Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Slovenija / Vodič za Sloveniju — Postojnska jama & Predjamski dvorac
Posted inEvropa Slovenija

Vodič za Sloveniju — Postojnska jama & Predjamski dvorac

Posted - Kaća&Marko Posted on 28.07.2021.
4

Kada smo krenuli da planiramo putovanje u Sloveniju, zaista nam je bilo teško da odlučimo da li ćemo obići Postojnsku jamu ili Škocjanske jame — iako obe pećine neosporno izgledaju fantastično na fotografijama, na kraju je prevagnula Postojnska jama iz dva razloga.

Prvi je što se u neposrednoj blizini Postojne nalazi i fantastični Predjamski zamak, jedna od stvari koje nikako nismo hteli da propustimo u Sloveniji. Drugi je bio što smo odmah nakon posete pećini i dvorcu išli za Ljubljanu, a Postojnska jama je udaljena od prestonice Slovenije samo pedesetak kilometara.

Škocjanske jame nisu mnogo dalje od Ljubljane (osamdesetak kilometara), ali s obzirom na to da smo u Sloveniju praktično išli na produženi vikend, nismo nikako mogli da uklopimo obe pećine.

Sve slike koje slede su iz Postojnske jame. 🙂

Izbor je dakle pao na Postojnsku jamu, jednu od najvažnijih i najposećenijih prirodnih atrakcija u Sloveniji — i jednu od najvećih i najlepših pećina u čitavoj Evropi. Postojnska jama je na neki način simbol Slovenije — skoro 40 miliona ljudi je do sad posetilo ovu prekrasnu pećinu, a sudeći po tome koliko je popularna ova tura, interesovanje za Postojnsku jamu neće u skorije vreme presušiti.

Pročitajte još:
Detaljni vodič za Bled, Bohinj & Vintgar

Jama je sasvim slučajno otkrivena 1818. godine, a samo godinu dana kasnije su počeli da pristižu i prvi turisti — mada ruku na srce, ovo nikako nisu bili prvi ljudi koji su obilazili pećinu, čemu svedoči i Rov starih potpisa sa najstarijim potpisom koji potiče još iz 13. veka.

Pred kraj 19. veka, u jamu su ugrađene železničke šine, a dotadašnje osvetljenje bakljama je zamenjeno električnim osvetljenjem. Iako su ove izmene mnogo doprinele popularnosti jame među turistima, treba imati u vidu da je poseta jami tada ipak bila mnogo drugačija nego danas, pre svega jer su turistički vodiči morali da guraju vagone sa turistima. Danas je naravno posao turističkih vodiča u jami mnogo lakši — jeste da imaju mnogo veće grupe, ali makar više ne moraju da guraju vagone.

Turisti sada mogu da obiđu nešto malo više od 5 kilometara jame koja je ukupno dugačka preko 20 kilometara — prvih 3 i nešto kilometara se ide vozićem, onda se ostatak ture ide peške i na kraju se opet vozićem vraća do ulaza u pećinu. Zahvaljujući voziću, poseta jami je dostupna i ljudima sa malom decom i onima koji se kreću uz pomoć pomagala. Kućni ljubimci ne mogu da uđu u jamu, ali je u sklopu Parka Postojnske jame obezbeđen prostor za kučiće dok njihovi vlasnici obilaze jamu (i za divno čudo, ova usluga je besplatna). Još je bitno napomenuti i da je temperatura u jami čitave godine između 8 i 10 stepeni, tako da je za obilazak neophodno pripremiti topliju odeću.

Što se tiče same pećine, ona je zaista jedno neverovatno čudo prirode koje je reka Pivka kap po kap klesala i oblikovala čitavih 2 miliona godina. Čim malo zađete u jamu, imate osećaj kao da ste kročili u neki drugi svet u kome žive patuljci iz romana epske fantastike (a nije teško ni zamisliti da u sistemu pećine negde duboko spava i pokoji zmaj).

