Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Kolumbija / Priče iz Medeljina — Pablo Eskobar
Posted inDaleke destinacije Kolumbija

Priče iz Medeljina — Pablo Eskobar

Posted - Kaća&Marko Posted on 25.07.2019.
0

Iako je Pablo Emilio Gaviria Eskobar umro sada već davne 1993. godine, posledice njegovih zlodela se i dalje osećaju u zemlji, možda najviše u Medeljinu, gradu gde je proveo život i odakle je izgradio svoju kokainsku imperiju.

Najpoznatiji kolumbijski narko bos čije bogatstvo je bilo toliko veliko da je proglašen jednim od 10 najbogatijih ljudi na svetu, koji je nemilosrdno ubijao sve koji su se usudili da mu stanu na put a koga su s druge strane siromašni Kolumbijci proglasili modernim Robinom Hudom, Eskobar ne prestaje da užasava i fascinira u isto vreme.

Pošto priča o Medeljinu danas ne bi bila kompletna bez osvrta na Medeljin kojim je vladao Pablo Eskobar, u ovom tekstu ćemo pričati o životu i smrti kolumbijskog kralja kokaina.

Krov na kome je ubijen Pablo Eskobar.

Pablo Eskobar — počeci

Rođen u Rionegru 1949. godine i odrastao u Medeljinu, Eskobar je počeo da se bavi kriminalom već kao tinejdžer, navodno kradući i preprodajući nadgrobne spomenike sa bratom Robertom.

Kažemo navodno jer Pablov sin Sebastijan Marokin, međutim, tvrdi da je karijera njegovog oca počela prodavanjem falsifikovanih srednjoškolskih diploma.

Bilo kako bilo, Eskobar je još kao mladić ogrezao u kriminal, učestvujući u uličnim prevarama, prodajući švercovane cigarete i kradući kola.

Shvativiši da se neće obogatiti sitnim kriminalom, Pablo 1975. godine ulazi u biznis sa drogom i počinje da prenosi pastu koke iz Perua, Bolivije i Ekvadora u Medeljin, gde je zajedno sa rođakom Gustavom postavio laboratoriju u kojoj se proizvodio kokain. Gotov proizvod su prevozili avionima u Ameriku.

Policijska fotografija Pabla Eskobara koja će kasnije isplivati u javnost i okončati mu političku karijeru.

U ovo vreme je i sam Pablo prenosio pastu iz okolnih zemalja, sve dok godinu dana nakon započinjanja kokainske operacije ne biva uhapšen sa pastom koke na putu nazad ka Medeljinu.

Pokušavajući da izbegne zatvor, Eskobar je prvo pokušao da podmiti sudije u Medeljinu ne bi li odustali od slučaja protiv njega. Pošto mu ovo nije uspelo, na kraju naručuje ubistvo policajaca koji su ga uhapsili — i gle čuda, slučaj protiv njega biva odbačen.

Nakon ovoga, Eskobar shvata da postoje samo dva načina da se nosi s vlastima — da ih ili podmiti ili ubije.

Za narko bosa u povoju, 1976. godina je prekretnica i u ličnom životu. U martu se ženi tada petnaestogodišnjom Marijom Viktorijom Henao sa kojom će ostati u braku do kraja života.

Pablo Eskobar — kralj kokaina

Kako je rasla potražnja za kokainom u Americi, tako je rasla i Pablova imperija. Osim što je kupio nove avione i otvorio nove kokainske rute, Eskobar zajedno sa jednim od najbližih saradnika, Karlosom Lederom, kupuje ostrvo u Bahamima udaljeno od Floride svega 350 kilometara. Ovo ostrvo postaje glavna kokainska ruta za medeljinski kartel.

Sada već zarađujući neverovatno puno para od kokaina, Eskobar kupuje imanje u Antiokiji za nekoliko miliona dolara i na njemu gradi čuvenu hacijendu Napoli, omiljenu od svih vila koje će ikada imati.

