Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Izrael / 10 stvari koje treba znati pre putovanja u Izrael
Posted inDaleke destinacije Izrael

10 stvari koje treba znati pre putovanja u Izrael

Posted - Kaća&Marko Posted on 15.05.2022.
31

Zemlja koju svi Jevreji smatraju svojom domovinom i sveta zemlja za najveće avramske religije, Izrael je jedna od najpopularnijih hodočasničkih destinacija na svetu. Osim po prastarim verskim lokalitetima i pričama, Izrael je takođe poznat i po izraelsko-palestinskom sukobu, jednom od najdužih sukoba u modernoj istoriji za koji nema naznake da će biti rešen u skorije vreme, i ulaganjem u državne bezbednosne organe, što kroz obuku stanovništva i jačanje sigurnosnih agencija, što kroz razvijanje i kupovinu najmodernijeg oružja.

Iako su religija i ratovi ono po čemu je Izrael najčuveniji širom sveta, Jevrejska država je ipak više od toga. Izrael je jedna od najrazvijenih zemalja na planeti, sa najvišim životnim standardom na Bliskom istoku koji se može porediti sa onim u Švajcarskoj, izuzetno obrazovanim stanovništvom od kojih veliki broj ljudi ima završenu višu školu ili fakultet, i veoma razvijenim naučnim i tehnološkim sektorom koji se često poredi sa Silicijumskom dolinom.

Uprkos tome što je Izrael jedna veoma složena država u kojoj vladaju ekstremi, ova bliskoistočna zemlja je jedno od onih mesta koje stvarno treba videti svojim očima makar jednom u životu — bez obzira na to da li ste vernik ili ne. U ovom tekstu ćemo vam ispričati šta je na nas ostavilo najveći utisak u Izraelu i šta treba da znate ukoliko planirate putovanje u Svetu zemlju.

Tabela sadržaja

  • Ulazak i izlazak iz zemlje — iskustvo za pamćenje
  • Jerusalim i Tel Aviv — nebo i zemlja
  • Izraelsko-palestinski konflikt — sukob bez kraja
  • Sigurnost u zemlji — da li je bezbedno ići u Izrael?
  • Ortodoksni Jevreji — život po jevrejskom zakonu u kratkim crticama
  • Šabat — 25 sati nerađenja apsolutno ničega
  • Jerusalimski sindrom — boljka religioznih turista
  • Cene u Izraelu — koliko šta košta?
  • Praktični saveti — sitnice koje mogu da vam olakšaju putovanje
  • Zanimljivosti o Izraelu — 25 stvari koje možda niste znali

Ulazak i izlazak iz zemlje — iskustvo za pamćenje

Pošto u Jerusalimu nema aerodrom, većina turista u zemlju sleće na Ben Gurion u Tel Avivu — koji je nadaleko poznat po veoma rigoroznim sigurnosnim proverama.

Pošto smo dosta čitali o tuđim iskustvima sa Ben Guriona, bili smo spremni na to da će nas pitati zašto smo došli u zemlju, koliko ostajemo, i da li znamo nekog u Izraelu. Znali smo i da će nam gledati pasoš i da će nas ispitivati o svim arapskim zemljama u kojima smo bili, a bili smo svesni da postoji mogućnost i da nam otvaraju torbe.

Ono što nismo očekivali jeste da nas po sletanju na aerodrom sprovedu u prostoriju sa gomilom Rusa i Ukrajinaca (ovo se dešavalo na samom početku rata) i da će nas tamo držati 5 sati — samo jer smo Srbi.

Bukvalno sve suprotno od ovoga što piše.

Znamo da su nas izdvojili zbog države porekla jer su iz celog aviona izdvojili samo nas dvoje i još jednog Srbina, a kada smo posle tokom boravka u Izraelu sretali i pričali sa drugim Srbima, i njihovo iskustvo je bilo veoma slično.

U svakom slučaju, nakon 5 sati čekanja i bezuspešnog pokušavanja da saznamo zašto nas drže na aerodromu, odveli su nas na ispitivanje gde su nam postavili mali million pitanja, i onda su nas nakon jedno 15 minuta pustili da konačno uđemo u zemlju.

Na izlasku iz zemlje je procedura bila bezbolnija, iako su nas i tada ispitivali po 15 minuta, zagledali svaki pečat u pasošu i onda na kraju i otvarali i proveravali svaki predmet u ručnom prtljagu.

Svi će vam reći da su ove sigurnosne provere normalna stvar i da Izraelci to rade za vašu sigurnost, ali nama se nije tako činilo dok smo čamili u prostoriji za ispitivanje u sred noći samo zato što dolazimo iz Srbije.

Ovako izgleda papirić koji se dobija umesto pečata.

Verovatno su nas uzdvojili zbog rata u Ukrajini (što iz naše perspektive nema mnogo smisla, ali zvuči kao najverovatniji razlog), pa je veoma moguće da će vaše iskustvo biti drugačije — ali eto, imajte u vidu da i ovo može da se desi.

Da bi ispitivanje prošlo što lakše, ištampajte sve papire koji vam mogu trebati — povratnu avio kartu, rezervaciju smeštaja, plaćene ture, pozivno pismo ako dolazite zbog posla, itd. Takođe odgovarajte iskreno na sva njihova pitanja i nemojte da pokažete da ste nervozni ili ljuti zbog ispitivanja (čak i ako jeste).

Još treba znati da po dolasku u zemlju nećete dobiti pečat u pasoš. Pošto ranije ljudi sa izraelskim pečatom u pasošu nisu mogli da uđu u mnoge arapske zemlje, sada turisti dobijaju papirić koji služi umesto pečata i koji morate da čuvate do kraja putovanja.

Jerusalim i Tel Aviv — nebo i zemlja

Jerusalim i Tel Aviv su dva najveća i najposećenija grada u Izraelu — koji nemaju ama baš ništa zajedničko. Jerusalim je sve ono kako zamišljamo Svetu zemlju, dostojanstven, konzervativan i prastar, a Tel Aviv je nov, liberalan grad koji se smatra bliskoistočnom prestonicom zabave i jednim od najboljih svetskih destinacija za LGBT populaciju.

U Jerusalimu je vreme stalo negde u srednjem veku i sve se naravno vrti oko religije. U Tel Avivu žurka nikad ne staje, a religija je bitna isto koliko i u Berlinu ili Amsterdamu.

Jerusalim, na Maslinovog gori.
Tel Aviv, pogled iz Jafe.

Ova dva grada su udaljena jedna od drugog manje od sat vremena, a način života u njima je toliko drugačiji da deluje kao da se ne nalaze u istoj zemlji — pa čak ni na istom kontinentu. Zbog toga koliko su različiti, nije neobično da turisti dožive kulturni šok kada putuju između njih.

Mi savetujemo da posetite oba grada, čisto da biste bolje shvatili koliko je ovo jedna opičena zemlja, ali ako nemate vremena za oba, onda Tel Aviv možete i da preskočite. Sve ono što vredi videti u Tel Avivu može da se obiđe za jedan dan (i manje), a za Jerusalim savetujemo da odvojite minimum 3 dana (idealno 5-7).