Pročitajte još:
Krakov — grad kraljeva i zmajeva

Putovanje u utrobu pećine počinje vozićem, a nakon jedno 10-15 minuta stiže se do Velike Gore, jedne od najlepših tačaka u pećini koja je ukrašena stalaktitima, stalagmitima, draperijama i drugim pećinskim nakitom i koja ima svod od 300 metara. Velika Gora je ujedno i najviša tačka u Postojnskoj jami koja se nalazi na 40 metara više od samog ulaza u pećinu.

Odavde se prelazi Ruski most, nazvan po ruskim ratnim zarobljenicima iz Prvog svetskog rata koji su ga sagradili, pa se prolazi kroz nekoliko bajkovitih dvorana — Crvenu, Belu, Zimsku i Špageti. Poseta obuhvata i obilazak najniže tačke u pećini koja se nalazi 20 metara niže od ulaza u pećinu, a malo nakon ove tačke se nalazi i simbol Postojnske jame, veliki šljašteće-beli stalagmit koji se zove Dijamant.

Sledeća tačka obilaska je veliki akvarijum u sred pećine u kome možete da vidite čovečju ribicu, najpoznatiju od preko 150 životinjskih vrsta koje žive u jami. Za ovo neobično stvorenje su ljudi nekada mislili da je mladunče zmaja, pa iako danas znamo da nije tako, čovečja ribica je i dalje veoma fascinantno biće koje može da živi i do 100 godina (i da preživi bez hrane čitavih 12 godina).

Nakon čovečje ribice put vodi u najveću dvoranu u pećini, grandioznu Koncertnu dvoranu u koju može da stane čak 10,000 ljudi. Ovde ima i suvenirnica u kojoj možete da kupite papreno skupe suvenire ili da pošaljete razglenicu sa poštanskom markom iz jame, a nakon toga se opet ide na vozić koji vodi sve do izlaza iz jame.

Postojnska jama je stvarno toliko jedno magično lepo mesto da ne postoje reči koje mogu da dočaraju ono što ćete videti tokom nešto malo manje od sat i po vremena, koliko traje tura po pećini. Iako stojimo pri tome da je Postojnska jama jedno od top 3 mesta u Sloveniji, moramo da se osvrnemo i na samu turu koja je primer svega ono što ne valja u vezi sa masovnim turizmom.

Prvo, jedna grupa broji između 130-150 ljudi, što je suludo puno, pogotovo za obilazak pećine. Zbog veličine grupe, konstantno morate da trčite za vodičem i nema šanse da igde u jami zapravo stanete i malo uživate u mestu na kome se nalazite. Pošto vodiči dnevno imaju ko zna koliko tura kroz jamu, ni oni nisu preterano zainteresovani za ove ogromne grupe tako da oni prvi jure po pećini bez imalo obzira za ljude iz svoje grupe. Kada na sve to dodate gomilu male dece koja ne mogu da postignu taj tempo ili se rasplaču jer su deca, jasno vam je da je jako teško čuti išta što vodič priča.

Drugo, već smo u vodiču za Bled rekli da je Slovenija jako skupa, ali cene ulaznica za Postojnsku jamu i dodatne atrakcije su baš onako papreno visoke. Ako idete samo u jamu, ulaznica je 28.50 EUR. Ako kao i mi idete i u jamu i u Predjamski dvorac, cena karte je 40.90 EUR. I na kraju, ako hoćete da obiđete ove dve atrakcije plus Vivarij (podzemni zoo vrt u kome možete da vidite životinjski svet koji živi u jami) i Expo jama kras (interaktivna izložba o pećinama), onda će vas ovo zadovoljstvo koštati 49.50 EUR.

Ovo navedeno su cene ulaznica za odrasle — za decu do 15 godina su jeftinije cene karata. Već smo napomenuli da su cene suvenira u suvenirnici u jami bezobrazno visoke — a ono što je nama lično bilo najgore od svega je što je suvenirnica jedino mesto gde vas vodič ne požuruje, nego možete eto baš natenane da potrošite još para pošto ono što ste dotad potrošili nije bilo dovoljno. I da, ako se pitate da li se WC pored suvenirnice plaća — naravno, niste valjda mislili da je odlazak u WC uključen u cenu karte!

