Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Indija / Vodič za Džajpur — stvarno neverovatna Indija
Posted inDaleke destinacije Indija

Vodič za Džajpur — stvarno neverovatna Indija

Posted - Kaća&Marko Posted on 13.11.2018.
0

Glavni i najveći grad indijske države Radžastan, Džajpur je poznat kao Ružičasti grad — iako tonovi koji u njemu preovlađuju ipak više naginju ka narandžastoj boji.

Grad je dobio svoj prepoznatljivi izgled davne 1876. godine kada je jedan bogati maharadža naredio da se sve građevine prefarbaju u ružičastu boju, boju gostoprimstva, da bi impresionirao princa od Velsa, Alberta Edvarda — koji će 25 godina kasnije postati kralj Edvard VII.

Pročitajte još:
Kulturni šok — prvi put u Indiji

Maharadžina omiljena žena je bila oduševljena izgledom grada, pa je on 1877. godine doneo zakon koji zabranjuje da građevine u gradu budu bilo koje druge boje osim Džajpur roze. Ovaj zakon je na snazi dan danas.

Džajpur je bio treća i poslednja stanica na našem putovanju kroz Indiju — i mesto koje je na nas ostavilo najbolji utisak u Zlatnom trouglu.

Džajgar tvrđava, pogled iz Amer tvrđave.

Šta videti u Džajpuru

Kada smo nakon dugačkog i napornog putovanja vozom konačno stigli u Džajpur, odmah smo znali da ovaj grad nije ni nalik Delhiju ili Agri, gradu u kome se nalazi Tadž Mahal.

Iako i dalje haotičan i pomalo suicidalan, saobraćaj u Džajpuru je dosta normalniji. Ulice su mnogo čistije (djubreta skoro da nema, makar po indijskim standardima), lokalci manje napadni, gužve podnošljivije.

Dragulj Radžastana, Džajpur je prebogat zanimljivom istorijom i arhitektonskim čudima. Džajpur je sve ono kako smo zamišljali Indiju — i kakva bi Indija mogla da bude.

U Ružičastom gradu ima zaista svašta da se vidi, od veličanstvenih palata i hramova do tvrđava koje ostavljaju bez daha. Pa hajdemo redom.

Hram majmuna

U brdima na 10 kilometara od Džajpura se nalazi jedno od najzanimljivijih mesta na kojem smo bili, Galtaji ili Hram majmuna. Danas uglavnom napušten i neugledan, ovaj kompleks hramova je dom stotinama majmuna koji se spretno veru po zidinama građevina, kupaju u svetim bazenima i koriste svaku priliku da posetiocima otmu hranu.

Očigledno naviknuti na ljude, majmuni nisu imali nikakav problem da nam priđu — pa čak i da nam se nekoliko puta popnu na glavu (ovo, moramo priznati, nije baš najprijatnije iskustvo na svetu).

Hram majmuna je raj za fotografe. Simpatični žitelji ovog mesta veoma rado poziraju za fotografije (osim ako nisu super zauzeti bištenjem jedni drugih ili rvanjem po stepenicama) — ali isto tako imaju veliku želju i da se domognu telefona i aparata. Nama srećom nisu ukrali ništa osim flaše vode, ali smo videli dosta rasparenih cipela svugde po kompleksu, tako da se savetuje opreznost u interakciji sa ovim đavolcima.

Ovo je zaista bilo jedinstveno iskustvo, pogotovo imajući u vidu da smo otišli u hram pred zalazak sunca, pa u nekom trenutku skoro uopšte nije bilo ljudi, sve vreme je kroz razglas išla ista mantra iznova i iznova, a i u jednom trenutku smo se našli usred gomile majmuna koji jure niz stepenice jer su čuli zvono za hranu.

Hram majmuna, pogled na kompleks sa vrha jednog od mnogih hramova.
Majmuni u hramu su jako druželjubivi i radoznali. 🙂
Iiii mnogo vole da poziraju! 🙂
Izgleda kao da hoće da podeli hranu sa nama. 🙂

Gradska palata

Gradska palata se nalazi u samom srcu Džajpura, zauzimajući jednu sedminu teritorije Starog grada. Mešavina mogulskih i radžput stilova arhitekture, ovaj velelepni kompleks je dan danas zvanična rezidencija kraljevske porodice.

