Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Kuba / Havana — top 20 stvari koje ne smete propustiti
Posted inDaleke destinacije Kuba

Havana — top 20 stvari koje ne smete propustiti

Posted - Kaća&Marko Posted on 05.07.2019.
8

Glavni i najveći grad Kube, Havana je poznata po kolonijalnoj arhitekturi, starim američkim automobilima, odličnim koktelima sa puno ruma, muzici i salsi, Ernestu Hemingveju i naravno revoluciji.

Havana je sve ono na šta pomislimo kada mislimo o Kubi (osim prelepih plaža — mada i toga ima na svega pola sata od centra grada; više o tome ispod).

Kada smo pričali o tome šta treba znati pre putovanja na Kubu, rekli smo da nas je zemlja potpuno očarala.

Iako nam je Bangkok i dalje omiljeni grad na svetu (shvatamo da smo verovatno jako subjektivni ovde — ali ipak nam je to prvo putovanje van Evrope), Havana je verovatno lepša i možda čak zanimljivija od glavnog grada Tajlanda.

Osnovana pre 500 godina, Havana je kulturno-istorijski centar Kube. Iako ima bezbroj mesta zanimljivih za turiste, Havana je prilično jednostavan grad za snalaženje — i još bitnije, skoro celu je možete obići peške.

S obzirom na to da se većina atrakcija nalazi u Staroj Havani, Centralnoj Havani i Vedadu, savetujemo da upravo ovde i tražite smeštaj.

Što se tiče toga koliko ostati u Havani, odgovor je jednostavan — što duže, to bolje. Iako su 3 dana dovoljna da vidite najbitnije stvari, glavni grad Kube vam sigurno neće dosaditi ni posle nedelju ili 10 dana (mi smo bili nedelju dana i mogli smo ostati još). Ukoliko imate više vremena u Havani, dobro je znati da iz kubanske prestonice možete veoma jednostavno da odete na jednodnevni izlet u Vinjales.

Šta videti u Havani

Havana je zaista jedan fascinantan grad kojim možete lutati beskrajno dugo i stalno otkrivati neke nove stvari. Prestonica Kube je puna istorijskih mesta, zanimljivih restorana i kafića, uređenih trgova i parkova, lepih zgrada i neobičnih detalja. Gde god da krenete u Havani, videćete nešto što će vam se dopasti. Naravno, daleko od toga da je ovaj grad idealan — ali niko ne može osporiti da je istinski poseban.

Evo top 20 stvari koje su na nas ostavile najveći utisak u Havani:

El Kapitolio

Simbol Havane i jedno od najposećenijih mesta u gradu, El Kapitolio je, uz američku finansijsku pomoć, sagrađen između 1926. i 1929. godine, za vreme vladavine diktatora Gerarga Mačade.

Pred kraj vladavine tropskog Musolinija, u toku protesta protiv vlade ispred El Kapitolia, 22 ljudi je ubijeno, te ne čudi onda mnogo da je u tom periodu ova velelepna građevina koju često porede sa vašingtonskim Kapitolom bila simbol Mačadove korumpirane, diktatorske vlasti.

Nakon revolucije, Fildel Kastro raspušta parlament i El Kapitolio postaje zgrada Akademije nauka i kasnije Ministarstva za nauku — i poput mnogih drugih građevina na Kubi, biva zapušten.

Međutim, El Kapitolio — nekada posmatran kao savršen primer buržoaskog rasipanja — biva proglašen nacionalnim spomenikom 2010. godine i uskoro kreću i detaljni radovi na restauraciji građevine u kojoj će uskoro opet zasedati kubanski parlament.

Centralni park

Odmah pored El Kapitolia se nalazi Centralni park, jedan od glavnih gradskih trgova ukrašen palmama i drugim biljkama, kamenim klupama i fontanama.

U samom centru ovog trga je smeštena statua Hoze Martija, prva statua ovog kubanskog nacionalnog heroja podignuta u zemlji 1905. godine, na desetu godišnjicu njegove smrti. Na trgu ima tačno 28 palmi koje simbolišu datum Martijevog rođenja.

