Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Izrael / Vodič za Jerusalim — grad kao nijedan drugi na svetu
Posted inDaleke destinacije Izrael

Vodič za Jerusalim — grad kao nijedan drugi na svetu

Posted - Kaća&Marko Posted on 25.04.2022.
11

Jerusalim je jedan od najstarijih, najznačajnijih i najkomplikovanijih gradova koji su ikada postojali. Sveti grad za 3 najveće avramske religije — hrišćanstvo, judaizam i islam — Jerusalim je bio naseljen još u 4. milenijumu pre nove ere, tokom istorije bio napdanut preko 50 puta i uništen minimum 2 puta, a danas je pitanje statusa grada jedna od glavnih tačaka spoticanja u Izraelsko-palestinskom konfliktu koji je počeo još pre osnivanja države Izrael.

Stari grad Jerusalima, u kome se nalaze neka od najvažnijih religijskih mesta za Jevreje, muslimane i hrišćane, prostire se na površini od samo 0.9km². Oko ovog majušnog prostora se hiljadama godina vode borbe za prevlast — nema naroda u Evropi ili Bliskom istoku koji nije makar poželeo da Jerusalim nazove svojim — a sasvim je izvesno da će sukobi trajati sve dok je sveta i veka.

Na vrhu Maslinove gore.

Kao što se na svakom ćošku u Jerusalimu može videti nešto prelepo i prastaro, isto tako se svugde osećaju posledice neprijateljstva naroda koji ne žele da žive zajedno u ovom gradu. Istorija Jerusalima je teška i teskobna, a budućnost neizvesna — i kako god da okrenete, ovo nije nešto što možete da ignorišete, čak i kao turista u Izraelu.

Međutim, uprkos krvavoj prošlosti, Jerusalim mnogi i dalje smatraju centrom sveta, mestom gde ste najbliži Bogu — a čak iako niste vernik, teško da ćete moći da poreknete da je ovaj grad zaista nešto posebno. Možda ga je najbolje opisao nekadašnji britanski premijer Bendžamin Dizraeli, rekavši da je „pogled na Jerusalim istorija sveta, čak više, to je istorija zemlje i neba.”

Tabela sadržaja

  • Istorija, mitologija i svašta nešto između
  • Šta videti u Jerusalimu
    • 1. Zapadni zid
    • 2. Hramovna gora
    • 3. Put suza
    • 4. Hram Vaskrsenja Hristovog (Crkva Svetog Groba)
    • 5. Davidov toranj + šetnja gradskim zidinama
    • 6. Maslinova gora
    • 7. Sionska gora
    • 8. Baštenska grobnica
    • 9. Svici sa Mrtvog mora
    • 10. Pijaca Mahane Jehuda
  • Česta pitanja o putovanju u Jerusalim

Istorija, mitologija i svašta nešto između

Priča o Jerusalimu je neraskidivno povezana sa prošlošću — bez obzira na to što se o njoj nedovoljno zna ili što su arheološka i druga istraživanja raskrinkala ili makar poljuljala mnoge mitove o tome šta se kroz vekove dešavalo u najsvetijem od svih svetih gradova.

I Izraelci i Palestinci tvrde da im Jerusalim pripada. Palestinci tvrde da su potomci Hananca, nekoliko različitih plemena koja su prvobitno naselila teritoriju južnog Levanta — koji između ostalog obuhvata današnji Izrael, Palestinu i Jordan. Izraelci, s druge strane, tvrde da Palestinci nemaju nikakve veze sa Hanacima, da su zapravo došli sa Arapskog poluostrva nekoliko hiljada godina posle njih — i da je na kraju krajeva Izrael njihova obećana zemlja koja je deo njihovog nacionalnog, religioznog, kulturnog i ličnog identiteta.

Stari grad Jerusalima, pogled na Kupolu na steni.

O pradavnoj istoriji Jerusalima se naravno malo zna — a i ono što se zna ili ne zna je politički obojeno. Nakon stotina pročitanih stranica, ne mogu da tvrdim šta je istina, ali mogu da prenesem ono što se meni činilo kao objektivno sagledavanje kompleksne istorije jednog kompleksnog grada — ako objektivnost uopšte postoji kada razmatramo davnu prošlost, a pogotovo davnu prošlost mesta gde se sudaraju najveće svetske religije.

Arheološka istraživanja su pokazala da je Jerusalim bio naseljen još krajem bakarnog i početkom bronzanog doba, ali u zavisnosti od izvora koji nađete, konkretne godine će se razlikovati ponekad čak i za više od hiljadu godina. Bilo kako bilo, ono u čemu se svi slažu jeste da su Hananci prvi naseljenici ili stanovnici Jerusalima. Da bismo bolje razumeli ko su Hananci, bitno je da se prvo osvrnemo na ono što o njima piše u Bibliji.

Na osnovu Starog zaveta, Bog je Avramu između ostalog obećao Hanan, zemlju u kojoj je do tada bio stranac. Međutim. Avramovi potomci — Izraeliti — su zbog gladi otišli u Egipat gde im je u početku bilo dobro i gde su izrađali mnogo dece. Da bi sprečio rast izraelitske populacije, tadašnji faraon ih je porobio.

Jerusalim, pogled sa gradskih zidina.

Izraeliti su onda uz Mojsijevu pomoć pobegli iz Egipta i naselili obećanu zemlju — a utom su i pobili manje više sve Hanance. Još je bitno spomenuti da je Mojsije na Sinajskoj gori osim 10 zapovesti primio i Toru — najsvetiju od svih svetih knjiga judaizma koja je data Jevrejima i koja opisuje njihov nastanak, patnje i iskušenja i savez sa Bogom koji se ogleda u poštovanju određenih moralnih i verskih zakona.

Međutim, sviđalo se to nama ili ne, Biblija nije istorijski tekst — a trenutno ne postoje nikakvi dokazi da se egzodus desio, makar na način na koji je opisan u Starom zavetu. Zapravo, arheolozi kažu da nema baš nikakvih dokaza da su Izraeliti uopšte bili u Egiptu, a kamoli da su bili porobljeni, lutali pustinjom 40 godina ili osvajali Hanan. Danas se smatra da su Izraeliti zapravo potomci jednog dela Hananaca, a jedna teorija tvrdi da je čitava priča o egzodusu nastala da bi se objasnilo poreklo Izraelita i da bi se razlikovali od susednih naroda.

Teorije na stranu, nakon upoređivanja DNK materijala iz hananskih grobnica u Izraelu i Jordanu sa DNK materijalom današnjih naroda koji žive na Bliskom istoku, istraživači su zaključili da su i Izraelci i Palestinci potomci nekadašnjih Hananaca, od kojih su nasledili više od pola genetskog materijala. U najmanju ruku, ovo istraživanje pokazuje da su preci i jednih i drugih oduvek naseljavali teritoriju današnjeg Izraela. Doduše, ovo ne ide previše u prilog Palestincima, pošto bi to onda značilo da su oni isti narod kao i Izraelci — samo što su prihvatili islam u 7. veku.

Pogled na Stari grad sa hostela kod 3. stanice Puta suza.

Na kraju, egzodus se navodno desio u 13. veku pre nove ere, ali problem je u tome što bi to onda značilo da je Mojsije vodio Jevreje iz Egipta…u teritoriju pod egipatskom upravom — pošto su tada Egipćani vladali Hananom.

Egipćane su porazili Narodi sa mora, najverovatnije Filistinci, u 12. veku pre n.e., ali Filistinci nemaju nikakve veze sa današnjim Palestincima, bez obzira na to što neki iznose takve tvrdnje. Filistinci su verovatno došli u Hanan sa Krita, naselivši deo zemlje od današnjeg Tel Aviva do Gaze. Ovaj deo zemlje je tada postao poznat kao Zemlja Filistinaca, po čemu je kasnije Palestina dobila ime. Dalje, iako se Filistinci ne smatraju precima današnjih Palestinaca — neki broj Filistinaca se sigurno utopio u druge narode, pa samim tim možda i u one koji sada naseljavaju Bliski istok.

Kupola na steni.

