Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Luksemburg / Vodič za Luksemburg — top atrakcije, saveti + cene
Posted inEvropa Luksemburg

Vodič za Luksemburg — top atrakcije, saveti + cene

Posted - Kaća&Marko Posted on 27.03.2022.
4

Zvanični moto Luksemburga je „želimo da ostanemo ono što jesmo” — što nije nimalo čudno imajući u vidu da je poslednje veliko vojvodstvo na svetu jedna od najbogatijih i najuticajnijih država u Evropi. 

Uprkos tome što je jedna od najmanjih zemalja na kontinentu (poređenja radi, Srbija je čak 30 puta veća), Luksemburg je jedna od zemalja osnivača Evropske unije, NATO-a i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), a grad Luksemburg je jedna od četiri zvanične prestonice EU u kojoj se nalazi mnogo evropskih agencija i organizacija. Zbog svega ovoga, čak polovinu stanovništa u Luksemburgu (oko 300 hiljada) čine stranci, a smatra se da Luksemburžana u glavnom gradu ima samo 30%. 

Korniš ili najlepša terasa u Evropi.

Luksemburg ima i najviši BDP po glavi stanovnika — oko $137,000 u 2022. godini, što je oko 14 puta više nego kod nas — i najveći minimalac na svetu, od nešto preko 2,000 evra. Luksemburški pasoš je treći najjači na svetu — Luksemburžanima nije potrebna viza ili mogu dobiti vizu po dolasku za čak 189 zemalja i teritorija na svetu. 

Znajući sve ovo, nije nimalo iznenađujuće što je Luksemburg skoro savršeno uređena zemlja, a grad Luksemburg jedno prilično bajkovito mesto čije centralno gradsko jezgro se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. Verovali ili ne, u čitavom Luksemburgu je čak i javni prevoz 100% besplatan za sve. 

Dvorac Vianden u gradiću Vianden.

Da li Luksemburg ima i nekih mana? Bogami, hladno je! Prosečna temperatura u julu i avgustu je 18 stepeni, a prosek na nivou godine je samo 9 stepeni! Šalu na stranu, Luksemburg sigurno ima mana, samo ih je prilično teško uočiti prilikom kratke posete zemlji. Iskreno, mi smo završili u ovom vojvodstvu tako što smo našli baš jeftine avio karte, ali smo se na kraju poprilično zaljubili u sve ono što smo videli — i sada bismo bukvalno svakome preporučili makar produženi vikend u Luksemburgu. 

Tabela sadržaja

  • Šta videti u Luksemburgu
  • Dnevni izlet u Vianden 
  • Cene u Luksemburgu 
  • Kratka istorija Luksemburga 

Šta videti u Luksemburgu

Iako grad Luksemburg nije veliki, u njemu ima iznenađujuće puno toga da se vidi, a da bi se videlo sve što vredi, treba oko 2 dana. Luksemburg je podeljen na gornji i donji grad, i većina atrakcija se nalazi u gornjem gradu, ali nikako ne treba preskočiti šetnju donjim. 

Mi smo započeli obilazak grada kod glavne železničke stanice koja je od centra udaljena 10 minuta peške. Stanica se nalazi u ulici Avenije slobode, glavnoj ulici u gradu koja vodi do centra grada i u kojoj se nalazi nekoliko impozantnih građevina — od kojih se posebno izdvaja zgrada banke koja izgleda kao pravi pravcati dvorac. Ovom avenijom prolazi jedini gradski tramvaj (koji staje odmah kod železničke stanice), tako da ukoliko ste smešteni oko železničke, u centar možete za par minuta stići prevozom. 

Glavna železnička stanica.
Dvorac iza mene je banka. 🙂

Od železničke do centra može da se dođe i Avenijom stanice (gare) koja ide skoro pa paralelno sa Avenijom slobode. Ukoliko se odlučite da krenete ovim putem — što toplo savetujemo da uradite makar jednom — za nekih 5 minuta ćete izbiti na Pasarelu ili Luksemburški vijadukt, sagrađen sredinom 18. veka iznad doline reke Petrus da poveže centralno gradsko jezgro sa novootvorenom železničkom stanicom. Luksemburžani Pasarelu još nazivaju Starim mostom pošto je nekih 40 godina kasnije podignut još jedan most, Adolfov most (o kome će biti više reči par pasusa ispod).