Iako je deo kompleksa zatvoren za javnost, dovoljan je samo jedan pogled na građevine unutar palate da vam bude jasno da su maharadže oduvek živele i više nego sjajno. Kraljevska porodica danas nema nikakvu zvaničnu političku moć, ali im novca svakako ne manjka.

Kompleks se sastoji od mnoštva impresivnih građevina i prelepo sređenih bašti. Građevine koje su otvorene za posetioce su uglavnom pretvorene u muzeje, gde možete videti izložbe minijatura, tepiha, nošnje, oružja i drugih predmeta. Izložbe nas nisu nešto oduševile, ali su fasade i unutrašnjost palata i paviljona zaista fascinantne.

Zanimljivo je napomenuti da je jedna od najpoznatijih građevina u kompleksu, Čandra Mahal, povezana sa tragičnom pričom u kojoj se preko 20 žena ritualno spalilo. Naime, njihov muž i ljubavnik nije imao hrabrosti da se susretne sa protivničkom vojskom te je sam sebi oduzeo život. Nakon njegovog samoubistva, one su se spalile da bi izbegle silovanje i ropstvo. Ovaj običaj je poznat kao džauhar.

U kompleksu se na svakom ćošku nalaze muškarci i žene obučeni u tradicionalnu nošnju, ali ako hoćete da ih fotografišete, moraćete da platite. Kompleks je i prepun radnjica sa suvenirima, ali ako ovde nešto kupite, platićete mnogo više nego na obližnjem bazaru.

Ulaz u Gradsku palatu.
Prelepa Čandra Mahal.
Detalji kroz palatu su predivni — i savršeni za fotkanje. 🙂
Čandra Mahal sa druge strane. Ubedljivo najlepša građevina u palati.

Hava Mahal

Hava Mahal ili Palata vetrova je verovatno najčudesnija građevina u Džajpuru i svojevrsni simbol grada.

Sa fasadom koja podsećna na strukturu košnice i 953 mala prozora, Hava Mahal je izgrađena da bi kraljevske dame neometano mogle da posmatraju svakodnevni život i povremena slavlja na ulicama grada — pošto u javnosti nisu smele da se pojavljuju sa otkrivenim licima.

Ovakvo arhitektonsko rešenje je takođe doprinelo tome da u palati neometano struji vazduh, služeći kao neka vrsta klima uređaja koji hladi prostorije tokom pretoplih indijskih leta.

Zanimljivo je da je fasada sa prozorima zapravo zadnji deo građevine, tako da se u Hava Mahal ulazi sa skroz suprotne strane. Ulaz je pomalo neugledan — a sama unutrašnjost palate nije ništa posebno u odnosu na grandioznu spoljašnjost.

Popeli smo se do samog vrha palate vijugavim stepenicama, odakle je pogled na grad doduše stvarno prelep. Međutim, vrh palate je jako mali a turista ima mali milion, tako da se nismo dugo zadržali ovde.

S obzirom na to da je sa ulice teško ufotkati celu palatu, ako želite super fotke, idite u jedan od nekoliko kafića preko puta. Fotografisanje je besplatno, ali morate da naručite neko piće. Ovo su i jedini kafići na koje smo mi naišli u Džajpuru.

Takođe je bitno spomenuti da jedan deo bazara počinje od Hava Mahala, pa ako ste spremni da se uhvatite u koštac sa napornim indijskim prodavcima i testirate svoju sposobnost cenjkanja, nema boljeg mesta za to.

Hava Mahal unutra.
Pogled sa vrha Hava Mahala.
Pogled sa Hava Mahala 2.
Kafić preko puta Hava Mahala odakle možete da uhvatite super fotke.

Džantar Mantar

U Indiji ima sve ukupno 5 Džantar Mantara, uključujući jedan u Delhiju i jedan u Džajpuru.

Smeštena na samo par minuta peške od Gradske palate i Hava Mahala, ova astronomska opservatorija se sastoji od 19 astronomskih instrumenata koji služe za merenje vremena, predviđanje solarnih i lunarnih eklipsi, praćenje pozicija nebeskih tela i još mnogo toga.

Instrumenti u Džantar Mantaru su ogromne kamene strukture u obliku raznih geometrijskih tela — a smatra se da je upravo njihova veličina doprinela njihovoj neverovatnoj preciznosti.

Najpoznatiji instrument je džinovski sunčani sat, inače najviši sunčani sat na svetu, na osnovu čije senke možete da odredite lokalno vreme sa preciznošću od dve sekunde. Senka ovog sata se pomera 1 milimetar po sekundi ili 6 santimetara po minutu.

