Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Španija / Toledo — putovanje u srednjevekovnu Španiju
Posted inEvropa Španija

Toledo — putovanje u srednjevekovnu Španiju

Posted - Kaća&Marko Posted on 25.01.2020.
0

Smešten na vrhu brda i opasan srednjevekovnim zidinama ispod kojih teče reka Težo, Toledo je danas pre svega popularno turističko mesto koje na trenutke više izgleda kao filmski set nego gradić u kome zapravo neko živi.

Izuzimajući ogroman broj ugostiteljskih objekata, radnji sa suvenirima i moderno obučenih turista, poseta Toledu je i svojevrsno putovanje kroz vreme, u romantizovanu verziju srednjevekovne Evrope u kojoj žive hrabri vitezovi, lepe gospe — i naravno Don Kihot.

Pogled na Alkazar i most Alkantara.

Nekadašnja prestonica Vizigotskog kraljevstva i mnogo kasnije glavni grad Španije, u kome je zasedao i dvor Karla V Habzburškog, cara Svetog rimskog carstva i jednog od najčuvenijih i najmoćnijih vladara u evropskoj istoriji, Toledo je sušta suprotnost današnjem glavnom gradu Španije. Dok je Madrid grandiozan, užurban, moderan, kosmopolitski, Toledo je mali, ušuškan, tajanstven, romantičan.

Ukoliko ste čitali naš vodič kroz Madrid, onda znate da nas sadašnja španska prestonica nije baš oduševila. Toledo nas je, s druge strane, potpuno osvojio svojim uskim, strmim uličicama, srednjevekovnim građevinama, prelepim vidikovcima i — moramo priznati — fenomenalnim suvenirima.

Kako doći do Toleda

S obzirom na to da je Toledo toliko mali grad da ga možete obići uzduž i popreko za svega par sati — i pritom se izgubiti jedno dvadeset puta — većina turista ovde dolazi na dnevni izlet iz Madrida.

Do Toleda možete doći vozom, autobusom ili kolima. Takođe postoji i opcija odlaska na organizovani izlet, ili samo u Toledo ili u Toledo i Segoviju. Međutim, pošto je Toledo od Madrida udaljen samo 70 kilometara i pošto jedan dan ipak nije dovoljan za opušten obilazak dva grada, ma koliko majušna bila, preporučujemo da odete u srednjevekovnu prestonicu Španije u solo režiji ili se odlučite samo za organizovan prevoz.

Pogled na kapiju Bisagra nedaleko od kapije Sol.

Ukoliko želite da idete vozom do Toleda, cena povratne karte je oko 28 EUR. Ako kupujete povratne karte, morate da kažete u koje vreme se vraćate. Na stanicu treba doći makar sat vremena pre planiranog polaska. Putuje se malo jače od pola sata.

Ukoliko idete autobusom, putovaćete nešto više od sat vremena, ali ćete i povratnu kartu platiti jeftinije, oko 10-15 evra. Imajte u vidu da autobusi za Toledo kreću sa trga Eliptika, koji nije baš blizu centru Madrida.

Pogled pored Alkazara, sa najviše tačke u gradu.

Kada stignete na železničku stanicu u Toledu, do istorijskog centra možete doći lokalnim autobusom ili taksijem (mi smo taksi platili 5 EUR). Hop on autobus takođe staje kod stanice. Ako stižete na autobusku stanicu, opcije su vam opet autobus, taksi ili obližnje pokretne stepenice.

Još treba znati da u samom Toledu postoje turistički vozići koji vozaju turiste po gradu i koji staju samo na vidikovcu De Vaje zbog fotografisanja. Trajanje vožnje je nekih 45 minuta, a cena je bila oko 10 evra.

Šta videti u Toledu

Čitav Toledo je sredinom 80-ih godina prošlog veka uvršten na Uneskovu listu svetske baštine zbog svog bogatog kulturno-istorijskog nasleđa.