Čim se pređe Pasarela izbija se na Nacionalni spomenik solidarnosti na Topovskom brdu. Ovaj spomenik ispred kojeg gori večna vatra podignut je u čast poginulima za vreme Drugog svetskog rata. Nemačka je inače okupirala Luksemburg na početku rata, ali su se Luksemburžani opirali i unutar i van zemlje. Smatra se da je oko 2,5% populacije zemlje ubijeno tokom rata, a jedna trećina svih zgrada u Luksemburgu je bila uništena. 

Spomenik na Topovskom brdu.

Iza ovog spomenika smeštena je Palata pravde Luksemburga, a ovo spominjemo samo zato što se sa njene spoljašnje terase pruža sjajan pogled na donji deo grada. Palata se nalazi na platou iznad Citadele svetog duha, jednog dela gradskih fortifikacija, a odmah tu je i lift koji povezuje gornji i donji deo grada — lift spada u javni prevoz tako da je i on besplatan!

Pogled na donji grad sa terase Palate pravde.

Na minut od Palate pravde nalazi se Notr dam katedrala, jedina katedrala u Luksemburgu koja je podignuta kao jezuitska crkva početkom 17. veka. U kripti ove gotsko-renesansne katedrale sahranjene su mnoge velike vojvode i vojvotkinje Luksemburga. 

Katedrala Notr Dam.

Preko puta ulice, na Ustavnom trgu, 1923. godine podignut je Spomenik sećanja, poznatiji kao Gelle Fra, u čast luksemburških volontera tokom oba svetska rata. Spomenik je obelisk na čijem vrhu stoji Nika, boginja pobede, koja u rukama drži lovorov venac. Na dnu obeliska su dve figure koje predstavljaju volontere koji su se borili u Francuskoj — jedan od njih je umro u borbi, a drugi ga oplakuje.

Tokom Prvog svetskog rata, Luksemburg je hteo da ostane neutralan, ali uprkos neutralnosti, Nemci su upali u zemlju da bi odatle napali Francusku. Luksemburg je donekle zadržao nezavisnost, ali Luksemburžani nisu verovali Nemcima, smatrajući da im je plan da pripoje Luksemburg Nemačkoj u slučaju pobede (što Nemcima i jeste bio plan). Iako Luksemburžani u Luksemburgu nisu mnogo toga mogli da urade, oni koji su bili u inostranstvu su volonotirali u francuskoj vojsci — od 3,700 volontera, preko 2,000 je poginulo (1% tadašnje populacije). 

Gelle Fra spomenik.
Vojnici na spomeniku.

Gelle Fra je bio razmontiran tokom Drugog svetskog rata, a spomenik je nakon rata delimično restauriran. Međutim, boginja Nika je pronađena tek 1980. godine, a spomenik je potom dobio svoj prvobitan izgled tek 4 godine kasnije. Kasnije su mu dodati elementi u čast poginulih za vreme Drugog svetskog rata i Korejskog rata. 

Sa Ustavnog trga je najbolji pogled na Adolfov most, nezvanični simbol zemlje koji predstavlja nezavisnost Luksemburga. Most je dobio ime po velikom vojvodi Adolfu koji je vladao zemljom krajem 19. i početkom 20. veka, prvom luksemburškom vojvodi koji je vladao nakon raskidanja personalne unije između Luksemburga i Holandije (do tada je zemljom vladao holandski kralj).  

Pogled na Adolfov most sa Ustavnog trga.

Inače, kod katedrale i spomenika već počinje istorijski centar Luksemburga koji se zove Ville Haute. Odavde se ulazi u lavirint ulica i uličica ispresecan pokojim trgom, od kojih su najznačajniji Trg oružja i Trg Giljom II. Trg oružja je glavni gradski trg na kome se osim Gradske palate nalazi velik broj kafića i restorana, a ovde se zimi organizuje i božićna pijaca. Trg Giljom II je poznat po muzičkom festivalu Rock um Knuedler koji se održava svakog leta, a na samom trgu možete da vidite konjaničku statuu Velikog vojvode Giljoma II i Luksemburšku gradsku većnicu. Nažalost, kada smo mi bili u Luksemburgu, ovaj trg se renovirao, ali smo uspeli da vidimo statuu uprkos radovima. 

