Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Srbija / Dnevni izlet — Smederevo & Smederevska tvrđava
Posted inSrbija

Dnevni izlet — Smederevo & Smederevska tvrđava

Posted - Kaća&Marko Posted on 22.07.2020.
6

Razmišljajući gde ćemo i šta ćemo jedne junske subote, odlučili smo da skoknemo do obližnjeg Smedereva, pre svega da bismo opet videli jedno od najveličanstvenijih mesta u Srbiji — Smedrevsku tvrđavu.

Da budemo sasvim iskreni, nismo imali prevelika očekivanja od Smedereva. Obilazeći mesta u Srbiji ove godine, bivali smo prilično razočarani stanjem naših gradova i turističkih atrakcija — sveopšta nebriga je sveprisutna gde god da čovek krene. Međutim, ispostavilo se da je Smederevo zapravo u dosta boljem stanju nego što smo očekivali.

Pročitajte još:
Golubačka tvrđava — šta treba da znate pre posete

Na trenutke smo bili pomalo tužni, kad smo po ko zna koji put u Srbiji videli ižvrljane spomenike ili pomislili kako bi tvrđava mogla da izgleda kada bi se u nju uložilo dovoljno novca — ali opšti utisak je svakako pozitivan, što zbog istorijskog nasleđa Smedereva, što zbog očiglednih napora Smederevaca da predstave svoj grad u najboljem svetlu.

Fenomenalna Smederevska tvrđava, ulaz u Mali grad.

Šta videti u Smederevu

Obilazak Smedereva smo počeli kod tvrđave, impresivnog zdanja koje nekako odoleva i zubu vremena i nezainteresovanosti države da je sredi kako zaslužuje.

Podignuta u 15. veku na mestu gde se reka Jazava uliva u Dunav, Smederevska tvrđava je sagrađena kao nova prestonica Srpske despotovine, nakon što je Beograd 1427. godine predat Ugarima.

Unutar tvrđave, u Velikom gradu.

Kako kaže Vikipedija, Smederevska tvrđava je u vreme izgradnje bila najveća ravničarska tvrđava u Evropi. Nemamo predstavu koje ravničarske tvrđave na starom kontinentu su veće, ali Smederevska je baš monumentalna.

Toliko je monumentalna da nam stvarno nije jasno zašto ne trubimo na sva zvona kakvo srednjevekovno kulturno blago imamo — i to na svega sat vremena od prestonice. Možda strance ne zanima mnogo naša istorija, ali smo 100% ubeđeni da bi svi do jednog želeli da vide ovakvu trvđavu.

Na bedemima Malog grada. 🙂

Elem, da se vratimo na samu tvrđavu. Građena po ugledu na carigradske bedeme, o kojima možete više da pročitate u našem vodiču za Istanbul, Smederevska tvrđava nije služila samo u odbrani grada, kao vojno utvrđenje, nego i kao dvor despota Đurđa Brankovića. Verovatno je zato i toliko grandiozna.

A pošto je toliko velika i sagrađena za relativno kratko vreme, mnogi su izgubili život tokom izgradnje tvrđave, za šta je narod u to vreme uglavnom krivio suprugu despota Đurađa Brankovića, Irinu Kantakuzin — poznatu kao Prokleta Jerina.

I još jedna.

Dvor Đurađa Brankovića se nalazio u takozvanom Malom gradu, koji je od ostatka tvrđave, Velikog grada, odvojen vodenim šancem, a sa ostalih strana opasan Dunavom. U Malom gradu su bile privatne odaje despota i sale za prijeme, a u Velikom gradu su se nalazile crkva i građevine za mnogobrojno stanovništvo.

Nažalost, iako je možda i bila neosvojiva, tvrđava je pala u turske ruke 1459. godine, nakon 3 neuspela pokušaja osvajanja i svega 31 godinu nakon što je počela njena izgradnja. Predaja Smedereva, tadašnje prestonice Srpske despotovine, označila je kraj srpske države i početak viševekovne turske vladavine.