Filistinci su u Bibliji bili jedni od glavnih neprijatelja Izraelita, a najpoznatiji Filistinac je Golijat, džin koga je mladi David — kasnije kralj Izraela — porazio u borbi prsa u prsa. Taj isti David je konačno osvojio Jerusalim 1000. godine pre nove ere, porazivši i Hanance i Filistince i započevši jedan od najslavnijih perioda u jevrejskoj istoriji — ili bolje reći, mitologiji. David i njegov sin Solomon su izgradili slavno ujedinjeno kraljevstvo, koje se kasnije podelilo u kraljevstvo Izrael i Judeju — a Solomon je još značajan kao graditelj Prvog hrama.

Priča dalje kaže da su Vavilonci nekih 400 godina kasnije zauzeli Jerusalim, uništili hram i proterali sve Jevreje u Vavilon. Nakon persijskog osvajanja Jerusalima, Jevreji se vraćaju u obećanu zemlju i podižu Drugi hram 516. godine pre nove ere. Preskačemo 500+ godina i dolazimo u 70. godinu nove ere, kada Rimljani koji sad već uveliko vladaju Jerusalimom ruše Drugi hram zbog jevrejske pobune.

Iako je Davidovo i Solomonovo kraljevsto opisano kao veličanstveno u Bibliji — nikakvih arheoloških dokaza nema da je ono postojalo, ili makar da je bilo toliko veliko i raskošno kako kaže sveta knjiga. Zapravo, nema nikakvih dokaza ni da su David i Solomon postojali. Nije nađeno ništa ni što bi potvrdilo postojanje Prvog hrama — mada, ruku na srce, nije da arheolozi mogu da kopaju na mestu gde je navodno stajao (više o ovome u delu o Hramovnoj gori).

Pogled sa Maslinove gore, kod Crkve Dominus Flevit.

S druge strane, istina je da su Vavilonci 957. godine pre nove ere pod vođstvom Nabuhodonosora osvojili Jerusalim i da su u tom nekom periodu postojala dva kraljevstva — Izrael i Judeja — ali su ona bila mnogo manja i ni blizu toliko moćna ili značajna kao Solomonovo biblijsko kraljevstvo. Takođe, nisu ni svi Jevreji proterani u Vavilon nakon pada Jerusalima u Nabuhodonosorove ruke — zapravo, manje od 5% populacije tadašnje Judeje je moralo da ode u Vavilon. Doduše, to jeste bila politička i intelektualna elita, ali daleko od toga da je ceo narod bio proteran.

Što se tiče Drugog hrama, nema nikakve sumnje u njegovo postojanje — osim arheoloških artefakta, u Jerusalimu i dan danas stoji Zapadni Zid, poznat i kao Zid plača.

Još jedan bitan događaj u jevrejskoj istoriji je druga pobuna protiv Rimljana. Međutim, ne zna se sa sigurnošču da li je do ustanka došlo zato što su Rimljani hteli od Jerusalima da naprave paganski grad sa Jupiterovim hramom na mestu Drugog hrama ili je ovo bila posledica pobune.

U svakom slučaju, ogroman broj Jevreja je ubijen, a onima koji su preživeli su kapije Jerusalima bila zatvorene do daljnjeg. Osim toga, u nastojanju da obrišu jevrejsku prošlost i identitet, Rimljani su promenili ime Judeje u Sirija-Palestina. Nakon ovoga, na teritoriji Judeje/Palestine, Jevreji su bili manjina nešto malo manje od 2,000 godina, sve dok Jevreji iz čitavog sveta nisu krenuli da se nastanjuju u Izraelu u 20. veku.

Zid plača.

Ova pobuna protiv Rimljana je još bitna jer je još više učvrstila verovanje novonastalih hrišćana da vođa ustanika, Bar Kohba, nije bio nikakav mesija, kako su mislili Jevreji, i da je jedini pravi mesija Isus Hrist — koji je nekih 100 godina pre ove pobune razapet na krstu i onda vaskrsao, postavši najvažnija figura u hrišćanstvu.

Hrišćanstvo nastavlja da jača i u Jerusalimu i u svetu, a onda u 4. veku rimski imperator Konstantin prihvata hrišćanstvo i gradi crkve i hramove u gradu, čime se Jerusalim ustoličuje kao sveti grad i za hrišćane. 3 veka nakon hrišćana na pozornicu stupaju muslimani, koji na mestu nekadašnjeg jevrejskog hrama grade Kupolu na steni i Al Aksa džamiju, čime Hramovna gora postaje treće najsvetije islamsko mesto na svetu.

U sledećih nekoliko vekova se odvijaju borbe između muslimana i hrišćana — Jerusalimom vladaju Fatimidski kalifat, onda kreće Prvi krstaški rat, zatim dolazi Saladin, a tu negde se pojavljuju i Tatari. Onda sledi Mamelučki sultanat, pa opet krstaši, pa Mongoli — i onda Turci koji manje više mirno i neprestano vladaju od 1517. do 1917. godine. Na kraju dolaze i Britanci — pošto hej, samo su još oni falili ovde!

Na Hramovnoj gori, kod Al Aksa džamije.

U sledećih 30 godina, broj stanovnika u Jerusalimu munjevito raste, ali za vreme britanskog mandata nad Palestinom se i naglo pogoršavaju odnosi između sada dosta brojnijih Jevreja i muslimana. Tokom ovog perioda često izbijaju neredi — koji kulminiraju nakon odlaska Britanaca, 1948. godine, kada izbija Arapsko-izraelski rat.

Pre izbijanja rata, UN je odobrio plan kojim bi se teritorija britanske Palestine podelila na 2 države — jednu jevrejsku i jednu arapsku. Po ovom planu, obe države bi imale pristup svim važnim religioznim mestima, bile bi povezane putevima, a Jerusalim bi bio pod međunarodnom kontrolom. Ni Jevrejima ni Palestincima se ovaj plan nije dopadao — ali su ga Jevreji prihvatili. Međutim, Palestinci su odbili plan, rekavši da ne pristaju na podelu zemlje i da im ona cela pripada.

Na dan kada je Britancima isticao mandat, 14. maja 1948. godine, Jevreji su proglasili stvaranje države Izrael. Sutradan, vojna koalicija nekoliko arapskih zemalja je ušla na teritoriju bivšeg mandata, ali su na kraju posle skoro 10 meseci borbe Izraelci izvojevali pobedu u ratu koji je kod Palestinaca poznat kao Katastrofa — što i jeste bio. Palestinci su očigledno bili sigurni u pobedu nad Izraelcima, ali se ispostavilo da je novoosnovana država bila mnogo moćnija i borbenija nego čitava liga arapskih zemalja.

Nakon rata, Izraelci su osim teritorije koju je UN predložio za jevrejsku državu još dobili skoro 60% teritorije koja je trebalo da pripadne Palestincima. Oko 700,000 Jevreja je emigriralo u Izrael u narednih par godina, a isti broj Palestinaca je u tom periodu napustio teritoriju novoosnovanog Izraela.

U ratu su takođe Izraelci zauzeli Zapadni Jerusalim, dok je Istočni Jerusalim pripao Jordancima — ali nije dugo ostao pod njihovom vlašću. Izraleci su osvojili Istočni Jerusalim 1967. godine, tokom Šestodnevnog rata koji se opet vodio između Izraela i arapskih zemalja.

Uprkos tome što su Izraelci osvojili i ovaj deo grada, međunarodna zajednica ne priznaje Jerusalim kao glavni grad Izraela, zbog čega se većina ambasada i dalje nalazi u Tel Avivu i zbog čega se Palestinci i dalje nadaju da će Jerusalim jednog dana biti prestonica njihove države.

Na ulicama Jerusalima ima puno vojske.

Ovo je bio najkraći mogući pregled događaja koji su oblikovali priču o Jerusalimu — a ostalo je još samo da se osvrnemo na ono što je započelo jevresko-palestinski konflikt. Iako će mnogi reći da je religija u srži problema, istina je da su Jevreji i muslimani živeli mirno jedni pored drugih od nastanka islama u 7. veku — mnogo, mnogo duže nego što traje konflikt koji je mnogo, mnogo više politički i nacionalno obojen nego verski.

Prosto, i jedni i drugi žele svoju državu sa svojim zakonima i pravilima. Mnogi će reći da su i cionistički i palestinski nacionalni pokreti rođeni u 19. veku, ali ako pogledamo šta se sve dešavalo u prošlosti, Jevreji su oduvek imali nacionalni identitet — mnogo pre nego što su se drugi narodi osvestili po tom pitanju ili pre nego što je nacionalni identitet postao bitan u ostatku sveta.