Osim što je Centralni park mesto gde se lokalci sastaju, ovo je dobra polazna tačna za istraživanje Havane, bilo da hoćete da obilazite grad peške, turističkim autobusom ili oldtajmerom.

Centralni park je takođe okružen mnogim lepim i značajnim zgradama, od kojih je najimpoznatnija neo-barokna zgrada pozorišta, inače dom nacionalnoj baletskoj trupi. Osim pozorišta, oko Centralnog parka ćete naći hotele Inglateru, Telegrafo, Park Central i Plazu, kao i Nacionalni muzej lepih umetnosti.

Paseo del Prado

Nastavljajući se na ulicu uzduž zapadne strane Centralnog parka, Paseo del Prado (poznat i kao Paseo del Marti) je promenada u Havani koja vas vodi praktično do Malekona, gradske esplanade.

Ova prekrasna promenada je jedna od najstarijih ulica u Havani koja je svoje sadašnje ruho dobila krajem dvadesetih prošlog veka.

Duž čitave promenade je posađeno drveće, a osim toga je Paseo del Prado poznat po kameno-mermernim klupama, umetničkim svetiljkama i bronzanim lavovima.

Izuzev toga što je ova promenada neverovatno lepo sređena i održavana, čuvena je i po tome i što se čitavom njenom dužinom sa obe strane nalaze fenomelane kolonijalne građevine.

Paseo del Prado vrvi od života i danju i noću. Ovde se lokalci sastaju, deca igraju, ulični prodavci nude svoje ruktvorine i druge suvenire. Promenada služi i za održavanje kulturnih aktivnosti i izlaganje umetničkih dela.

Malekon

Malekon se odnosi na 3 stvari koje čine jednu celinu — aveniju sa 6 traka, šetalište pored mora i morski zid koji razdvaja grad od okeana.

Izgradnja Malekona, koji se prostire na 8 kilometara, počela je 1901. godine, tokom privremene vlade američke vojske, sa namerom da štiti Havanu sa mora.

Malekon počinje u Staroj Havani, kod gradske luke, i ide sve do Vedada. Negde na sredini promenade, gde se završava Paseo del Prado, nalazi se veliki kružni tok koji između ostalog vodi i ka čuvenom Tunelu Havana (ili kako ga na Kubi zovu — jedno od 7 čuda kubanskog građevinarstva), tunelu dugačkom 733 metara koji ide ispod havanskog zaliva.

Od izgradnje pa sve do danas, Malekon je ostao popularno mesto i među Kubancima i strancima, pogotovo uveče kada se temperature malo spuste.

Osim što ovde možete da uživate u nestvarnim pogledima na grad i okean, duž i oko šetališta se nalazi nekoliko bitnih spomenika, uključujući spomenik žrtvama USS Mejna, kao i tvrđave San Salvador de la Punta (na ovu tvrđavu ćete naići ako do Malekona dođete iz pravca Paseo del Prado) i Kastiljo de la Real Fuersa (koja se nalazi blizu ulice Obispo).

Tvrđava Moro

Tvrđava Moro — ili Kastiljo de los Tres Rejes Magos del Moro — je primorska tvrđava izgrađena u 17. veku radi odbrane havanskog zaliva od drugih kolonijalista (i pirata).

Iako je tvrđava uspešno branila grad neko vreme, nije uspela da izdrži britanski napad 1762. godine. Havana je vraćena Španiji samo godinu dana posle — i tada je španski kralj naredio izgradnju još jedne tvrđave da bi sprečio da se sličan napad ikad više dogodi.

Tako je podignuta La Kabana, drugo najveće kolonijalno utvrđenje u tzv. Novom svetu (najveće je Kastiljo San Felipe de Barahas u Kartageni u Kolumbiji). Moro i Kabana pripadaju dvostruktom odbrambenom kompleksu Moro-Kabana vojno-istorijskom parku, koji je među najposećenijim atrakcijama u Havani.

