje nisu atrakcije. Dovoljno je da svako od nas uradi malo — i ovaj svet će biti bolje mesto za sve nas.

Ako vam se dopada naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
Sledeći članak Sankt Peterburg — vodič za putovanje u prestonicu carske Rusije

6 Comments

  1. Kristina
    23.10.2019. at 11:44

    bravo, odličan tekst. hvala što pišete i o ovakvim stvarima.

    Reply
    • Kaća&Marko
      24.10.2019. at 09:54

      Hvala na lepim rečima. 🙂

      Reply
  2. Deni
    23.10.2019. at 23:59

    Mnogo mi se sviđa što je neko napisao tekst na ovu temu. Nisam do sada imala priliku da putujem u egzotične zemlje, ali sam sigurna da, kada se to dogodi, neću ići da jašem slona, fotografišem se s tigrom itd, a nadam se ni niko od mojih saputnika.

    Reply
    • Kaća&Marko
      24.10.2019. at 09:53

      Hvala, Danijela 🙂
      Što više putnika zna za ovo, biće i manja potražnja za tako okrutnom vrstom turizma – ili se makar nadamo.

      Reply
  3. Stela
    17.02.2022. at 13:15

    Vrlo retko, skoro nikada ne srecem tekstove ove vrste.
    Lepo sto ste dali na ovaj nacin svoj doprinos borbi protiv eksploatacije zivotinja.
    Jako tuzno a poucno.
    Nadam se da ce sto vise ljudi procitati Vas clanak.

    Reply
    • Kaća&Marko
      17.02.2022. at 19:12

      Kao veliki ljubitelji životinja, ovo je najmanje što smo mogli da učinimo.
      Ali nažalost, ovo je jedan od najmanje čitanih tekstova na našem sajtu, ljudi slabo guglaju ovakve stvari.
      A i šta dalje reći kada većina agencija nudi atrakcije sa životinjama u svojim aranžmanima. Treba da prođe još vremena pa da to i ovde kod nas postane društveno neprihvatljivo. Do tada ćemo gledati influensere kako se fotkaju sa divljim mačkama i slonovima i pričaju da im je to najbolje iskustvo u životu…

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com