Za većinu nacija, pitanje nacionalnog identiteta je moderno pitanje — za Jevreje, ovo je bilo pitanje opstanka od pamtiveka. Možda nisu oduvek živeli u izrazito neprijateljskom svetu kakav je prikazan u Bibliji, ali nije da se nisu napatili kroz istoriju, plus su oduvek imali neverovatnu želju da imaju svoje parče neba koje će nazivati domom. Za njih, to parče neba je oduvek bio Hanan, odnosno Izrael.

Pogled na Hram Uspenja Presvete Bogorodice, iznad Sionske gornice.

Ovo ne znači da Palestinci ne zaslužuju svoju državu — na kraju krajeva, i muslimanski svet je vladao ovim prostorima preko 1000 godina. Njihova najveća greška jeste što nisu prihvatili plan podele — a nisu ga prihvatili samo i isključivo jer su bili ubeđeni u pobedu.

Ipak, ni to što su poraženi u nekoliko ratova ne znači da ne zaslužuju svoju zemlju — i da njihovih sada već preko 7 miliona izbeglica ne zaslužuje neko malo parče neba koje će njima biti dom.

Ko zna, možda će jednog dana Jevreji i Palestinci opet živeti u miru jedni pored drugih — da bi se to desilo, i jedni i drugi bi trebali da prestanu da gledaju u prošlost i da se okrenu budućnosti u kojoj može da ima mesta za sve. Nažalost, svi znamo da se ovo nećete desiti, makar ne u skorije vreme. Pošto ovo nije idealan svet — a boljeg nemamo — ostaje samo da im i jednima i drugima poželimo da malo više vole bližnjeg svog.

Šta videti u Jerusalimu

Današnji Jerusalim se sastoji iz 3 dela — Starog grada, Zapadnog Jerusalima i Istočnog Jerusalima. Iako većina turista odseda u Zapadnom Jerusalimu, gde se nalazi najveći broj hotela i drugih ugostiteljskih objekata, apsolutno svi dolaze u Jerusalim samo i isključivo zbog Starog grada. Ima pokoja atrakcija i van Starog grada, ali kada kažemo Jerusalim — mislimo na onaj pravi, stari Jerusalim koji zauzima površinu od samo 0.9km² i koji je ograđen zidinama koje je u 16. veku obnovio Sulejman Veličanstveni.

Zapadni Jerusalim, 15-20 minuta peške od Jafa kapije.

Stari grad Jerusalima je podeljen na 4 četvrti — Jevrejsku, Muslimansku, Hrišćansku i Jermensku.

Jevrejska četvrt se nalazi u jugoistočnom delu Starog grada i prostire se od Sionske kapije na jugu, preko Jermenske četvrti, pa sve do Zapadnog zida i Hramovne gore na istoku. Zapadni zid je najznačanije versko mesto u četvrti, a osim njega, ovde se nalazi veliki broj ješiva i sinagoga — od kojih je najvažnija Hurva. Jevrejska četvrt je bila uništena u Izraelsko-arapskom ratu 1948. godine, nakon čega je čitava obnovljena, pa zbog toga izgleda dosta modernije od ostatka Starog grada. Ovde se nalazi i Kardo, ulica sagrađena tokom rimske vladavine u kojoj se danas izuzev antičkih stubova i drugih iskopina nalaze razne prodavnice i galerije.

Hurva sinagoga.

Najveća i najnaseljenija četvrt u Starom gradu, Muslimanska četvrt se prostire od Lavlje kapije, preko Hramovne gore, pa sve do Kapije Damaska. Put suza počinje u Muslimanskoj četvrti, a u ovom delu Starog grada se nalazi i veliki bazar, tako da je ovo najbolje (i najpovoljnije) mesto za kupovinu suvenira. U ovoj četvrti ima i veliki broj kafića i manjih restorana koji ostaju otvoreni tokom Šabata.

Smeštena na severozapadu Starog grada, između Nove kapije, Jafa kapije i Kapije Damaska, Hrišćanska četvrt je sagrađena oko Hrama Vaskrsenja Hristovog, a u njoj se osim crkava, manastira i škola nalazi veliki broj ugostiteljskih objekata. Ako ste u Jerusalimu tokom šabata, osim Muslimanske četvrti, ovo je jedno od retkih mesta gde će nešto raditi petkom i subotom.

Kapija Damaska.

Zauzimajući jugozapadni deo Starog grada, Jermenska četvrt je najmanja gradska četvrt koja se graniči sa jevrejskim i hrišćanskim delovima, a do nje može da se dođe preko Sionske i Jafa kapije. Jeremeni su se u Jerusalim doselili u 4. veku, pa se stoga smatra da se ovde nalazi najstarija jermenska zajednica izvan Jermenije. Četvrt se razvila oko Manastira Svetog Jakova, sedišta jerusalimske patrijaršije jermenske apostolske crkve koja je glavna i odgovorna za dobrobit jermenskih žitelja u četvrti. Inače, Jermeni smatraju da njihova četvrt pripada Hrišćanskoj četvrti, ali zvanična podela postoji zbog miafitizma (doktrine po kojoj su u Isusu ujedinjene božanska i ljudska priroda i koju podržavaju orijentalne pravoslavne crkve) i zbog očuvanja jermenskog jezika i kulture.

Sada kada smo ponešto rekli o svim četvrtima, krećemo sa najbitnijim mestima za sve 3 velike monoteističke religije, a onda nastavljamo po Starom gradu — i izvan njega.

1. Zapadni zid

Star preko 2,000 godina, Zapadni zid ili Kotel je najsvetije mesto na svetu za Jevreje — i jedan od najbitnijih aspekata njihove kulture, tradicije i identiteta.

Po predanju, jevrejski narod je prvi put bio ujedinjen za vreme biblijskog kralja Davida, čiji sin Solomon je izgradio Prvi hram — u kome se čuvao Zavetni kovčeg, najveća svetinja jevrejskog naroda, koji je sadržao dve kamene ploče na kojima su bile ispisane božje zapovesti i koji je predstavljao savez Jevreja sa Bogom.

Vidikovac sa koga se pruža pogled na Zapadni zid i Hramovnu goru.

Prvi hram su uništili Vavilonci, ali su Jevreji ubrzo podigli Drugi hram na istom mestu gde je bio Prvi hram. Irod Veliki, koga su Rimljani postavili kao vazalskog kralja Judeje, znatno je proširio i ulepšao Drugi hram krajem stare ere, ujedno ga opasavši zidinama.

Nakon jevrejske pobune protiv Rimljana, čitav Jerusalim je bio uništen — a zajedno sa gradom je bio uništen i Drugi hram, od koga je samo ostao jedan deo potpornog zida koji je opasivao prostor oko hrama.

Ovaj jedini preostali fragment je zapravo Zapadni zid — koji je u svetu poznatiji kao Zid plača pošto Jevreji ovde oplakuju uništenje hramova. Jevreji ne koriste ovo ime za zid — i zapravo ga smatraju uvredljivim.

Zapadni zid, muški deo.

Osim što je značajan kao jedini preostali deo kompleksa Drugog hrama, Zapadni zid je sveto mesto za Jevreje zbog svoje blizine Hramovnoj gori — kojoj zapravo i pripada (više o Hramovnoj gori ispod). Ali pošto Jevreji ne mogu da se mole na Hramovnoj gori, Zid je najsvetije mesto na kome mogu da se mole.

Ispred zida — koji je podeljen u dve sekcije, jednu za muškarce i jednu za žene — danas se nalazi veliki trg koji funkcioniše kao singagoga na otvorenom i mesto za okupljanje i proslave. Međutim, nije ovako oduvek bilo. Kada su nakon Arapsko-izraelskog rata 1948. godine Jordanci zauzeli deo Jerusalima — uključujući Stari grad — Jevrejima je bilo zabranjen pristup svetim mestima. Stvari su se promenile nakon izraelske pobede u Šestodnevnom ratu. Par dana nakon pobede, izraelski vojnici su u potpunosti demolirali Marokansku četvrt koja se do tada nalazila ispred zida, prinudno raselivši sve muslimane koji su u njoj živeli i uništivši jednu madrasu podignutu još za vreme Saladina.

