Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Holandija / Seks, droga & Amsterdam
Posted inEvropa Holandija

Seks, droga & Amsterdam

Posted - Kaća&Marko Posted on 17.10.2019.
0

Amsterdam ima više kanala nego Venecija, najviše kulturnih atrakcija po glavi stanovnika na svetu i više bicikala nego stanovnika — a ipak, ono što posetioce najviše intrigira nema veze ni sa večitom borbom Holanđana sa Severnim morem, ni sa istorijom koja počinje oko jedne brane u 12. veku, ni sa nizozemskom umetnošću, ni sa arhitekturom iz Zlatnog doba zemlje.

Verovatno zato što su u većini sveta zabranjeni, prostitucija i droga su ono zbog čega je Amsterdam postao evropska prestonica zabave, mesto koje privlači na hiljade i hiljade turista kojima su glavne tačke interesovanja u gradu prostitutke koje mame mušterije iza crveno (ili plavo) osvetljenih prozora i kofi šopovi u kojima sasvim legalno mogu da konzumiraju marihuanu dok više ne znaju gde su.

Pročitajte još:
Amsterdam — dobro došli u najliberalniji grad u Evropi

Istini za volju, čak i oni turisti koji nemaju nikakvu nameru da se bliže upoznaju sa damama noći ili da uživaju u lakim drograma vrlo rado obilaze De Valen, amsterdamsku četvrt crvenih fenjera. Prestonica Holandije je toliko postala sinonimna sa crvenim fenjerima i marihuanom da će retko koji turista da propusti priliku da vidi kako to sve stvarno danas izgleda.

Ali hajde da krenemo od početka.

Kratka istorija prostitucije u Amsterdamu

Prostitucija u Amsterdamu je stara skoro koliko i sam grad ili makar De Valen, prvobitno gradska luka koja je zajedno sa dolaskom mornara postala i mesto okupljanja prostitutki. Mnoge žene koje su tada nudile seks u zamenu za novac su zapravo bile udovice mornara koji su poginuli na moru, okrećući se najstarijem zanatu da bi mogle da izdržavaju svoju decu.

Tokom srednjeg veka, prostitucija u Holandiji nije bila legalna, ali se itekako tolerisala. Iako je prostitucija bila sramno zanimanje i prostitutke nisu bile zaštićene nikakvim zakonima, gradski oci u Amsterdamu nisu pokušali da je zabrane, smatrajući je neophodnom u velikim trgovačkim i lučkim gradovima.

Tolerisanjem prostutucije, vladajući sloj je hteo da zaštiti poštene žene i spreči silovanja i druge kriminalne aktivnosti. Međutim, sve se promenilo u 16. veku, sa španskom okupacijom i porastom broja protestanata.

Naime, crkva i vlast su tada bile neodvojive — i ono što je crkva posmatrala kao greh, država je posmatrala kao zločin. Naravno, ono što je većini bilo zabranjeno je nekima bilo dozvoljeno, pa su određene državne sluge mogle da drže bordele.

Pokušaji da se prostitucija strogo reguliše su prestali nakon Holandske revolucije, kada je zemlja osvojila nezavisnost, prešla u kalvinizam i doživela potpuni ekonomski i kulturni provcat.

U narednim vekovima, prostitucija je ostala zabranjena, ali vlast nije dirala prostituke niti zatvarala bordele. S druge strane, prostitutke su u tom periodu živele i radile u očajnim uslovima, neretko ostajući trudne ili sterilne usled polnih bolesti.

Situacija se promenila sa Napoleonovim osvajanjem Holandije. Da vojnici ne bi zakačili polno prenosive bolesti, prostitutke su morale da se registruju i idu na redovne medicinske preglede.

Mere koje su preduzete radi zaštite francuskih vojnika nisu dugo potrajale, ali su narednih decenija Holanđani i sami počeli da regulišu prostituciju na sličan način.

Čitav 19. vek su obeležili pokreti koji su bili protiv regulisane prostitucije da bi naposletku početkom 20. veka držanje bordela bilo zakonski zabranjeno. Zanimljivo, sama prostitucija nije bila zabranjena.