Gradska palata na Trgu oružja.
Trg Giljom II.

Nedaleko od oba trga smeštena je jedna od glavnih gradskih atrakcija — Palata velikog vojvode. Ovo je zvanična rezidencija luksemburških velikih vojvoda i mesto gde obavljaju većinu državnih obaveza. Palata je sagrađena u 16. veku i od tada se koristila za državne poslove. Za vreme nemačke okupacije, nacisti su uništili veliki deo palate i pokrali dragocenosti, a na fasadu su okačene velike zastave sa svastikama. Posle Drugog svetskog rata, palata je u celosti renovirana i poprimila izgled koji ima danas. Pošto smo mi bili ovde u februaru, nismo mogli da obiđemo palatu, čija unutrašnjost je otvorena za javnost samo tokom leta. 

Palata Velikog vojvode.
Ulaz u palatu.

U starom gradskom jezgru se nalaze i dva važna luksemburška muzeja — Luksemburški gradski muzej istorije i Nacionalni muzej umetnosti i istorije. Luksemburški gradski muzej istorije priča priču o nastanku i napretku zemlje, a posebno je interesantan turistima zbog ogromnog staklenog lifta koji je napravljen unutar istorijske zgrade u kojoj je smešten muzej. Nama se ovaj muzej nije nešto dopao, i osim ako imate viška vremena i niste izuzetno zainteresovani da čitate o istoriji grada Luksemburga, ne preporučujemo posetu. Ulaz u muzej košta 5 EUR. 

Nacionalni muzej umetnosti i istorije je već druga priča. Osim što je ulaz besplatan, ovaj muzej zapravo ima nekoliko veoma zanimljivih eksponata — skoro savršeno očuvan mozaik iz rimske vile u Vihtenu koji datira iz 240. godine nove ere, art deko predmete od poznatog proizvođača porcelana Villeroy & Boch i kolekciju fotografija Edvarda Štejhena, jednog od najpoznatijih fotografa svih vremena. Sam muzej je takođe veoma zanimljvo sređen, pa se tako arheološka kolekcija nalazi u prostorijama čiji su zidovi isklesani od kamena, a unutar muzeja postoji i lift koji vodi do platforme sa koje se vidi deo starog grada. 

Luksemburška umetnost u Muzeju umetnosti i istorije.

U gornjem gradu se još nalazi Crkva Svetog Mihajla, najstarija crkva u gradu. Prva crkva na tom mestu je podignuta u 10. veku, a današnja crkva potiče iz 17. veka. Odmah pored crkve je verovatno najbajkovitije i najčuvenije mesto u Luksemburgu — Le Chemin de la Corniche, poznato još kao najlepša evropska terasa. Sa ovog vidikovca se pruža fe-no-me-na-lan pogled na čitavu dolinu Alzete u kojoj je smeštena četvrt Grund, odnosno donji grad. Vidikovac ide sve od luksemburškog dvorca, odakle se razvio čitav grad pa onda i država, pa se spušta sve do donjeg dela Citadele svetog duha. 

Pogled sa Korniša 1.
Pogled sa Korniša 2.

Luksemburški dvorac je sagrađen na Boku, steni na litici koja je sa tri strane okružena dolinom Alzeta. Ovo utvrđenje sa prirodnom fortifikacijom je danas u ruševinama, a najinteresantniji deo su kazamati, odnosno podzemni odbrambeni sistem koji se sastoji iz nebrojeno mnogo tunela. Zbog impresivne fortifikacije grada, Luksemburg je još dobio nadimak Gibraltar severa. Tuneli su otvoreni samo leti, pa ih mi nažalost nismo obišli, ali čak i ako idete zimi, i dalje možete da obilazite ostatak ruševina. 

Pogled na Bok i donji grad sa Korniša.
Ruševine luksemburškog dvorca. Ovde se nalaze kazamati.