Zapadni zid, ženski deo.

Za muslimane, ovo je bilo još jedan veliki poraz — ali za Jevreje, kojima je nekoliko puta kroz istoriju bilo zabranjeno da se mole kod Zida, preuzimanje Starog grada Jerusalima je bila istorijska prekretnica.

Zapadni zid je otvoren svaki dan, a najbolje vreme za obilazak je petkom uveče — samo imajte u vidu da ako obilazite Zid za Šabat, strogo je zabranjeno fotografisanje ili upotreba elektronskih uređaja. Pre nego što uđete na trg ispred Zapadnog zida, neophodno je proći bezbednosne provere. Takođe imajte u vidu da svi moraju da budu pristojno obučeni pri poseti Zidu, muškarci moraju da nose kipu (jarmulku) kada prilaze Zidu (ako nemate svoju, daće vam jednu na licu mesta), i u znak poštovanja nikad ne treba okrenuti leđa Zidu.

  • Radno vreme: 00-24
  • Cena ulaznice: besplatno za sve
  • Zvanični sajt: https://thekotel.org/en/
  • Kamere uživo: https://thekotel.org/en/western-wall/western-wall-cameras/

2. Hramovna gora

Hramovna gora je najvažnije mesto u čitavom Jerusalimu. Pre nego što se pozabavimo njenim značajem za najveće avramske religije i svim onim što treba znati o ovom svetom mestu, treba napomenuti da ne-muslimani mogu da uđu na Hramovnu goru samo kroz Marokansku kapiju. Do ove kapije se dolazi preko Marokanskog mosta koji počinje kod Zapadnog zida, a pre nego što kročite na Hramovnu goru, isto je neophodno proći bezbednosnu proveru.

Elem, Hramovna gora je značajna za muslimane, Jevreje i hrišćane, a trenutno se na njoj nalaze Kupola na steni i Al Aksa džamija (Najdalja džamija), što se smatra trećim najsvetijim mestom za muslimane, odmah posle Kabe u Meki i Prorokove džamije u Medini.

Al Aksa.

Al Aksa je sagrađena nekoliko decenija nakon Muhamedove smrti, a tokom vekova je nekoliko puta bila uništena (zemljotresi su krivi, ne ratovi) i mnogo puta obnavljana, ulepšavana i proširivana. Smatra da je prorok Muhamed na svom Noćnom putovanju transportovan od Svete džamije u Meki do Hramovne gore i da se onda sa Kamena temeljca (vidi par redova ispod) uspeo na nebo — mada neki misle i da se uspeo na nebo sa mesta gde je danas Al Aksa.

Pored Al Akse se nalazi Kupola na steni, najprepoznatljiviji simbol Jerusalima. Ova islamska svetinja je podignuta oko Kamena temeljca, odnosno najsvetijeg mesta na svetu sa kog je Bog navodno stvorio svet.

Kupola na steni.

Ovde je Bog stvorio Adama, prvog čoveka, Avram ponudio sina Isaka kao žrtvu, a smatra se da se na ovom mestu božja prisutnost oseća više nego bilo gde na svetu.

Zbog ovoga, kralj Solomon je na Hramovnoj gori sagradio Prvi hram, a onda su Jevreji posle na istom mestu tu podigili i Drugi hram. Jevreji takođe veruju da će ovde biti sagrađen Treći i Poslednji hram, kada dođe Mesija kojeg čekaju — a s druge strane, hrišćani misle da je Mesija već došao (Isus), a da je Mesija koji će obnoviti Hram Antihrist, što će značiti da je Drugi Isusov dolazak blizu.

Ako vam sve ovo zvuči suludo komplikovano, to je zato što jeste i suludo i komplikovano. Srž većine verskih problema u Jerusalimu leži upravo ovde na Hramovnoj gori, koja je inače pod jurisdikcijom Vakufa, muslimanskog veća, koje je pod upravom Jordana. Vakuf je u ovom ili onom obliku upravljao kompleksom još otkako su muslimani preuzeli vlast nad Jerusalimom u srednjem veku, ALI izraelskoj policiji je danas dozvoljeno da patrolira kompleksom.

Takođe je bitno spomenuti i da muslimani ne dozvoljavaju Izraelcima da vrše bilo kakva arheološka istraživanja na ili oko Hramovne gore. Kada su Izraelci nakon preuzimanja vlasti u Jerusalimu započeli istraživanja, muslimani su ih optužili da hoće da uruše ili unište Al Aksu — što kažu apsolutno svaki put kada se samo spomenu istraživanja bilo kakve vrste. Istina je doduše da građevine na Hramovnoj gori propadaju, ali da parafraziramo Unesko, ovo se pre dešava zbog toga što Izraelci, Palestinci i Jordnaci ne mogu da se dogovore oko održavanja lokaliteta.

Što se tiče pravila posete Hramovnoj gori, ne-muslimani ne mogu da uđu u Al Aksu ili Kupolu na steni, Jevreji i hriščani ne smeju da se mole na Hramovnoj gori (Izrael podržava ovu zabranu), a Izraelske bezbednosne snage mogu da zatvore kompleks kad god ili da zabrane ulaz određenim grupacijama muslimana, na primer muškarcima ispod 50 godina.

Kupola na steni.

Da stvari budu još komplikovanije, mnogi Jevreji zapravo ni ne žele da kroče da Hramovnu goru…još uvek. Dok se ne izgradi Treći hram, tačnije. Mnogi rabini podržavaju zabranu posete Jevrejima, ali ne slažu se svi sa tim — a Jevrejima je tehnički dozvoljeno da uđu na Hramovnu goru, s tim što Jevreji sa religijskim obeležjima moraju da budu u pratnji bezbednosnih snaga (što smo lično i videli).

Na kraju, uprkos tome što je Hramovna gore jedno od najspornijih verskih mesta na svetu koje se nalazi u središtu izralesko-palestinskog konflikta, ovaj kompleks je možda i jedina stvar (zajedno sa Zidom plača) koji apsolutno morate da vidite u Jerusalimu. Jednostavno je neverovatno lepo — uprkos ili možda upravo zbog svoje neverovatne kompleksnosti.

  • Radno vreme za ne-muslimane: 7:30-11:00 AM; 1:30-2:30 PM od nedelje do četvrtka (izuzev na muslimanske praznike). Imajte u vidu da je ovo bilo radno vreme tokom naše posete, da radno vreme nigde nije zvanično napisano (makar mi nismo videli) i da raspored može da se promeni u bilo kom trenutku.
  • Cena ulaznice: besplatno za sve
  • Zvanični sajt: /

3. Put suza

Put suza je poslednji put Isusa Hrista do Golgote. Nalazi se u Starom gradu Jerusalima, dugačak je oko 600 metara i završava se u najvećoj hrišćanskoj svetinji u gradu — Hramu Vaskrsenja Hristovog (više ispod).

Na putu se nalazi 14 stanica, a svaka stanica opisuje Isusov put stradanja, od suđenja kod tvrđave Antonia do raspeća i stavljanja u grob na brdu Golgoti koje je još poznato kao Kalvarija.

Prva stanica.

Iako se ova ruta menjala tokom istorije — u zavisnosti od toga šta je više odgovaralo određenim crkvenim frakcijama u tom trenutku — i iako arheološka istraživanja upućuju na drugačiju rutu, današnji Put suza je toliko popularan da je malo verovatno da će se u skorije vreme menjati.

Put počinje u Muslimanskoj četvrti, blizu mesta gde je nekada stajala tvrđava Antonia. Ova tvrđava je uzeta kao početna stanica pošto se verovalo da je tu Pontije Pilat održao suđenje Isusu Hristu. Međutim, neki smatraju da je suđenje zapravo održano ispred Irodove palate, čiji ostaci su pronađeni nedaleko od Davidovog tornja kod Jafa kapije.

Druga stanica.

U svakom slučaju, na početku rute se nalaze 3 katoličke crkve iz 19. veka koje nose imena po događajima koji su se desili tokom i nakon suđenja — Isus je prvo bičevan, onda mu je stavljena kruna od trnja i obučena ljubičasta odora i na kraju mu je dat krst da ga nosi do mesta raspeća.