Danas u tvrđavi Moro možete da obiđete zidine i svetionik, posetite Pomorski muzej, vidite odakle su zarobljenici bacani ajkulama, pogledate izložbe koje se održavaju u utvrđenju i kupite suvenire. U Kabani možete da naučite više o tome kako je tvrđava korišćena tokom vekova. Ako dođete u Kabanu nakon zalaska sunca, u 9 uveče, možete i da prisustvujete rekreaciji topovske ceremonije iz 18. veka koja je označavala zatvaranje gradskih zidina.

Hotel Nacional

Ako od Malekona krenete u pravcu Vedada, doći ćete do čuvenog hotela Nacional. Otvoren daleke 1930. godine, Nacional nije običan hotel — već mesto koje se može smatrati svojevrsnim spomenikom kubanske istorije.

Kada su holivudske zvezde i druge poznate ličnosti dolazile na Kubu, odsedali su upravo u ovom hotelu. Neki od najvažnijih gostiju hotela su bili Vinston Čerčil (kog je Kuba doživotno snabdevala cigarama), Džimi Karter, Džon Vejn, Rita Hejvort, Marlen Ditrih, Geri Kuper, Marlon Brando, Žan Pol Sartr, Simona de Bovoar, Jurij Gagarin, Aleksandar Fleming.

Ava Gardner i Frenk Sinatra su ovde došli na medeni mesec. Međutim, pre bračnog putovanja, Sinatra je već nastupao u Nacionalu — i to za članove američke mafije.

Kuba je između 1940. i 1950. godine bila popularna među mafijašima, koji su 1946. godine prisustvovali takozvanoj havanskoj konferenciji održanoj u Nacionalu.

Konferenciju su organizovali Laki Lučano i Mejer Lanski, zakupivši ceo hotel za svoje zvanice. Ovaj događaj je dramatizovan u legendarnom filmu Kum II, kada Majkl Korleone odlazi u Havanu na sastanak.

Nakon kubanske revolucije, hotel je nacionalizovan, kockarnice zatvorene i mafija proterana. U narednih nekoliko decenija, sve do pada Sovjetskog saveza, u Nacional su uglavnom dolazile diplomate i političari. Od 1990. godine, kada se Kuba opet otvorila ka turizmu, Nacional ponovo postaje popularno mesto među turistima — koji doduše više nisu filmske zvezde i mafijaši.

Vedado

Hotel Nacional je smešten na kraju glavne ulice u Vedadu, ulice 23, poznate i kao La Rampa. Ovaj deo Havane se ponekad naziva Novom Havanom — iako Vedado sada već izgleda staro i zapušteno.

Većina građevina u Vedadu je podignuta pre revolucije — i to po ugledu na bogate američke četvrti iz pedesetih godina prošlog veka. Ovde ćete osim starinskih bioskopa i pozorišta videti neverovatne vile, od kojih su mnoge ukrašene grčkim i rimskim stubovima, sa velikim baštama, dvorištima i terasama.

Vedado je bio komercijalni i poslovni centar Havane u prvoj polovini 20. veka, a s obzirom na to da je američka mafija poslovala na Kubi, u ovom kraju su gradili kazine i hotele poput hotela Rivijera i Kapri.

Izuzev hotela i vila, u Vedadu se nalaze Kolon groblje, Džon Lenon park, poslastičarnica Kopelija i Trg revolucije, kao i mnogobrojni kafići, restorani i klubovi.

Trg revolucije

Najbitniji trg na Kubi, Trg revolucije je pre svega poznat strancima po čeličnom memorijalu Če Gevare sa citatom Hasta la Victoria Siempre na zgradi Ministarstva unutrašnjih poslova.

Odmah pored se nalazi memorijal Kamilu Sjenfuegosu, za koji mnogi misle da je Fidel Kastro, sa rečima Vas bien, Fidel na zgradi Ministarstva komunikacije.

Preko puta ovih zgrada je podignut Hoze Marti memorijal, toranj visok 108 metara i statua Martija okružena stubovima.

Osim ovoga, na trgu nema šta više da se vidi ili radi. Međutim, s obzirom na to da je Če Gevara svetski poznata ličnost i da mesto nosi ime po kubanskoj revoluciji, trg svakodnevno posećuje na stotine turista.