Iiii još jedna.

Osmanlije su nešto malo proširile tvrđavu krajem 15. veka, ali osim toga, na njoj ništa nije rađeno sve dok nije predata Mihailu Obrenoviću, u 19. veku. Za vreme Prvog i Drugog svetskog rata, tvrđava je pretrpela mnogobrojna oštećenja, a posebno katastrofalna je bila eksplozija municije unutar Velikog grada koja je napravila krater dugačak 50 i dubok 9 metara i oštetila čitavo Smederevo, odnevši živote par hiljada ljudi.

Iako se Smederevska tvrđava preko 70 godina, od 1946. godine, nalazi pod zaštitom države, ovo kolosalno utvrđenje je u prilično lošem stanju danas. Mali grad je donekle sređen, mada je to zaista moglo bolje, a Veliki grad ko zna kad će dočekati ikakve radove. Sam prilaz tvrđavi je katastrofa – ajde što morate da pređete prugu, nego što su ispred postavljeni raznorazni štandovi i sklepani ugostiteljski objekti, a o smeću svugde naokolo da ne pričamo.

Kula koja je u najgorem stanju, skoro pa sasvim odvojena od bedema.

Prillikom naše posete, ispred ulaza u tvrđavu su izvođeni neki radovi, tako da smo išli skroz okolo do Malog grada. Kulama Velikog grada je zaista pod hitno potrebna restauracija, pogotovo jednog koja je odvojena od ostatka bedema i stvarno izgleda kao da će se sručiti na zemlju svakog trenutka.

Išašvši tim okolnim putem smo naišli i na nekoliko sasvim napuštenih objekata, pretpostavljamo prodajnih. Smeća i tu naravno ima koliko hoćete, a možda je još tužnije što na sve strane na bedemima i kulama ima grafita i raznoraznih žvrljotina, uglavnom tupavih ljubavnih poruka.

Napušteni objekti kod stražnjeg ulaza u tvrđavu.

Skroz razočarani onim što vidimo, najzad smo ušli unutar same tvrđave, koja je uprkos svemu navedenom stvarno beskrajno lepa. Mali grad pogotovo. Kao što smo već rekli, nekadašnji dvorac despota Đurađa je donekle sređen, tako da je moguće popeti se na kule i šetati okolo.

Drvene stepenice koje vode do vrha kula su očajne i zaista mislimo da će neko tu ozbiljno da se povredi kad tad, plus su u centar Malog grada postavili neku kućicu koja izgleda kao deo filmske scenografije, ali ništa od toga ne može da upropasti osećaj kada se popnete na bedeme. Zaista je neverovatno.

Neopisivo. 🙂

Oduševljenje tvrđavom ne prestaje ni nekoliko nedelja nakon posete, ali takođe ni razočarenje načinom na koji se ophodimo prema svojoj kulturno-istorijskoj zaostavštini.

Nakon obilaska Malog grada i šetnje Velikim gradom, uputili smo se dalje, ka centru Smedereva. Nedaleko od tvrđave, odmah pored Muzeja u Smederevu, podignut je spomenik žrtvama eksplozije, delo umetnika Selimira Jovanovića. Spomenik ovoj velikoj tragediji je nažalost skroz prekriven grafitima. Oni koji uništavaju spomenike su priča za sebe i treba da budu kažnjeni bez obzira na to da li su maloletni ili ne, ali je neverovatno da gradska vlast ne može da izdvoji novac za čišćenje – ako je već nemoguće sprečiti vandalizam (a nije, dovoljno bi bilo samo da postave kamere).

Spomenik žrtvama eksplozije.

Sledeća stanica nam je bio upravo muzej, jedan simpatičan, mali zavičajni muzej koji nikako ne treba preskočiti prilikom obilaska Smedereva. Prvo moramo da kažemo da je muzej jako lepo sređen, dosta bolje od sličnih muzeja po državi.