Iako se u jevenđeljima ne spominje da je Isus pao na svom putu do Golgote, veruje se da se jeste sapleo 3 puta na Putu suza, zbog čega na ruti imaju 3 stanice koje obeležavaju mesta gde je pao. Ovo su stanice 3, 7 i 9. Odmah kod treće stanice se inače nalazi austrijski hodočasnički hostel — najstariji hodočasnički hotel u Izraelu — a sa krova hostela se pruža odličan pogled na Stari grad.

U hostelu kod treće stanice.

Četvrta stanica označava mesto gde je Isus sreo Bogorodicu, peta stanica obeležava mesto gde je Simon iz Kirenaje poneo Isusov krst, kod šeste stanice je Veronika obrisala znoj sa Isusovog lica, a kod osme se Isus obratio jerusalimskim ženama, rekavši im da ne plaču za njim.

Deseta stanica se nalazi ispred ulaza u Hram Vaskrsenja Hristovog, na mestu gde su mu skinuli i razdelili odoru. Poslednje četiri stanice se nalaze unutar hrama — mesta gde je Isus razapet na krstu, umro, skinut sa krsta i položen u grobnicu.

4. Hram Vaskrsenja Hristovog (Crkva Svetog Groba)

Hram Vaskrsenja Hristovog je najzačajnija hrišćanska svetinja u Jerusalimu pošto se ovde nalaze dva najsvetija mesta za hrišćane — mesto gde je Isus razapet na krstu i gde je sahranjen i onda vaskrsao.

Kada je rimski imperator Konstantin prihvatio hrišćanstvo u 4. veku, njegova majka carica Jelena je otišla u Jerusalim gde je navodno našla krst na kome je Isus razapet. Pošto je u to vreme u Jerusalimu još uvek postojao paganski hram koji je sagradio imperator Hadrijan, Konstantin je naredio da se ovaj hram sruši i pogidne crkva — kada je hram srušen, pronađena je grobnica za koju je carica Jelena bila ubeđena da je Isusov grob. I tako je nastao Hram Vaskrsenja Hristovog.

Hram Vaskrsenja Hristovog.

Hram je tokom svoje dugačke istorije nekoliko puta bio uništavan, zapostavljen, renoviran i proširivan — kao uostalom i sve u Jerusalimu. Nabrajanje svega što se hramu dešavalo u proteklih 17 vekova bi trajalo satima, ali ima jedna zanimljivost vredna spomena — naime, kada su muslimani zavladali Jerusalimom, halif Omar, inače Muhamedov tast, posetio je crkvu u kojoj je hteo da se moli. Međutim, kada je trebao da počne da se moli, okrenuo se i izašao napolje. Naime, halif nije hteo da da nikome povod da crkvu pretvori u džamiju — što bi nekome sigurno palo na pamet kada bi videli njega da se moli unutra.

Na samom ulazu u hram nalazi se ploča na koju je navodno nakon raspeća Josif iz Arimateje položio Isusovo telo i pripremio ga za sahranu. Ploča je postavljena ovde tek nakon rekonstrukcije crkve u 19. veku, a zanimljivo je da neki smatraju da je ovo 13. stanica na Putu suza umesto mesta skidanja sa krsta.

Ploča gde je Isusovo telo spremljeno za sahranu.

Na ulazu u crkvu se takođe nalaze jedna mala vrata koja vode do najraskošnijeg dela hrama — Kalvarije ili Golgote. Kalvarija je podeljena na dva dela, na grčki pravoslavni i rimokatolički, i svaki ima svoj oltar. Katolički oltar se nalazi kod 11. stanice, gde je Isus razapet, a pravoslavni kod 12. stanice, gde je Isus umro. Kod pravoslavnog se nalazi i kamen Kalvarije koji vernici mogu da dotaknu. Između dva oltara se nalazi statua Bogorodice koja označava 13. stanicu, odnosno mesto gde je Isus skinut sa krsta.

Kalvarija, 13. stanica.

Ispod Golgote je smeštena Adamova kapela — po verovanju, Adam je ovde sahranjen, a onda je Isusova krv kapala po raspeću i napunila Adamovu lobanju. Odavde takođe može da se vidi kamen Kalvarije koji je navodno naprsao u trenutku Isusove smrti.

Kada se kod ploče gde je Isusovo telo bilo pripremljeno za sahranu skrene levo, dolazi se do najvažnijeg dela crkve, rotunde u kojoj se nalazi Edikula. Edikula je mala kapela u kojoj je smeštena grobnica u koju se veruje da je Isus bio položen i u kojoj je bio 3 dana, dok nije vaskrsao iz mrtvih. U Edikuli zapravo imaju dve male prostorije, jedna u kojoj je smešten deo velikog kamena kojim je grobnica zatvorena i druga u kojoj je grobnica.

Edikula u kojoj se nalazi grobnica.

Odmah preko puta Edikule je glavni hram grčke pravoslavne crkve. U Edikulu može da se uđe da se vidi grob, samo imajte u vidu da su uvek veliki redovi.

U crkvi ima još mnogo kapela, što nije mnogo čudno kada se zna koliko crkvenih grana deli hram. Najbitnije frakcije su grčka pravoslavna, rimokatolička i jermenska apostolska, ali tu su i tri manje frakcije — koptska orijentalno-pravoslavna, etiopijska orijenatalno-pravoslavna i sirijska orijenatalno-pravoslavna. Ono što je bitno znati jeste da u Jerusalimu postoji takozvani Status kvo od 1757. godine kojim je postignut kakav takav dogovor među verskim zajednicama o 9 svetih mesta u gradu (i u Vitlejemu). Na osnovu dogovora, nijedna verska zajednica ne sme da menja ništa u ovim svetim mestima bez dogovora sa drugim verskim zajednicama sa kojima deli vlasništvo nad lokalitetom.

Kao što možete da zamislite, veoma je teško doći do ikakvog dogovora u Jerusalimu, a najbolji primer za to dokle ide tvrdoglavost verskih zajednica su drvene merdevine postavljene iznad glavnog ulaza u Hram Vaskrsenja Hristovog. Naime, ove merdevine je još 1728. godine postavio neki radnik koji je radio na restuaraciji crkve, i one od tada stoje na istom mestu jer crkvene frakcije do sada nisu mogle da se dogovore da ih sklone odatle. E sad zamislite da treba da se dogovore oko nečega bitnijeg od drvenih merdevina!

Pre nekih 20 godina, jedan koptski monah je pomerio svoju stolicu sa dogovorenog mesta, što je izuzetno naljutilo Etiopljane. Kao posledica pomeranja stolice, 11 ljudi je završilo u bolnici sa povredama. Par godina kasnije, vrata u jednoj kapeli su ostala otvorena slučajno, što je bilo protumačeno kao znak nepoštovanja, nakon čega je usledila sveopšta tuča. Srećom, ovaj put niko nije bio povređen, ali je nekoliko njih bilo uhapšeno.

Kod ulaza u hram.

Ovakvih primera ima mnogo, ali ima i jedan svetli primer kada su se crkvene frakcije zapravo dogovorile oko nečega — naime, Edikula je toliko propala da je bila na granici urušenja, što je dovelo do toga da su se svi složili da joj je neophodna restauracija. Edikula je tako potpuno renovirana pre nekoliko godina.

Još je interesantno spomenuti da je hram bio zatvoren 2 meseca tokom korone — prvi put da je bio zatvoren od 1349. godine kada je harala kuga.

  • Radno vreme: 05-19h (mart-oktobar) ili 20h (april-septembar)
  • Cena ulaznice: besplatno za sve
  • Zvanični sajt: https://churchoftheholysepulchre.net/

5. Davidov toranj + šetnja gradskim zidinama

Smešten odmah pored Jafa kapije, Davidov toranj je antička citadela koja je nekoliko puta tokom vekova bila uništavana — današnja tvrđava potiče iz memlučkog i otomanskog perioda, a u njoj se nalazi muzej, važna arheološka nalazišta i najbolji vidikovac unutar Starog grada.

 

Davidov toranj.