Džantar Mantar u Džajpuru je mnogo posećeniji nego onaj u Delhiju — a i mnogo lepše očuvan — tako da je sa razlogom jedno od omiljenih turističkih atrakcija u gradu.

Ukoliko želite da saznate više o svim instrumentima, kako rade i za šta se koriste, savetujemo da unajmite vodiča. Iskreno, nas nije ovo preterano zanimalo, tako da smo samo šetali između instrumenata i fotkali se.

Mesto je naravno sjajno za fotografisanje, ali je bitno napomenuti da je strogo zabranjeno penjati se po instrumentima.

Astronomski instrumenti u Džantar Mantaru.
Nemamo pojma čemu služi ovaj instrument. 🙂

Albert Hol muzej

Izgradnja Albert Hol muzeja je počela 1876. godine, tokom posete princa od Velsa Džajpuru. Nazvana po muzeju Viktorije i Alberta u Londonu, ova građevina je prvobitno zamišljena kao koncertna sala.

Međutim, nakon izgradnje, indijska vlada se predomislila i nije imala pojma za šta će je upotrebiti.

Prvo je odlučeno da građevina postane Gradska većnica, ali je kasnije kralj Džajpura predložio da se pretvori u muzej — u kome su ljudi mogli da uživaju u lokalnoj umetnosti ili pazare rukotvorine. Kasnije je muzejska postavka proširena antičkim predmetima.

Muzej danas sadrži 16 postavki, uključujući oružje, grnčariju, skulpture, minijature, nakit, slonovaču i još mnogo toga. U muzeju postoji i egipatska galerija u kojoj je izložena mumija.

Za razliku od mnogih drugih turističkih atrakcija u Džajpuru, Muzej Albert Hol i nije nešto posećen, pa možete da obiđete sve postavke koje vas zanimaju bez ikakve žurbe.

Nažalost, mi nismo stekli utisak da je muzej nešto održavan jer je većina artefakta puna prašine, a i osvetljenje u zgradi je prilično loše. Iako bismo možda preskočili obilazak muzeja da smo imali manje vremena u Džajpuru, spoljašnjost građevine (koja je dobar primer indo-saracenske arhitekture) je nešto što definitivno treba videti.

Unutrašnjost Albert Hol muzeja.
Albert Hol muzej.

Amer tvrđava

Smeštena u gradu Amer na vrhu brda, Amer (ili Amber) tvrđava je veličanstvena palata na 4 nivoa napravljena od crvenog peščara i mermera. Jedna od najvećih turističkih atrakcija u Radžastanu, Amer tvrđava je vekovima bila dom radžputskim maharadžama i njihovim porodicama.

Udaljena 11 kilometara od Džajpura, tvrđava se nalazi iznad Maota jezera koje je služilo kao glavni izvor vode njenim stanovnicima. Od podnožja brda i jezera (u kome dan danas ima krokodila) možete doći do palate peške ili na slonu — ali ovu opciju nikako ne preporučujemo jer ovim divnim životinjama kičme stradaju od tereta ogromnih nosiljki za turiste (a da ne pričamo o tome kako se slonovi treniraju za životinjski turizam).

Kada smo nakon nekih 10 minuta pešačenja ušli u samu tvrđavu, našli smo se u velikom dvorištu prepunom turista, slonova i prodavaca raznih drangulija. Prodavci ovde su nemilosrdni i ako samo pogledate u njihovom pravcu, pratiće vas do iznemoglosti — tj. dok ne platite ulaznice i krenete u obilazak palate.

Tvrđava je naravno ogromna. Za obilazak svih nivoa i šetnju po dvorištima treba makar 2 sata. Unutar palate je sve lepo obeleženo, tako da smo pratili znake da bismo videli što više. U nekom trenutku smo doduše prestali da obraćamo pažnju na preporučen pravac kretanja, pa smo se par puta našli u nekom kutku tvrđave potpuno sami.

Ono što nas je najviše impresioniralo u tvrđavi jeste pogled sa vrha, odakle se savršeno vidi zid koji je opasuje. Ovaj odbrambeni zid je poznat kao Veliki amerski zid, po ugledu na Kineski zid — iako je naravno dosta manji od njega.

Podnožje brda na kome se nalazi Amer tvrđava. U ovom jezeru ima krokodila.
Slon koji se spušta sa tvrđave po novu turu turista. Molimo vas — nemojte podržavati eksploataciju životinja na putovanjima.
Unutar tvrđave.