Bez bordela, prostitutke su morale da počnu da rade po ulicama. Sredinom 20. veka, vlast je zabranila uličnu prostituciju, onemogućivši damama noći da mame mušterije sa vrata ili u okolini Stare crkve u De Valenu, tada najpopularnijeg okupljališta seks radnica.

Prostitutke su onda počele da nude seksualne usluge iza prozora i staklenih vrata. U početku su zavese morale da budu skroz navučene na prozorima, da bi se postepeno sve više i više širile i na kraju ostale sasvim razgrnute, sve do momenta kada prostitutka ima mušteriju.

Četvrt je tada i dobila nadimak crvenih fenjera, zbog crvenih svetala koja su mušterijama služila kao znak da se iza zavese nalazi prostitutka.

Vremenom je u De Valenu bilo sve više i više prozora koji su sve manje i manje bili prekriveni zavesama, pogotovo nakon pojave seks putovanja tokom druge polovine 20. veka, kada su holandski makroi počeli da dovode Tajlanđanke i Filipinke u zemlju, obećavajući im velike zarade. Potom su u Holandiju došle seks radnice iz Južne Amerike, Afrike i Istočne Evrope.

I na kraju dolazimo do 1988. godine, kada je prostitucija postala legalno zanimanje u Holandiji. 2000. godine su i bordeli, sada već decenijama tolerisani i od strane vlasti i lokalnog stanovništva, postali potpuno legalni.

Prostitucija u Amsterdamu u 21. veku

Danas u Amsterdamu ima oko 300 prozor-bordela iza čijih stakala veoma oskudno obučene prostitutke na različite načine predstavljaju svoje talente i čekaju mušterije.

Iako većina prostitutki iznajmljuje zastakljenu prostoriju od vlasnika bordela, svaka žena koja ovde radi je preduzetnica koja sama određuje kako i kada će raditi i koliko će naplaćivati za koju uslugu, s tim da je minimalna cena rada 50 evra.

Kao i svi preduzetnici, neke prostitutke zarađuju bolje, neke lošije. Kada je dobra noć, seks radnica može da uzme i preko 1,000 evra. Međutim, prosečna zarada po smeni je između 200 i 600 evra.

Naravno, ovo nije čista zarada jer seks radnice u De Valenu moraju da iznajme prostor za rad, plate obezbeđenje i čišćenje i izmire obaveze prema državi, kao i svi drugi preduzetnici.

Zakup prostorije košta u proseku 165 evra po danu, tj. smeni. Prozori se izdaju u dve ili tri smene, s tim da je zakup noćne smene najskuplji i kreće se oko 200 evra po danu.

Osim rada iza prozora, prostitutke u Holandiji još mogu da rade u seks klubovima, tj. velikim bordelima, u salonima za masažu, kod kuće i kao pratnja.

Što se tiče bezbednosti prostitutki u zemlji, vlada je prvobitno legalizovala prostituciju upravo zbog sigurnosti žena u seks industriji. Sledeće mere su sprovedene radi veće bezbednosti seks radnica:

  • Sve prostitutke moraju da budu registrovane u holandskoj priverdnoj komori. Nakon registracije, radnice dobijaju dozvolu sa registraskim brojem i fotografijom. Na dozvoli nema imena ili drugih ličnih podataka. Mušterije su dužne da provere dozvolu prilikom dogovaranja usluga.
  • U Amsterdamu je starosna granica za bavljenje prostitucijom 21 godina. U nekim delovima zemlje devojke mogu da se bave najstarijim zanatom već sa 18 godina, ali se radi na tome da se granica podigne na 21 godinu u čitavoj Holandiji.
  • Prostitutke mogu da odbiju bilo kog klijenta iz bilo kog razloga. One same određuju koje usluge će nuditi i po kojoj ceni.
  • Iako prostitutke mogu same da određuju i radno vreme, ne smeju da rade duže od 11 sati dnevno.
  • Sve prostorije u De Valenu imaju kamere i dugmad za paniku. Osim privatnog obezbeđenja u bordelima, u četvrti stalno patroliraju policajci, uglavnom u civilu.
  • Vlast je obezbedila besplatno testiranje na polno prenosive bolesti za seks radnice u Holandiji — iako samo testiranje nije obavezno.