Prva građevina na ovom mestu je podignuta još u 2. veku pre nove ere, a Irod je onda utvrđenju dodao 3 tornja radi odbrane grada i svoje palate koja se nalazila nedaleko, na Sionskom brdu. Irod je tornjeve nazvao Fazel (po svom bratu koji je u zarobljeništvu izvršio samoubistvo), Mariamn (po svojoj drugoj ženi koju je inače ubio i sahranio blizu tornja) i Hipikus (po jednom od svojih najbližih prijatelja). Od ova 3 originalna tornja, samo jedan (najverovatnije Fazel) je preživeo uništenje grada u 1. veku nove ere. Kada su vizantijski monasi došli u grad, naselili su se u ovom tornju — i mislivši da ga je kralj David sagradio, nazvali su ga Davidov toranj.

Unutar tvrđave.

Kada su muslimani osvojili Jerusalim, sredili su utvrđenje. U 11. veku su krstaši napali tvrđavu, ali nisu uspeli da je unište ili osvoje — branioci tvrđave su se predali tek kada im je obećan siguran prolaz kroz grad. Onda su krstaši proširili tvrđavu, ali je onda potom bila uništena kada su oni proterani iz grada. U memlučkom periodu je tvrđava obnovljena, a zatim u otomanskom periodu proširena, kada joj je dodat minaret — koji dan danas stoji i nosi ime Davidov toranj.

Kada su Britanci došli na vlast, sredili su tvrđavu i otvorili je za javnost kao mesto za koncerte i izložbe, a nakon Izraelsko-arapskog rata, Izraelci su je opet koristili u vojne svrhe, da bi na kraju par decenija posle Šestodnevnog rata Davidov toranj bio pretvoren u muzej. Danas je ovo muzej istorije Jerusalima, a osim arheoloških iskopina od kojih su neke stare preko 2,500 godina, ovde se nalaze mape, modeli grada, crteži i još mnogo toga.

Pogled na grad sa tvrđave.

Osim muzeja, kod Davidovog tornja može da se krene i na obilazak gradskih zidina — što toplo preporučujemo da uradite. Obilazak zidina je podeljen na dva dela — severni i južni. Severna ruta je duža i napornija, ali je takođe i dosta zanimljivija. Prostire se od Jafa kapije do Lavlje kapije, nedaleko od Hramovne gore, a prolazi i iznad najveće i najlepše gradske kapije, Kapije Damaska. Južni deo počinje ili ispred ili unutar Davidovog tornja i završava se kod Zapadnog zida, između Sionske kapije i Dung kapije (čije ime radije nećemo pokušati da prevedemo).

Pogled sa zidina.
  • Radno vreme (Davidov toranj): 09-16h ponedeljak-četvrtak i subota; 09-14h petak; zatvoreno nedeljom
  • Radno vreme (obilazak zidina, severna ruta): 09-16h zimi i 09-17h leti svaki dan osim petkom
  • Radno vreme (obilazak zidina, južna ruta): 09-16h zimi i 09-17h leti svaki dan osim petka, a petkom od 09-14h
  • Cena ulaznice za toranj: 40 šekela za Davidov toranj (na biletarnici) ili 38 šekela (onlajn)
  • Cena ulaznice za zidine: 20 šekela
  • Cena ulaznice toranj + zidine: 49 šekela (onlajn)
  • Zvanični sajt tornja: https://www.tod.org.il/en
  • Zvanični sajt zidina: https://www.pami.co.il/

6. Maslinova gora

Smeštena izvan zidina starog Jerusalima i razdvojena od Hramovne gore Kedronskom dolinom (koja počinje kod Jerusalima i prostire se sve do Mrtvog mora), Maslinova gora je važno hodočasničko mesto za hrišćane pošto se smatra da se odavde Isus vazneo na nebo.

Maslinova gora je takođe jedno od najlepših i najspokojnijih mesta na kojima smo ikad bili. Pogled sa vrha Maslinove gore na Jerusalim je nešto što nećemo zaboraviti dok smo živi — a ako bi trebalo da preporučimo samo jedno mesto izvan Starog grada, to je onda svakako ovo brdo.

Pogled sa Maslinove gore.

Osim vidikovca, na padinama Maslinove gore nalazi se veliko jevrejsko groblje na kojem su sahranjeni mnogi viđeni Jevreji i na kojem maltene svi Jevreji žele da budu sahranjeni pošto se smatra da će oni koji su ovde ukopani biti prvi koji će vaskrsnuti po Mesijinom dolasku. Ovo groblje je najstarije jevrejsko groblje u Jerusalimu, na kome je od 16. veka sahranjeno između 70,000 i 150,000 Jevreja. Groblje se nadovezuje na mnogo stariju Silvan nekropolu, groblje iz perioda Judeje na kome se smatra da su bili sahranjeni najvažniji žitelji Jerusalima između 9. i 7. veka pre nove ere.

Jevrejsko groblje.

Pored vidikovca i groblja, na Maslinovoj gori i u njenom podnožju se nalazi još nekoliko bitnih mesta. Kada krenete da se spuštate niz padinu koja ide pored groblja, prvo mesto na koje treba svratiti je Dominus Flevit, rimokatolička crkva koja je podignuta na temeljima uništene vizantijske crkve. Crkva je dobila ime po događaju opisanom u Jevanđelju po Luki kada se Isus rasplakao videvši Jerusalim, a zbog ovoga je i građevina sagrađena u obliku suze.

Dominus Flevit crkva.

Sledeća na putu je Crkva Marije Magdalene, ruska pravoslavna crkva koju je krajem 19. veka podigao ruski car Aleksandar III u čast svoje majke. U ovoj crkvi je sahranjena Sveta Jelisaveta Fjodorovna, kneginja iz ruske dinastije Romanov koja je bila poznata po dobrotvornom radu, koja je posvetila život Bogu nakon što joj je muž ubijen i koju su boljševici ubili tako što su je sa još nekoliko članova ruskog plemstva gurnuli u napušteno rudarsko okno u koje su onda ubacili nekoliko granata. U kripti ispod crkve je sahranjena i princeza Alisa od Batenberga, velika dobrotvrorka i majka engleskog princa Filipa.

Ispod ruske crkve nalazi se Getsimanski vrt u kome se Isus molio i sastajao sa apostolima i u kome je uhapšen pre razapinjanja na krstu. U vrtu se danas nalaze 3 najstarija maslinova drveta na svetu koja su na osnovu datiranja ugljenika stara oko 800-900 godina. Na par minuta od vrta smešten je i Bogorodičin grob.

Crkva svih nacija.

Na kraju, na samom podnožju Maslinove gore, odmah pored Bogorodičinog groba, nalazi se Crkva svih nacija, rimokatolička bogomolja u kojoj je izložen deo kamena na kome se navodno Isus molio pre hapšenja. U dvorištu crkve je oltar koji mogu da koriste sve hrišćanske denominacije — katolici, pravoslavci, protestanti, luteranci, evangelisti, itd.

7. Sionska gora

Smeštena odmah pored zidina Jerusalima, kod izlaza iz Jevrejske četvrti, Sionska gora je tokom istorije bila naziv za nekoliko različitih lokacija — za Davidov grad, za Maslinovu goru i za Zapadno brdo, odnosno mesto koje se danas smatra Sionskom gorom. U širem smislu, Sionska gora može da predstavlja i čitav Izrael.

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice.

Današnja Sionska gora je važna zbog 3 stvari. Prvo, ovde je smeštena Sionska gornica, poznata i kao Gornja soba, mesto na kome je održana Tajna večera — poslednja večera koju je Isus održao sa svojim apostolima tokom proslave pashe (jevrejski praznik koji obeležava odlazak Jevreja iz Egipta). U ovoj prostoriji je za vreme Tajne večere sam Isus ustanovio evharistiju (pričešće), a nakon njegovog raspeća i vaskrsenja, ovde su apostoli nastavili da se okupljaju i ovde je Sveti Duh sišao na njih 50 dana nakon vaskrsenja. Zanimljivo je spomenuti i da je Sveti Sava tokom svog hodočašća u Jerusalim kupio Sionsku gornicu (Sveti Sava je takođe darivao i izgradio i nekoliko crkava u Svetoj zemlji).

Sionska gornica.

