Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Lihtenštajn / Sve što (ni)ste želeli da znate o Lihtenštajnu
Posted inEvropa Lihtenštajn

Sve što (ni)ste želeli da znate o Lihtenštajnu

Posted - Kaća&Marko Posted on 13.04.2022.
2

Lihtenštajn je 4. najmanja država u Evropi i 6. najmanja na svetu koja se prostire na samo 160km² i ima samo 38,000 stanovnika — međutim, Lihtenštajn je i jedna od najbogatijih zemalja na svetu, sa prosečnom platom sličnom ili čak nešto višom nego u Švajcarskoj i sa najbogatijim monarhom u Evropi čije lično bogatstvo je procenjeno na 4-5 milijardi evra.

Ako se pitate kako je jedna tako mala zemlja postala toliko bogata, odgovor je jednostavan — do skora je bila poreski raj za bogataše. Nedavno je Lihtenštajn postao transparentniji u vezi sa svojim poreskim i bankarskim sistemima, pa sada više nije ni na jednoj crnoj listi poreskih oaza. Međutim, ovo ništa preterano nije promenilo u zemlji u kojoj i dalje ima više registrovanih kompanija nego stanovnika.

Centar Vaduca, ispred većnice.

Svo ovo bogatstvo naravno utiče i na stanovnike Lihtenštajna — koji osim što su puni para u proseku žive 82 godine! Od zanimljivosti o Lihtenštajnu još bismo izdvojili da imaju stopu pismenosti od 100%, da su u carinskoj uniji sa Švajcarskom, da je zvanična valuta franak, da im je zvanični jezik nemački, da je stopa nezaposlenosti oko 1,5% i da u zemlji ima samo 1 bolnica.

Da bismo još dočarali koliko je život lep i lagodan u Lihtenštajnu, neophodno je da se dotaknemo bezbednosti u zemlji. Za početak, u Lihtenštajnu ima oko 100 policajaca, zatvorenici osuđeni na više od 2 godine zatvorske kazne služe u Austriji — i ne postoji vojska. Doduše, vojska je nekada postojala — ukinuta je nakon austrijsko-pruskog rata u kome je Lihtenštajn učestvovao sa čak 80 vojnika! Međutim, da stvari budu još smešnije, u zemlju su se vratili sa jednim čovekom više!

Predivne kuće i vinogradi na samo 5 minuta peške od centra Vaduca.

Možda ćete sad misliti da izmišljamo, ali još treba znati da je Švajcarska slučajno napala Lihtenštajn 2 puta. Prvi put su slučajno zapalili deo lihtenštajnske šume tokom vojne vežbe — i onda se „izmirili” uz sanduk vina. Drugi put su Švajcarci upali u zemlju i vratili se nazad kada su shvatili da nisu više u Švajcarskoj, na šta su Lihtenštajnci rekli da „nema veze i da se takve stvari dešavaju.”

Ako ste posle svega ovoga krenuli da guglate kako da dobijete lihtenštajnsko državljanstvo, niste jedini! Šalu na stranu, u Lihtenštajnu se super živi, ali je ovo takođe najdosadnija zemlja u kojoj smo ikada bili — i bukvalno ne znamo šta bismo radili sa sobom da smo tamo proveli više od jednog dana!

Dakle, da li se isplati poseta Lihtenštajnu? Samo i isključivo ako ste u Cirihu ili negde relativno blizu i imate jedan dan viška ili ako vam je cilj da sakupite što više zemalja (u ovom slučaju treba da znate da možete i da dobijete pečat Lihtenštajna u pasošu — u turističkom info centru).

Šta videti u Vaducu

Vaduc nema aerodrom i najlakše je do njega doći iz Ciriha. Na glavnoj železničkoj stanici u Cirihu treba uhvatiti voz sa Sargans — voz ide na svakih pola sata, a vožnja traje oko sat vremena. U Sargansu treba uhvatiti autobus 11 ili 12E i onda sići na stanici Vaduz Post. Vožnja busom traje oko pola sata. Što se tiče cene, mi smo platili oko 80 franaka povratnu kartu Cirih-Vaduc.