Više o Tel Avivu možete da pročitate u ovom vodiču, a apsolutno sve što treba da znate pre odlaska u Jerusalim možete naći ovde.

S obzirom na to da je Tel Aviv sličniji bilo kojoj evropskoj prestonici nego Jerusalimu, većina ovog vodiča će se nadalje odnositi na Jerusalim (i druge konzervativnije delove zemlje).

Izraelsko-palestinski konflikt — sukob bez kraja

Uprkos tome što mnogi ljudi misle da je konflikt između Jevreja i Palestinaca počeo pre više stotina ili čak hiljada godina, istina je da je ovaj sukob započet tek u 20. veku, za vreme i nakon britanskog mandata nad tadašnjom Palestinom (današnjim Izraelom).

Pre nego što su Britanci napustili ovaj deo sveta, UN je odobrio plan kojim bi se teritorija britanske Palestine podelila na jednu jevrejsku i jednu arapsku državu. Na osnovu predloženog plana, obe države bi imale pristup svim važnim verskim mestima, ali Jerusalim bi ostao pod međunarodnom kontrolom. Ni jednoj ni drugoj strani se plan nije dopao, ali Jevreji su ga prihvatili.

Arapi su, međutim, kategorički odbili plan, rekavši da im pripada cela teritorija i da ni do kakve podele zemlje neće doći. Utom su i na dan kada su Britanci napustili dotadašnju Palestinu Izraelci proglasili stvaranje države Izrael. Dan kasnije, 15. maja 1948. godine, vojna koalicija arapskih zemalja je ušla na teritoriju novoosnovanog Izraela, započevši prvi u nizu sukoba između Jevreja i Arapa na ovim prostorima.

Arapsko-izraelski rat iz 1948. godine je završen pobedom Izraela, a nakon rata Izraelci su osim teritorija koje su im bile dodeljene na osnovu plana UN dobili još skoro 60% teritorije koja je trebalo da pripadne Palestincima. U ovom ratu su takođe zauzeli Zapadni Jerusalim.

Skoro 20 godina kasnije, Izraelci su osvojili Istočni Jerusalim, nakon pobede u Šestodnevnom ratu iz 1967. godine. Međutim, međunarodna zajednica do dana današnjeg nije priznala Jerusalim kao glavni grad Izraela.

U Šestodnevnom ratu, Izraelci su takođe osvojili Zapadnu obalu, Pojas Gaze, Golansku visoravan i Sinajsko poluostrvo koje su 10 godina kasnije vratili Egiptu tokom potpisivanja mirovnog sporazuma. Izraelci još uvek imaju kontrolu nad Zapadnom obalom (koja se smatra delom Palestine i u kojoj živi najveći broj Palestinaca), iako međunarodna zajednica stoji pri tome da je ovo okupirana teritorija. Što se tiče Pojasa Gase (koji se isto smatra delom Palestine), Izrael se povukao iz ove teritorije, ali još uvek ima kontrolu nad vazdušnim prostorom i vodama.

Konflikt između Izraelaca i Palestinaca još uvek traje, a svako malo možete u vestima pročitati o napadima jedne strane na drugu. Novije ankete su pokazale da i jedni i drugi smatraju da je rešenje sukoba u stvaranju dve države, ali postoji mnogo toga što čini ovo rešenje skoro pa nemogućim — tu je pre svega pitanje granica, status Jerusalima, kontrola vode, izraelska naselja na Zapadnoj obali i pravo Palestinaca na povratak u Izrael (nekih 700,000 Palestinaca je proterano iz zemelje kao posledica ratova).

Sigurnost u zemlji — da li je bezbedno ići u Izrael?

S obzirom na to da konflikt između Izraela i Palestine još uvek traje, verovatno se pitate koliko je bezbedno posetiti Izrael.

Iako se mi nismo osećali nebezbedno u Izraelu, ne možemo da kažemo da poseta Svetoj zemlji ne nosi sa sobom određeni rizik. Nažalost, nemiri, demonstracije, teroristički napadi i raketiranje su česta pojava u Izraelu, i niko ne može da vam garantuje da se ništa od ovoga neće desiti tokom vašeg boravka u zemlji.

Ukoliko ipak planirate da putuje u Izrael, postoji nekoliko stvari koje možete da uradite da se osećate bezbednije:

  • Pratite šta se dešava u zemlji i nemojte da putujete u Pojas Gaze ili područja oko granica sa Sirijom, Libanom i Egiptom.
  • Ako vidite da se ljudi oko vas čudno ponašaju (da viču, da prodavci naprasno zatvaraju radnje, da se stvara velika gužva…), sklonite se što dalje.
  • Skinite aplikaciju Home Front Command (link za Android & link za iOS) koja šalje upozorenja za raketne napade i zapišite gde se nalaze najbliža skloništa u slučaju vazdušnog napada.

Nakon što ste pročitali ovo, možda mislite da Izraelci žive u stanju konstantnog straha od nekakvog napada. Ovo naravno nije istina — i Izraelci žive isto onako kao i većina sveta, s tim što još treba znati da je kod njih stopa kriminala veoma niska, mnogo niža nego u većini evropskih zemalja.

Plus, upravo zbog toga što žive okruženi neprijateljima, Izraelci su oduvek mnogo ulagali u bezbednosni sektor koji se sastoji od mnooogoo organizacija i agencija.

Zanimljivo je da većina Izraelaca (osim Arapa i ortodoksnih Jevreja) mora da služi vojsku sa 18 godina. Muškarci služe 2 godine i 8 meseci, a žene 2 godine. Nakon odsluženja obaveznog vojnog roka, muškarci postaju rezervisti i moraju da učestvuju u vežbama svake godine dok ne napune 40 godina.

Na ulicama Jerusalima ima puno vojske.

S obzirom na to da u državi u svakom trenutku ima preko 17,000 aktivnih vojnika i preko 450,000 rezervista, Izrael je jedna od zemalja sa najvišim procentom stanovništa sa vojnom obukom. Zbog toga što ih ima toliko puno, ne treba da vas čudi veliko prisustvo vojske svugde na ulicama, a pogotovo u Jerusalimu.

Još je interesantno spomenuti da u Izraelu postoji Civilna garda, ogranak policije koji čine isključivo volonteri. Osim toga što su prošli trening kako da reaguju u raznim situacijama dok regularna policija ne dođe, volonteri nose karabine, a mogu da nose i drugo oružje ako imaju dozvolu. Civilna garda je osnovana 1974. godine kada je grupa civila dobrovoljno počela da patrolira u pograničnim područjima koja su bila pod visokim rizikom od terorističkih napada. Od dana osnivanja pa do 2004. godine preko pola miliona Izraelaca je volontiralo u gardi.