Iako sve ovo do sad deluje sjajno, seks industrija u Amsterdamu je nedugo nakon legalizacije počela da posrće, pre svega zbog povećanja broja žrtva trgovine ljudima u zemlji, kojih po nekim procenama ima više od 6,000 na godišnjem nivou.

Sumnjajući da su mnoge žene u De Valenu naterane u prostituciju i da se u četvrti odvijaju mnogobrojne kriminalne aktinovsti, vlast je 2009. godine u Amsterdamu predstavila projekat 1012, pokušaj da se suzbije kriminal u četvrti crvenih fenjera koji nije bio ništa drugo nego džentrifikacija oblasti.

Vlada je tada pokupovala kuće u De Valenu i pozatvarala preko 100 prozorskih bordela, ne uradivši praktično ništa po pitanju trgovine ljudima i nateravši mnoge prostitutke da posao potraže u drugim gradovima ili skroz pređu u ilegalu.

Sa porastom turista u Amsterdamu, budućnost seks radnica u gradu je neizvesnija nego ikad. Naime, usled ogromnog broja turista koji dolaze u četvrt svakodnevno, ne da plate za seks nego da bulje u prostitutke, gradska vlast je rešena da menja stvari u De Valenu.

Gradonačelnica Amsterdama Femke Halsema je navela da su promene neophodne jer su seks radnice postale turistička atrakcija i jer postoji sve veća bojazan da su prozori u De Valenu samo paravan za kriminal. Gradske vlasti trenutno razmatraju 4 rešenja za četvrt crvenih fenjera:

  • Najjednostavnije i naizgled najlogičnije rešenje je da se prosto navuku zavese na prozore, čime bi se smanjio broj turista koji stvara gužvu u oblasti i tera prave mušterije.
  • Drugi predlog je da se zapravo dozvoli otvaranje novih bordela u četvrti, što bi smanjilo gužve jer ne bi sve prostitutke bile smeštene na relativno malom prostoru.
  • Treća ideja je da se zatvore neki bordeli u De Valenu i da se drugi otvore u drugim delovima grada.
  • Poslednji i najekstremniji predlog je da se De Valen u potpunosti izmesti negde van centra grada.

Ukoliko bi došlo do otvaranja novih bordela, bilo samo u De Valenu ili širom grada, to bi otvorilo mnogo prostora za rast industije koju vlast želi da drži pod kontrolom. Takođe, premeštanje prostitutki u druge delove Amsterdama bi dovelo do negodovanja tamnošnjeg stanovništva. Premeštanje bordela van centra bi neminovno dovelo i do manje mušterija i samim tim manje novca za prostitutke, koje bi se onda možda okretale mutnim poslodavcima koji mogu da garantuju više para.

Ostaje da vidimo kako će se dalje odvijati priča o prostituciji u Amsterdamu, ali jedno je sigurno — ma koju odluku vlast donela, to sigurno neće dovesti do smanjenja broja žena koje rade u seks industriji, makar ne u bliskoj budućnosti.

A da je potrebno neko novo rešenje za dame iz amsterdamske četvrti crvenih fenjera — jeste.

Nastali kao odgovor na zabranu ulične prostitucije, mini-bordeli u De Valenu su relikti prošlosti koji su u cilju normalizacije ili čak popularizacije najstarijeg zanimanja na svetu samo još više ponizili već ponižene žene koje iz jednog ili drugog razloga sede iza izloga poput komada mesa i čekaju da se od hiljadu i hiljadu njih koji prošpartaju pored pojavi jedan koji zapravo nije zalutao u četvrt.

Da, možda je većina njih tu jer je to najlakši način da zarade novac, ali neke od njih su tu jer nisu imale drugi izbor. Još užasnije, neke su tu protiv svoje volje.

Istina, neće prostitucija, bilo legalna ili nelegalna, nestati ako nestanu ovi ili bilo koji bordeli u Amsterdamu, ali možda je vreme da se zatvore zastori na prozorima u De Valenu, bilo bukvalno, bilo metaforički.