Ako od vidikovca krenete u pravcu Citadele svetog duha, posle nekoliko minuta ćete stići do Grunda. Donji grad je jako mali, mnogo manji nego što izgleda sa vidikovca, i za njegov obilazak je dovoljno sat-dva. U donjem gradu se nalazi nekoliko atrakcija, poput Neimenstera, nekadašnje benediktinske opatije koja je kasnije korišćena kao zatvor i onda u 21. veku renovirana i otvorena kao kulturni centar. Tu je i Stirhen most, nekada deo gradske fortifikacije, a danas savršeno mesto za fotkanje. Osim ovoga, u donjem gradu ima mnogo piktoresknih kuća, a može se i prošetati obalom reke Alzet. Da podsetimo, iz Grunda se možete vratiti u gornji grad liftom koji ide do Palate pravde i Katedrale Notr Dam. 

Spust ka donjem gradu.
Stirhen most.
Pogled na gornji grad iz donjeg grada.

A kada smo već kod liftova, u Luksemburgu je pre nekoliko godina otvoren Fafental lift, stakleni lift koji povezuje četvrt Fafental i gornji grad, Ville Haute. Pogled iz lifta je neverovatan — toliko neverovatan da smo se nekoliko puta vozikali gore-dole — a kao i sav javni prevoz, i ovaj lift je potpuno besplatan. 

Pogled iz Fafental lifta.

Ovo je sve ono što smo mi videli u Luksemburgu, ali ako imate još vremena, možete da prošetate kroz četvrt Kirhberg, moderni deo grada u kome se nalaze organizacije EU, i da odete u muzej savremene umetnosti MUDAM.

Međutim, umesto ovoga, mi preporučujemo da jedan dan u Luksemburgu izdvojite za dnevni izlet do najčuvenijeg luksemburškog zamka — Viandena. 

Dnevni izlet u Vianden 

Zamak Vianden je jedan od najvećih i najlepših zamaka u Luksemburgu, inače zemlji poznatoj po velikom broju raskošnih zamaka, dvoraca i palata. Vianden je najveći i najčuveniji od svih, a sagrađen je između 11. i 14. veka na temeljima starijeg rimskog dvorca. 

Do 15. veka, zamak je bio dom grofovima Viandena, nakon čega je prešao u ruke kuće Nasau. Kasnije pripada holandskom kralju koji ga početkom 19. veka prodaje — i od tada zamak polako ali sigurno počinje da propada. Viaden je bio u veoma lošem stanju sve do kraja 20. veka, kada ga je veliki vojvoda Luksemburga prebacio u državno vlasništvo. Zamak je onda renoviran i otvoren za javnost. 

Dvorac Vianden.

Vianden je otvoren svakog dana, a cena ulaznice je 10 EUR. Inače, zamak se nalazi u istoimenom gradiću koji, kao i mnoga mesta u Luksemburgu, izgleda kao iz bajke. U gradiću Vianden se manje-više sve vrti oko zamka, pa tako postoji turistički vozić kojim možete doći do njega, a tokom leta radi i žičara koja vodi do obližnje šume — odakle se lako može peške stići do zamka. Do Viandena se naravno može stići i peške — treba oko pola sata od stanice, ali uspon nije naporan, plus se tako vidi čitav gradić. 

Vianden je od Luksemburga udaljen samo 50 km, a osim ukoliko nemate auto, najbolji način da se dođe do zamka je kombinacija voza i busa. Voz kreće sa glavne železničke u Luksemburgu i staje u gradu Etelbruk, odakle treba sesti na bus 570 koji vodi do Viandena. Ukupno se putuje oko sat i po vremena. 

Pogled sa vrha dvorca na gradić Vianden.

Cene u Luksemburgu 

Pošto je Luksemburg veoma, veoma bogata zemlja, jedno od najčešćih pitanja koje smo dobili posle putovanja je — koliko je Luksemburg skup? Da ne okolišamo previše, Luksemburg je skup, ali nije mnogo skuplji od Belgije ili Holandije ili čak Francuske. U odnosu na Švajcarsku, Luksemburg bi čak mogao da se opiše i kao povoljan! 