Sasvim nam je jasno da u Postojnsku jamu mora da se ide sa vodičem zbog bezbednosti. I to je skroz ok. Ali ono što nije ok jeste da platimo toliko visoku cenu karte da bismo protrčali kroz jamu i da je jedino mesto na kome možemo da zastanemo suvenirnica. Imajući u vidu koliko je interesovanje za Postojnsku jamu, nažalost, verujemo da će stvari samo biti sve gore i gore — na kraju je najbolje ustvari da im mi samo damo pare, a jamu možemo da vidimo i na Jutjubu.

Verovatno zvučimo rezignirano, ali na kraju dana sve ovo ne znači da ne treba posetiti Postojnsku jamu — pećina kao pećina je veličanstvena, ali sam obilazak bi zaista trebalo da izgleda dosta drugačije.

Što se tiče Predjamskog dvorca, poseta ovom čudesnom mestu već izgleda dosta drugačije, verovatno zato što se većina turista ipak odluči da samo obiđe jamu — ovo ne znači da u dvorcu nije gužva, samo nije baš toliko prenatrpano kao u pećini.

Predjamski dvorac — ili Predjamski grad — podignut je u 12. veku na 123 metara visokoj litici pred ulaskom u jamu. Ovo je ujedno i najveći dvorac u jami na svetu, upisan u Ginisovu knjigu rekorda, koji se neretko se nađe i na top 10 listama najlepših svetskih dvoraca. Predjamski grad je od Postojnske jame udaljen samo 9 kilometara, a za razliku od parkinga kod pećine, ovde se parking za divno čudo ne plaća.

Predjamski dvorac.

Za obilazak dvorca je potrebno oko sat vremena, a u sklopu ulaznice se dobijaju audio vodiči koji vas vode od prostorije do prostorije, objašnjavajući za šta je služila koja soba i kako je izgledao život u srednjevekovnom dvorcu. Kao što možete i da pretpostavite, život u dvorcu koji je na mestima spojen sa liticom nije bio lak — zidovi su vlažni i hladni, i možemo samo da zamislimo koliko je napora bilo potrebno da se ovo čudo zagreje.

Ovde se lepo vidi deo litice koji je iskorišćen kao zid dvorca.
Rekostrukcija kuhinje – i ovde na zidu izbija buđ od vlage.

Najpoznatiji vladar dvorca, po legendi, bio je Erazmo Predjamski koji je više od godinu dana uspešno odolevao opsadi tvrđave — da bi ga na kraju sluga izdao i on poginuo u toaletu. Naime, pošto osvajači nikako nisu mogli da probiju gradsku odbranu, potkupili su jednog slugu koji im je svećom signalizirao kada je Erazmo otišao u WC. Čim su videli blesak sveće, osvajači su otvorili vatru iz topova i razneli i WC i Erazma u njemu. Nije baš najromantičnija legenda koju smo ikad čuli, ali s druge strane, teško da ćemo ikad zaboraviti priču o hrabrom vitezu koji je poginuo na WC šolji.

Ovo nije mesto na kome je Erazmo poginuo, ali možete da vidite rekonstrukciju WC-a.
Evo i ulaza u tamnicu.

Ispod Predjamskog dvorca se nalazi druga najdublja pećina u Sloveniji, koja je dugačka 14 kilometara — ali turistička staza je dugačka svega 700 metara. Za one hrabrije turiste postoji i avanturistička tura koja je dosta zahtevnija, ali se ona naravno dodatno plaća.