Na kraju, tu su i izraelske obaveštajne službe, od kojih je najpoznatiji Mosad (organizacija za spoljašnju bezbednost). Osim Mosada, obaveštajne službe čine Šabak (organizacija za unutrašnju bezbednost) i Aman (vojna obaveštajna služba).

Ortodoksni Jevreji — život po jevrejskom zakonu u kratkim crticama

U Izraelu živi preko 20% ortodoksnih Jevreja, od kojih je skoro polovina ultra-ortodoksno. Iako postoji mnogo grupa ortodoksnih Jevreja, svima je zajednička jedna stvar — strogo poštovanje jevrejskog zakona (halaha).

Ortodoksni Jevreji veruju da je Bog lično dao Toru Mojsiju, zbog čega je ona božanska i ono što je u njoj napisano je zakon koji ne sme ni slučajno da se menja. Tora je pisani zakonik, a Talmud — koji može da se opiše kao vodič za Toru — je usmeni zakonik. Bitno je znati i da iako jevrejski zakon mora uvek da se poštuje, mnogi zakoni nisu sasvim jasni, zbog čega su podložni tumačenjima rabina.

Što se tiče pravila života, ortodoksni Jevreji poštuju Šabat (više o ovom verskom prazniku ispod), jedu isključivo košer hranu (hrana koja ispunjava zahteve propisane Torom i koja je pripremljena na određen način) i provode mnogo vremena izučavajući Toru (mnogi ultra-ortodoksni muškarci čitav život provedu samo proučavajući Toru).

Ortodoksni Jevreji tokom nekakve proslave.

Ortodoksni Jevreji takođe moraju da se oblače skromno, pogotovo žene koje ne smeju da nose pantalone i koje nose dugačke suknje i majice koje im pokrivaju laktove. Udate žene moraju da pokrivaju glavu — neke nose marame, a neke perike. Muškarci nose dugačke crne odore, crne šešire i imaju dugačke brade, a neki imaju po jednu loknu sa svake strane lica. Ultra-ortodoksni Jevreji se stalno ovako oblače, a moderni ortodoksni Jevreji su mnogo liberalniji i mogu da nose i modernu odeću.

Školovanje je veoma važno za ortodoksne Jevreje. Međutim, tip školovanje se mnogo razlikuje među ultra-ortodoksnim i modernim ortodoksnim Jevrejima. Za ultra-ortodoksne dečake, celo školovanje se vrti oko religije, odnosno učenja Tore i Talmuda. Momci nakon završene osnovne i srednje verske škole nastavljaju studije Tore i podstiču se da se školuju za rabine i učenjake Tore.

S druge strane, obrazovanje devojčica više naginje ka sekularnoj strani (pošto se od njih posle očekuje da rade i izdržavaju muževe koji po čitav dan proučavaju Toru), a pristup višem obrazovanju im je veoma ograničen. Kod modernih ortodoksnih Jevreja, školovanje je pretežno sekularno, s tim što se svaki dan odvaja par sati za versku nastavu, a i momci i devojke mogu da nastave obrazovanje na bilo kojoj sekularnoj višoj školi ili fakultetu.

Jedan moderniji ortodoksni Jevrejin koji peva Bitlse. 🙂

Još treba spomenuti da su kod ortodoksnih Jevreja muškarci i žene razdvojeni u raznim prilikama — na primer, u školama, sinagogama, na venčanjima itd. Međutim, kod ultra-ortodoksnih Jevreja jača mišljenje da ovo nije dovoljno i da polna segregacija treba da bude zastupljena na svim javnim mestima (na plažama, u autobusima itd.).

Kao što ste dosad shvatili, za razliku od drugih grupa Jevreja, ultra-ortodoksni su veoma konzervativni i tradicionalni, a ono što je karakteristično za njih je da dobrim delom izbegavaju kontakt sa ostatkom društva. Tako na primer, većina ultra-ortodoksnih Jevreja nema televizor kod kuće, a upotreba kompjutera i interneta je dozvoljena samo za poslovne potrebe (a čak i kada im je potreban kompjuter za posao, ultra-ortodoksni Jevreji će izbegavati da ga drže kod kuće i koristiće filtere za pretraživanje interneta). Sekularne novine i knjige su zabranjene, a ultra-ortodoksne novine izbegavaju da izveštavaju o zločinima, seksu, pa čak i drugim grupacijama judaizma.

Ultra-ortodoksni Jevreji se mladi udaju i žene, a u proseku jedan par ima 7 dece, s tim što ima mnogo porodica i sa 10-12 dece. 1948. godine, u Izraelu je bilo oko 40,000 ultra-ortodoksnih Jevreja, a danas ih ima preko milion, što čini oko 12% populacije čitave zemlje. S obzirom na to koliko puno dece imaju, projekcije su da će do 2030. godine činiti 16% populacije, a do 2065. godine jednu trećinu stanovništa Izraela!

Kada smo već kod porodice, ortodoksni Jevreji imaju takozvane zakone porodične čistote — naime, od dana kada žena dobije menstruaciju narednih 12 dana ne sme da ima nikakav fizički kontakt sa mužem (bukvalno nikakav, ne smeju da se dodirnu). Nakon 5 dana, što se smatra dužinom trajanja menstruacije (!), žena narednih 7 dana dva puta dnevno proverava da li je svo krvarenje prestalo (!), a onda kada padne mrak 7. dana po prestanku menstruacije odlazi na mikvah, odnosno ritualno kupanje, nakon čega se smatra čistom i opet može da ima seks sa mužem.

Još je interesantno spomenuti da su ortodoksni Jevreji izuzeti od obaveznog služenja vojnog roka i da se većina ultra-ortodoksnih Jevreja zapravo protivila nastanku države Izrael — danas su stvari malo drugačije pa većina smatra da je postojanje jevrejske države dobra stvar (iako smatraju da to nema nikakvu versku težinu), ali ipak postoje i oni koji misle da je osnivanje jevrejske države pre dolaska Mesije greh.

Šabat — 25 sati nerađenja apsolutno ničega

Jedan od najistaknutijih jevrejskih običaja, Šabat je praznik koji predstavlja dan kada je Bog odmarao sedmog dana nakon stvaranja sveta i koji ujedno simbolizuje savez između Boga i jevrejskog naroda.

Ovaj sveti dan se poštuje svake nedelje — počinje malo pre zalaska sunca petkom i završava se nakon zalaska sunca subotom. Tokom Šabata, Jevreji provode vreme sa porodicom, jedu tri svečana obroka, piju vino, idu u sinagogu, recituju i pevaju verske stihove, uče i opuštaju se.

Pošto je Šabat dan za odmor, Jevreji tokom ovih 25 sati u principu ne smeju da rade ništa — rabini su definisali 39 kategorija posla koji su zabranjeni tokom Šabata, što se onda proširilo na raznorazne slične ili povezane aktivnosti, uključujući:

  • Kuvanje i pečenje.
  • Putovanje.
  • Kupovina i prodaja.
  • Pisanje, crtanje, kucanje.
  • Vožnja kolima.
  • Upotreba telefona.
  • Upotreba bilo kog električnog uređaja.
  • Gašenje vatre.
  • Korišćenje struje.
  • Stavljanje šminke.
  • Odvajanje dobrog od pokvarenog voća.
  • Otvaranje kišobrana.
  • Pušenje.
  • Navijanje sata.
  • Otvaranje pošte.
  • Pravljenje planova (bilo kakvih).
  • I još mnogo, mnogo toga.