Marihuana u Amsterdamu

Isto kao što su bili svesni da će prostitucija postojati šta god država uradila, Holanđani su znali i da nema šanse da se skroz iskoreni upotreba droga, pogotovo kada su se hipici pojavili u zemlji tokom 60ih godina prošlog veka. Isto tako su znali da postoji razlika između takozvanih lakih i teških droga i da je pametnije da na neki način dozvole upotrebu prvih i suzbiju korišćenje drugih.

Rešenje problema je došlo u vidu kofi šopova, specijalizovanih kafića u kojima se uglavnom prodaje isključivo marihuana. Međutim, iako su danas Amsterdam i čitava Holandija poznati po velikom broju kofi šopova u kojima je potpuno normalno kupiti travu, prvi kafići ovog tipa su počeli sa radom prilično bojažljivo, ne želeći da privlače mnogo pažnje.

Prvi kofi šop, Mellow Yellow, je zapravo otvoren 1972. godine kao kuća čaja u Amsterdamu, gde su ljudi osim čaja mogli da kupe travu od dilera koji su se predstavljali kao mušterije. Posao sa marihuanom je toliko cvetao da su kofi šopovi u narednih par godina počeli da se pojavljuju širom grada. Naravno, vlast je itekako bila svesna njihovog postojanja, ali ih je policija ostavljala na miru sve dok su bili iole diskretni i dok nisu pravili nikakve probleme.

Utom je i 1976. godine dopunjen holandski zakon o drogama, Opijumski zakon, a 1980. godine je vlada zvanično objavila da neće krivično goniti dilere kanabisa i hašiša, ukoliko poštuju određena pravila. Dakle, iako droga nije zapravo legalizovana u Holandiji, u zemlji je na snazi politika tolerancije, gde vlast neće kažnjavati prodavce lakih droga.

Kao posledica ovih promena, širom Holandije su krenuli da niču kofi šopovi, koji su sada mogli da posluju bez bojazni od policije. U naredne dve decenije je otvoreno toliko kofi šopova u zemlji da je vlast morala dodatno da reguliše ovu industriju, jasno odredivši pravila njihovog poslovanja.

Od tada, kofi šopovi moraju da se pridržavaju sledećeg:

  • Zabranjeno reklamiranje
  • Zabranjena prodaja teških droga
  • Zabranjena prodaja maloletnicima
  • Zabranjena prodaja više od 5 grama kanabisa po osobi
  • Zabranjeno je imati više od 500 grama kanabisa na lageru

U 21. veku su donete još neke uredbe koje dodatno ograničavaju rad kofi šopovima. Na primer, u ovim kafićima je strogo zabranjena prodaja alkohola! Dalje, kofi šop mora da bude udaljen od škole minimum 250 metara, što je dovelo do zatvaranja mnogih lokala, uključujući i Mellow Yellow.

Da bi se smanjio takozvani kanabis turizam, mnogi kofi šopovi ne smeju da prodaju travu strancima. Ovo se uglavnom odnosi na pogranične delove zemlje; u Amsterdamu kofi šopovi smeju da uslužuju i lokalce i strance i malo je verovatno da će se stvari uskoro promeniti.

Ono što je posebno zanimljivo u vezi sa kofi šopovima jeste da oni smeju da prodaju kanabis — ali ne i da ga nabavljaju. Trgovina bilo kakvim drogama je u Holandiji skroz zabranjena, što stvara prilično paradoksalnu situaciju u kojoj se kofi šopovima dozvoljava kupovina i prodaja marihuane u okviru dozvoljenih granica — a dobavljačima zabranjuje uzgoj, uvoz i prodaja. Poslovanje pod ovim uslovima (ili bolje rečeno, očigledno kršenje zakona) je poznato kao backdoor policy.

Još jedna bizarnost vezana za holandski zakon jeste da je u kofi šopovima, u kojima je jelte dozvoljeno pušenje trave, zabranjeno pušenje cigareta, osim u odvojenim pušačkim prostorijama. Ova zabrana je stupila na snagu 2008. godine, kada je pušenje zabranjeno unutar javnih prostora širom zemlje.

