Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Slovenija / Vodič za Sloveniju — Bled, Vintgar & Bohinj
Posted inEvropa Slovenija

Vodič za Sloveniju — Bled, Vintgar & Bohinj

Posted - Kaća&Marko Posted on 22.07.2021.
0

Nakon što smo ove godine putovali kroz Bosnu, Crnu Goru i Hrvatsku, na red je došla i Slovenija — u kojoj smo proveli pet dana i za to vreme obišli neke od najlepših prirodnih i kulturnih atrakcija u zemlji. Put nas je prvo naneo u Bled, a nakon posete Bledu, Vintgaru i Bohinju, išli smo na dnevni izlet u Postojnu i Predjamu i na kraju proveli dva dana u Ljubljani.

Bledsko jezero — ili Blejsko jezero, kako ga zovu Slovenci — popularnost duguje svom neverovatnom plavetnilu, malom krečnjačkom ostrvu na kojem se nalazi jedna crkva do koje vodi 99 stepenika i tvrđavi koji zaštitnički stoji na visokoj litici iznad jezera. Neki bi ovom spisku dodali i čuvenu bledsku kremšnitu koja se dopada čak i onima koji nisu ljubitelji sličnih poslastica.

A na svega par kilometara od Bleda nalazi se i kanjon Vintgar, neverovatno čudo prirode koje će vas zasigurno ostaviti bez daha — čak iako ga poput nas obilazite po kišnom danu! Na kraju, kada ste u ovom delu Slovenije, nikako ne treba preskočiti i Bohinjsko jezero, najveće prirodno jezero u zemlji nad kojim bdi mitski zlatorog i čije boje izgledaju kao da nisu sa ovoga sveta.

Na Bledu. 🙂

Šta videti i raditi na Bledu

Smešten u Gorenjskoj regiji, Bled je jedno veoma malo mesto koje godišnje privlači na hiljade i hiljade turista iz celog sveta jer se nalazi pored Bledskog jezera, jedne od najbajkovitijih prirodnih atrakcija u Sloveniji — za koje legenda kaže da ga je stvorila staroslovenska boginja Živa i onda na njegovim obalama naselila vile i vilenjake.

Predivno Bledsko jezero.

Bled sigurno nije najzanimljivije mesto na svetu, ali Bledsko jezero zaista vredi videti — dovoljno je reći da je uživo još lepše nego na bilo kojoj fotografiji i da se šetajući oko ostrva zaista povremeno osećate kao da ste deo neke bajke.

A kada dođete na Bled, evo kojih 5 stvari treba obavezno da uradite:

Obrnite krug oko Bledskog jezera

Kada već dođete do Bleda, nema smisla da ne prošetate oko jezera. Lokalci će vam reći da su za čitav krug oko jezera sasvim dovoljna dva sata, ali iz našeg iskustva, za ovaj poduhvat je potrebno više vremena — osim ukoliko ne nameravate da šetate bez ikakve pauze (a prilično smo sigurno da i u tom slučaju treba više od dva sata — ali ako grešimo, slobodno nas demantujte).

Negde na pola puta oko jezera. 🙂
I još jedna iz šetnje oko ostrva. 🙂

U svakom slučaju, šetajući oko jezera ćete ga videti iz svakog mogućeg ugla — a pritom ćete naići i na nekoliko kupališta i odmarališta (a da ne pričamo da ćete naći i zaista sjajna mesta za fotkanje). Tokom ovog podviga, takođe ćete u nekom trenutku videti i luksuzne hotele, od kojih se posebno izdvaja Vila Bled, nekadašnja Titova letnja rezidencija u kojoj je ugostio Nikitu Hruščova, Indiru Gandi i mnoge druge poznate ličnosti.

Vozite se pletnom do Bledskog ostrva

Praveći krug oko jezera, na nekoliko mesta ćete videti i drvene brodiće sa šarenim nadstrešnicama koji vas mogu odvesti do ostrva u jezeru. Ovi tradicionalni brodići se zovu pletne i u njih može da stane 18 ljudi.

Evo kako izgleda pletna. 🙂
I još jedna fotka. 🙂

S obzirom na to da je Bled jako skup, imajte u vidu da vožnja ovim brodićem košta čak 15 EUR za povratnu kartu — a ukoliko vam ne smeta da sami doveslate do ostrva, možete iznajmiti i mali čamac i onda se sami voziti po jezeru (mada imajte u vidu da je ova opcija još skuplja).

Popnite se uz 99 stepenika do vrha ostrva

Što se tiče ostrva, ono je još manje nego što deluje iz daljine. Na njemu se nalazi jedna srednjevekovna crkva posvećena Devici Mariji do koje vodi 99 stepenika i dve kuće.