Odmah ispod Sionske gornice nalazi se sredenjevokni kenotaf ili simbolički gob kralja Davida — iako neki veruju da je ovde biblijski kralj sahranjen, svi autoriteti se slažu da David nije zapravo sahranjen u ili blizu Sionske gornice (Biblija kaže da je sahranjen u Davidovom gradu). Kada je stari Jerusalim bio pod vlašću Jordana, Jevreji su ovde počeli da dolaze da se mole — i to ne samo zbog praznog sarkofaga već i zbog toga što se sa krova zgrade vidi Hramovna gora. Ovo je bilo najsvetije mesto u Izraelu sve dok Izraelci nisu odneli pobedu u Šestodnevnom ratu i osvojili Stari grad Jerusalima, kada su opet mogli da se mole kod Zapadnog zida. Davidova grobnica je podeljena na muški i ženski deo, a muškarci moraju da nose kipu prilikom posete.

Davidov grob.

Na Sionskoj gori se još nalazi Crkva Uspenja Presvete Bogorodice koja pripada Benediktincima i u kojoj je navodno umrla Bogorodica.

  • Radno vreme: ne znamo
  • Cena ulaznice: besplatno za sve
  • Zvanični sajt: /

8. Baštenska grobnica

Kao što ste do sad već shvatili, u Jerusalimu apsolutno ništa nije jednostavno — pa tako u gradu, odmah kod Kapije Damaska, postoji još jedno mesto za koje se smtra da je Isusov grob. Doduše, ovo smatraju uglavnom samo protestantni i evangelisti — ostali se nikako ne slažu da je Isus ovde bio sahranjen.

Red za ulazak u grobnicu.

U svakom slučaju, Baštenska grobnica je mala, mirna bašta u kojoj osim raznih biljaka ima grobnica uklesana u steni koja je pronađena u drugoj polovini 19. veka, a za koju se smatra da potiče iz 8. ili 7. veka pre nove ere.

Iako je u davnim vremenima bilo normalno nekoliko puta koristiti istu grobnicu, Biblija kaže da je Isus bio sahranjen u novoj grobnici — što je jedan od glavnih argumenata onih koji nisu srećni što ovo mesto uopšte postoji.

Ulaz u grobnicu.

Oni koji upravljaju lokalitetom ne tvrde da je ovo autentična grobnica, ali naglašavaju da čitavo mesto sigurno izgleda realnije nego grobnica u Hramu Vaskrsenja Isusovog.

S druge strane, ima i mnogo pobornika teorije da je baš ovo mesto Golgota — pre svega zbog grobnice, ali i zbog ogromne stene koja podeća na lobanju i u kojoj se osim prirodnih pećina nalazi i nekoliko veštačkih. Zbog sličnosti sa Golgotom, ova stena se sada zove Brdo lobanja.

Brdo lobanja.

Bilo kako bilo, Baštenska grobnica je dovoljno blizu Starog grada da je vredi posetiti — plus su mnogo manje gužve ovde nego u hramu.

  • Radno vreme: 09-12h i 14-17h utorak-nedelja (zatvoreno nedeljom i ponedeljkom)
  • Cena ulaznice: besplatno za sve
  • Zvanični sajt: https://gardentomb.com/

9. Svici sa Mrtvog mora

Svici sa Mrtvog mora su antički rukopisi pronađeni sredinom 20. veka u 11 pećina u okolini Kumrana, nedaleko od Mrtvog mora (ako idete na izlet do Mrtvog mora, videćete ove pećine iz busa).

Rukopisi su stari preko 2,000 godina — najstariji potiču još iz 3. veka pre nove ere, a najmlađi iz 1. veka nove ere. Osim što su drevni, svici su izuzetno značajni jer su najstariji biblijski tekstovi ikada pronađeni.

Svici se dele na biblijske, koji čine nekih 200 kopija tekstova iz hebrejske Biblije odnosno Starog zaveta, apokrifne, u koje spadaju tekstovi iz perioda Drugog hrama koji nisu uključeni u Bibliju, i sektarijanske, odnosno tekstove koji tumače biblijske priče.

Svici sa Mrtvog mora.

Iako je ponađeno samo nekoliko čitavih rukopisa, od svih spisa nađenih je rekonstruisano preko 950 tekstova različitih dužina. Većina spisa je napisana na hebrejskom, ali su neki napisani na aramejskom i grčkom.

Zanimljivo je da su skoro svi tekstovi iz Starog zaveta pronađeni u Kumranu (fali samo jedna knjiga) — još zanimljivije, neki rukopisi su identični tradicionalnim tekstovima koji su konačni oblik dobili nekih 1,000 godina kasnije.

Od svih svitaka, posebno se ističe Svitak proroka Isaije (koji sadrži čitavu knjigu proroka Isaije) koji je u celosti sačuvan. Ovaj rukopis potiče iz 100. godine pre nove ere, nalazi se na 17 listova pergamenta i dugačak je 734 cm.

Iako se ne zna ko je tačno napisao ove rukopise, postoji nekoliko teorija. Po jednoj, spise su napisali Eseni ili neka druga jevrejska sekta koja ih je sakrila u pećine tokom pobune u 1. veku. Po drugoj (veoma osporavanoj teoriji), hrišćani su napisali rukopise — ovo se smatra jer je na jednom fragmentu verovatno deo teksta iz Novog zaveta. Na kraju, neki veruju da su zapravo Jevreji iz Jerusalima napisali rukopise u Drugom hramu i onda ih sakrili u Kumranu bežeći od Rimljana.

Maketa Jerusalima za vreme Drugog hrama.

Većina rukopisa sa Mrtvog mora se nalazi u Jerusalimu, u jednom delu Muzeja Izraela (a jedan deo svitaka je smešten i u muzeju u Amanu, u Jordanu). Stalna izložba uključuje reprodukciju Knjige proroka Isaije i druge poznate rukopise (originali su previše krhki da bi bilo stalno izloženi).

U muzeju se još nalazi i Alepo kodeks, rukopis Starog zaveta napisan 920. godine u Tiberiusu. Kodeks je bio čuvan u sinagogi u Alepu preko 500 godina, a 1947. godine tokom anti-jevrejskih nereda u Siriji je singagoga spaljena i rukopis nestao. Misteriozno se pojavio u Izraelu nekih 10 godina kasnije, ali preko 40% rukopisa je falilo — iako se prvo smatralo da je deo rukopisa izgoreo u Alepu, sada se veruje da je zapravo ostatak teksta sačuvan, samo je pitanje kod koga se nalazi.

Inače, ovo je sve samo jedan deo ogromnog kompleksa Muzeja Izraela koji se zove Svetilište knjige, a u ostatku muzeja su još izloženi arheološki artefakti, umetnička dela i još mnogo toga. U kompleksu ima i ogromna maketa Jerusalima za vreme Drugog hrama.

  • Radno vreme: 10-16h sreda, četvrtak, subota, nedelja; 16-21h utorak; 10-14h petak; ponedeljkom ne radi
  • Cena ulaznice: 54 šekela
  • Zvanični sajt: https://www.imj.org.il/en

10. Pijaca Mahane Jehuda

Ako vam treba odmor od religije, istorije i kulture, nema boljeg mesta za predah u Jerusalimu od Mahane Jehuda pijace. Smeštena u Zapadnom Jerusalimu, na 15-20 minuta peške od Jafa kapije, ova pijaca je jedno od najpopularnijih mesta u gradu i među lokalcima i među strancima.

Na pijaci ima preko 250 štandova na kojima se prodaje sve ono što se inače prodaje na pijaci — voće, povrće, meso, riba, sirevi, začini, vina, odeća, pokućstvo. Ali osim toga, ovde ima i mnogo štandova sa hranom, plus se u zadnjih nekoliko godina otvorilo i dosta kafića i barova koji rade do kasno u noć.

Burek na jerusalimski način. 🙂

Osim toga što sami možete da šetate pijacom, možete i da zakažete privatnu turu na kojoj ćete probati razne specijalitete sa Bliskog istoka. Pijacu svakako treba posetiti i danju i noću, a ako ste željni provoda, nema bolje vreme za Mahane Jehudu od četvrtka uveče pošto u Izraelu tad počinje vikend (a petkom je grad potpuno mrtav zbog Šabata).

  • Radno vreme: 08-19h nedelja-četvrtak (s tim što barovi ostaju otvoreni mnogo duže); 08-15h petak; subotom uveče rade ugostiteljski objekti
  • Cena ulaznice: besplatno
  • Zvanični sajt: https://en.machne.co.il/

Ovo je bilo top 10 mesta u Jerusalimu koja mislimo da ne treba da propustite, ali ako imate još vremena, možete da odete i do nacionalnog parka Davidov grad i Jad Vašem muzeja.

