Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Švajcarska / Cirih — nepodnošljiva lakoća života
Posted inEvropa Švajcarska

Cirih — nepodnošljiva lakoća života

Posted - Kaća&Marko Posted on 09.04.2022.
2

Nakon što smo pre par godina bili u Ženevi, složili smo se da je Švajcarska prebogata, preskupa i previše savršena za nas i da se verovatno više nećemo vraćati ovde. Međutim, kako su putovanja bila prilično ograničena zbog korone, gledali smo gde možemo da odemo bez previše komplikacija, našli jeftine avio karte do Ciriha — i tako se opet našli u verovatno najidiličnijoj zemlji u Evropi.

Osim što je najveći grad u Švajcarskoj, Cirih je poznat kao jedan od glavnih svetskih finansijskih centara i jedan od gradova sa najvišim životnim standardom (Luksemburg zvanično ima najveći BDP po glavi stanovnika, ali u poređenju sa Cirihom, Luksemburg može da se opiše kao jeftin).

U Cirihu smo proveli produženi vikend (i otišli na dnevni izlet u Lihtenštajn, četvrtu najmanju evropsku zemlju koja je podjednako savršena kao Švajcarska), i iako je grad kao celina veoma lep, ništa na nas nije ostavilo preterano veliki utisak. Osim toga koliko su Švajcarci bogati.

Pogled na Grosmunster.

Na stranu to što smo non-stop pričali o cenama (i bili šokirani svaki put kada sednemo u kafić, uđemo u market ili plaćamo ulaznicu), ljudi u Cirihu jednostavno kao da su sa neke druge planete. Niko se ne žuri, svi su ljubazni, besnih kola ima toliko da nam već drugi dan ferariji po ulici nisu bili ništa posebno i svi deluju kao da u životu nemaju ama baš nijedan problem. Naravno, Švajcarci sigurno imaju svoje probleme, samo iz naše perspektive nekako sve to izgleda prilično nestvarno.

U svakom slučaju, sve ovo ne znači da Cirih ne treba posetiti, samo da treba da se mentalno pripremite na cene koje su mnogo, mnogo, mnogo više nego kod nas i na lakoću života na koju bogami niko sa ovih prostora nije navikao. Ili, ako bi trebalo da zaokružimo utiske iz posete Cirihu u jednoj rečenici, dovoljno bi bilo da kažemo — blago njima!

Početak ciriškog jezera.

Šta videti u Cirihu

Iako u Cirihu ima što-šta da se vidi, jedan ceo dan je sasvim dovoljan za obilazak grada. Pošto nije veliki, Cirih je moguće lagano obići peške — ali je dobro znati da javni prevoz funkcioniše besprekorno. Tramvaji pokrivaju svaki deo grada i idu na svakih par minuta.

Mi smo proveli 2 dana u Cirihu, i za to vreme videli sve što smo hteli (neke znamenitosti i više puta), sa izuzetkom Kineske bašte koja je bila privremeno zatvorena zbog održavanja i Uetliberga, planine koja pripada masivu Albisa sa koje se pružaju panoramski pogledi na čitav grad i jezero. Međutim, 2 dana bi trebalo da budu sasvim dovoljna čak i ako planirate da obiđete i ove atrakcije.

Obilazak grada smo počeli nedaleko od glavne železničke stanice — pored koje nam je bio smeštaj — odakle nam je do istorijskog centra Ciriha trebalo manje od 5 minuta peške. Glavna železnička je jedna od najprometnijih stanica u Evropi sa koje dnevno pođe oko 3,000 vozova!

U blizini železničke stanice se nalazi i nekoliko važnih atrakcija, poput Nacionalnog muzeja Švajcarske, Banhof ulice, malog crvenog funikulara i Šancengrabena, promenade koja vodi do ciriškog jezera.

Na mostu nedaleko od železničke.

Nacionalni muzej Švajcarske je smešten u zgradi koja izgleda kao renesansni dvorac, a postavke su izložene na nekoliko spratova i vode posetioce kroz istoriju zemlje sve od praistorije pa do modernog doba. Ako vas iole zanima švajcarska istorija, tradicija i kultura, toplo savetujemo da odvojite makar 2 sata za obilazak muzeja — ali budite svesni da unutra ima toliko zanimljivih stvari da biste mogli da provedete i mnogo više vremena. Cena ulaznice je 10 franaka.

Nacionalni muzej.

Dvorište muzeja.