Treba napomenuti da upotreba marihuane nije samo dozvoljena u kofi šopovima. U Amsterdamu je dozvoljeno konzumiranje kanabisa i na javnom mestu, dok god se poštuju pravila o 5 grama po osobi. Žitelji Holandije takođe mogu da uzgajaju kanabis kod kuće, doduše sa ograničenjem od 5 biljaka po stanu.

Iako su mnogi kofi šopovi zatvoreni prethodnih godina zbog dodatne regulacije industrije, verovatnoća da će marihuana postati sasvim ilegalna u Holaniji je ravna nuli. Vlast trenutno razmatra najbolji način da se legalizuje proizvodnja kanabisa u zemlji, čime bi i proizvodnja i prodaja marihuane bile potpuno pod kontrolom države. Zvuči neverovatno, ali ovo je zapravo rešenje koje bi svima odgovaralo.

Pročitajte još:
Grad na dva točka — kako je Amsterdam postao raj za bicikliste

Ukoliko vam se dopada ovaj tekst, značilo bi nam da ga podelite sa prijateljima. Pratite nas na Fejsbuku i Instagramu i tako dodatno podržite rad našeg sajta. Hvala na čitanju! 😊

Prethodni članak Grad na dva točka — kako je Amsterdam postao raj za bicikliste
Sledeći članak Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pustite nam poruku ili nas pratite na Instagramu.

Instagram

💰DUBAI — OSNOVNE INFORMACIJE: II DEO (CENE)💰

Kakve su cene u Dubaiju? Visoke — ali niže nego što smo očekivali. Nama su ulaznice za atrakcije bile ubedljivo najveći trošak, ali smo dosta para potrošili i na taksi. Taksi u gradu je jeftin, ali ako se vozite nekoliko puta dnevno, onda to ipak pojede dobar deo dnevnog budžeta. U restoranima smo jeli par puta — i to uglavnom u franšizama koje imaju i kod nas. Cene u restoranima brze hrane su malo skuplje nego kod nas. Dosta smo kupovali hranu u marketima — i iako je ovo najjeftinija varijanta, cene hrane su ipak više nego kod kuće. 

Evo kratak pregled koliko smo mi plaćali neke stvari u Dubaiju:

🚖Taksi:

Taksi vožnja 25 kilometara — 16 EU
Kraća vožnja — 3-5 EUR

🥖Cene u marketu:

Libanski pita hleb pakovanje — 0.80 EUR
Snikers dupli — 1.20 EUR
Jogurt 330ml — 1.50 EUR
Mesni narezak — 3 EUR
Salama slajs 80gr — 3.20 EUR
Sok od manga 1l — 2 EUR
Mali sok od manga — 0.60 EUR
Pakla cigareta — 3.50 EUR

🍕Kafići i restorani: 

Mali mango sok u Starbaksu — 4.5 EUR
Pecivo feta/spanać — 4 EUR
Srednja moka kafa — 6 EUR
Ceđeni mango u restoranu — 8 EUR
Gazirani sokovi limeka — 3 EUR
Pasta, dezert i 2 pića u Vapianu Dubai Mall — 37 EUR
Piza, limunada i pepsi u Madinat Jumeriah Trattoria — 33 EUR
Večera restoran (jako loš) Dubai Marina 2 glavna jela + 2 pića — 40 EUR

🍀Ako vam se dopada post, save & share! 🙏

#dubai #uae #emirati #putujemo #putopis #putovanja #zajednookosveta
🇦🇪DUBAI — OSNOVNE INFORMACIJE: I DEO🇦🇪

✈️Kako doći do Dubaija? Niskotarifna avio kompanija flydubai dva puta dnevno saobraća na relaciji Beograd-Dubai. Međutim, avio karte teško da mogu da se nađu ispod 300 evra. Ako hoćete da prođete jeftinije — i usput posetiti i Abu Dabi — onda savetujemo da putujete Wzzairom. Wizzair leti na relaciji Beograd-Abu Dabi 5 puta nedeljno, a karte mogu da se nađu i za 100 evra. 