Na putu do Bledskog ostrva. 🙂

Inače, za ovu crkvu se vezuje legenda po kojoj je jedna žena nakon ubistva muža uložila sav svoj novac da mu izlije zvono u čast. Međutim, na putu do ostrva je brod u kome je bilo zvono potonuo, a žena je zatim otišla u Rim gde je postala kaluđerica. Nakon što je ona umrla, papa je naložio da se izradi novo zvono i pošalje na Bled. Danas se veruje da će se bilo koja želja ispuniti onome ko zazvoni zvono na ostrvu.

Pogled sa ostrva na Bledsko jezero i vilu Bled.

Takođe se veruje i da će bračni par imati puno sreće i blagostanja ako mladoženja prenese mladu čitavih 99 stepenika od podnožja ostrva pa do crkve na vrhu — ovo možda zvuči romantično, ali jadan onaj mladoženja ko ovo pokuša!

Evo na kraju da vidite i stepenice. 🙂

Obiđite Bledsku tvrđavu

Smeštena visoko na steni iznad Bledskog jezera, Bledska tvrđava je jedna od nastarijih tvrđava u Sloveniji u kojoj se danas nalazi izložba o istoriji Bleda, kapela u kojoj se nebrojeno puno parova venčalo i mala štamparija u kojoj možete da vidite kako su se štampale knjige u srednjem veku — a možete i da ištampate svoje ime ili kupite suvenir sa voštanim pečatom.

Pogled na Bledsku tvrđavu iz broda.

Iako je ovo sve veoma zanimljivo, glavni razlog posete Bledskoj tvrđavi je neverovatan pogled na Bledsko jezero i ostrvo. Iako ulaznica za tvrđavu košta 15 EUR — što je zaista puno za jedno ovako malo utvrđenje — moramo da priznamo da samo pogled vredi svaki evro. Inače, do tvrđave možete doći peške, što zaista ne preporučujemo zbog velikog uspona, a ako dođete kolima, platićete parking 3 EUR po satu. Šta da vam kažemo, Slovenija je mnogo lepa — i mnogo skupa!

Pogled sa tvrđave koji je fantastičan čak i kad pada kiša!

Probajte kremšnitu

Iako mi zaista jako retko preporučujemo hranu i restorane, ovaj put ćemo napraviti izuzetak zbog čuvene bledske kremšnite — ova preukusna poslastica se sastoji od dva sloja lisnatog testa, žutog krema od jaja i prozračnog šlaga.

Bledska kremšnita.

Sigurno ste još negde probali sličan kolač, ali ovaj je zaista poseban — a kao i sve u Sloveniji, nije ni malo jeftin. Mi smo kremšnitu plaćali oko 5 evra, a ukoliko sednete u neki od restorana blizu ili u sklopu luksuznih hotela, možete je platiti i preko 7 evra.

Dnevni izlet u kanjon Vintgar

Na svega 5 kilometara od Bleda nalazi se kanjon Vintgar, smešten na istočnoj strani Nacionalnog parka Triglav. Kanjon, koji je dugačak 1,600 metara, nastao je tako što je reka Radovna probila put između dva brda — a stene koje opasuju ovaj kanjon se uzdižu čak i do 100 metara.

Inače, Vintgar je sasvim slučajno otkriven tek krajem 19. veka — a svega par godina nakon što je otkriven, duž kanjona su napravljene drvene staze i mostovi, omogućivši svima da jednostavno obiđu ovo čudo prirode.

Staza većim delom puta izgleda ovako.

Danas je Vintgar jedno od najpopularnijih mesta u okolini Bleda, a ukoliko i vi krenete u šetnju kanjonom, posle svega par koraka biće vam jasno zašto je Vintgar nezaobilazna tačka za sve turiste koji dolaze u ovaj deo Slovenije.

Obilazak Vintgara počinje kod drvene kućice u kojoj se i kupuju ulaznice za kanjon (10 EUR po osobi), a onda vas drvena staza (koja je uglavnom pričvršćena za stene) vodi pored reke, preko brzaka i manjih vodopada, do male hidroelektrane iznad koje se nadvija stari kameni most pa sve do vodopada Šum.

Da, naravno da nam je i u Vintgaru pljuštala kiša.

Ova šetnja traje oko sat vremena, nakon čega morate da izađete iz kanjona — a onda vas čeka ozbiljna šetnja nazad do mesta gde se kupuju ulaznice i gde se i nalazi parking (5 EUR). Kada izlazite iz kanjona, možete da pođete nalevo, preko mosta, ili nadesno.