Provesti nekoliko dana u Luksemburgu zapravo ne mora da bude mnogo skupo, s tim što je skoro pa nemoguće naći iole jeftin smeštaj. Ali osim smeštaja, sve ostalo može da se nađe po (relativno) prihvatljivim cenama. 

Što se tiče dolaska u Luksemburg, ubedljivo najbolja opcija iz Srbije je direktan let iz Beograda. Luksemburška nacionalna avio kompanija je uvela direktan let do Srbije 2 puta nedeljno (četvrtkom i nedeljom) koji traje oko 2 sata. Mi smo avio karte kupili za 58 EUR po osobi, što je više nego odlična cena. U cenu karata je uključen mali prtljag — više nego dovoljno za par dana u Luksemburgu. 

Najviše novca smo dali na smeštaj. Posle mučne i dugotrajne pretrage, na kraju smo bukirali 3 noći u hotelu Ibis pored železničke stanice za 290 evra — ali dobro, makar je doručak bio uključen u cenu. Ovo je najbolje što smo našli, s tim što je nama zapravo odgovaralo da budemo blizu stanice jer smo išli na 2 izleta van grada. 

Već smo rekli da je javi prevoz besplatan u čitavoj zemlji. Ovo nam je sigurno uštedelo dosta novca pošto smo se svako malo vozikali po gradu, a išli smo i u obilazak Viandena na drugom kraju zemlje. 

Od aerodroma do centra grada je najlakše i najjeftinije (besplatno) doći autobusima 16 ili 29. Red vožnje možete pogledati na ovom linku. 

Hrana, piće i suveniri su skupi. Peciva su između 3-6 evra, kebab na ulici 5-6 evra, a jelo u restoranu minimum 15-20 evra. Malo pivo je 5 evra, čaša vina 6-9 evra, topla čokolada 5-6 evra. Koka kola u marketu je 1,5 evro, voda je 0,3-1, čokolada 3+ evra, narandže 5 evra, itd. Magneti su oko 4-5 evra, bombonjere preko 20, krigle oko 40-50.

Mi stvarno nismo nešto štedeli, jeli smo i na ulici i po restoranima, kupovali i po marketima, i na kraju potrošili oko 90 evra po danu. Dakle, kad se sve sabere, po osobi smo platili 58 evra avio kartu, 145 evra smeštaj i 135 evra ostale troškove. Sve ovo izađe na oko 340 evra po osobi za 3 dana, što nije malo, ali nije ni strašno za ovako bogatu i skupu zemlju. 

Kratka istorija Luksemburga 

Priča o Luksemburgu počinje davne 963. godine, kada je grof karolinškog porekla po imenu Sigfrid otkupio parče zemlje na litici iznad reke Alzet od trirske opatije Sveti Maskimin (kliknite ovde da pročitate naš putopis kroz Trir). Na litici se tada nalazilo malo utvrđenje Lucilinburhuk — ovo je prvi put da se varijanta imena Luksemburg pojavljuje u istoriji, a grad koji će se raširiti iz utvrđenja i kasnije država iz grada će poneti isto ime. 

Sigfrid je na mestu utvrđenja sagradio luksemburški dvorac koji dan danas stoji u centru grada — a ako više volite legende, najpopularnija kaže da se utvrđenje magično pojavilo na litici dan nakon što se Sigfrid oženio sirenom Melusinom. Bilo kako bilo, nakon izgradnje dvorca, ljudi su počeli da se naseljavaju u tom području — vitezovi i vojnici na samoj litici oko utvrđenja, a trgovci ispod. Ovo je bitno pošto je tako Luksemburg podeljen na gornji i donji grad po kojima je i sada poznat. Međutim, za vreme grofa Sigfrida, Luksemburg nije bio pravi grad. To je postao tek 2 veka kasnije, kada su oko dvorca izgrađenje zidine.

Potomci grofa Sigfrida su nastavili da vladaju ovom teritorijom, prozvavši sebe grofovima Luksemburga. Ovi grofovi su tokom vekova postajali sve moćniji i bogatiji — da bi početkom 14. veka, jedan od njih, Henri VI, postao car Svetog rimskog carstva! Henri VI je jedan od 4 luksemburška grofa koji je vladao Svetim rimskim carstvom u 14. i 15. veku, kada je ova dinastija bila podjednako moćna kao Habzburgovci — sa kojima se borila za prevlast u Evropi. Tokom ovog perioda, grofovija postaje vojvodstvo. 