S obzirom na to koliko toga je zabranjeno ortodoksnim Jevrejima za Šabat, verovatno se pitate kako kod njih onda izgleda život tokom praznika. Koliko smo uspeli da saznamo, oni manje-više sve obroke pripreme pre Šabata, ali neki kućni poslovi su im ipak dozvoljeni i tokom — što je donekle logično imajući u vidu da baš mnogo njih može da se okupi kod jedne porodice za svečani obrok.

Evo nekih kućnih poslova koje smeju da obavljaju za vreme Šabata:

  • Čiščenje poda (ali ne pranje ili usisavanje).
  • Postavljanje tanjira i drugih posuda (ali stolnjak, sveće za Šabat i drugi verski predmeti moraju da se postave pre zalaska sunca).
  • Pripremanje salate (ali voće i povrće ne sme da se seče baš sitno i ne smeju da se koriste nikakve mehaničke ili električne naprave).
  • Presvlačenje odeće (ali ne šminkanje i sređivanje kose).
  • Pranje sudova (ali samo onih koji su potrebni tokom tog Šabata).
  • Nameštanje kreveta ujutru i presvlačenje posteljine za goste.

Takođe, pošto je upotreba struje zabranjena tokom Šabata, danas postoje kućni uređaji sa takozvanim Šabat mode-om. Na primer, rerna koja ima ovu opciju može da radi neprestano, da bi hrana koja je prethodno pripremljena ostala topla do obroka. Osim toga, rerna neće pištati, prikazivati temperaturu ili imati digitalni sat, a bilo kakav sistem čišćenja će biti onemogućen. Slično tako, frižider će nastaviti da radi da bi hrana ostala sveža, ali neće mu raditi displej i svetla se neće paliti kada se otvori frižider.

Većina hotela u Jerusalimu ima lift koji ima Šabat mode, pa će onda tako automatski lift stajati na svakom spratu da bi ljudi mogli da izađu i uđu bez pritiskanja dugmića.

Oni koji nemaju uređaje sa Šabat mode-om mogu da zaobiđu neke zabrane tako što će upaliti ili ostaviti upaljene uređaje pre nego što počne Šabat, s tim što ne smeju da ih gase ili da im menjaju podešavanja tokom Šabata (ali ovo ne važi za televizore, telefone, radio, itd.). Još je zanimljivo spomenuti da, pošto je upotreba struje zabranjena, ortodoksni Jevreji upale svetla u kući pre Šabata, a onda koriste tajmere da ih ugase i ponovo upale u subotu. Tajmeri mogu da se koriste i za neke uređaje, na primer za rernu da bi se podgrejala hrana.

Početak Šabata.

Ranije su jevrejske porodice imale takozvane šabos gojeve, odnosno radnika koji nije jevrejskog porekla koji bi za njih radio sve ono što je njima zabranjeno. Međutim, postojanje Šabat mode-a i tajmera je skoro sasvim iskorenilo potrebu za ovim vidom pomoći.

Još treba spomenuti da skoro sva ova pravila mogu da se prekrše ukoliko je nekome život u opasnosti (ako je u bolovima, umire, porađa se, itd.). Isto tako, svi oni koji rade kritične poslove (medicinsko osoblje, vatrogasci…) mogu da rade za Šabat pošto rade da bi nekome spasili život.

Pošto je Jerusalim veoma religiozan grad, petkom malo pre zalaska sunca se sve radnje zatvaraju (samo nekolicina restorana ostaje otvorena tokom Šabata) i gradski prevoz prestaje da funkcioniše. Sirena koja se čuje u čitavom gradu oglašava početak Šabata, nakon čega obično krcate ulice Jerusalima postaju sasvim puste. I to traje sve do subote uveče, nakon čega se život vraća u normalu.

Ako ste u Jerusalimu za vreme Šabata, petak možete da iskoristite ujutru i u toku dana, ali savetujemo da u subotu odete na neki organizovani dnevni izlet pošto nećete imati šta da radite (a možda ni šta da jedete). Još bolje, ako je ikako moguće, provedite petak i subotu u Tel Avivu pošto je tamo sve normalno za vreme Šabata — samo imajte u vidu da međugradski prevoz ne radi tokom Šabata u čitavoj zemlji tako da dobro planirajte šta ćete i gde ćete pre nego što zađe sunce petkom.

Jerusalimski sindrom — boljka religioznih turista

U Jerusalimu se nalaze neki od najvažnijih verskih lokaliteta za Jevreje, muslimane i hrišćane.

  • Hramovna gora. Na mestu nekadašnjeg Drugog hrama, muslimani su podigli džamiju Al Aksu, koja se smatra trećim najsvetijim mestom za muslimane. Na Hramovnoj gori se takođe nalazi Kupola na steni, simbol Jerusalima podignut na mestu na kome je Bog navodno stvorio svet.
  • Zapadni zid. Poznat kao Zid plača, Zapadni zid je jedini preostali deo Drugog hrama i najsvetije mesto za Jevreje.
  • Hram Vaskrsenja Hristovog (Crkva Svetog Groba). Smatra se da je Isus bio razapet na krstu, umro i vaskrsao na mestu gde je posle podignut ovaj hram, zbog čega se crkva smatra najsvetijim mestom za hrišćane.

Ovo su najbitnija verska mesta u Jerusalimu — ali kao što možete da pretpostavite, grad je prepun svetih mesta koja u vernicima bude raznorazne osećaje. Većina ljudi je u stanju da drži osećanja pod kontrolom, ali kod malobrojih posetilaca se razvije takozvani Jerusalimski sindrom.

Kupola na steni.

Ovaj sindrom se manifestuje raznim deluzijama ili psihozama, a zanimljivo je da neki ljudi kod kojih se razvio sindrom nisu imali nikakve mentalne probleme pre posete Jerusalimu — i još zanimljivije, simptomi sindroma kod njih su nestali maltene odmah nakon napuštanja grada.

Ovi ljudi prođu kroz nekoliko faza, počev od nervoze i želje da sami obilaze Jerusalim, preko opsednutosti čistoćom i kupanjem i oblačenjem bele toge (koju neretko naprave od hotelske posteljine), pa sve do recitovanja religijskih tekstova, procesije do nekog svetog mesta i na kraju držanja propovedi.

Zid plača.

Kod ljudi koji su pre dolaska u Jerusalim imali mentalne probleme Jerusalimski sindrom se manifestuje na najrazličitije načine. Na primer, jedan čovek je počeo da se poistovećuje sa Samsonom i osećao je da mora da ode u Jerusalim da bi pomerio jedan od kamenih blokova koji čine Zapadni zid — pošto je smatrao da se ne nalazi na pravom mestu.

