Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Kolumbija / Medeljin — od najopasnijeg grada na svetu do popularnog turističkog mesta
Posted inDaleke destinacije Kolumbija

Medeljin — od najopasnijeg grada na svetu do popularnog turističkog mesta

Posted - Kaća&Marko Posted on 27.07.2019.
0

Drugi najveći grad u Kolumbiji, Medeljin polako ali sigurno postaje popularno turističko mesto zahvaljujući naporima gradskih vlasti i lokalnog stanovništva da ostave prošlost daleko iza sebe.

Poznat kao grad Pabla Eskobara, nekada najopasnije mesto na svetu veliki deo svog šarma danas duguje Fernandu Boteru, najčuvenijem južnoameričkom slikaru i vajaru, odličnom sistemu gradskog prevoza koji je povezao čitav grad i umerenoj klimi zbog koje nosi nadimak Grad večnog proleća.

Pročitajte još:
Šta treba znati pre putovanja u Kolumbiju

Stanovnici Medeljina su vidno ponosni na transformaciju kroz koju je grad prošao nakon decenija straha i krvoprolića. Nasilje i droga su i dalje prisutni, ali budućnost izgleda svetlija nego ikada.

Medeljin, pogled na Komunu 13.

Šta videti u Medeljinu

U ovom vodiču ćemo vas provesti kroz Medeljin, od Boterovog trga do Komune 13, preneti utiske sa Pablove ture i osvrnuti se na dnevni izlet u Guatape, jedno od najfascinantnijih mesta u Kolumbiji.

Nakon najbitnijih znamenitosti ćemo preći na manje poznate ili popularne atrakcije koje vredi obići ako u Medeljinu ostajete malo duže.

Većinu turističkih mesta možete posetiti za svega 2 ili 3 dana, ali ako želite da vidite i Guatape, idealno je provesti oko 5 dana u Medeljinu.

Boterov trg

Smešten u samom srcu Medeljina, Boterov trg je mnogo doprineo razvoju turizma u gradu.

Okružen Muzejom Antiokije i prelepim gotskim zdanjem u kome je smeštena Palata kulture Rafael Uribe, centrima kulturnog života u Medeljinu, trg je dobio sadašnji izgled 2002. godine zahvaljujući velikodušnoj donaciji Fernanda Botera.

Boterov trg. Građevina koja se vidi u pozadini je Palata kulture.

Umetnik je svom rodnom gradu poklonio 23 bronzane skulpture koje su potpuno promenile opis centra Medeljina, pretvorivši ga u jedno od najlepših i najzanimljivijih mesta u zemlji.

Botero je poklonio svoja umetnička dela i Muzeju Antiokije i Banci Republike, čime je u Bogoti otvoren fenomenalni Boterov muzej. Više o glavnom gradu Kolumbije možete pročitati u našem detaljnom vodiču kroz Bogotu.

Dve od 23 Boterove skulpture na trgu.

Boterov trg se nadovezuje na Park Berio, još jedan centralni gradski trg na kome se osim statue istoimenog guvernera Antiokije iz 19. veka nalazi bronzana skulptura ženskog torza, prva skuptura koju je Botero poklonio Kolumbiji, 1987. godine.

Muzej Antiokije

Najposećeniji muzej u ovom delu zemlje, Muzej Antiokije takođe duguje svoju popularnost Fernandu Boteru.

Osim što je donirao više od 100 svojih umetničkih dela muzeju, podržao je njegovo renoviranje 2000. godine tako što je poklonio skulpture koje sada krase Boterov trg.

Renovacijom muzeja i potpunom rekonstrukcijom trga ispred, Medeljin je konačno dobio centar grada kakav zaslužuje.

Botero je poznat po svom karakterističnom stilu, nazvanom boterizam. U prevodu, na njegovim slikama su svi debeli.

Osim Boterovih radova, u muzeju su izložena umetnička dela drugih značajnih kolumbijskih slikara i vajara poput Pedra Nel Gomeza i Franciska Antonia Kanoa i postavke vezane za pre-kolumbovsko, kolonijalno i savremeno doba.