Banhof ulica je glavna ulica u Cirihu — i jedna od najekskluzivnijih ulica na čitavom svetu. Ovde se nalaze sve žive luksuzne radnje, poput Hermesa, Diora, Luj Vitona i mnogih drugih. Međutim, čak i ako vas ne fasciniraju skupi brendovi, svakako vredi prošetati ovom ulicom jer se u njoj nalaze neke od najlepših zgrada u Cirihu, plus ćete ovde verovatno videti više ljudi nego bilo gde drugde u centru grada. Ova ulica je dugačka 1,4 km i proteže se od železničke stanice do ciriškog jezera, a prolazi i kroz Paradeplac, trg koji se smatra švajcarskim bankarskim centrom.

Banhof ulica.

U Banhof ulici bismo izdvojili i jedan muzej — Bajer muzej satova. Smešten u prodavnici satova (gle čuda), ovaj mali muzej sadrži jednu od najvećih privatnih kolekcija satova, od kojih su najstariji iz vremena pre nove ere. U muzeju ima raznoraznih skupocenih satova u različitim oblicima, a o njihovoj istoriji možete saznati više preko iPad-ova koje dobijete kada platite ulaznicu od 10 franaka.

Eksponat u Muzeju satova.

Kada se od železničke stanice pređe Železnički most, stiže se do trga Central, odakle kreće mali crveni funikular (Polybahn). Vožnja funikularom traje nešto manje od 2 minuta, a gore se osim Univerziteta i Instituta tehnologije nalazi vidikovac sa koga se vidi ceo stari grad. Vožnja u jednom pravcu košta 1,20 franaka.

Pogled sa vidikovca.

Na kraju, Šancengraben je promenada pored vode koja vodi od železničke pa sve do ciriškog jezera i koja se nalazi 2 metra ispod nivoa ulice. Ova promenada je nekada bila deo gradske fortifikacije, a sada služi kao mesto za odmor i rekreaciju.

Deo Šancengrabena.

Ovo su bile glavne atrakcije oko železničke stanice, a njih 3 vode do centralnog gradskog jezgra. Banhof ulica se proteže paralelno sa levom obalom Limata (Bahnhofquai), od vidikovca do kojeg vodi funikular nema ni 5 minuta peške do desne obale reke (Limmatquai), a duž Šancgrabena se nalaze stepenice koje vode do Banhof ulice i leve obale. Naravno, do centralnog gradskog jezgra možete stići i ako samo posle Banhof mosta produžite pravo bilo kojom obalom reke.

Na desnoj strani Limata.
Na levoj strani Limata.

Ako krenete desnom obalom, naći ćete se u najpiktoresknijem delu starog grada — Niderdorfu kojeg lokalci od milošte zovu Dorfli. U ovoj pešačkoj zoni ima bezbroj simpatičnih kuća, radnjica i restorančića, a tu se nalaze i jedna od četiri glavne ciriške crkve, Prediger crkva koja potiče iz 13. veka, glavna gradska biblioteka i noćni klub Cabaret Voltaire u kome je nastao umetnički pravac dadaizam (besmislena umetnost koja je bila odgovor na Prvi svetski rat).

Prediger crkva.
Prediger crkva iz malo drugačijeg ugla.

Niderdorf izbija na Grosmunster, najpoznatiju crkvu u Cirihu koja je ujedno postala i simbol grada. Ova protestantska crkva je sagrađena u 12. veku, a legenda kaže da je Karlo Veliki naredio njenu izgradnju, kada su njegovi konji pali na kolena ispred grobova sveca zaštitnika Ciriha, Feliksa i Regula. Posetioci mogu da se popnu na jedan od dva crkvena tornja, ali imajte u vidu da pogled na stari grad kvare rešetke.

Grosmunster.

Nedaleko od Grosmunstera se nalazi još jedna crkva, Vodena crkva, ali ova nije deo velike ciriške četvorke. Ako nastavite pravo ovom obalom reke, za par minuta ćete izbiti na najveći ciriški trg na kome se nalazi grandiozna zgrada opere u kojoj se osim opera izvode i pozorišne i baletske predstave. Inače, kod opere već počinje ciriško jezero — tu se nalazi promenada kojoj možete da prošetate ili da sednete i uživate u pogledu na jezero i labudove koji plivaju po njemu.

Vodena crkva.
Opera.
Kod jezera.

Sa desne strane reke bismo još izdvojili Kunsthaus, umetnički muzej u kome su izložena dela svetskih velikana poput Pikasa i Munka. Ulaz u ovaj muzej košta 23 franka.