Neki drugi čovek je namerio da uništi sveta islamska mesta da bi na njihovom mestu izgradio jevrejska sveta mesta. Bilo je i nekoliko slučajeva onih koji su naumili da vrate mrtve u život ili da dovedu do smaka sveta, a nekad se desi i da neka turistkinja tvrdi da će da rodi bebu Isusa.

Hram Vaskrsenja Hristovog.

Cene u Izraelu — koliko šta košta?

Izrael je jedna prilično skupa zemlja u kojoj su cene veoma slične kao one u Švajcarskoj. Evo primera koliko šta košta:

  • Prosečan obrok u Meku za dve osobe — oko 30 evra
  • Falafel na ulici — oko 7-8 evra
  • Pivo ili vino u restoranu ili kafiću — oko 10 evra
  • Obrok u restoranu — oko 30 evra po osobi
  • Taksi od aerodroma do centra Tel Aviva — 45 evra
  • Taksi od aerodroma do Jerusalima — 100 evra
  • Ulaz u Muzej Izraela u Jerusalimu — 20 evra
  • Hoteli — u proseku oko 100 evra po noći (bez doručka)
  • Dnevni izlet do Masade i Mrtvog mora — nešto malo više od 100 evra po osobi

Naravno, većina ovoga može da košta nešto jeftinije (ali i dosta skuplje), u zavisnosti od toga koji hotel izaberete i gde jedete. Takođe treba imati u vidu da na marketima i u Starom gradu u Jerusalimu možete da se cenjkate za hranu, piće i suvenire.

Međutim, čak i da uspete da prođete nešto jeftinije od nas, 50 evra dnevno po osobi je ipak neki minimum za Izrael — i to ne računajući smeštaj.

Na osnovu podataka sa sajta Numbeo, cene u Izraelu su preko 130% veće nego u Srbiji, a mesečni troškovi četvoročlane porodice su preko 4,000 evra bez kirije (koja je oko 370% veća nego kod nas). Cena iznajmljivanja jednosobnog stana u Jerusalimu je oko 1,000 evra, a kvadrat u centru grada košta preko 10,000 evra! Cena iznajmljivanja jednosobnog stana u centru Tel Aviva je oko 1,500 evra, a kvadrat u centru košta preko 14,000 evra!

Od svih zemalja u kojima smo bili, Izrael je ubedljivo najskuplji — što nije mnogo začuđujuće ako znate da je Tel Aviv proglašen najskupljim gradom na svetu prošle godine. Prosečna plata u zemlji je oko 3,000 evra, ali ova cifra zapravo ne deluje nešto posebno kada pogledate koliko je sve skupo.

Praktični saveti — sitnice koje mogu da vam olakšaju putovanje

Kada otputovati u Izrael — Zemlju je najbolje obilaziti na proleće i u ranu jesen. Tokom leta mogu da budu paklene temperature (što može da bude ok ako idete u Tel Aviv na more), a tokom zime može da bude baš hladno. Mi smo bili u martu — pošto je ipak ovo Bliski istok, očekivali smo da bude lepo vreme, ali smo se na kraju u Jerusalimu smrzavali svaki dan posle zalaska sunca. Osim ako niste vernik, savetujemo i da izbegavate putovanje za vreme velikih verskih praznika pošto su tada gužve nesnosne (plus su i cene više).

Prevoz — U Tel Avivu i Jerusalimu skoro sve možete da obiđete peške, ali takođe možete da koristite javni prevoz koji je prilično dobar. Po zemlji možete da putujete javnim prevozom ili linijskim taksijem — ovo je prilično jeftina opcija ako ste ok s tim da delite taksi sa nepoznatim ljudima. Ako planirate da se vozite taksijem po gradu (a taksi će vam trebati za neke delove Jerusalima), obavezno skinite aplikaciju Gett koja je izraelski ekvivalent Uberu.

Pušenje — Pušenje u zatvorenom prostoru je u principu zabranjeno (iako se negde krši), ali ono što je interesantno znati je da je pušenje marihuane dozvoljeno — iako još nije sasvim dekriminalizovano, posedovanje marihuane za ličnu upotrebu više nije krivični prekršaj. U teoriji, ako policija nekog uhvati sa marihuanom, napisaće mu novčanu kaznu. Međutim, u praksi ćete bukvalno na svakom ćošku u Tel Avivu videti ljude kako bezbrižno puše marihuanu.

Voda sa česme — Iako će u svakom hotelu da vam svakodnevno daju flaširanu vodu, voda sa česme je sasvim ispravna u Izraelu (mi smo je pili svaki dan i ništa nam nije bilo).

Lokalci — Na putu kroz Izrael smo sreli neke stvarno divne lokalce, ali nam je generalni utisak da Jevreji nisu preterano ljubazni. Usluga je prilično loša u ugostiteljskim objektima i hotelima i niko se neće ni malo truditi oko vas (iako se očekuje da ostavite napojnicu) — zapravo, nama je uglavnom delovalo kao da ih prilično smara što smo seli baš u njihov lokal. Što se tiče ortodoksnih Jevreja, oni u najvećem broju slučaja ne žele nikakvu interakciju sa strancima. Arapi su dosta ljubazniji, ali će vas bukvalno svi ubiti u pojam pričama o Palestini i svi će vas nagovarati da posetite Vitlejem.

Hebrejski — Iako u Izraelu mnogo njih zna engleski, ipak savetujemo da naučite par reči na hebrejskom.

  • Shalom — zdravo, dobar dan, doviđenja
  • Bevakasha — molim
  • Toda/Toda Raba — hvala/hvala puno
  • Chen (ili Ken) & Lo — da/ne
  • L’chaim — živeli

Oblačenje — U Tel Avivu nikog nije briga kako ste obučeni, ali su stvari malo drugačije u Jerusalimu, gde se ipak savetuje da nosite odeću koja prekriva kolena i ramena. Ako nigde druge, treba da budete skromno obučeni kada posećujete verska mesta — ili ako idete u delove grada gde žive ortodoksni Jevreji.

Hrana — Lokalna hrana je fenomenalna, ali ima i puno restorana koji služe evropsku ili azijsku hranu. Ono što morate da probate u Izraelu su falafel, humus i pita hleb, a ako jedete meso onda i šavarmu i šnicel. Osim toga, savetujemo da jedete lokalno voće i pijete ceđene voćne sokove, a od poslastica se izdvajaju kunefe (koje doduše nisu onako dobre kao u Istanbulu). U Izraelu ima i puno vinarija, a posebno su im dobra bela vina.