Ispred muzeja.

Ono što je dalje bitno znati je da je Muzej u Smederevu nastao zahvaljujući istaknutim građanima Smedereva, učenim ljudima i kolekcionarima koji su želeli da podele svoje zbirke sa svima. Jedan od njih je Milan Jovanović Stojimirović, svestrani novinar, diplomata i prevodilac u čijoj kući je jedno vreme bio smešten Muzej u Smederevu i koji je svoju zbirku zaveštao upravo ovom muzeju. Jovanović Stojimirović je inače nakon Drugog svetskog rata proglašen narodnim neprijateljom zbog svog rada u jednim novinama, nakon čega je osuđen na 15 godina zatvora. Tada mu je takođe i oduzeta imovina.

Ostavština Milana Jovanovića Stojimirovića.

Kada smo bili u muzeju, povodom 70 godina od njegovog osnivanja, na prvom spratu je bila izložba upravo o Jovanoviću Stojimiroviću. Osim ove privremene izložbe, u muzeju možete videti stalnu postavku na prvom spratu koja je posvećena Smederevskoj tvrđavi, od izgradnje pa do modernog doba. Koliko smo razumeli, postoji i stalna postavka na drugom spratu, ali ona nije bila otvorena za javnost. Na kraju, deo postavke je izložen i u lapidarijumu — spomenici i drugi predmeti iz antike i srednjeg veka.

Lapidarijum muzeja.

Ulaznica košta 130 dinara, a muzej je otvoren svakim danom osim ponedeljkom.

Nakon posete muzeju, u kome smo inače bili potpuno sami, nastavili smo ka centru grada, tačnije glavnom gradskom trgu, udaljenom od tvrđave možda 10 minuta peške, ako i toliko. Trg Republike, podignut na mestu nekadašnje pijace, centralno je mesto u Smederevu i na njemu i oko njega se nalaze i skoro sve bitne atrakcije.

Hram Svetog Georgija. Ispred hrama se vidi i spomenik borcima iz Prvog svetskog rata (druga slika).

Trgom dominira lep ali pomalo oronuo Hram Svetog Georgija, podignut sredinom 19. veka po ugledu na Crkvu Svete Trojice manastira Manasije. Oko trga nalaze se neke od najistaknutijih zgrada u Smederevu:

  • Zgrada Okružnog načelstva, danas Okružni sud
  • Zgrada Starog opštinskog doma, danas sedište Podunavskog upravnog odbora
  • Galerija savremene umetnosti, danas zatvorena
Zgrada okružnog načelstva (gore) i zgrada starog opštinskog doma (dole).

Na trgu se još nalaze spomenik borcima iz Prvog svetskog rata, fontana koja ne radi (makar nije radila kada smo mi bili u gradu), razno cveće i veliki cvetni lukovi, kafići i raznorazni štandovi na kojima možete da kupite sve od kokica do rukotvorina.

Fontana na trgu koja ne radi (gore) i galerija savremene umetnosti (dole).

Jako blizu trga je smešten i VinoGrad ili Vinski grad, simpatičan mali park u kome su postavljene kućice u obliku ogromnih bačvi u kojima prodavci izlažu svoja vina. Nažalost, nijedna kućica nije bila otvorena oko 3, 4 popodne, tako da nismo imali prilike da probamo neko vino. Neki drugi put. ?

Neke od kućica u Vinskom gradu.

Kratkom šetnjom preko trga smo došli do Smederevske gimnazije, koju je pohađao Branislav Nušić, preko puta koje se nalazi čuveni Karađorđev dud. Star preko 300 godina i manji uživo nego na fotografijama, ovaj prirodno-istorijski spomenik je značajan jer je ispod njega dizdar Muharem Guša, turski zapovednik Smedereva, predao ključeve grada Karađorđu 1805. godine.

Karađorđev dud.
Smederevska gimnazija i spomenik Dositeju Obradoviću ispred gimnazije.