🚇Kako doći od Dubaija do Abu Dabija? Najkomfornija opcija je taksi. Mi smo platili vožnju od hotela u Abu Dabiju do hotela u Dubaiju 300 AED, što dođe nekih 75 EUR. Kolima se putuje oko sat vremena. Ako nećete da plaćate taksi, možete da idete javnim prevozom. Zvanični aerodromski bus saobraća od aerodroma u Abu Dabiju do Ibn Batuta tržnog centra u Dubaiju na svakih sat vremena, a vožnja traje oko sat i po vremena. Cena karte je 35 AED, što je oko 8 EUR. Pročitali smo i vest da je autobuska karta za putnike Wizzaira besplatna, ali pošto nismo putovali između gradova busom, ne znamo da li su počeli sa pružanjem ove usluge ili ne. 

☀️Kada posetiti Dubai? Najbolje vreme za posetu Dubaiju je između novembra i aprila. Tokom novembra i marta su temperature u između 17 i 30 °C, tokom aprila i maja su između 26 i 38°C. Tokom juna i avgusta idu do 42°C, a tokom septembra i oktobra su između 25 - 38°C.

📅Koliko dugo ostati u Dubaiju? Mi smo bili 4 puna dana u Dubaiju (i 2 u Abu Dabiju) — i ovo nam je bilo sasvim dovoljno da vidimo sve što smo hteli. Međutim, mi nismo išli u tematske parkove, a i za kupanje je bilo previše hladno, tako da računajte da vam treba više vremena ako planirate da idete na plažu i/ili u tematske parkove (kojih ima baš dosta u gradu). Računajte i da vam treba pola dana za pustinjski safari — mi smo iz Abu Dabija išli na izlet u pustinju, ali isto to možete da uradite i iz Dubaija. 

🍀Ako su vam ove informacije korisne, sačuvajte post ili ga podelite sa prijateljima! 

#dubai #burjkhalifa #uae #putovanja #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇦🇪Pustinjski safari UAE🇦🇪 Evo kako je 🇦🇪Pustinjski safari UAE🇦🇪

Evo kako je izgledao naš izlet u pustinju: 

🐪Hranjenje i fotografisanje sa kamilama. 
🚙Dune bashing (suludo brza vožnja po dinama).
🛹Skijanje na dasci po pesku. 
⚠️Jahanje kamila (opciono, ne preporučujemo). 
💃Večera i zabavni program u kampu. 

🥳U kampu smo mogli da slikamo i pomazimo sokola, da probamo arapsku kafu i čaj, da se obučemo u njihovu tradicionalnu nošnju i da iscrtamo ruke kanom.

💰Izlet u pustinju iz Abu Dabija nas je koštao 110 EUR po osobi. 

Za više informacija o Abu Dabiju i pustinjskom safariju, pogledajte naš vodič za Abu Dabi (link u profilu).

#abudhabi #abudabi #desertsafari #desertsafariabudhabi #pustinja #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪 📌# 🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪
📌#1 Velika džamija šeika Zajeda

Ako imate vremena da obiđete samo jednu atrakciju u Abu Dabiju, onda to definitivno treba da bude Velika džamija šeika Zajeda. Ovo je najveća džamija u UAE, čija izgradnja je završena 2007. godine i koštala preko 500 miliona evra. Džamija je toliko velika da u nju može da stane 40,000 ljudi, mada nam je vodič rekao da ova cifra ide i do 50,000! 

U gradnji ovog velelepnog zdanja učestvovalo je preko 3,000 radnika i oko 40 kompanija, a materijali i ukrasi su uvezeni iz mnogo zemalja, uključujući Indiju, Egipat, Maroko, Pakistan, Iran, Novi Zeland — pa čak i Severnu Makedoniju! 

Od drugih zanimljivosti o džamiji bismo izdvojili da je tepih unutra najveći tepih na svetu površine 5,627 m2 (napravljen u Iranu), da unutar džamije ima nekoliko lustera na kojima se nalaze milioni Svarovski kristala (od kojih je najveći treći najveći luster na svetu) i da su bazenčići pored stubova projektovani tako da se u njima ogledaju mesečeve mene. 

