Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Kipar / Vodič za Larnaku — utisci sa letovanja na Kipru
Posted inEvropa Kipar

Vodič za Larnaku — utisci sa letovanja na Kipru

Posted - Kaća&Marko Posted on 25.06.2022.
4

Kada smo krenuli da planiramo letovanje u Pafosu, maltene smo bez razmišljanja odlučili da provedemo prva 2 dana u Larnaci, trećem najvećem gradu na Kipru koji je podignut na mestu antičkog kraljevstva Kitiona. 

Pošto su nam pre ovog putovanja 2 puta propali planovi da otputujemo na Kipar, o ovoj ostrvskoj zemlji smo već znali maltene sve — pročitali smo sve živo što smo našli na netu, gledali smo mali milion Jutjub klipova i obeležili sve što želimo da vidimo na oflajn mapi. 

I pre nego što smo sleteli na Kipar smo se osećali kao da znamo sve što treba da znamo o ovoj neobičnoj mediteranskoj zemlji koja zvanično pripada Evropi a zapravo je od Sirije udaljena samo 100 kilometara. Bili smo spremniji za ovo putovanje nego za skoro bilo koje drugo — i bili smo ubeđeni da ćemo se zaljubiti u Kipar iste sekunde kada sletimo u Larnaku — o kojoj smo samo čitali hvalospeve. 

Međutim, kao i mnogo puta u životu kada su prevelika očekivanja, Larnaka je na nas ostavila prilično mlak utisak. Umesto oduševljenja, najpre smo se osećali razočarano — a moramo da priznamo, na momente i prilično prevareno pošto smo poverovali svim onim putopisima i top 10 listama koje su nas navele da pomislimo da je Larnaka prelep mondenski grad sa tonom sadržaja. 

Iz Beograda do Larnake lete AirSerbia i Wizzair. Mi smo karte platili oko 130 EUR po osobi, s tim što smo doplatili još oko 40 EUR za jedan komad čekiranog prtljaga. Let traje nešto malo duže od 2 sata, a od aerodroma do Finikoudesa vožnja taksijem košta 15 evra. Od aerodroma u Larnaci do Pafosa taksi košta 110 evra.

Šta videti u Laranci 

Da se ne biste neprijatno iznenadili (kao mi), prvo što treba da znate jeste da je Larnaka baš, baš mali grad. Ono što je zanimljivo za turiste može da se obiđe za otprilike sat vremena (ako i toliko), a ako ste rešeni da vidite baš sve što je obeleženo kao atrakcija na turističkim brošurama u Larnaci i da se još okupate na jednoj ili dve plaže, onda su vam 2 dana i više nego dovoljna. 

Mi smo proveli ovoliko u Larnaci — i iskreno, da smo ostali duže, ne bismo znali šta da radimo osim da ispijamo vina i piva (koja doduše nisu skupa). Moguće je da je našem razočarenju doprinelo to što je na plaži toliko duvalo ta 2 dana da nismo imali želju da se kupamo, ali sve i da nije toliko duvalo i da smo mogli da se kupamo non-stop, i dalje sumnjamo da bi Larnaka na nas ostavila preterano drugačiji utisak. 

Pošto nam je hotel bio smešten na 2 minuta od glavne i najpoznatije gradske plaže, Finikoudes, ovo je bilo prvo mesto koje smo videli u Larnaci. Nakon noćnog leta i par sati sna, jedva smo čekali da legnemo na ležaljku i provedemo ceo dan na plaži (ili u vodi). Međutim, čim smo zakoračili na plažu, jasno nam je bilo da vetar ima druge planove i da je bolje da prvo malo prošetamo. 

S obzirom na to da se tvrđava, jedna od najčuvenijih atrakcija u Larnaci, nalazi na plaži i da je mnogo bliža centru letovališta nego što smo mislili, za manje od 5 minuta smo se već našli u malom dvorištu ovog srednjevekovnog utvđenja. 

Tvrđava u Larnaci.