Iako na drugu stranu obale možete preći odmah kod trga na kome je opera, savetujemo da se ipak vratite do Grosmunstera i onda tu pređete Munster most. Ovako se odmah izbija na Fraumunster, još jednu čuvenu cirišku crkvu. Ova evangelistička crkva je podignuta na ostacima samostana za pripadnice aristokratije koji je osnovan u 9. veku.

Pogled na Fraumunster.

Na par minuta od ove crkve smeštena je četvrta velika crkva u Cirihu, Crkva Svetog Petra iz 11. veka. Crkva se nalazi u neposrednoj blizini Lindenhofa, brdašca i parka sa koga se pruža odličan pogled na Cirih. Lindenhof je oduvek bio važno mesto u gradu — u 4. veku je ovde bila rimska tvrđava, a u 9. veku je unuk Karla Velikog tu sagradio palatu za sebe.

Pogled sa Lindenhofa.

Ovo je sve što smo mi videli u Cirihu, a ako smo zaboravili nešto bitno, ostavite komentar ispod putopisa.

Iako same atrakcije možda nisu nešto same po sebi, istorijsko jezgro kao celina — sa bajkovitim kućicama, starim crkvama, kristalno čistom rekom — itekako jeste. Lepota gradova poput Ciriha ne ogleda se toliko u pojedinačnim znamenitostima koliko u celokupnom doživljaju grada, a mi mislimo da nema bolji način da se upozna ovakav grad nego da mu se prepustite pa kud vas put odvede (a pošto je Cirih mali, nećete propustiti ništa bitno ako samo šetate po gradu).

Za Cirih neki ljudi kažu da je dosadan ili sterilan, ali mi sa tim ne možemo da se složimo. Cirih nikako nije dosadan — da jeste, ne bi u njemu bilo toliko radnji posvećenih hobijima i lepoti života. Ne bi bilo toliko dobrih kola i dizajnerskih prodavnica. Ne bi ni kafići bili puni sa prvim naznakama proleća. A ne bi bogami ni bilo toliko turista.

A ne bi bilo ni ljudi koji imaju Bugati. 🙂

Cirih nikako nije ni sterilan. Jeste čist, uređen, sređen, bezbedan, ali nije sterilan. Grad ima neki šmek, ali nije jedan od onih gradova koji će vas ostaviti bez reči i o kojima ćete non-stop pričati. Zaista je lep…ali prosto nije izuzetan. I to je ok, ne mora svaki grad da bude poseban, neki može „samo” da bude simpatičan, sređen, skoro pa savršen.

Česta pitanja o Cirihu

  • Kako doći do Ciriha?

Do Ciriha može da se dođe avionom, busom ili kolima, ali mi ipak preferiramo avion — pogotovo ako uspete da nađete jeftine karte. Mi smo 2 povratne karte platili nešto manje od 120 evra (Air Serbia), a u cenu karte je bio uključen mali prtljag. Direktan let traje oko sat i po.

  • Kakve su cene u Cirihu?

Sulude (makar za nas). Smeštaj nema ispod 100 franaka po noći — mi smo platili oko 230 franaka za 2 noći bez doručka! Čaj, kafa i sokovi su 5-6 franaka u kafiću, malo pivo 8-10, jela u restoranu u centru nismo viđali za manje od 20-25 (i to su male porcije ili nešto skroz bezveze), gotova jela po marketima su oko 9-10, čokolade se kreću od 2-10+, ulaznice za atrakcije nisu ispod 10. Magneti su preko 5, karta za tramvaj oko 4 evra, a povratna karta do npr. Vaduca je 80 evra.

  • Kolika je prosečna plata u Cirihu?

Bogami, mora da bude baš visoka kakve su cene! Šalu na stranu, na osnovu podataka sa interneta, prosečna plata u Cirihu je 5-6,000 franaka (a na nekim mestima piše da je prosečna čak 10,000 franaka), s tim što ima ljudi koji zarađuju manje, a ima i onih koji zarađuju mnogo, mnogo više.

Da li ste već bili u Cirihu? Kakvi su vaši utisci — voleli bismo da vas čujemo u komentarima! Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Trir — vodič kroz najstariji nemački grad
Sledeći članak Sve što (ni)ste želeli da znate o Lihtenštajnu

2 Comments

  1. Slavica Josipovic
    09.09.2022. at 13:25

    Odličan članak!Divni ste!Poz i još puno predjenih kilometara ?

    Reply
    • Kaća&Marko
      09.09.2022. at 14:39

      Hvala puno! ❤️

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com