Na hacijendi Napoli između ostalog gradi zoološki vrt sa posebnim delovima za slonove, žirafe i nilske konje. Nakon Eskobarove smrti, vlada je prebacila većinu životinja u prave zoo vrtove, ostaviviši samo nilske konje na imanju. Zašto je ovo bitno? Zato što u ovom delu Kolumbije, zemlje koja nikako nije prirodno stanište ovim divljim životinjama, danas ima između 50 i 100 nilskih konja, potomaka Pablovih ljubimaca.

Hacijenda Manuela, druga Eskobarova omiljena vila koju su uništili Los Pepes.

Što se tiče kokaina, posao je cvetao. Po nekim procenama, početkom 80ih godina prošlog veka, svakog meseca je prenošeno između 70 i 80 tona kokaina iz Kolumbije u Ameriku. Roberto Eskobar tvrdi da je Pablo osim aviona koristio i dve manje podmornice za prenos kokaina.

Eskobar je praktično imao sve. Međutim, od malena sanjajući o tome da postane predsednik Kolumbije, Pablo 1982. godine pravi verovatno najveću grešku svog života — ulazi u politiku.

Iako je nesumnjivo želeo još veću moć, Eskobar je imao još jedan razlog da postane političar — da spreči ekstradiciju Kolumbijaca u Ameriku.

Svestan da će biti bezbedniji ako ga običan narod voli, Eskobar je uložio milione u sređivanje Medeljina, gradivši parkove, škole, sportske terene, crkve i kuće za najsiromašnije. Delivši novac šakom i kapom, Eskobar je postao poznat kao moderni Robin Hud.

Pablov grob na groblju Montesakro u Medeljinu.

S obzirom na to da su ga ljudi u Medeljinu zaista voleli, Eskobar je s lakoćom izabran za kongresmena. Pod budnim okom javnosti, međutim, kolumbijski ministar pravde Rodrigo Lara Bonjila optužuje Pabla da je narko diler, ništa više nego običan kriminalac.

Eskobar, s druge strane, optužuje Bonjilu za saradnju sa narko kartelima. Možda bi mu ljudi čak i poverovali da tada jedne ugledne novine nisu iskopale Pablovu sliku iz zatvora, onomad kad je uhapšen sa pastom koke.

To je ujedno bio kraj Pablovog dosadašnjeg života i početak jednog od najmračnijih perioda u kolumbijskoj istoriji.

Eskobar više nikada neće biti slobodan čovek. Provešće narednih 7 godina kao begunac od zatvora, sve do svoje smrti. Pre toga, nažalost, naneće još mnogo udaraca već prilično ranjenoj Kolumbiji.

Pablo Eskobar — narkoterorista

Nakon što je istina o Pablu isplivala na površinu, FBI počinje istragu i upada u glavni štab kartela, našavši 7 laboratorija, nekoliko avionskih pisti i kokain u vrednosti od preko milijardu dolara.

Besan zbog javnog poniženja i gubitka laboratorija i kokaina, Pablo Eskobar 1984. godine naručuje Bonjilino ubistvo.

Nemavši drugi izbor, vlada Kolumbije pod pritiskom Amerike konačno donosi zakon o ekstradiciji, čime započinje pravi pravcati rat između vlade i kartela.

Sledeće godine, gerilska grupa M19 zauzima zgradu Palate pravde u Bogoti, navodno da bi uništila sve dokaze protiv Eskobara i kartela. Postoje različite verzije toga šta se odigralo taj dan u Palati pravde, sa dokazima i svedočenjima da je vojska opasno prekoračila ovlašćenja pri oslobađanju zgrade, ali ono što se zna jeste da je 11 od 25 sudija, mnogo taoca (dan danas se ne zna koliko) i 30 od 40 gerilaca ubijeno.

Palata pravde u Bogoti danas.

Sve i da Eskobar nije učestvovao u opsadi, narko bos je odgovaran za smrt hiljada ljudi, uključujući nekoliko stotina policajaca u Medeljinu i predsedničkog kandidata Luisa Karlosa Galana.

1989. godine, Eskobar je naredio da se Avianka let 203 digne u vazduh, verujući da će na njemu biti predsednički kandidat Cezar Gavirija Truhiljo. Gavirija se nije na kraju ukrcao u avion, kasnije postavši predsednik Kolumbije, ali iste sreće nije bilo 107 putnika i članova posade u avionu.