Tvrđava u Larnaci je najverovatnije sagrađena u odbrambene svrhe u 12. veku, a neka 2 veka kasnije je proširena, poprimivši sadašnji izgled. Već u 18. veku je napuštena, ali su je kasnije Britanci koristili kao zatvor. Tvrđava je služila kao zatvor i tokom građanskog rata 1974. godine, nakon čega je pretvorena u muzej, a njeno dvorište preuređeno u malo otvoreno pozorište koje može da primi oko 200 ljudi. U dvorištu se nalaze neki eksponati, ali nema nikakvih tabli na kojima je išta objašnjeno, a u muzeju su izloženi ćupovi, slike i drugi prilično nezanimljivi predmeti iz srednjeg veka. 

Eksponati u dvorištu tvrđave.

Iako tvrđava unutra nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog pogleda koji se pruža sa zidina — odavde se vidi cela Larnaka, do kraja Finikoudes šetališta sa jedne strane i sve do Mekenzi plaže sa druge. Pogled na more je takođe spektakularan. Ulaznica za tvrđavu košta 2,5 EUR. 

Pogled na Finikoudes promenadu.
Pogled na drugu stranu, sve do Mekenzi plaže.

Odmah iza tvrđave smeštena je velelepna Bujuk ili Kebir džamija koja je važna jer se smatra da je prva turska džamija podignuta na Kipru. Ne zna se kada je tačno sagrađena, ali se prvi put spominje sredinom 18. veka, u dokumentu u kome se navodi da će fontana ispred džamije da prima vodu sa akvadukta u Larnaci. Džamija je otvorena za sve, ali mi nismo pokušali da uđemo pošto a) nije delovala otvoreno b) mi smo bili obučeni za plažu i nema šanse da bi nas pustili da provirimo unutra. 

Bujuk džamija.

Nakon obilaska tvrđave smo bacili pogled na mapu i shvatili da se nalazimo na par stotina metara od Crkve Svetog Lazara, najvažnije znamenitosti u gradu koja pripada Kiparskoj pravoslavnoj crkvi. 

Na osnovu jevanđelja po Jovanu, Isus je vaskrsao Lazara iz mrtvih 4 dana nakon smrti. Kada je neko vreme posle toga Isus vaskrsao iz mrtvih, Lazar je morao da napusti Judeju jer se plašio za svoj život. Po predanju, došao je na Kipar, gde je proveo narednih 30 godina i umro po drugi put. Kada su Arapi došli na Kipar, Lazarev grob je izgubljen — ali je par vekova kasnije nađena grobnica sa natpisom Lazar, mrtav 4 dana, Isusov prijatelj. Nakon ovoga je tadašnji vizantijski car naredio da se mošti premeste u Konstantinopolj (odakle su kasnije ukradene i izgubljene), a da se iznad grobnice podigne crkva.

Crkva Svetog Lazara.
Grobnica ispod crkve.
Mošti Svetog Lazara.

Posle ove šetnje po gradu, konačno smo otišli na Finikoudes plažu — koja je prostrana i lepo sređena, sa sitnim braon peskom. Na ovoj (kao i svim drugim plažama na Kipru), 2 ležaljke i suncobran koštaju 7,5 EUR. Na plaži ima i kabina za presvlačenje, WC, bar i štandovi za prodaju hrane i pića — na primer, pivo sa štanda je oko 1,5 EUR, a pomfrit 3 EUR.  

Finikoudes plaža.

Nakon nekoliko sati na plaži, otišli smo do iskopina antičkog Kitiona koje se nalaze na nekih 10, 15 minuta peške od centra letovališta. Kao što smo već rekli, Larnaka je napravljena na mestu ovog drevnog kraljevstva čiji ostaci su otkriveni tek krajem 19. veka. Na osnovu arheoloških pronalazaka, Kition su Mikeni osnovali u 13. veku pre nove ere, a nakon njih su kraljevstvom vladali Feničani. 

Kition.

Arheološki lokalitet nije ni približno impresivan poput onih u Pafosu, a osim kratke šetnje oko ruševina, takođe može da se ode u obližnji Arheološki muzej — u kome je izložen deo predmeta pronađen na lokalitetu, od neolita pa do rimskog doba (ostatak predmeta se nalazi u muzeju u Nikoziji). Nažalost, ni muzej nije nešto, ali ako iole volite istoriju, ima par zanimljivih stvari da se vidi, plus je ulaz besplatan.

Još jedna iz Kitiona.

Sledeća stanica nam je bila marina u Larnaci — moramo da priznamo da smo zamišljali marinu kao one po grčkim mestima, gde ima mali milion restorančića pored usidrenih brodića, ali to ovde nije slučaj. Marinom možete da prošetate, ali ako ne želite da idete na neki izlet brodom, možete i da preskočite — ništa nećete propustiti. 