Već smo rekli da je bio prestonica zemlje — i to za vreme jednog od najčuvenijih vladara ikada — zbog čega nosi nadimak Carski ili Imperijalni grad. Međutim, to nije sve.

Toledo je poznat i kao Grad tri kulture. Naime, u njemu su živeli hrišćani, muslimani i jevreji. Svi oni su ostavili svoj pečat na Toledu, pa tako i dan danas u ovom malom gradiću možete da vidite crkve, džamije i sinagoge udaljene jedne od drugih par stotina metara, ako i toliko.

Negde u Toledu. 🙂

Pošto su čak tri kulture oblikovale Toledo, nekada jedan od najznačajnijih gradova u ovom delu sveta, ne čudi mnogo da je svaka treća građevina u gradu odigrala neku važnu ulogu u gradskoj istoriji.

Pošto su i u ovde, kao i u mnogim drugim očuvanim srednjevekovnim gradovima, ulice isprepletane kao u lavirintu, takođe ne čudi i da je snalaženje u Toledu svojevrsna umetnost, nedokučiva za turiste koji u gradu ne provedu dovoljno vremena da se sa njim zaista upoznaju.

Sledi pregled najpoznatijih i najzanimljivijih atrakcija u gradu.

Trg Zokodover

Trg Zokodover je žila kucavica Toleda, glavni gradski trg još od srednjeg veka. Ime mu potiče od arapske reči za pijacu za tovarne životinje, po čemu je i bio poznat tokom velikog dela svoje istorije.

Pošto smo u Toledo došli rano ujutru, na trgu nije bilo ni 10 ljudi. Kasnije se situacija znatno promenila.

Osim što je služio kao pijaca gde su stanovnici Toleda i okolnih mesta mogli da kupe stoku, trg Zokodover je bio i mesto odigravanja borbi bikova, kao i javnih pogubljenja i drugih nemilih događaja za vreme Inkvizicije.

Luk krvi na trgu Zokodover.

Danas je ovaj trg polazišna tačka za obilazak Toleda, prepun autentičnih kafića, internacionalnih lanaca brze hrane i radnjica sa suvenirima. Odavde polazi i turistički vozić i staju lokalni autobusi.

Alkazar

Na par minuta uzbrdo od glavnog trga se nalazi najpoznatija građevina u Toledu, čuveni Alkazar koji se nadvija nad čitavim gradom i u kome je danas smešten Vojni muzej. Ova kamena tvrđava potiče još iz vremena Rimskog carstva, ali je kasnije nekoliko puta obnavljana, da bi na kraju dobila sadašnji izgled tek u 20. veku, nakon Španskog građanskog rata.

Ispred Alkazara, koga je iz blizine nemoguće lepo fotkati.

Posle ovog rata, Alkazar je postao simbol španskog nacionalnizma. Naime, tokom opsade Alkazara 1936. godine, republikanske snage su bezuspešno pokušale da zauzmu tvrđavu koju su branili nacionalistički pobunjenici. Republikanci su čak i zarobili sina glavnokomadjućeg poručnika u Alkazaru i pretili da će ga ubiti ukoliko se nacionalnisti ne predaju. Poručnik se tada čuo sa sinom preko telefona i rekao mu: „Predaj svoju dušu Gospodu, vikni „Živela Španija” i umri kao heroj”.

Alkazar iz daljine. Slika preuzeta sa pixabay.com.

Iako Alkazar pre ovog rata nije bio preterano važno utvrđenje, posle toga se sve promenilo, kada su nacionalisti odneli pobedu nad Republikancima, čime je započeo period vladavine diktatora Franciska Franka.

Muzej El Greka

Najpoznatiji stanovnik Toleda je svakako bio grčki slikar Domenikos Teotokopulos, u svetu čuven kao El Greko, koji je u gradu živeo i radio većinu svog života, sve ukupno 37 godina.

Ispred muzeja, u kome je su izložene slike 12 apostola i Isusa Hrista.