Nakon kraćeg zadržavanja kod duda, opet smo prešli trg i ovaj put se uputili ka Dunavskom keju, preko šetališta kralja Petra, glavne gradske pešačke zone. Dunavski kej nam se nije dopao, pre svega jer je pogled na reku zaklonjen vagonima, mašinama i drugom skalamerijom. Moguće da ima neki lep prilaz vodi malo dalje od centra, ali iz ovog dela grada nema neke poente izlaziti na kej. S druge strane, šetalište kralja Petra nam se baš svidelo — možda ima previše kafića i restorana za nečiji ukus, ali je nas prilično podsetilo na turističke, alternativne delove raznih evropskih gradova.

Za kraj smo se provozali do Crkve Uspenja Presvete Bogorodice na starom groblju na Karađorđevom brdu (udaljena 15 minuta peške od šetališta, ali je nama bilo prevruće za šetnju uzbrdo). Ova malena crkva je podignuta još u 15. veku, a iako možda zvuči bizarno, vredi je posetiti i zbog groblja koje stvarno izgleda kao iz nekog drugog vremena. Nismo fotkali groblje, ali ako želite da posetite i neko mesto koje nije popularno među turistima, ovo brdašce vas neće razočarati.

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice.

To bi bilo to za ovaj putopis. Voleli bismo da čujemo vaše utiske iz Smedereva — i naravno, ako imate pitanja, kritike ili sugestije, slobodno nam pišite u komentarima. Pratite nas na Instragramu i tako podržite rad našeg bloga. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Vodič za Pančevo
Sledeći članak Golubačka tvrđava — šta treba da znate pre posete

6 Comments

  1. Violeta
    22.07.2020. at 21:36

    Ilepo i tužno! Naša slika i prilika!Kula na tvrđavi zaista izgleda da će se ama baš svakog renutka srušiti!. I hoce jednog dana, na našu bruku. Nisam bila u Smederevu niti imala takvu predstavu o veličini i sadržajnosti tvrđave, tu sam zaista zatečena i prijatno iznenađena, ali nebriga, okruženje tvrđave…to baš „ubija“. Mada. šta tek reći na onu količinu imbecilnih grafita na spomeniku žrtvama eksplozije! To dotuče!

    Reply
    • Kaća&Marko
      22.07.2020. at 21:44

      Nažalost, gde god krenemo po Srbiji, priča je slična. Tvrđava je prelepa i toplo preporučujemo da je posetite uprkos tome što nije u baš najboljem stanju. A što se tiče spomenika, i to nam je nažalost realnost. Čak nam je i jedan Smederevac prišao dok smo fotkali spomenik i rekao da je takvo stanje godinama, čak i kada političari dođu da postave venac na godišnjicu tragedije. Biće bolje nekad, nadamo se makar.

      Reply
  2. Ana
    23.07.2020. at 12:06

    Stvarno odlican prikaz Smedereva, kao i uvek. Radujem se novim tekstovima iz Srbije! Puno pozdrava!

    Reply
    • Kaća&Marko
      23.07.2020. at 12:08

      Hvala puno! 🙂

      Reply
  3. Lenka
    26.07.2020. at 20:57

    Lep clanak i koristan posebno zato sto planiramo da ga obidjemo nadamo se dok kula ne padne?.Prema svemu se tako ophodimo valda cekamo da nam drugi renoviraju kao Ram i Golubac bruka smo od naroda.Zamislite samo Soko grad da ga neko renovira koja bi to lepota bila!!!

    Reply
    • Kaća&Marko
      26.07.2020. at 21:24

      Imamo divne tvrđave i spomenike kulture i prirodna bogatstva, ali…nažalost, ne cenimo ih dovoljno. Ipak, verujemo da ćete se lepo provesti u Smederevu – tvrđava je stvarno impozantna uprkos svemu. A i ostatak grade je skroz simpatičan. Javite nam utiske nakon obilaska! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com