Zanimljivosti o Izraelu — 25 stvari koje možda niste znali

  1. U izraelskoj pošti postoji odeljenje za pisma Bogu — naime, svake godine preko 1,000 pisama Bogu stigne u Jerusalim, koja se na svakih par meseci otvaraju i u posebnoj ceremoniji koju nadgleda stariji rabin ubacuju u pukotine Zapadnog zida.
  2. Albertu Ajnštajnu, jednom od najpoznatijih Jevreja ikada, ponuđeno je da bude predsednik Izraela 1952. godine — uprkos tome što nije imao izraelsko državljanstvo. Ajnštajn je rekao da je ganut, ali da ne može da prihvati ponudu pošto se čitav život bavio objektivnim stvarima i nema ni sposobnost ni iskustvo da se nosi sa ljudima i da bude na zvaničnim funkcijama.
  3. Prosečan životni vek u Izraelu je 83 godine — i nastavlja da raste svake godine!
  4. S obzirom na to da većina ljudi poliže zadnju stranu markice da bi je zalepili na kovertu, sve poštanske markice u Izraelu su košer.
  5. Izraelski inženjeri u Motorla Israel R&D Centru su razvili originalnu tehnologiju mobilnih telefona. U Izraelu je razvijen i prvi PC antivirus i govorna pošta.
  6. U Izraelu se nalazi na hiljade arheoloških mesta — samo u Jerusalimu ih ima preko 2,000!
  7. Izrael ima najveći broj muzeja i orkestara po glavi stanovnika na svetu.
  8. Izrael je jedna od retkih zemalja na svetu koja nema pisani ustav.
  9. U Tel Avivu se nalazi jedino pozorište na svetu koje čine isključivo gluvi i slepi glumci. Takođe, na svim izraelskim novčanicama je iznos ispisan na Brajevom pismu da bi slepi i slabovidi mogli sami da se snađu kada plaćaju za robu i usluge.
  10. Iako ćete na mnogim mestima pročitati da je čeri paradajz napravljen u Izraelu, ovo zapravo nije tačno. Međutim, ono što jeste tačno je da su Izraelci razvili moderne varijante čeri paradajza koje se danas koriste širom sveta. Pre toga, minijaturne sorte paradajza su se koristile pre svega kao dekoracija jelima.
  11. Izraelska avio kompanija El Al drži rekord za najviše prevezenih putnika u putničkom avionu — 1991. godine su prevezli 1,088 putnika tokom Operacije Solomon, u kojoj je na kraju skoro 15,000 jevrejskih izbeglica prebačeno iz Etiopije u Izrael.
  12. Hebrejski jezik je jedini mrtav jezik na svetu koji je u potpunosti oživljen i koji je danas zvanični jezik u Izraelu.
  13. Krave u Izraelu proizvode više mleka nego krave bilo gde drugde na svetu.
  14. U Izraelu se nalazi najstarije groblje za pse koje potiče iz antičkog doba — arheološkim iskopavanjem je pronađeno više od 1,300 psećih ostataka.
  15. Izraelski studenti su uspeli da proizvedu pravi pravcati med bez pčela — za produkciju je koriščena bakterija koja je bila programirana da pravi med.
  16. Izrael je prva zemlja na svetu koja je 2012. godine zabranila pojavljivanje premršavih modela na modnim pistama i u reklamama.
  17. Tokom Pashe (jevrejskog praznika kojim se obeležava izlazak Jevreja iz egipatskog ropstva), supermarketi u Izraelu ne smeju da prodaju zabranjenu hranu, poput hleba i kolača, zbog čega su određeni rafovi prekriveni plastičnim prekrivačima.
  18. Jedan izraelski biznismen je 2007. godine pokrenuo Dan dobrih dela u nadi da će podstaknuti ljude da pomažu jedni drugima. Te godine se preko 7,000 ljudi priključilo inicijativi u Izraelu, a 2019. godine je skoro 4 miliona ljudi iz 108 zemalja sveta učestvovalo u pokretu.
  19. Izrael je prva zemlja na svetu po recikliranju otpadnih voda — preko 90% otpadnih voda se reciklira i ponovo koristi. Poređenja radi, Španija, koja je druga na svetu po recikliranju otpadnih voda, reciklira samo 25%.
  20. Izrael ima najviše vegana po glavi stanovnika — između 5 i 8% Izraelaca ne jedu nikakvu hranu životinjskog porekla. Zbog toga se u zemlji nalazi i najveći broj startapova koji se bave razvojem veštačkog mesa.
  21. U Izraelu se nalazi najveći broj startapova po glavi stanovnika, kao i drugi najveći broj haj-tek kompanija — prvi je u Americi, u Silicijumskoj dolini.
  22. Izrael je treća najobrazovanija zemlja na svetu, u kojoj preko 50% stanovništva između 25 i 64 godina ima više ili visoko obrazovanje (2 ili 4 godine studija nakon srednje škole).
  23. Na osnovu Zakona o povratku, bilo koji Jevrejin na svetu može da imigrira u Izrael i dobije izraelsko državljanstvo.
  24. Nakon mnogo razmišljanja, rabini su (uz pomoć naučnika) doneli odluku da je mleko od žirafe košer.
  25. Izrael je jedina zemlja na planeti koja danas ima više drveća nego na početku 20. veka. 1948. godine je oko 2% Izraela bilo prekriveno drvećem, da bi danas taj broj bio oko 8,5%.

Došli smo do kraja ovog vodiča! Ako imate da podelite još neki savet u vezi sa putovanjem u Izrael, ostavite komentar ispod teksta. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Podržite naš blog

Sve što pročitate na našem blogu je 100% iskreno — ako mislimo da je nešto dobro, reći ćemo vam da je dobro; ako mislimo da je nešto gubljenje vremena i para, reći ćemo vam i to.

Sve na našem sajtu je i 100% besplatno — i planiramo da tako ostane zauvek. Do sada smo pomogli stotinama ljudi da lakše i jeftinije putuju i cilj nam je da naš sajt dođe do što većeg broja ljudi koje zanimaju putovanja.

Ako želite da podržite naš rad i trud, zapratite nas na Instagramu, podelite naš sajt sa porodicom i prijateljima ili nam kupite virtuelnu kafu.

Prethodni članak Masada + Mrtvo more — dnevni izlet (utisci + saveti)
Sledeći članak Vodič za Zagreb — 15+ mesta koja ne treba propustiti

31 Comments

  1. Mirjana
    30.07.2022. at 20:10

    Živopisno i zanimljivo. Negde vam po malo zavidim na putovanjima. Hvala!

    Reply
    • Kaća&Marko
      30.07.2022. at 20:19

      Drago nam je da vam se dopada vodič — i želimo vam da otputujete gde god želite! ❤️

      Reply
  2. Luka
    06.08.2022. at 19:37

    Trebala bi mi jedna informacija. Planiram da putujem za Izrael pa me zanimaju vasa iskustva na aerodromu. Cuo sam da detaljno pregledavaju pasoš. Jedino gdje sam putovao to je bio Egipat. A čujem da Egipat baš ne vole.

    Svaki savjet je dobrodošao.