Marina.

Preko puta marine je smešten Trg Evropa — koji bi možda i bio simpatičan da nije pretvoren u vašar. Trg uokviruju simpatične kuće iz 18. veka u kojima su smešteni Muzej Larnake, umetnička galerija i istorijski arhiv, a na njemu se nalazi i zanimljiva fontana Galebovi u letu, ali sve ovo pada u vodu pošto je pola trga pretvoreno u dečije igralište sa ogromnim majmunom na naduvavanje. Inače, na ovom trgu se nalazi skuptura Zenona, antičkog grčkog filozofa, osnivača stoicizma i najpoznatijeg žitelja Kitiona. 

Trg Evropa.

Ni Finikoudes šetalište koje ovde počinje nije ništa bolje. U toku dana ga nismo preterano zagledali pošto nam je cilj prvo bio da se dokopamo plaže a onda da vidimo šta možemo po gradu. Međutim, promenada je u toku dana polu-prazna zbog velikih vrućina, tako da sav kičeraj ovog mesta dolazi u prvi plan tek kada sunce krene da zalazi. 

Duž čitave promenade, od Trga Evropa pa maltene do tvrđave, načičkani su ogromni šatori koji zaklanjaju čitav pogled na more i u kojima se prodaje kinesko smeće. Ovde možete da kupite raznorazne igračke za decu lošeg kvaliteta, prenosne zvučnike, maske za telefon i još gomilu gluposti koje verovatno neko i kupuje — jer da ne kupuje, valjda bi onda prodavali nešto drugo!

Jedan od mnogobrojnih štandova duž Finikoudes promenade.

S obzirom na to da nam je šetnja Finikoudesom bila baš bezveze, na kraju smo odlučili da odemo na drugi deo promenade, sa druge strane tvrđave. Ovaj deo se zove Piale Pasa. Na netu smo našli da tu ima mnogo tradicionalnih restorana i radionica u kojima se pravi keramika — ali se ispostavilo da je ovaj deo Larnake prilično zapušten i prazan. Videli smo možda 2, 3 restorana, a sve ostalo je bilo zatvoreno, plus niko nije šetao po promenadi sa ove strane, pa smo odlučili da se vratimo na Finikoudes. 

Početak Piale Pasa.

Ovde ima mnogo internacionalnih restorana brze hrane (KCF, Pizza Hut, TGI Fridays…), ali smo mi sve ovo preskočili i prvi dan završili u taverni Aleksandar u kojoj prave fenomenalan halumi i humus i u kojoj su cene bile začuđujuće niske — mada ruku na srce, cene na čitavom Kipru su nas prijatno iznenadile. Verovatno bismo i duže sedeli u ovoj taverni da iz onih šatora sa kineskom robom nisu počeli da trešte grčki folkeri, što je nama bio znak da je uveliko vreme da se povučemo u sobu. 

Hulumi (obavezno probati na Kipru). Porcija u restoranima je oko 4 evra.
Humus i pita hleb, skoro pa dobar kao u Izraelu.

S obzirom na to da smo prvi dan u Larnaci obišli skoro sve interesantno, za drugi dan nam je ostala pomalo udaljena džamija Um Haram, poznatija kao Hala Sultan Tekija. Ovo je jedna od retkih džamija na svetu posvećena ženi, dojilji ili tetki proroka Muhameda i supruzi jednog od njegovih sledbenika. 

Do ove džamije ide nekoliko linija javnog prevoza, a iako smo čitali da su neki ljudi išli do nje peške, mi ovo stvarno ne preporučujemo, pogotovo ne leti. Od centra Larnake do džamije kolima treba 15 minuta (ali imajte u vidu da ako idete taksijem morate zamoliti taksistu da vas čeka ispred inače nećete imati kako da se vratite). Ulaz u džamiju je besplatan, ali morate imati pokrivena kolena i ramena da bi vas pustili unutra (neće vas pustiti sa peškirom oko struka).

Hala Sultan Tekija.