Inače, u jami ispod dvorca živi kolonija slepih miševa, tako da poseta pećini nije dozvoljena većinom godine zbog njihovog zimskog sna. Mi nismo posetili jamu ispod dvorca jer je taj dan bio potop u Sloveniji, a nismo ni 100% sigurni kada je zapravo pećina otvorena za posetu pošto na sajtu na jednom mestu piše od maja do septembra, a na drugom od juna do avgusta. Takođe, na zvaničnom sajtu Parka Postojnske jame piše i da je ulaz u tvrđavu uključen u cenu ulaznice, ali na ulasku u dvorac nam je radnik rekao da se i ovo dodatno plaća.

Pogled sa dvorca.

U svakom slučaju, Predjamski zamak je mnogoooo lepši spolja nego iznutra — opet, ovo ne znači da ne treba da ga obiđete, samo da unutra nije ni upola impresivan kao spolja. Takođe, obilazak dvorca uključuje mnogo stepenica, tako da nije prikladan za osobe sa poteškoćama u hodanju. Kolica i druga pomagala nije dozvoljeno uneti, a ni životinje nisu dobrodošle (i nema mesta gde možete da ostavite ljubimca dok idete u obilazak). Ali ipak, čak iako ne možete ili nećete da uđete u dvorac, svakako preporučujemo da odete do njega — pre biletarnice ima platforma na kojoj možete da ga slikate, a i u okolini ima nekoliko kafića sa sjajnim pogledom na dvorac.

Eto, to bi bilo to o Postojnskoj jami i Predjamskom dvorcu. Oba mesta su fenomenalna i stvarno mislimo da ih ne treba propustiti na putovanju po Sloveniji, ali i dalje stojimo pri tome da su ulaznice zaista preskupe. Naravno, svi smo mi spremni na putovanjima da potrošimo više da bismo videli nešto novo i lepo, ali ne možemo da se otmemo utisku da Slovenci stvarno preteruju u iskorišćavanju toga. S druge strane, uspomene sa ovakvih neverovatnih mesta traju večno — a i nisu ni Postojnska jama ni Predjamski dvorac krivi što se na njihovoj lepoti i jedinstvenosti toliko profitira.

Ako ste već bili u Postojnskoj jami ili Predjamskom zamku, voleli bismo da čujemo i vaše utiske i komentare. Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala što nas čitate — do sledećeg teksta!

Prethodni članak Vodič za Sloveniju — Bled, Vintgar & Bohinj
Sledeći članak Vodič kroz Ljubljanu — 10+ stvari koje ne treba propustiti

4 Comments

  1. Zorica
    13.10.2022. at 20:31

    Bravo za članak, baš za mene koja nisam bila nikada u toj oblasti, slikovito i sve važno sažeto, hvala.Naiđoh na članak pretražujući podatak da su Partizani u Postojinskoj jami digli u vazduh skrivenu nemačku municiju (ili gorivo čuvano tu namerno misleći da je ne tom mestu sigurnije zaštićeno) i tačno je pronađoh podatak a kakva se pitanja posle nižu razmišljjući o tome , hm, sve zagonetno…

    Reply
    • Kaća&Marko
      13.10.2022. at 22:25

      Drago nam je da vam se dopada članak! I hvala što ste podelili tu zanimljivost sa nama i ljudima koji čitaju naš blog. Veliki pozdrav! 🙂

      Reply
  2. Damir Rajtenbah
    09.02.2023. at 21:50

    Bio sam nedavno u Postojni, a obzirom da i sam pokušavam da pišem blog o putovanjima, tokom potrage o nekim podacima za tekst, “naleteo“ sam na vašu stranicu i oduševio se. Ja sam, realno, početnik i amater u odnosu na vas, ali eto ako stignete možete baciti oko na http://www.srcelutajuce.com
    Srdačan pozdrav iz Novog Sada !
    Damir Rajtenbah

    Reply
    • Kaća&Marko
      03.03.2023. at 18:29

      Hvala puno, trudimo se da najbolje moguće predstavimo svako mesto koje posetimo!

      Puno pozdrava i nemojte da odustajete od bloga — jedan od najlepših hobija u današnje vreme! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com