Muzej posvećen ovom majstoru manirizma je otvoren u Toledu još početkom 20. veka. Sastoji se iz dve građevine, od kojih je jedna rekonstrukcija El Grekove kuće iz 16. veka, u kojima su izložena mnoga njegova dela, pogotovo iz kasnijeg perioda.

Rekonstruisana kuća El Greka.

Osim u muzeju, dela El Greka se nalaze i u drugim građevinama širom Toleda, uključujući crkvu Svetog Tome, samostan Santo Domingo i Tavera bolnicu.

Srednjevekovni mostovi

U Toledu dan danas stoje dva originalna srednjevekovna mosta preko reke Težo, najduže reke na Pirinejskom poluostrvu koja se kod Lisabona uliva u Atlantski okean — most Svetog Martina i most Alkantara.

Pred ulazak na most Sv. Martina.

Most Svetog Martina je sagrađen krajem 14. veka, na mestu gde je pre toga već stajao jedan most, i smatra se arhitektonskim čudom svog vremena zbog toga što ima 5 lukova, od kojih je glavni dugačak oko 40 metara.

Za izgradnju ovog mosta se vezuje jedna zanimljiva legenda. Naime, nakon što je čovek koji je projektovao most shvatio da će se glavni luk urušiti nakon sklanjanja skela, njegova žena ga je u toku jedne olujne noći zapalila. Meštani su mislili da je grom uništio most, a arhitekta je dobio priliku da popravi svoju grešku.

Pogled sa mosta ne reku Težo i okolinu.

Most Alkantara, koji se nalazi sa skroz suprotne strane grada, je dosta stariji, sagrađen u 2. veku po naređenju rimskog imperatora Trajana. Most je tokom vekova nekoliko puta uništavan i zadnji put obnovljen u 20. veku. Do ovog mosta je malo teže doći, ali može da se vidi i sa Alkazara i sa još par mesta nedaleko od železničke stanice.

Srednjevekovne kapije

Dve najpoznatije gradske kapije su Bisagra i Sol, obe naravno podignute još u srednjem veku. Kada se priča o Bisagri, treba napomenuti da postoje dve istoimene kapije, jedna manja izgrađena za vreme Mavara, krajem prvog milenijuma, i druga podignuta u isto vreme — ali u potpunosti obnovljena u 16. veku.

Kapija Bisagra, nekada glavni ulaz u grad.

Što se tiče kapije Sol, nju su sagradili vitezovi Hospitalci u 14. veku. Iznad luka se nalazi medaljon koji prikazuje Svetog Ildefonsa, sveca zaštitnika grada, i na kome su nekada bili oslikani mesec i sunce, po kome je i dobila ime.

Kapija Sol, koja je relativno blizu Bisagre, na nekih 5 minuta peške.

Crkve, džamije, sinagoge

Ako nečeg ne manjka u Toledu, to su verski objekti. U kom god pravcu da krenete da istražujete grad, neminovno je da ćete naići na neku crkvu, katedralu, samostan, džamiju ili sinagogu. Sledi pregled najznačajnijih verskih objekata u Toledu.

Prikladan izlog za ovaj podnaslov. 🙂

Toledska Katedrala — Glavna gradska katedrala je najimpozantnija rimokatolička bogomolja u Toledu i jedna od samo tri gotske katedrale iz 13. veka u Španiji. Sagrađena po ugledu na katedralu u Buržu u Francuskoj, ova crkva je završena tek u 15. veku, skoro 200 godina nakon što je izgradnja započeta.

Toledska katedrala. Slika preuzeta sa pixabay.com.

Manastir San Huan de los Rejes — Sagrađen za vreme kraljice Izabele od Kastilje i Fernanda II od Aragona, monarha koji su ujedinivši dve krune postavili temelje za buduću špansku kraljevinu, ovaj manastir je sagrađen u čast rođenja njihovog sina i pobede u jednoj bici. Prvobitno je trebalo da služi i kao kraljevski mauzolej, ali su se u međuvremenu monarsi predomislili i odlučili da ipak budu sahranjeni u Granadi.