Hala Sultan Tekija — koja se sastoji iz džamije, mauzoleja, groblja i drugih građevina — nalazi se na obali Slanog jezera, mreže od 4 jezera koja su najpoznatija po tome što na njima flaminogsi provedu zimu. Naime, između novembra i marta, na hiljade flamingosa iz Turske, Irana i Italije dođe na Slano jezero zbog svoje omiljene hrane — neke vrste ljuskara koje nemamo pojma kako se zovu na srpskom (koga zanima više, na engleskom su brine shrimp). A ako niste znali — mi nismo dok nam taksista nije rekao — flamingosi se zapravo rađaju beli i onda postaju ružičasti tokom vremena zbog visokih nivoa beta karotena koje dobijaju upravo od tih ljuskara! 

Džamija iz daljine. Vidi se i so na mestima gde se jezero povuklo.

Inače, tokom leta jezera umeju da presuše, a na zemlji ostaje samo tanak sloj soli. Po legendi, Lazar je kriv za salinitet ovih jezera. Naime, on je tražio nekoj starici hranu i piće, a ona nije htela da mu da ništa, rekavši kako joj je se vinova loza čitava isušila. Na to joj je on poželeo da joj vinonva loza ostane suva i da tu zauvek bude slano jezero. Istina je naravno mnogo dosadnija — jezera su slana pošto su veoma blizu mora, a površina između njih je dovoljno porozna da slana voda iz mora prodire u jezero. 

Poslednja stanica u Larnaci nam je bila Mekenzi plaža — koja je bukvalno identična kao Finikoudes, ali se nama više dopala pošto avioni koji sleću na aerodrom u Larnaci toliko nisko nadleću nad plažom da deluje kao da će sleteti na nju. Ako dolazite kolima, parking odmah pored plaže košta 2 EUR za čitav dan. 

Mekenzi plaža.
Avion nadleće nad plažom.

U Larnaci još ima da se vidi Kamares akvadukt koji je napravljen u 18. veku i koji je snabdevao grad vodom sve do sredine 20. veka. Akvadukt je sagradio Bekir Paša, turski guverner u Larnaci, po ugledu na rimske akvadukte. Mi ga nismo obišli jer se nalazi predaleko od centra grada, ali ako hoćete da ga vidite, imajte u vidu da u okolini nema ništa drugo — i da ga je možda bolje obići uveče da se izbegnu visoke temperature i da se vidi dok je osvetljen. 

Za one avanturističkog duha, duboko pod morem nedaleko od Larnake nalazi se olupina broda Zenobia — ako volite da ronite, kažu da je ovo jedno od najboljih mesta na svetu za to. Zenobia je bio švedski trajekt koji je potonuo na svom prvom putovanju (srećom nije bilo žrtava), a posebno je zanimljiv roniocima pošto je prepun raznoraznog tereta koji je, kako kažu, dušu dao za istraživanje. Olupina — koja se nalazi na oko 40 metara ispod vode još od 1980. godine — je tokom godina postala dom za mnoge ribe i podvodne živuljke. 

Olupina navodno može da se vidi i iz podmornice sa staklenom dnom — što smo mi hteli da uradimo, ali smo onda pročitali recenzije na TripAdvisoru od kojih preko 90% kaže da nema šanse da se išta vidi ovako. 

Još jedna za kraj, sa Piala Pasa promenade.

To bi bilo to o Larnaci. Ne možemo da kažemo da nam se dopala, ali ako već slećete u nju, onda možete i da prošetate centrom. S druge strane, ne možemo da preporučimo da u Larnaci provedete celo letovanje pošto su i Aja Napa i Pafos mnogo lepši i sadržajniji — s tim što vam za obilazak ova dva grada treba auto, a u Larnaci maltene sve možete peške. 

Da li ste već bili u Larnaci? Kakvi su vaši utisci — voleli bismo da vas čujemo u komentarima! Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič za Veneciju — 15+ stvari koje ne treba propustiti
Sledeći članak Vodič za Pafos — top atrakcije, plaže, cene + saveti

4 Comments

  1. Dejan
    26.06.2022. at 21:49

    Poštovani Kaća i Marko,
    hvala Van na divnim putopisima koji
    nas sve makar malo ogreju u ovim
    sumornim vremenima. Potpuno se slažem
    sa Vama da Larnaka nije ništa posebno.
    Po mom mišljenju ništa na grčkom delu
    ostrva nije naročito lepo te da je najleši deo
    ostrva zapravo Severni Kipar. Međutim pored
    Larnake se nalazi na oko 6 km jedna
    izuzetna vizantijska crkva u selu Kiti
    sa divnim mozaikom u apsidi iz VI veka.
    Ja sam je obišao zajedno sa slanim jezerom
    koristeći taksi. Inače Kipar ima lepe
    muzeje u Nikoziji i na Pafosu a crkve u središnjem
    planinskom delu ostrva.
    Puno pozdrava
    od Dejana

    Reply
    • Kaća&Marko
      27.06.2022. at 15:17

      Drago nam je da vam se dopadaju naši putopisi i vodiči!