Nalevo je kraći put — koji uopšte nije kratak — ali čim izađete iz šume, videćete brvnaru odakle možete da platite transfer do parkinga (i ovo zadovoljstvo košta 7 evra po osobi). Nemamo pojma šta se dešava ako pođete nadesno, ali verovatno je slična priča.

Mini hidroelektrana i stari most.

Moramo i da napomenemo da je poseta Vintgaru do nedavno uključivala kružnu turu — ulazite i izlazite na istom mestu, kod brvnare gde se kupuju karte. Međutim, trenutno to nije slučaj, a iskreno ne znamo da li će kružne ture opet biti moguće posle korone.

Vintgar je otvoren od aprila do novembra, ali može da se desi da i tokom ovog perioda bude zatvoren na par dana, u slučaju odrona ili kakvih drugih nepredviđenih okolnosti. Pre nego što odete u Vintgar, savetujemo da pogledate zvanični sajt i vidite da li je kanjon otvoren za posetioce.

Još je bitno da napomenemo da za obilazak Vintgara obujete patike ili drugu udobnu obuću (nikako otvorenu), da ne možete da uđete sa kolicima ili pomagalima za hodanje, i da poseta kanjonu nije preporučljiva za osobe koje ne mogu da hodaju sat-dva bez prestanka. Psi mogu da uđu u kanjon, ali se za njih takođe plaća ulaznica.

Dnevni izlet u Bohinj

Bohinjsko jezero je najveće prirodno jezero u Sloveniji sa čijih obala se pružaju fenomenalni pogledi na Julijske Alpe — zbog čega Bohinj više izgleda kao kakav morski zaliv nego jezero.

Kao i Vintgar, i Bohinjsko jezero takođe pripada Nacionalnom parku Triglav — a za raziliku od manjeg ali popularnijeg Bledskog jezera na kome se uvek nešto dešava, Bohinjem kao da večito vlada nekakav spokoj.

Na obali Bohinjskog jezera.

Najveći grad u opštini Bohinj je Bohinjska Bistrica, u koji turisti pre svega dolaze zimi. Pošto smo mi Bohinjsko jezero obilazili leti, odlučili smo se da pola dana provedemo u mestu Ribčev Laz gde se nalazi par turističkih atrakcija koje vredi videti.

Ako dolazite autom, savetujemo da se parkirate na parkingu kod hotela Jezero. Odavde je na svega nekoliko metara kameni most na kome se nalazi Crkva Svetog Jovana Krstitelja. Inače, most je poznat kao Đavolji most — a evo i zašto.

Na takozvanom Đavoljem mostu.

Ljudi su nekoliko puta pokušavali da sagrade most na tom mestu, ali svaki put kada bi ga izgradili, on bi se misteriozno srušio. Utom se đavo ponudi da on podigne most, ali pod uslovom da dobije prvu dušu koja pređe preko mosta. Ljudi su prihvatili ovaj predlog, a kada je đavo izgradio most, poslali su psa preko njega (jadan pas). Đavo je dobio dušu psa, a ljudima je ostao most. Zanimljivo je i da se u Crkvi Svetog Jovana Krstitelja (za koju se ne zna kad je tačno podignuta) nalazi freska na kojoj su oslikani đavo i anđeli sa kandžama.

Jako blizu mosta i crkve podignuta je statua Zlatoroga, mitskog bića za koje se veruje da živi u Julijskim Alpima i čuva meštane Bohinja.

Sa zlatorogom. 🙂

Ukoliko imate još vremena u Bohinju, možete i žičarom da se popnete na Vogel odakle se vidi čitavo Bohinjsko jezero. Nažalost, žičara nije radila kad smo mi bili u Bohinju zbog lošeg vremena, ali verujemo da je zaista fenomenalno na vrhu. U blizini jezera se takođe nalazi vodopad Savica do kog vodi mali milion stepenika, pa smo odustali od ovoga jer smo isti dan bili u Vintgaru.

Još jedna sa Bohinja za kraj.

I eto, to bi bilo to. Za sve ovo trebaju dva dana, mada verovatno može da se postigne i u jednom — iako biste u tom slučaju morali da jurcate i odustanete od makar jedne ili dve stvari. I Bled i Vintgar i Bohinj su posebni svaki na svoj način i zaista toplo preporučujemo da obiđete sva tri mesta — ne zna se koje je lepše i zanimljivije.

Ukoliko ste bili u ovom delu Slovenije, voleli bismo da čujemo i vaše utiske i savete. Ako vam se dopada naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala vam što nas čitate — do sledećeg vodiča! 🙂

Prethodni članak Šta videti u Rovinju (vodič kroz Istru — III deo)
Sledeći članak Vodič za Sloveniju — Postojnska jama & Predjamski dvorac

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com