  • Radno vreme muzeja: od 10:00 do 17:00 svakog dana osim nedelje
  • Cena ulaznice: 18,000 COP

Komuna 13

Jedna od 16 komuna koje sačinjavaju Medeljin, Komuna 13 ili San Havijer je nekada bila najopasnija četvrt u najopasnijem gradu na planeti.

Usled povoljne lokacije, Komuna 13 je postala rasadnik kriminala kojim su vladale bande, gerile i paravojne grupe.

Komuna 13 je danas jedno od najpopularnijih turističkih mesta u Medeljinu i većina stanovnika ovog dela četvrti živi od turizma.

Tokom 80ih i 90ih godina prošlog veka, ova siromašna gradska četvrt izgrađena na brdima u Medeljinu je bila igralište narko kartela, počev od Eskobara pa do manjih organizacija koje su nasledile velike kartele u Kolumbiji.

O ovom mestu dovoljno govori to da ni policija ni vojska nisu smele da zalaze u Komunu 13 — sve do 2002. godine i kontroverzne operacije Orion.

Naime, tada je preko 1,000 pripadnika policije i vojske upalo u Komunu 13 s namerom da svrgnu pobunjeničke grupe i ponovo uspostave kontrolu u četvrti.

U Komuni 13 je sve šareno pre svega zahvaljujući uličnim umetnicima. U četvrti sve vrvi od života i ovde smo videli najviše stranaca u Medeljinu.

Nažalost, u operaciji je stradalo mnogo civila. Nekolicina je bila ubijena, ali na stotine ljudi je mučeno ili ranjeno. Mnogima se tada gubi svaki trag.

Četvrtog dana opsade, stanovnici Komune 13 su izašli na ulice mašući belim zastavama.

Nakon toga, vlast je pomogla ljudima da obnove domove i izgradila pokretne stepenice koje su omogućile žiteljima lakši pristup ne samo ostalim delovima komune nego i centru Medeljina.

Kuća u Komuni 13 ukrašena grafitom. Ako se bolje zagledate, primetićete rupe od metaka po čitavoj fasadi.

U međuvremenu su i lokalci postali poznati po uličnoj umetnosti, grafitima i muralima koji danas krase svaki ćošak komune i pričaju priču o njenoj teškoj istoriji.

Ubistva nisu skroz prestala u Komuni 13, ali su se stvari drastično promenile na bolje, kao uostalom i u celom gradu. Nekada je stopa ubistava u Medeljinu bila 381 na 100,000 stanovnika. Danas je 25 na 100,000.

Žičara

Medeljin ima fenomenalan gradski prevoz koji je doprineo rastu i razvoju grada. Osim metroa sagrađenog sredinom 90ih, proglašenog jednim od najboljih sistema javnog prevoza na svetu 2012. godine, smanjenju kriminala i ojačanju lokalne zajednice doprinela je i gradska žičara.

Danas postoje dve linije žičare, otvorene 2006. i 2008. godine. Povezujući brda sa obe strane doline u kojoj je Medeljin smešten sa ostalim četvrtima, žičare su omogućile stanovnicima zabačenih favela se uključe u društveni život grada i dobiju lakši pristup zaposlenju, obrazovanju i zdravstvu.

Jedna od stanica žičare sa koje se pruža sjajan pogled na Komunu 13.

Društvena izolacija određenih delova grada je i doprinela jačanju kriminala u Medeljinu. Karteli, bande i paravojne grupe su decenijama držale siromašne četvrti u šaci, dajući im novac u zamenu za lojalnost.

I mnogi su na to pristajali, potpuno izolovani i zaboravljeni u nepristupačnim delovima grada u koje ni policija nije smela da zađe. Sa izgradnjom žičara se sve ovo promenilo.

Osim toga što su odigrale neverovatnu ulogu u transformaciji Medeljina, žičare su i svojevrsna atrakcija za turiste — kojih je sve više u gradu.

Pablo tura

Pablo Eskobar je nekada bio apsolutni vladar Medeljina, uživajući bezrezervnu podršku velikog broja ljudi. Danas, međutim, lokalci znaju šta je sve Eskobar radio, izbegavajući svaku priču o kralju kokaina.