Davidov grad je veliko arheološko nalazište za koje se smatra da je mesto prve naseobine u Jerusalimu, još iz perioda 4. milenijuma pre nove ere. Neki takođe misle da je ovo grad u kome je živeo i iz kog je vladao biblijski kralj David. Kompleks je ogroman i za obilazak treba makar pola dana, a takođe treba imati u vidu da se tokom obilaska silazi u vodene tunele tako da morate imati odgovarajuću odeću i obuću. Mi smo hteli da idemo, ali smo na kraju odustali i zbog manjka vremena i zbog toga što je bilo previše hladno da se kvasimo po tunelima.

Još jedna fotka Jerusalima za kraj.

Jad Vašem muzej je memorijalni centar posvećen žrtvama holokausta. Ovo je drugo najposećenije mesto u Izraelu, odmah posle Zapadnog zida. Iako smo dugo vagali da li da posetimo ovaj muzej, na kraju smo i od njega odustali jer je daleko od svega. Ali ako imate vremena, sigurno ga vredi videti, plus je ulaz besplatan.

To bi bilo to od nas o Jerusalimu! Čestitamo — upravo ste pročitali najduži putopis na našem sajtu! Šalu na stranu, kao što vidite, Jerusalim je u isto vreme i predivan i prekomplikovan — i apsolutno ga treba videti makar jednom u životu, bez obzira na to da li za vas predstavlja sveti grad ili mesto odakle je potekao dobar deo svetskih problema.

Česta pitanja o putovanju u Jerusalim

  • Kako doći do Jerusalima?

Jerusalim nema aerodrom, a u čitavoj zemlji imaju 3 internacionalna aerodroma. Najpoznatiji i najfrekventniji aerodrom je Ben Gurion u Tel Avivu. Osim Ben Guriona, u Izraelu još imaju aerodromi u Ejlatu i Haifi.

Air Serbia od aprila 2023. godine ponovo leti do Tel Aviva 3 puta nedeljno (utorkom, četvrtkom i subotom). U zavisnosti od toga gde živite, možete da pogledate i Wizzair i Ryanair iz Budimpešte ili Sofije.

  • Kako doći do Jerusalima od aerodroma u Tel Avivu?

Najjeftinija i najbrža opcija je voz. Na Ben Gurionu ima železnička stanica, vožnja traje oko pola sata, a cena karte je oko 20 šekela.

Do Jerusalima još možete doći busom, ali ovo je dosta komplikovanija varijanta pošto prvo morate doći do glavne autobuske stanice u Tel Avivu. Taksi je takođe opcija, ali računajte da će vožnja da vas košta 100+ evra.

Pogledajte ovaj sajt za više detalja o transportu od aerodroma u Tel Avivu do Jerusalima.

  • Koliko dana treba za Jerusalim?

Minimum 3 dana, idealno 5-7.

  • Da li je Jerusalim bezbedan?

Teško je odgovoriti na ovo. Mi se nismo osećali nebezbedno u Jerusalimu, ali ne bismo nikome mogli da kažemo da je 100% bezbedan. Više o bezbednosti u Izraelu možete da pročitate u ovom vodiču.

Da li ste već bili u Jerusalimu? Kakvi su vaši utisci — voleli bismo da vas čujemo u komentarima! Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič za Tel Aviv — jedan sasvim drugačiji Izrael
Sledeći članak Masada + Mrtvo more — dnevni izlet (utisci + saveti)

11 Comments

  1. Suzana
    04.09.2022. at 08:25

    Odličan

    Reply
  2. Jovana
    01.11.2022. at 11:50

    Pročitah tekst u dahu i s uživanjem! Hvala mnogo na ovakvim informacijama, odličnim objaašnjenjima i predlozima! 🙂

    Reply
    • Kaća&Marko
      01.11.2022. at 15:11

      Hvala puno, baš mi je drago da vam se dopada vodič. 🙂

      Reply
  3. Radica
    16.11.2022. at 08:51

    Hvalaaa ❤️ Treba da putujemo iz Austrije u februaru 2023. Pravoslavna crkva ovde organizuje putovanje. Citala sam puno knjiga ranije o svetoj zemlji, ali su mi znanja bila nekako „zbrkana“. Uz vase putopise, sklopih u glavi sve i sada cu se samo radovati putovanju ❤️?Sve najlepse vam zelim ?

    Reply
    • Kaća&Marko
      16.11.2022. at 22:03

      Baš nam je drago da to čujemo! Veliki pozdrav — i želimo vam lep provod u Jerusalimu. ❤️

      Reply
  4. Gordana
    02.02.2023. at 00:49

    Na Vaskrs idem..sa SPC..20 dana..jedva cekam
    Hvala na divnom tekstu I fotografijama..a ja vam saljem sliku Blagodetnog ognja

    Reply
    • Kaća&Marko
      02.02.2023. at 10:32

      Drago nam je da vam se dopada vodič! Lep provod u Jerusalimu! 🙂

      Reply
  5. Goca
    09.02.2023. at 17:17

    Hvala najlepše na ovom iscrpnom, zanimljivom i više nego korisnom tekstu.
    Kompletan je i kao reportaža i kao vodič.
    Moj sin sa prijateljima putuje u subotu ujutru iz Sofije, a povratak je takođe subota 25. februar. Da li možda imate info da li subotom funkcioniše šerut rano ujutru iz Jerusalima?
    Videla sam da ih ima tokom dana subotom, ne znam kako je za povratak, da li možda treba prethodni dan doći do Tel Aviva.
    Hvala najlepše, želim vam puno divnih putovanja.

    Reply
    • Kaća&Marko
      10.02.2023. at 21:06

      Hvala puno! Drago nam je da vam se dopada vodič. Nažalost, ne znamo sa sigurnošću da li šerut funkcioniše subotom. Na netu piše da da, ali ne možemo ništa da vam garantujemo pošto ga nismo koristili (a pogotovo ne za Šabat). Ako nas pitate, bolje je da dođu u Tel Aviv dan ranije. Puno pozdrava! 🙂

      Reply
  6. -Momir
    14.02.2023. at 00:22

    Odličan tekst, bravo za trud i želju da vaše iskustvo podelite. Uživao čitajući.

    Reply
    • Kaća&Marko
      16.02.2023. at 18:12

      Hvala puno! Baš nam je drago da vam se dopada tekst! Puno pozdrava!

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona II deo: Kasa Mila(Pedr 🇪🇸Gaudijeva Barselona II deo: Kasa Mila(Pedrera)🇪🇸

Kasa Mila — poznata i kao La Pedrera — poslednja je privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuću su naručili bračni par Pere Mila i Rozer Segimon, planirajući da žive na prvom spratu i da iznajmljuju ostale. 

Izgradnju kuće su pratili mnogi problemi. Kako je gradnja napredovala, tako je Gaudi menjao dizajn. Osim toga, dobrano je prešišao dogovoreni budžet i nije se mnogo obazirao na građevinski kod.

Kada je kuća — inspirisana planinama — završena, bila je predmet kritike i podsmeha. Naime, tadašnji stanovnici Barselone su smatrali da je ova građevina previše nekonvencionalna, zbog čega su joj dali nadimak La Pedrera, što znači kamenolom. 

Vlasnici kuća u ulici Pasaž de Grasia su takođe bili ljuti na Gaudija, smatrajući da će Kasa Mila dovesti do smanjenja cena nekretnina u četvrti. 

Nekoliko godina nakon smrti Pere Mila, njegova udovica je prodala kuću agenciji za nekretnine. Ovo se desilo 1946. godine, a ona je nastavila da živi u apartmanu na prvom spratu do svoje smrti, 1964. godine.  Kuća je stavljena na Uneskovu listu svetske baštine 1984. godine i onda restaurirana i otvorena za javnost 1996. godine. 

Međutim, uprkos tome što je deo građevine muzej — za javnost je otvoren jedan apartman, potkrovlje, krovna terasa i unutrašnje dvorište — Kasa Mila ima i druge namene. Naime, osim što služi kao kulturni centar i komercijalni prostor, kuća i dalje ima nekoliko stanovnika! 

💰Cena ulaznice: počinje od 25 EUR

#barselona #spanija #casamila #lapedrera #putujemo
#putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Kako provesti dan na Kosmaju
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com