    Reply
    • Kaća&Marko
      07.08.2022. at 14:05

      U ovom tekstu vam je opisano naše iskustvo sa aerodroma. Gledaju pasoše i na ulasku i izlasku iz zemlje i pitaju vas o zemljama u kojima ste bili (uglavnom ih interesuju zemlje sa većinski muslimanskim stanovništvom). Verovatno će vas pitati zašto ste bili u Egiptu, koliko ste ostali i da li znate nekoga tamo (i to vas mogu pitati nekoliko puta). Nisu baš prijatni na aerodromu, ali ne bi trebalo da vam prave neke probleme zbog toga što imate egipatski pečat. Pozdrav!

      Reply
  3. Alex
    12.08.2022. at 04:21

    Sjajan tekst, zao mi je sto ranije nisam otkrio vas portal! 🙂
    Planiram u Septembru, zajendo sa roditeljima, da idemo za Tel Aviv, nocimo jednu noc, zatim Jerusalim 2,3 noci i da se uputimo za Jordan.
    Da li znate kako da dodjemo iz Jerusalima za Jordan, verovatno bi isli odma za Amman, i na koji granicni prelaz da predjemo (imamo Jordanpass)?
    U Jordanu bi vec iznajmili auto pa bi tako dalje nastavili putovanje, u Izraelu bi koristili javni prevoz
    Hvala puno na pomoci i odlicnom clanku, nadam se da cemo uspeti sa granicom jer u pasosu imamo par pecata iz Dubai-a, Egipat, Tunis, Turska, itd..
    Sve najbolje i puno lepih putovanja! ?

    Reply
    • Kaća&Marko
      12.08.2022. at 14:30

      Drago nam je da vam se dopada naš sajt. 🙂

      Napisali smo i detaljne vodiče za Tel Aviv i Jerusalim, pa savetujemo da bacite pogled i na njih pre puta.

      Što se tiče vašeg pitanja o odlasku u Jordan iz Izraela, ne možemo da vam pomognemo pošto nismo to radili. Razmatrali smo i mi tu opciju, ali kada smo išli u Izrael, granica sa Jordanom je bila zatvorena zbog korone. Na netu smo našli da možete da pređete na 3 granična prelaza, ali ne zmamo kako izgleda procedura i koliko je lako ili teško to uraditi.

      Pošto čitav blog pišemo iz sopstvenog iskustva, stvarno ne bismo da vam damo pogrešan savet, pogotovo ne za Bliski istok, ali ako uspete u svom naumu, bilo bi nam drago da ovde podelite vaše iskustvo.

      Puno pozdrava i srećan put! 🙂

      Reply
  4. Jelena
    30.08.2022. at 11:51

    Pozdrav :)Sve pohvale za tekstove, jako su živopisni i korisni!
    Kako planiram putovanje u Izrael (Tel Aviv i Jerusalim) u novembru, molim vas za preporuku za smeštaj u Jerusalim tj u kome delu grada je najbolje smestiti se.

    Hvala unapred!
    jelena

    Reply
    • Kaća&Marko
      30.08.2022. at 16:07

      Hvala puno, drago nam je da vam se dopadaju naši vodiči. 🙂

      Što se tiče vašeg pitanja, većina turista odseda u Zapadnom Jerusalimu. Najbolje je da gledate smeštaj nedaleko od Mahane Jehuda pijace (ona je udaljena nekih 15, 20 minuta peške od Starog grada i u njenoj okolini se nalaze kafići, restorani, barovi itd.). U Starom gradu ima nešto hotela, ali oni su uglavnom preskupi. Ako imate neograničen budžet i ne zanima vas preterano noćni život ili fensi restorani, onda je bolji izbor Stari grad.

      Koji god deo grada da izaberete, imajte u vidu da od petka poslepodne do subote uveče (skoro) ništa neće raditi.

      Reply
  5. Yakov
    24.11.2022. at 20:57

    Svaka čast na tekstu. Živim u Izraelu i u glavnom ste sve lepo napisali. Malecna ispravka, bezbednosna služba nije Aman već Yamam i ima ih još dosta. U svakom slučaju bravo za tekst. 🙂

    Reply
    • Kaća&Marko
      29.11.2022. at 17:10

      Znamo da ih ima mnogo, a mi smo mislili na ovu službu https://en.wikipedia.org/wiki/Military_Intelligence_Directorate_(Israel). A koliko vidimo, ova koju vi spominjete spada pod nadležnost izraelske policije. Komplikovana (i zanimljiva) tematika svakako.

      Drago nam je da vam se dopada tekst. Pozdrav! 🙂

      Reply
  6. Luka
    29.11.2022. at 02:05

    Da li mi nece praviti problem kad vide da sam sam,ismm samo turske i bugarske pecate?
    Hvala.

    Reply
    • Kaća&Marko
      29.11.2022. at 17:09

      Ne bi trebalo da imate nikakve probleme zbog tih pečata, ali niko ne može da vam kaže sa sigurnošću da vas Izraelci neće nešto ispitivati pri ulasku u zemlju.

      Reply
  7. Vladan Savić
    02.12.2022. at 22:16

    Poštovani,

    U Srbiji živim.
    Ovih dana čujem i čitam da mnoge ljude vraćaju sa granice…
    Zato bih, uz dužno poštovanje, postavio pitanje:
    Da li je (uopšte) moguć odlazak u Izrael, naravno kao turist?
    A da pritom kupovina karte ne bude uzaludno potrošen novac, za mene, ako me vrate…
    Nisam osuđivan, običan sam građanin.
    I, jedna bitna stavka:
    Radio bih preko agencije, ali iste traže da se prijavim kao turista.
    U tom slučaju, da li bih smeo i to da kažem na granici – za rad?
    Dakle, putovao bih kao turista, ali sa namerom da se i zaposlim…

    Sa poštovanjem.

    Reply
    • Kaća&Marko
      03.12.2022. at 17:39

      Ne vidim razlog zašto turiste ne bi pustili, ali stvarno ne znamo ništa o tome kako otići tamo zbog posla.

      Reply
  8. Vukša
    04.12.2022. at 08:41

    Hej, ja cu u martu 2023. godine otici u Jerusalim, vec sam dosta toga istrazio, i okviran plan obilaska pripremio, vasi saveti i isskustva ce mi takodje mnogo pomoci.
    No, ono sto nisam primetio da je navedeno je vezano za „titulu“ Hadži.
    Da li vi znate nešto više o proceduri kako doći do tog prestižnog zvanja?

    Reply
    • Kaća&Marko
      20.12.2022. at 16:51

      Iskreno, nemamo pojma, ali javite nam ako saznate nešto. 🙂

      Reply
  9. Boris
    14.12.2022. at 15:20

    Planiram da idem sledece nedjelje, ali cujem da masovno deportuju nazad, ne znam o čemu se radi, volio bih da podjem, ali ovako kada cujem, ne znam da li da rizikujem?

    Reply
    • Kaća&Marko
      20.12.2022. at 16:49

      Nema razloga da deportuju turiste, ali mi nismo imali prijatno iskustvo na aerodromu, tako da je sve moguće…
      Ipak verujemo da ne bi trebalo da bude problema ako zemlju posećujete turistički i imate povratnu kartu.