Manastir San Huan de los Rejes.

Crkva Svetog Ildefonsa — Izgrađena u 17. veku, 100 godina nakon što je počela konstrukcija, crkva Svetog Ildefonska je jezuitska crkva sagrađena u baroknom stilu od preko 100,000 cigala.

Crkva Svetog Ildefonsa.

Crkva Svetog Tome — Nakon što su Mavari proterani iz Toleda, nekadašnja džamija je pretvorena u crkvu Svetog Tome. Međutim, pošto je bila u lošem stanju, crkva je potpuno rekonstruisana u 14. veku, kada je stari minaret pretvoren u zvonik.

Crkva Svetog Tome.

Sinagoga El Tranzito — Ovu sinagogu je u 14. veku podigao Samjuel Levi, rizničar Pedra I od Kastilje, koga je svega nekoliko godina kasnije kralj pogubio. Sinagoga je pretvorena u crkvu nakon što su Jevreji proterani iz Španije, a danas služi kao muzej.

Sinagoga El Tranzito.

Džamija Hrista od Svetlosti — Jedna od desetak džamija koje su postojale u Toledu za vreme vladavine Mavara, ova nekadašnja džamija je podignuta 999. godine i ostala manje-više nepromenjena od tada. Naravno, džamija je pretvorena u crkvu nakon odlaska Mavara.

Džamija Hrista od Svetlosti.

Mačevi, oklopi i drugi suveniri

Toledo je kroz vekove bio izuzetno poznat po istoimenom čeliku koji se koristio u proizvodnji neverovatno izdržljivih mačeva i drugog oružja u srednjem veku. Imajući u vidu i da je Toledo jedan od najočuvanijih srednjevekovnih gradova u Evropi i da je Toledo čelik nekada bio najtraženiji čelik na starom kontinentu, sasvim je logično da su mačevi najpopularniji suveniri u gradu.

Možete i ceo oklop da kupite u Toledu! 🙂

Jasno, ovi mačevi nisu napravljeni od Toledo čelika (mada ima jedna ili dve radionice koje ga i dalje koriste u izradi oružja), ali su svi toliko lepi da smo bez problema mogli da kupimo jedno 20.

Samo mali deo mačeva u jednoj radnji.

Osim klasičnih srednjevekovnih mačeva, u svakoj radnjici u Toledu se prodaju i mačevi, oklopi i drugi predmeti iz Konana, Gospodara prstenova, Igre prestola i drugih poznatih dela epske fantastike. Naravno, svugde možete da kupite i statue i razne druge suvenire koji prikazuju Servantesa ili Don Kihota.

Klasični suveniri iz Toleda.

***

Pre nego što završimo ovaj putopis, hteli bismo još da napomenemo da, iako je Toledo nesumnjivo prepun znamenitosti, čar obilaska ovog grada je u lutanju uskim uličicama za koje nikada ne znate gde će vas odvesti.

Mapa će vam naravno pomoći da nađete sve ono što želite da vidite, ali dozvolite sebi i da se po koji put izgubite i istražite i one manje poznate ali podjednako simpatične delove ovog malog gradića koji će vas makar na kratko odvesti u neki sasvim drugi svet.

Verovatno najuža ulica na svetu. 🙂

Pišite nam u komentarima ako imate pitanja u vezi sa putovanjem u Toledo, a ukoliko vam se dopada ovaj vodič, podelite ga sa prijateljima ili nas zapratite na Instagramu. Može vas zanimati i da pročitate vodiče kroz Talin i Briž, još dva čuvena srednjevekovna evropska grada. Hvala na čitanju — do sledećeg teksta! 🙂

Prethodni članak Savršeno nesavršeni Madrid
Sledeći članak Viza za Azerbejdžan

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com