Međutim, nakon svih ovih uspeha, dinastija se gasi sredinom 15. veka, pošto u porodici nije rođen muški naslednik. Luksemburg tad pada u ruke Burgundske Holandije, čime započinje dugačak period luksemburške istorije tokom kojeg su stranci vladali grofovijom. I to ne bilo koji stranci — novi vladari su tokom narednih 300+ godina bili Habzburgovci. 

Luksemburg u 18. veku postaje deo Francuske, a u 19. veku, nakon Napoleonovog poraza, vojvodstvo postaje veliko vojvodstvo — ali nizozemski kralj postaje vladar zemlje, a kraljevina Pruska dobija deo njene teritorije. Kasnije i novoosnovana Belgija zahteva i dobija deo Luksemburga, a ono što ostaje od zemlje postaje ono što je Luksemburg danas. Luksemburška nezavisnost je potom nekoliko puta bila ugrožena, tokom Prvog i Drugog svetskog rata, ali zemlja je tada uspela da odoli osvajačkim pretenzijama susednih zemalja i ostane samostalna monarhija. 

To bi bilo to o Luksemburgu! Kao što možete da vidite, u poslednjem velikom vojvodstvu na planeti itekako ima šta da se vidi — a čak iako vam se pojedinačne atrakcije ne čine kao nešto posebno, grad Luksemburg kao celina je prosto magičan, sa istorijskim kućama od kojih se ne zna koja je lepša, vijugavim ulicama koje opasuju čitav stari grad, najlepšom terasom u Evropi, neverovatnim sistemom fortifikacija i zanimljivom istorijom koja i danas prožima skoro sva mesta u zemlji. Ako još na to sve posetite i Vianden ili neki drugi zamak u Luksemburgu, nema šanse da ostanete ravnodušni na kulturno-istorijsko bogatstvo ove zemlje.

Da li ste već bili u Luksemburgu? Kakvi su vaši utisci — voleli bismo da vas čujemo u komentarima! Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Priče iz Transilvanije — ko je zapravo bio grof Drakula?
Sledeći članak Trir — vodič kroz najstariji nemački grad

4 Comments

  1. Zoran
    20.08.2022. at 00:19

    Odlican clanak.

    Reply
    • Kaća&Marko
      20.08.2022. at 00:21

      Hvala 🙂

      Reply
  2. MARINA
    27.01.2023. at 14:58

    Odlično opisano,zanimljivo!

    Reply
    • Kaća&Marko
      27.01.2023. at 14:59

      Hvala! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smešte 🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smeštena između Španije i Francuske, Kneževina Andora je poznata po dvema stvarima — turizmu i šopingu. 

Ova mikro-država površine 468 km2 u kojoj živi svega 80,000 ljudi godišnje ugosti preko 10 miliona turista, što skijaša i planinara, što onih koji u posetu dolaze zbog izuzetno niskih poreskih stopa. 

U prevodu, ako vas zanimaju zimski sportovi ili ste u okolini i u potrazi za jeftinim parfemima, odećom, alkoholom i sličnim stvarima, onda vas Andora neće razočarati. Ako vas ništa od ovoga preterano ne interesuje, onda verovatno možete i da preskočite posetu ovoj maloj državi.

Iako lepša od, recimo, Lihtenštajna, Andora nema nešto preterano da ponudi „klasičnim” turistima — druge male evropske države poput Malte ili San Marina imaju daleko veću i bolju turističku ponudu. 

Ne kažemo da Andora nema svoje čari — svako mesto na svetu ima — ali se ni ne slažemo sa putopisima koji je opisuju kao neki neverovatni skriveni dragulj Evrope. 

Takođe je istina da smo mi samo obišli glavni grad Andoru la Vellju, ali — makar što se nas tiče — apsolutno ništa ne bismo propustili da je nikada nismo posetili.

📌O tome kako doći do Andore i šta videti u Andora la Velji možete da pročitate kod nas na sajtu. 

#andorra🇦🇩 #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com