      Za razliku od Larnake, Pafos nam se veoma dopao, najpre Kato Pafos i Grobnice kraljeva koje su stvarno izvanredne. Na Kipru smo još bili u Aja Napi, a nažalost nismo imali dovoljno vremena da idemo u severni deo.

      Svako dobro i puno pozdrava!

      Reply
  2. Marija
    28.07.2022. at 06:59

    Ja sam na Kipru bila nekoliko puta, od Protarasa do Limasola, jedino nisam na severnom delu jer me ne privlaci iz vise razloga, izmedju ostalog sigurnosnih. Dobra klima, 360 suncanih dana u godini, nikad nije duvalo i bilo oluja kao sto to ume u Grckoj na primer, toplo more, hrana odlicna… Ljudi su ljubazni, strpljivi, nigde stres, nisu tipicno turisticka mesta sto meni prija.

    Ima mogucnosti i za izlete, autobuske linije su dobre, niske su cene i saobracaju cesto, a i iznajmljivanje automobila je islo dobro. Kipar je dobar i za porodice s malom decom i mlade ljude, penzionere, miran odmor, setnje, izleti, prelepe plaze (vecina ima Blue flag), vodeni sportovi, a i sume za one koji vole. Ako neko zeli velike turisticke gradove sa brdom atrakcija i galame, nacickane restorane – onda mozda Kipar nije za njih. Kipar je miran, tih, ali lep u svoj svojoj jednostavnosti.

    Reply
    • Kaća&Marko
      30.07.2022. at 12:33

      Sve se slažemo sa vama, samo nam se Larnaka nije dopala. Aja Napa i Pafos (i sve ono što ima u okolini) su nam se svideli i svima bismo ih preporučili za letovanje. 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona II deo: Kasa Mila(Pedr 🇪🇸Gaudijeva Barselona II deo: Kasa Mila(Pedrera)🇪🇸

Kasa Mila — poznata i kao La Pedrera — poslednja je privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuću su naručili bračni par Pere Mila i Rozer Segimon, planirajući da žive na prvom spratu i da iznajmljuju ostale. 

Izgradnju kuće su pratili mnogi problemi. Kako je gradnja napredovala, tako je Gaudi menjao dizajn. Osim toga, dobrano je prešišao dogovoreni budžet i nije se mnogo obazirao na građevinski kod.

Kada je kuća — inspirisana planinama — završena, bila je predmet kritike i podsmeha. Naime, tadašnji stanovnici Barselone su smatrali da je ova građevina previše nekonvencionalna, zbog čega su joj dali nadimak La Pedrera, što znači kamenolom. 

Vlasnici kuća u ulici Pasaž de Grasia su takođe bili ljuti na Gaudija, smatrajući da će Kasa Mila dovesti do smanjenja cena nekretnina u četvrti. 

Nekoliko godina nakon smrti Pere Mila, njegova udovica je prodala kuću agenciji za nekretnine. Ovo se desilo 1946. godine, a ona je nastavila da živi u apartmanu na prvom spratu do svoje smrti, 1964. godine.  Kuća je stavljena na Uneskovu listu svetske baštine 1984. godine i onda restaurirana i otvorena za javnost 1996. godine. 

Međutim, uprkos tome što je deo građevine muzej — za javnost je otvoren jedan apartman, potkrovlje, krovna terasa i unutrašnje dvorište — Kasa Mila ima i druge namene. Naime, osim što služi kao kulturni centar i komercijalni prostor, kuća i dalje ima nekoliko stanovnika! 

💰Cena ulaznice: počinje od 25 EUR

#barselona #spanija #casamila #lapedrera #putujemo
#putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Kako provesti dan na Kosmaju
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com