Iz svega napisanog do sad ste shvatili koliko je Lihtenštajn jedna premala zemlja — i u njoj stvarno nema puno toga da se vidi. Pošto zaista nismo hteli da provedemo više od jednog dana u Lihtenštajnu, jedino logično nam je bilo da odemo u Vaduc, glavni grad u kome živi nešto više od 5,000 stanovnika.

Ukoliko ste rešili da provedete više vremena, onda možete da odete i u zamak Gutenberg. Zamak je lep i odlično se vidi iz busa ka Vaducu, tako da mi nismo imali neku preteranu želju da se penjemo do njega — a nema ni neki razlog za to pošto je unutrašnjost zatvorena za posete (osim ako ne bukirate unapred turu sa vodičem). Doduše, zanimljivo je znati da ovaj dvorac možete da iznajmite za venčanje, što verovatno košta zilion franaka.

Zamak Gutenberg ufotkan iz busa.

Elem, kada se stigne u Vaduc i siđe na stanici Post, skoro sve što vredi videti u glavnom gradu se nalazi na maksimum 10 minuta peške. Nama je prva stanica bio turistički info centar gde smo besplatno dobili pečat Lihtenštajna u pasoš (ovo zadovoljstvo inače košta oko 3 franka, ali nama ljubazna radnica iz nekog razloga nije htela da naplati pečatiranje), uzeli mapu grada koja nam uopšte nije trebala i razgledali paprene suvenire (jedan magnet smo na kraju platili 6 franaka, a videli smo npr. da mogu da se kupe i najobičnije špagete za 8 franaka).

Jedna od mnogih umetničkih instalacija u gradu.

Turistički info centar se inače nalazi u glavnoj pešačkoj zoni u Vaducu (ako ova mala ulica može tako da se nazove) — u ovoj ulici se nalazi 90% gradskih atrakcija i kada se izađe iz nje maltene odmah se ulazi u deo grada gde su smeštene kuće i vinogradi.

Odmah pored turističkog info centra se nalaze 3 muzeja — Nacionalni muzej Lihtenštajna, Poštanski muzej i Lihtenštajnska riznica. Svi muzeji su mali i ni za jedan ne treba više od pola sata. Nacionalni muzej je najveći i u njemu se nalaze eksponati koji pričaju priču o lihtenštajnskoj istoriji i kulturi.

Ispred Nacionalnog muzeja.

U Poštanskom muzeju su izložene poštanske markice iz Lihtenštajna — ovaj muzej je značajan za Lihtenštajn pošto oni zbog svog geografskog položaja (okruženi planinama) jako dugo nisu imali državnu poštu. Ulaz u muzej je besplatan, a osim razgledanja markica, ovde možete i da pošaljete pismo i da kupite markice iz raznih godina.

U istoj zgradi u kojoj je Poštanski muzej se nalazi Riznica (žeton za Riznicu se kupuje u Poštanskom muzeju), najinteresantniji muzej u gradu u kome su izloženi vredni predmeti iz kolekcija lihtenštajnskih prinčeva i drugih bogatih kolekcionara. Riznica ima samo jednu prostoriju, a u nju se ulazi i izlazi kroz dvoje blindiranih vrata koja ne mogu da budu otvorena u isto vreme.

U zgradi iza mene se nalazi Riznica, a ova klupa je tačno naspram Faberžeovog jajeta unutra.

U Riznici osim umetničkih slika i oružja ima jedna od najvećih svetskih kolekcija uskršnjih jaja koja uglavnom potiču iz Rusije. Najvredniji eksponat u muzeju je svakako veliko zeleno Faberžeovo jaje — ovo je jedno od najvećih jaja nastalih u Faberžeovoj radionici, a razlikuje se od drugih jaja što je položeno sa strane, ne stoji uspravno. Pošto je jaje napravljeno za bogatog ruskog plemića Aleksandra Kelha (koji ga je naručio kao uskršnji poklon za svoju ženu), ovo jaje nije jedno od 46 preostalih carskih jaja — već se zove Kelhovo jaje. Bilo kako bilo, ovo jaje je neverovatno lepo i ako ništa drugo samo zbog njega vredi ući u Riznicu.