Samo mesec dana nakon ovog terorističkog napada, medeljinski kartel je podmetnuo bombu ispred zgrade kolumbijske tajne policije, usmrtivši 52 čoveka i povredivši oko 1,000 ljudi.

Da bi nagovorio vladu da pregovara sa njim, Pablo je takođe i kidnapovao mnoge kolumbijske javne ličnosti, uglavnom novinare, čak i kćerku bivšeg predsednika.

Eskobarov zatvor je danas starački dom, ali još uvek postoje delovi koji svedoče o kralju kokaina, poput helidroma na fotografiji.

Kako je raslo nasilje u Kolumbiji, tako je raslo i Eskobarovo bogatstvo. Smatra se da je medeljinski kartel u ovom periodu proizvodio 80% svetkog kokaina, svaki dan unosivši 15 tona kokaina u Ameriku, i zarađivao preko 70 miliona dolara dnevno, tj. 26 milijardi dolara godišnje.

Ne znajući gde će sa tolikim novcem, članovi kartela su milione dolara držali po skladištima u Medeljinu. Dosta toga su i zakopavali. Na godišnjem nivou su gubili bar 10 posto profita zbog pacova koji su jeli novčanice. Nedeljno su trošili nekoliko hiljada dolara na gumice kojima su vezivali novčanice.

Poznata je priča da je Eskobar jednom prilikom iskoristio 2 miliona dolara kao potpalu jer je njegovoj kćerki bilo hladno. Pokušavši da se nagodi sa vladom, čak je ponudio da otkupi čitav spoljašnji dug Kolumbije, nekih 10 milijardi dolara.

Eskobar je 7 godina zaredom bio uvršten na Forbsovu listu milijardera, od 1987. do 1993. godine, a 1989. godine je proglašen sedmim najbogatijim čovekom na svetu.

Mesto odakle je navodno Eskobar samo išetao iz Katedrala kada je čuo da vlasti dolaze po njega.

Krajem 80ih i početkom 90ih godina prošlog veka je bilo jasno da krvoproliće u Kolumbiji neće prestati dok Pablo ne dobije šta hoće. A koliko je bio moćan dovoljno govori da je 1991. godine usvojen novi ustav koji je zabranio ekstradiciju.

Eskobar se na kraju dogovorio sa kolumbijskom vladom da će bombaški napadi i ubistva prestati u zamenu za povlašćeni tretman i zatvorsku kaznu od 5 godina. I tako je sagrađen Katedral, Eskobarov luksuzni zatvor poznat i kao Hotel Eskobar i Klub Medeljin.

Osim što je napravio zatvor po svojoj meri, sa sve fudbalskim terenom, barom, đakuzijem, vodopadom, diskotekom i helidromom, Pablo je mogao da bira koji čuvari će raditi u Katedralu.

Eskobar je naravno nastavio da vodi kartel iz zatvora, na šta je vlada zatvorila oči. Međutim, kolumbijske vlasti su morale da reaguju kada se saznalo da je Pablo mučio i ubio 4 svoja saradnika dok je navodno izdržavao kaznu. Vlada je htela da ga prebaci u pravi zatvor, ali saznavši za njihov plan, Eskobar je 22. jula 1992. godine samo išetao iz Katedrala, bacivši se u bekstvo još jednom.

Kako je ubijen Pablo Eskobar

Nakon što je Eskobar pobegao iz zatvora, formira se posebno odeljenje kolumbijske policije sa jednim jedinim ciljem — da nađu Pabla. Američke specijalne agencije se takođe pridružuju lovu na kralja kokaina. Naposletku se na sceni pojavljuju i Los Pepes, osvetnička grupa koju je između ostalih finansirao Kali kartel i koja je ubila na stotine Eskobarovih saradnika.

Bežavši od neprijatelja 16 meseci, Pablo Eskobar je ubijen 2. decembra 1993. godine na krovu jedne kuće u Los Olivos naselju u Medeljinu.

Zvanično, članovi specijalnog odeljenja kolumbijske policije su locirali Pabla Eskobara dok je razgovarao sa svojom porodicom, ubivši i njega i njegovog saradnika El Limona nakon pucnjave na krovu.