S obzirom na to da je džamija aktivna, prilikom posete morate da budete prikladno obučeni. Za muškarce ovo znači da odeća mora da im prekriva ramena i kolena. Tetovaže takođe moraju da budu prekrivene. Za žene ovo znači da odeća mora da prekrije celo telo — uopšte ne smeju da se vide noge i ruke. Odeća takođe ne sme da bude uska ili prozirna. Na kraju, žene moraju da prekriju i kosu. 

Ulaz u džamiju je besplatan za sve, ali morate da se registrujete pre posete, što možete da uradite putem ovog linka https://visit.szgmc.gov.ae/ 

#abudhabi #abudabi #emirates #uae #sheikhzayedgrandmosque #putujemo #putovanja #zajednookosveta
🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪 📌# 🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪
📌#2 Etihad Toranj 2

Najpoznatiji neboderi u Abu Dabiju, Etihad tornjevi su grupa od 5 nebodera u kojima se nalaze apartmani, poslovni prostor i hotel. Cena ovih zgrada je prava sitnica — 2,5 milijarde dirhama, što dođe nešto preko 600 miliona evra. 

U Tornju 2 možete da se popnete na opservacionu palubu na 74. spratu sa koje se vidi čitav Abu Dabi. Cena ulaznice je 95 AED (oko 23 EUR), od čega je 55 AED vaučer koji možete iskoristiti za hranu i piće. 

#abudhabi #abudabi #uae #emirati #etihadtowers #putujemo
#putovanjasusreca #zajednookosveta
🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪 
📌#3 Qasr Al Watan 

Qasr Al Watan je zvanična predsednička palata koja je izgrađena 2017. godine. Na zajedničku inicijativu pokojnog šeika Kalife bin Zajeda Al Nahajna, vladara Abu Dabija i nekadašnjeg predsednika UAE, i šeika Mohameda bin Zajeda Al Nahajna, tadašnjeg princa i sadašnjeg vladara i predesnika Abu Dabija, ova velelepna palata je otvorena za javnost 2019. godine. 

Otkako je otvorena, palata se koristi za zvanične svrhe — u njoj se dočekuju strani predsednici i vladari i sastaju vrhovni savet i parlament UAE. 

Unutar ove neverovatno raskošne palate turisti mogu da posete nekoliko prostorija, poput sala za sastanke i bankete, prostorije u kojoj su izloženi pokloni od drugih država (ima i orden iz Srbije) i biblioteke sa impozantnom kolekcijom knjiga. 

💰Cena ulaznice: 65 AED (oko 16 EUR)
🕑Radno vreme: od 10 ujutru do 6 popodne, ali palata može biti zatvorena bez ikakve najave 
💻Zvanični sajt: https://www.qasralwatan.ae/ 

@qasralwatan #abudhabi #abudabi #unitedarabemirates #uae #putujemo
#putuj #putovanja #zajednookosveta
🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪 📌# 🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪
📌#4 Luvr Abu Dabi 

Smešten na Sadijat ostrvu, Luvr Abu Dabi je najveći umetnički muzej na arapskom poluostrvu i najposećeniji muzej na Bliskom istoku. Muzej je nastao kao posledica saradnje UAE i Francuske, koje su 2007. godine potpisale ugovor kojim Luvr Abu Dabi može da koristi ime Luvr sve do 2037. godine, a cilj muzeja je da smanji jaz između istočnjačke i zapadne umetnosti. 

Otvaranju Luvra Abu Dabi su se protivili umetnici i akademici u Franncuskoj — smatrajući da francuski muzeji nisu na prodaju. Međutim, reklo bi se ipak da jesu pošto, na osnovu ugovora iz 2007. godine, Abu Dabi treba da plati 400 miliona evra za upotrebu imena Luvr, 190 miliona evra za pozajmljene umetnine, 75 miliona evra za specijalne izložbe, 165 miliona evra za savete u vezi sa menadžmentom muzeja i još 25 miliona evra za davanje imena jednoj prostoriji u francuskom Luvru po osnivaču UAE, Zajedu bin Sultanu Al Nahujanu. 

Bilo kako bilo, Luvr Abu Dabi ne treba da propustite ako vas iole zanima umetnost. Osim što se u muzeju nalazi impresivna kolekcija umetničkih dela (videli smo čak i jednog Leonarda!), sama građevina je fenomenalna, kao i uostalom većina građevina u UAE. 