Tokom boravka u Kolumbiji smo primetili da se lokalci stide Eskobara do te mere da žele da potpuno izbrišu taj period iz svoje istorije. To nigde nije tako očigledno kao u Eskobarovom rodnom kraju.

Grob Pabla Eskobara.

Pablo tura u Medeljinu je kontraverzna tura iz više razloga. Prvi je što lokalci nikako nisu srećni što turisti žele da vide mesta koja su obeležila Eskobarov život na neki način.

Drugi je što mnogi koji su bili upleteni u poslove kartela danas pokušavaju da zarade na Pablu, uključujući njegovog rođenog brata Roberta i telohranitelja čije ime ne znamo (kog smo na kratko videli u Pablovom zatvoru Katedrali).

Treći je što je planetarna popularnost serije Narkos ponovo probudila interesovanje za Eskobarov život, što je dovelo do toga da ga mnogi turisti glorifikuju i posećuju Kolumbiju samo zbog njega.

Bilo kako bilo, svesni svega ovoga, mi smo otišli na Pablo turu i obišli njegov grob, ruševine Monako zgrade (srušena ove godine, na njenom mestu će biti podignut memorijal žrtvama), zatvor koji je Eskobar sagradio za sebe i svoje pajtose i krov na kome je ubijen nakon 16 meseci bekstva.

Pročitajte još:
Priče iz Medeljina — Pablo Eskobar 

Ono što je zanimljivo spomenuti jeste da na Eskobarovom grobu uvek ima cveća, dakle postoje i dalje ljudi koji ga vole, makar krišom.

Katedral, Eskobarov luksuzni zatvor.

Katedral, Pablov zatvor, je sada starački dom u kome mogu da se vide ostaci nekadašnje građevine, zajedno sa ruševinama diskoteke, mestom odakle je pobegao kolumbijskim vlastima i helidromom.

A na prvom spratu kuće na čijem krovu je ubijen se sada nalazi prodavnica, jedino što odaje da se tu nekada nešto desilo jeste što je prozor zaciglan.

Guatape

Iz Medeljina vredi otići na dnevni izlet u obližnji Guatape, gradić poznat po autentičnim kolumbijskim kućama u čijoj blizini se nalazi treća najveća stena na svetu.

Mi smo išli organizovanom turom u Guatape, počevši obilazak kod stene poznate kao La Piedra del Peñol. Do vidikovca na vrhu stene vodi vrtoglavih 740 stepenika, što otprilike dođe oko pola sata penjanja po jakom kolumbijskom suncu.

Stena u Guatapeu. Vide se i cik cak stepenice koje vode do vrha.

Iako je zaista naporno popeti se do gore, pogledi sa opservacionog tornja su veličanstveni, obuhvatajući čitav rezervoar napravljen za izgradnju hidroelektrične brane u Guatapeu.

Na vrhu stene ima kafić, prodavnica sa suvenirima i nekoliko štandova sa hranom. Zanimljivo je spomenuti da se ljudi koji rade ovde svakodnevno spuštaju i penju uz stenu čak i do 5 puta.

Pogled sa vrha.

Sledeća stanica na turi je sam Guatape, najšareniji gradić u Kolumbiji u kome su glavne atrakcije raznobojne kućice sa gomilom simpatičnih detalja, crkva na glavnom trgu i stepenice koje služe uglavnom za fotkanje.

Osim toga, u Guatapeu možete da probate odličan koka čaj i kupite listove koke, s tim da ne smete da ih iznesete iz zemlje.

Prelepi Guatape. 🙂

Nakon obilaska ovog šarmantnog gradića smo otišli na plovidbu rezervoarom, videvši potpoljen krov crkve, uništenu Eskobarovu drugu omiljenu vilu nazvanu po kćerci Manueli i neverovatne prirodne lepote koje krase ovaj deo Kolumbije.