Džajgar tvrđava

Povezana sa Amer tvrđavom podzemnim prolazima, Džajgar tvrđava je poznata i kao Tvrđava pobede. Iako turisti mogu da stignu do Džajgar tvrđave ovim prolazima, mi smo se ipak odlučili da odemo do nje kolima.

I u samu tvrđavu možete da uđete kolima, te da se vozite po njoj i stajete tamo gde ima nešto da se vidi. S obzirom na temperature u Indiji i sunce koje prži bez milosti, ova opcija nam je savršeno odgovarala.

Vozač nas je prvo odvezao do jednog dela zidina ove odbrambene tvrđave gde se nalazi najveći top na točkovima na svetu — Džaivana. Napravljen u 18. veku, ovaj top je težak 50 tona (4 slona su bila potrebna da bi se okrenuo) i u njega staju đulad od 50 kilograma. Iz Džaivana je pucano samo jednom — a mnogi lokalci tvrde da je silina udarca bila toliko snažna da je napravila udubljenje u zemlji gde se danas nalazi jezerce.

U Džajgar tvrđavi se nalaze i oružarnica i muzej (koji zaista nisu ništa posebno). Međutim, iz dvorišta gde se oni nalaze se dolazi do osmatračnica odakle se pruža spektakularan pogled na Amer tvrđavu i zid koji je opasuje.

Iako je zasigurno treba videti, Džajgar tvrđava je nažalost u mnogo gorem stanju nego Amer palata, nigde ništa nije obeleženo te možete lutati jako dugo po njoj dok ne dođete do osmatračnica, i turista skoro da nema (što nije loše).

Ispred najvećeg topa na svetu.
Nigde žive duše u Džajgar tvrđavi.
Jedna od mnogih osmatračnica u tvrđavi.
Pogled na Amer tvrđavu i zid.

Džal Mahal

Džal Mahal je prekrasna palata smeštena usred Man Sagar jezera, negde na pola puta između Džajpura i Amer tvrđave. Iako izgleda kao da ima samo 1 sprat, ova neverovatna građevina se zapravo sastoji od 5 spratova — s tim što se 4 nalaze ispod vode.

Palata je naravno sagrađena za potrebe kraljevske porodice — da bi u njoj mogli da odmaraju nakon lova na patke. Međutim, iako je bila omiljeno mesto mnogih vladara, Džal Mahal je vremenom zapostavljena i zaboravljena.

Nekih 200 godina je stajala napuštena usred veštačkog jezera. Pretpela je i mnoga oštećenja usled đubreta i drugog otpada koji je završavao u jezeru. Sve ovo je naravno uticalo i na ekosistem jezera koje je nekada bilo stanište brojnim ribama i pticama.

Srećom, pre nekoliko godina je jezero očišćeno i ekosistem je počeo da se oporavlja. Nakon 6 godina renoviranja, i sama palata je renovirana, poprimivši opet svoj nekadašnji sjaj.

Jedno vreme su gondole prevozile turiste do palate, ali je sada nažalost Džal Mahal zatvoren za posete. Međutim, iako nije moguće doći do same građevine, vredi doći do šetališta koje se nalazi tačno preko puta palate. Ovde možete uživati u prelepom pogledu na plutajuću palatu i odmoriti nakon ili pre obilaska Amer i Džajgar tvrđava.

Potopljena palata, Džal Mahal.

Postoji lokalna izreka koja kaže da ako niste videli Džajpur, niste videli pravu Indiju. Iako je Indija spoj nespojivog — i lepog i ružnog, i veličanstvenog i užasavajućeg — Džajpur verovatno jeste prava Indija, makar onakva kakvu je zamišljamo i mi i Indijci. Džajpur je ona Indija koje ćemo se mi zauvek rado sećati — i kojoj ćemo se jednog dana i vratili.

Pročitajte još:
Šta treba znati pre putovanja u Zlatni trougao (vodič za Indiju) 

Ukoliko imate neka pitanja u vezi sa putovanjem u Indiju, slobodno nam ostavite komentar ispod članka. Ako vam se dopada naš sajt, zapratite nas na Instragram profilu. Hvala na čitanju — do sledećeg teksta!

Prethodni članak Vodič za Agru — Tadž Mahal + još 3 nezaobilazne atrakcije
Sledeći članak Vodič za Minsk — neočekivano lice Belorusije

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com