Faberžeovo jaje u Vaducu. Slika preuzeta sa Vikipedije pošto je u Riznici strogo zabranjeno fotografisanje.

U Riznici se još nalazi kamen sa meseca koji su na zemlju doneli astronauti sa Apolo 11 i Apolo 17 misija, zajedno sa lihtenštajnskom zastavicom koja je bila na mesecu i porukom od američkog predsednika Niksona koji je sve ovo poklonio Lihtenštajnu.

Osim ovih muzeja, u istoj ulici je smešten i Muzej umetnosti u kome su izložena dela moderne umetnosti. Interesantno je da su izgradnju zgrade u kojoj je smešten muzej finansirali privatni donori — a ne država! Odmah pored muzeja se nalazi ogromna skulptura kolumbijskog umetnika Fernanda Botera — njegovih dela smo se nagledali u Medeljinu, ali je svakako bilo simpatično videti jednu od njegovih debelih žena u centru Vaduca.

Botero u Vaducu!

Inače, duž čitave glavne ulice su postavljene raznorazne skulpture i umetničke instalacije — ima nekoliko konja, drvena klupa, konstrukcija u obliku ćiriličnog slova P u kojoj teče voda itd. Zbog svega ovoga, Vaduc deluje življe i simpatičnije nego što stvarno jeste.

U glavnoj lihtenštanskoj ulici ima još nekoliko građevina. Odmah pored Nacionalnog muzeja je Parlament, smešten u jednoj prilično bezveznoj kući koja izgleda kao da se krivi, a pored Parlamenta je Zgrada vlade u kojoj je danas smešten državni arhiv. Ove dve građevine se nalaze na Trgu cara Petra koji ni po čemu ne izgleda kao trg.

Potpuno bezvezna zgrada parlamenta.

Na minut od trga koji to baš i nije, podignuta je Katedrala Svetog Florina. Ova neo-gotska katedrala se već nalazi izvan glavne ulice, a vredi ući u nju zbog impresivnih orgulja ako ni zbog čega drugog. U katedrali još možete da vidite stolicu na kojoj lihtenštajnski princ sedi kad dođe na službu, a izvan katedrale se nalazi i kripta u kojoj su sahranjeni članovi kraljevske porodice.

Katedrala u Vaducu.

Kada od Poštanskog i Umetničkog muzeja nastavite pravo, za 2 minuta ćete izbiti na Gradsku većnicu ispred koje je napravljen fenomenalan spomenik sa 3 konja. Još jedan razlog zašto treba prošetati do ovde — tu kod većnice se najbolje vidi zamak Vaduc.

Zamak se nalazi na vrh brda, a osim što je po njemu nazvan glavni grad Lihtenštajna, ova grandiozna građevina je bitna jer je palata i zvanična rezidencija lihtenštajnskih prinčeva. Lihtenštajnska kraljevska porodica je kupila dvorac početkom 18. veka, u isto vreme kada su kupili i teritoriju Vaduca. Do dvorca možete da se popnete, ali imajte u vidu da je prilično naporno doći do gore — plus, ne možete da uđete u zamak pošto u njemu živi lihtenštajnski princ sa porodicom.

Većnica ispred koje se nalazi skulptura sa tri konja.

Kad smo već kod lihtenštajnske kraljevske porodice, zanimljivo je da princ ima veću moć nego bilo koji drugi monarh u Evropi — na primer, princ može da stavi veto na BILO KOJU odluku koju donesu narod ili parlament.

2003. godine je bio održan referendum na kome su građani glasali za promenu ustava koja bi princu dala još veću moć — s tim što narod nije baš imao neki izbor jer je princ pretio kako će napustiti zemlju (i odneti sav svoj novac) ukoliko ne glasaju za promenu ustava. Na još jednom referendumu, ovaj put 2012. godine, narod je glasao protiv ograničenja vlasti kraljevskoj porodici, a na referendum nakon ovoga skoro niko nije izašao pošto je princ rekao da će staviti veto na odluku da se dekriminalizuje abortus u slučaju da se to izglasa.

Pogled na Vaduz zamak.