Fotografija nastala neposredno nakon ubistva Eskobara.

Eskobar je primio 3 metka — 1 u nogu, 1 u torzo i 1 kroz uvo. Nikada nije utvrđeno koji policajac mu je ispalio metak u uvo, usmrtivši ga na licu mesta. Nije utvrđeno ni da li je ubijen u pucnjavi ili likvidiran nakon što je pogođen u nogu i torzo.

Međutim, mnogi ljudi dan danas ne veruju da je policija ubila Pabla, tvrdeći da je on izvršio samoubistvo. Naime, Eskobar je znao koliko dugo može da telefonira a da policija ne otkrije njegovu lokaciju. Na dan kada je ubijen, pričao je mnogo duže nego inače sa svojom porodicom, što navodi i one koji su ga poznavali i one koji nisu da je zapravo bio umoran od bežanja i spreman da umre.

***

Za kolumbijske vlasti, ubistvo Pabla Eskobara je bila velika pobeda. Nažalost, njegova smrt nije stavila tačku na proizvodnju droge u zemlji. Ulogu najmoćnijeg kartela je preuzeo Kali kartel, još pre nego što je Pablo ubijen.

Na vrhuncu, narko bosovi iz Kalija su proizvodili 80% svetskog kokaina, identično onoliko koliko je i medeljinski kartel proizvodio na svom vrhuncu. Kada je pao Kali kartel, njegovo mesto je zauzeo kartel Norte del Valje. Pa je onda na red došao De la Kosta kartel.

Iako omražena ličnost, Eskobar je i dalje heroj za mali broj ljudi u Medeljinu.

Danas je Kolumbija i dalje glavni svetski proizvođač kokaina, samo što su velike kartele zamenile razne manje kriminalne i paravojne organizacije.

Da li se nešto promenilo od vremena Pabla Eskobara?

Svakako da jeste. Medeljin je od najopasnijeg grada na svetu postao turistička destinacija. Kolumbija je od zemlje kojom su praktično vladali karteli i koja je bila do kolena u krvi postala moderna zemlja čija transformacija je očigledna u svakoj društvenoj sferi. Narod ni u Medeljinu ni u drugim delovima Kolumbije više ne poistovećuje Eskobara sa Robinom Hudom.

A što se tiče kokaina, njega će verovatno uvek biti u Kolumbiji — ili makar dok ljudi ne prestanu da koriste drogu.

Pročitajte još:
Šta treba znati pre putovanja u Kolumbiju

Ako vam se dopada naš sajt, zapratite nas na Instragramu. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Bogota — kraljica Anda i lošeg vremena
Sledeći članak Medeljin — od najopasnijeg grada na svetu do popularnog turističkog mesta

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smešte 🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smeštena između Španije i Francuske, Kneževina Andora je poznata po dvema stvarima — turizmu i šopingu. 

Ova mikro-država površine 468 km2 u kojoj živi svega 80,000 ljudi godišnje ugosti preko 10 miliona turista, što skijaša i planinara, što onih koji u posetu dolaze zbog izuzetno niskih poreskih stopa. 

U prevodu, ako vas zanimaju zimski sportovi ili ste u okolini i u potrazi za jeftinim parfemima, odećom, alkoholom i sličnim stvarima, onda vas Andora neće razočarati. Ako vas ništa od ovoga preterano ne interesuje, onda verovatno možete i da preskočite posetu ovoj maloj državi.

Iako lepša od, recimo, Lihtenštajna, Andora nema nešto preterano da ponudi „klasičnim” turistima — druge male evropske države poput Malte ili San Marina imaju daleko veću i bolju turističku ponudu. 

Ne kažemo da Andora nema svoje čari — svako mesto na svetu ima — ali se ni ne slažemo sa putopisima koji je opisuju kao neki neverovatni skriveni dragulj Evrope. 

Takođe je istina da smo mi samo obišli glavni grad Andoru la Vellju, ali — makar što se nas tiče — apsolutno ništa ne bismo propustili da je nikada nismo posetili.

📌O tome kako doći do Andore i šta videti u Andora la Velji možete da pročitate kod nas na sajtu. 

#andorra🇦🇩 #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com