      Reply
  10. Marina
    14.01.2023. at 15:27

    Članak je extra,bas mi se svidja.
    Ja razmišljam kao i Vlada Savić da idem u Izrael da probam da udjem kao turista(jer ste rekli da vraćaju sa granice)a onda bi tamo da se preko agencije zaposlim i radim par meseci. Da li znate da li je to moguće i kolike su šanse za ulazak. Pritom imam u pasošu pecate iz South Africe jer sam par puta bila kod sestre u poseti. Hvala unapred i lp..

    Reply
    • Kaća&Marko
      15.01.2023. at 21:09

      Mi nismo nigde rekli da vraćaju sa granice već smo samo opisali svoje iskustvo sa aerodroma i ulaska/izlaska iz zemlje. Nemamo nikakve informacije o tome da vraćaju ikoga sa granice, a ne možemo vam odgovoriti na vaše pitanje pošto smo mi išli u zemlju turistički i ne znamo ništa o tome kako se zaposliti i ostati tamo. Pečat JAR ne bi trebalo da bude nikakav problem.

      Reply
  11. Snežana
    31.01.2023. at 10:40

    Članak je odlučan,Al ja baš nemam dobro iskustvo sa ulaskom u Izrael,prva stvar,pasoš nije mogao da se skenira na ulazu,odvedeni smo u prostoriju da čekamo za razgovor,tolika je gužva bila da smo čekali šest sati,i naravno počinje ispitivanje,uzimanje mobilnog telefona,i čitanje poruka,uz sve to velika neljubaznost i drskost službenice.Drugarica i ja smo išle turistički i imale povratnu kartu,međutim nismo prošle,nego su nas odvezli u neki njihov kolektivni smeštaj što je katastrofa.Tu smo prespavali dve noći,da bi napokon krenule za Srbiju,ina sve to nakon sletanja čekaju dva policajca da nas sprovedu,kao da smo najveći kriminalci,i na sve to još jedan šok,koferi su nam ostali u Izraelu,uprkos tome što smo deset puta pitale da li su nam koferi u avionu,i sad evo čekam neki mejl,da su koferi stigli na aerodrom.Mižda sa ovim iskustvom pomogla nekome,al mi definitivno nismo imale sreće sa službenicom,koja je bila užasna Srećno svima koji koji odluče da krenu!!

    Reply
    • Kaća&Marko
      31.01.2023. at 17:53

      Strašno! Ne mogu da verujem da su vas vratili nazad! Baš mi je žao što vam se ovo desilo! 🙁

      Reply
  12. natasa
    03.02.2023. at 06:17

    Članak je odličan mene interesuje ako možete da napišete u kom ste hotelu vi odseli ili koji je povoljan …hvala

    Reply
    • Kaća&Marko
      03.02.2023. at 17:49

      U Jerusalimu smo bili smešteni u Agripas Boutique Hotel, a u Tel Avivu u Montefiore 16.

      Reply
  13. Alex
    02.03.2023. at 00:27

    Postovanje, vaš tekst je odličan! ????????
    Imala bih pitanje, mi imamo malu bebu 7-8mj bi bila kada bi smo planirali put, da li je to ok? Kakvo poštovanje imaju prema porodicama sa malom bebom? Ako znate eto volela bih da cujem odgovor☺️
    I recite mi šta je sve potrebno, čula sam da su potrebne pripreme pre dolaska u Jerusalim. ( post, čišćenje i …)

    Reply
    • Kaća&Marko
      03.03.2023. at 18:26

      U Jerusalimu maltene svi ortodoksni Jevreji imaju puno dece. Nećete imati nikakvih problema sa bebom, samo imajte u vidu da su u starom gradu baš velike gužve.

      Ne znamo odgovor na drugo pitanje, mi smo išli strogo turistički.

      Srećan put i lep provod! 🙂

      Reply
  14. Timke
    02.03.2023. at 11:09

    Sjajni ste! Najbolji iskreni članak ikada

    Reply
  15. Daca
    14.06.2023. at 12:03

    Cao..hvala vam puno na svim informacijama mnogo nam znace 🙂 mi planiramo put u julu u Tel Aviv turisticki pa iz Tel Aviva na Maltu kod brata i onda nazad, da li je neko imao iskustava i problema s obzirom da nemamo povratnu dorektno iz Tel Aviva?

    Reply
    • Kaća&Marko
      25.06.2023. at 19:47

      Mi ne znamo odgovor na vaše pitanje, ali možda će neko drugi znati…

      Reply
  16. Daniel
    22.09.2023. at 10:40

    Živin u Izraelu preko 20 godina.
    Generalno vam je dobar tekst i vrlo informativan, moram da priznam da me je iznenadilo da čujem da su vas toliko držali na granici.

    Par stvari bih napomenuo:
    -linijski taksi izmedju Jerusalima i Tel Aviva radi i za Shabat
    -u pojedinim velikim lancima možete da kupite hleb i sve proizvode koji sadrže kvasac i preko Pesaha
    -ne bih rekao da Jevreji nisu ljubazni: u Izraelu živi nešto manje od 50% Jevreja kolko ima u celom svetu.
    Izraelski Jevreji ili Sabre, naročito oni koji su rodjenj u Izraelu, su vrlo specifični i može da se kaže teški, medjutim ovo se dosta promenilo u poslednjih 5 godina, naročito u podruciju Tel Aviva. Mnogo se putuje u inostranstvo i ljudi su usvojili konvencionalniju (evropsku) uctivost.

    Bez obzira na to, Izraelci umeju da deluju osorno i neljubazno, al generalno će vam uvek pomoći. Prosto fali ta konvencionalna fasada na koju je većina ljudi sa Zapada navikla.

    Mislim da ste malo preterali sa cenama hrane i čak i taksija, može to sve i jeftinije bez mnogo traženja.

    Al opet ponavljam, generalno odličan tekst.

    Pozdrav

    Reply
    • Kaća&Marko
      22.09.2023. at 18:38

      Hvala vam što ste podelili ove informacije sa nama i našim čitaocima!

      Što se tiče granice, kao što smo napomenuli u tekstu, to se najverovatnije desilo zbog početka rata u Ukrajini (mada ako pogledate komentare, videćete da su još neki naši ljudi imali problem na granici).

      A verujemo da sve košta manje kada tamo živite; kada ste turista koji ima par dana, onda u principu jedete blizu turističkih mesta, a taksisti će vas zeznuti u bilo kom delu sveta. Verujte da smo mi hteli da prođemo što povoljnije — i stvarno nismo išli na „fensi” mesta ili se razbacivali novcem.

      Na kraju, naš utisak je bio da slučajni prolaznici nisu baš preterano ljubazni, ali to naravno ne važi za čitav narod — ja radim i družim se sa dosta Izraelaca, tako da mi je poznata i ta druga strana. (:

      Veliki pozdrav!

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com