Verovatnije je da narod nije toliko lojalan kraljevskoj porodici koliko žele da održe blagostanje u zemlji — naime, kraljevska porodica je vlasnik najveće lihtenštajnske banke koja zapošljava 4-5% populacije Lihtenštajna. Osim toga što igraju ogromnu ulogu u državnom finansijskom sektoru, oni su i suludo bogati — pa se realno ne isplati ljutiti ih. Pročitali smo jednu zanimljivu analizu o poslednjem referendumu u zemlji u kojoj se zaključuje da je u Lihtenštajnu demokratija — sve dok se svi slažu sa princom.

Ali hej, kome treba prava demokratija kada može jednom godišnje da partija sa kraljevskom porodicom! Naime, na nacionalni praznik, 15. avgusta, svi su pozvani u dvorište zamka, nakon čega se proslava nastavlja u centru grada — i uključuje tone besplatnog alkohola! Osim piva, na proslavi se deli i vino iz prinčeve vinarije — koju inače turisti mogu da obiđu za naknadu od oko 20 franaka. Vinogradi se nalaze van centra grada, ali nismo sigurni da li bilo ko može tek tako da ušeta ili mora da se rezerviše tura.

Pogled na zamak iz vinograda…

Elem, na samo par minuta od većnice stiže se u deo Vaduca u kome bogati žitelji ovog grada žive — a interesantno je da skoro svaka kuća (vila) ima i svoj mali vinograd. Jedna od najlepših i najpoznatijih kuća je Crvena kuća, bajkovita građevina iz 14. veka kod koje se skoro svi turisti slikaju pošto u Vaducu realno i nema bog zna šta da se vidi.

Predivna crvena kuća.

Za kraj, treba još reći da je Lihtenštajn najmanje posećena zemlja u Evropi, s tim što se nama čini kao da njih turisti nešto preterano ni ne zanimaju i da zapravo žele da nastave da žive svoje ušuškane živote sakriveni od sveta.

To bi bilo to o Lihtenštajnu — ako ste već bili u Vaducu, voleli bismo da čujemo vaše utiske u komentarima. Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Cirih — nepodnošljiva lakoća života
Sledeći članak Vodič za Tel Aviv — jedan sasvim drugačiji Izrael

2 Comments

  1. Milena
    31.01.2023. at 15:02

    Zanimljivo putovanje i interesantna priča jedne male države s obzirom da sam ljubitelj putovanja po Evropi možda mi se ukaze prilika da je posetim pozdrav

    Reply
    • Kaća&Marko
      31.01.2023. at 17:55

      Ako vam je usput, posetite je. Ako nije, ima mnogo lepših (mikro) država u Evropi! Pozdrav! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smešte 🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smeštena između Španije i Francuske, Kneževina Andora je poznata po dvema stvarima — turizmu i šopingu. 

Ova mikro-država površine 468 km2 u kojoj živi svega 80,000 ljudi godišnje ugosti preko 10 miliona turista, što skijaša i planinara, što onih koji u posetu dolaze zbog izuzetno niskih poreskih stopa. 

U prevodu, ako vas zanimaju zimski sportovi ili ste u okolini i u potrazi za jeftinim parfemima, odećom, alkoholom i sličnim stvarima, onda vas Andora neće razočarati. Ako vas ništa od ovoga preterano ne interesuje, onda verovatno možete i da preskočite posetu ovoj maloj državi.

Iako lepša od, recimo, Lihtenštajna, Andora nema nešto preterano da ponudi „klasičnim” turistima — druge male evropske države poput Malte ili San Marina imaju daleko veću i bolju turističku ponudu. 

Ne kažemo da Andora nema svoje čari — svako mesto na svetu ima — ali se ni ne slažemo sa putopisima koji je opisuju kao neki neverovatni skriveni dragulj Evrope. 

Takođe je istina da smo mi samo obišli glavni grad Andoru la Vellju, ali — makar što se nas tiče — apsolutno ništa ne bismo propustili da je nikada nismo posetili.

📌O tome kako doći do Andore i šta videti u Andora la Velji možete da pročitate kod nas na sajtu. 

#andorra🇦🇩 #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com