Šta još raditi u Medeljinu

Kao što smo već spomenuli, za obilazak glavnih znamenitosti, izlet u Guatape i Pablo turu potrebna su bar 3 dana u Medeljinu. Međutim, sa još jednim ili dva dana, laganim tempom se može obići sve bitno u gradu. Ukoliko imate više vremena u Medeljinu, preporučujemo sledeće:

  • U centru Medeljina se nalazi park San Antonio, veliki trg sa amfiteatrom i nekoliko Boterovih skulptura. Najpoznatija skulptura u parku je Ptica mira, uništena u bombaškom napadu 1995. godine, kada je tokom koncerta na trgu ubijeno 23 ljudi. U parku je 2000. godine postavljena nova, identična skulptura kao memorijal poginulima i omaž ljudskoj gluposti, da citiramo Botera.
Trg San Antonio. Osim Boterovih skulptura, ovde nema šta da se vidi.
  • Podignut na mestu nekadašnje gradske pijace, park svetlosti je trg na kome se nalazi 300 tankih svetlećih stubova visokih do 24 metra. U toku dana ništa posebno, ovaj park je prelep noću kada su stubovi osvetljeni.
  • Pueblito Paisa je zanimljiva turistička atrakcija koja prikazuje kako su nekada izgledali gradovi u Antiokiji. Smeštena na vrhu Nutibara brda, Pueblito Paisa se sastoji iz glavnog trga okruženog tipičnom antiokijskom kućom, crkvom, berbernicom i školom.
Pueblito Paisa, replika tipičnog antiokijskog gradića.
  • Ljubiteljima prirode će se posebno dopasti Botanička bašta, ne samo zbog velikog broja biljaka i cveća — već i zbog ogromnih guštera koji žive oko veštačkog jezera u bašti i rado poziraju posetiocima za fotke.
Poziranje sa gušterom. 🙂
  • Park Bolivar je još jedan poznat park u Medeljinu, preko puta kojeg se nalazi impresivna gradska katedrala. Za park smo čuli da je jako lep, ali se nažalost renovirao kad smo bili u Kolumbiji, tako da smo samo videli gomilu raskopane zemlje i mašinerije.
  • Poblado ili Komuna 14 je urbani deo grada pogotovo popularan među strancima koji žive ili posećuju Medeljin. Najsigurniji deo grada, Poblado je četvrt u kojoj se nalaze veliki internacionalni brendovi i šoping centri.

Medeljin, grad ponovo rođen

Verovatno niko nije mogao ni da zamisli pre 15 godina da će Medeljin jednog dana postatati popularno turističko mesto.

Istina, dosta stranaca dolazi ovde zbog Eskobara, morbidne radoznalosti da se sazna nešto više o čoveku koji je godinama držao Kolumbiju kao taoca svoje strahovlade i koji je ujedno bio toliko bogat i moćan da je izgradio sebi luksuzan zatvor nakon ubistva hiljada ljudi, jednog raznetog aviona i ko zna koliko bombi širom zemlje.

Međutim, čak i da turisti dolaze samo zbog te znatiželje, zbog neverice kako je sve to uopšte moglo da se dogodi, sigurno je da istina ili mit o Eskobaru ne mogu na čoveka da ostave toliki utisak kao preporod Medeljina.

Kao sve ono što je lokalna vlast uradila da ponovo poveže jednu ranjenu, duboko podeljenu zajednicu. Kao sve ono što su Botero i lokalni umetnici uradili da stave Medeljin na kulturnu mapu Kolumbije, kao grad umetnosti i nade. I kao sve ono sa čime su mali obični ljudi morali da se izbore da bi njihov grad ponovo stao na noge i imao šansu za budućnost bez narko bosova, nasilja i ubistava.

Sigurni smo da su svi oni ponosni na ono što su uspeli. Ceo svet bi trebalo da bude ponosan — jer priča o Medeljinu je istinska priča o buđenju jednog društva i preporodu jednog grada.

Ukoliko imate neka pitanja u vezi sa putovanjem u Kolumbiju, slobodno nam ostavite komentar ispod teksta. Ako vam se dopada naš sajt, zapratite nas na Instragramu. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Priče iz Medeljina — Pablo Eskobar
Sledeći članak Kartagena de Indijas — još jedna žrtva masovnog turizma

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com