💰Cena ulaznice: 63 AED (oko 16 EUR)
🕑Radno vreme: od 10 ujutru do ponoći
💻Zvaničan sajt: https://www.louvreabudhabi.ae/ 

#louvreabudhabi #abudhabi #unitedarabemirates #abudabi #uae #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪 📌# 🇦🇪Top 5 atrakcija u Abu Dabiju🇦🇪
📌#5 Emirates Palace Hotel

Da nam je neko rekao da ćemo nekad ići u obilazak hotela, verovatno mu ne bismo poverovali! Ali, ovaj hotel izgleda kao palata iz 1001 noći, plus je lobi otvoren za javnost, pa nismo odoleli da mu se približimo izbliza. 

Emirates Palace Hotel je treći najskuplji hotel na svetu čija izgradnja je koštala neverovatnih 3 milijarde dolara! Ako pretražite ovaj hotel na Bukingu, videćete da imaju sobe koje koštaju „samo” 500 evra za jedan dan, ali imaju i one koje su preko 15,000 evra za noć. 

U svakom slučaju, i mi smrtnici možemo da se prošetamo dvorištem hotela, fotkamo fasadu do mile volje i čak uđemo unutra u kafić (na kafu posutu zlatom). 

#emiratespalace #uae #unitedarabemirates #emirati #abudabi #putovanja #putujemo #putopis
🇦🇪ABU DABI — OSNOVNE INFORMACIJE🇦🇪 🇦🇪ABU DABI — OSNOVNE INFORMACIJE🇦🇪

✈️Kako doći do Abu Dabija? Wizzair ima direktan let od Beograda do Abu Dabija koji traje oko 5 sati. Karte često mogu da se nađu za 100-150 evra, što je ubedljivo najjeftinija opcija za odlazak u UAE. Mi smo karte platili 250 evra po osobi za putovanje u januaru, s tim što smo verovatno mogli da prođemo jeftinije da smo ih kupili par meseci ranije (i da cene avio karata nisu podivljale svugde u svetu zbog inflacije). Air Serbia i Etihad više ne lete za Abu Dabi iz Beograda. 

📅Koliko vremena provesti u Abu Dabiju? S obzirom na to da smo mi sve ukupno imali 6 dana u UAE, odlučili smo da 2 dana provedemo u Abu Dabiju i 4 u Dubaiju. Za glavne atrakcije u principu treba 1 dan, ali ako hoćete da vidite malo više toga i/ili odete na pustinjski safari iz Abu Dabija, onda su 2 dana sasvim dovoljna. Međutim, ako planirate da obilazite i zabavne parkove, onda je najbolje ostati 3 ili više dana, u zavisnosti od toga šta vas sve zanima. 

🏨Gde odsesti u Abu Dabiju? Nebitno jer je grad nemoguće obilaziti peške. Šta god hoćete da vidite i gde god da ste smešteni, potreban je auto. Možete ili da uplatite dnevni izlet i tako obiđete glavne atrakcije ili da se vozite taksijem po gradu. Iako su cene prilično visoke u UAE, taksi je zapravo jeftin. 

💰Kakve su cene u Abu Dabiju? Ulaznica za Predsedničku palatu 16 EUR, ulaznica za Luvr Abu Dabi isto 16 EUR, ulaznica za Etihad toranj 23 EUR (ali je deo vaučer koji može da se iskoristi za hranu i piće), pustinjski safari smo platili 110 EUR po osobi, obrok u hotelskom restoranu oko 20 EUR po osobi (ali ima i dosta skupljih opcija), malo pivo oko 10 EUR, sokovi po marketima oko 2 EUR, magneti 4-5 EUR. 

🍀Ako su vam ove informacije korisne, sačuvajte ovaj post ili ga podelite sa prijateljima kojima bi se dopao Abu Dabi. 

#abudhabi #abudabi #uae #emirati #putovanje #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti u glavnom gradu BiH
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Kako provesti dan na Kosmaju
  • Šta videti u Beču — mesta koja stvarno vredi posetiti
Copyright © 2022 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com