Ovde se takođe održavaju razni politički skupovi i Fidel Kastro se svake godine 1. maja i 26. jula sa Trga revolucije obraćao narodu.

Nama je inače prvi dan u Havani bio 1. maj, pa smo malo gledali paradu na TV-u sa gazdaricom u kasi; prvobitno smo hteli da je gledamo i uživo, ali narod kreće da se skuplja već od 4,5 ujutru i sve je gotovo do 10, tako da smo odustali.

Istočne plaže

Istočne plaže ili Playas del Este su prelepe tropske plaže koje se nalaze na nekih pola sata izvan Havane, od kojih je najpoznatija Santa Maria del Mar.

Iako u blizini ove plaže ima i par hotela i nekoliko kasa partikular, većina turista ipak ovde dolazi iz Havane. Da dođete do Santa Maria del Mar plaže, možete da idete taksijem za oko 20 CUC po pravcu.

Međutim, postoji i mnogo jeftinija varijanta. Turistički autobus T3 staje kod Centralnog parka u Havani i vozi do ove plaže za 5 CUC (povratna karta). Postoje tri stanice kod plaže — Megano, Atlantiko i Tropikoko, nazvane po obližnjim hotelima.

Ono što je bitno da znate jeste da su redovi dugački za bus, tako da je najbolje da dođete u Centralni park što ranije. Autobusi idu na svakih 40 minuta ili sat vremena, mada se vozači ne drže uvek rasporeda.

U povratku savetujemo da bus čekate na stanici Atlantiko (kod Don Pepe ranča) jer se dešava da se već tu napuni i da ljudi na drugim stanicama ne mogu da uđu.

Što se tiče same plaže, stvarno je kao sa razglednice. Nema puno ljudi, voda je pretopla, tirkizna i čista, ležaljke i suncobrani su jeftini (2 CUC ležaljka, 2 CUC suncobran) i ima prodavaca koji nude piće i grickalice.

Muzej revolucije

Smešten u nekadašnjoj Predsedničkoj palati, mestu gde je i pokušan atentat na Fulgensia Batistu 1957. godine, Muzej revolcuije je jedan od najboljih muzeja u Havani.

Izuzev toga što je zgrada u kojoj se nalazi postavka sigurno jedna od najlepših i najočuvanijih u gradu i što je unutrašnjost građevina ukrasila čuvena firma Tiffany & Co., Muzej revolucije sadži zanimljivu zbirku fotografija, dokumenata i drugih predmeta koji pričaju priču o kubanskoj borbi za nezavisnost i kasnije gerilskoj revoluciji.

Ispred zgrade su izloženi tenkovi koje su Kastro i njegove trupe koristile tokom invazije u Zalivu svinja 1961. godine, a iza muzeja se nalazi Granma, brod kojim su Fidel Kastro, Raul Kastro i Če Gevara došli iz Meksika na Kubu 1956. godine.

Ulaznica za muzej je nekoliko puta skuplja za strance nego za lokalce i iznosi 8 CUC.

Floridita

Za sve ljubitelje američke književnosti i dobrih koktela, Floridita je nezaobilazna stanica tokom boravka u Havani.

Smešten na svega par minuta peške od Muzeja revolucije i Muzeja lepih umetnosti, Floridita je rodno mesto daikirija i jedan od omiljenih barova Ernesta Hemingveja.

Otvoren daleke 1817. godine, na istom mestu gde se i danas nalazi, pod imenom Srebrni ananas, bar 100 godina kasnije menja ime u Floridita zbog velikog broja američkih turista u Havani.

U to neko vreme, katalanski imigrant Konstantino Ribalaigua Vert postaje vlasnik Floridite, nakon što je nekoliko godina radio kao barmen ovde, i uskoro i izmišlja novi koktel — daikiri.

Nobelovac Ernest Hemigvej je tada već živeo u Havani, u obližnjem Ambos Mundos hotelu, i provodio baš dosta svog vremena u Floriditi, nastaviviši da posećuje bar svo vreme dok je bio na Kubi.

Danas u Floriditi ima mnogo stvari koje pripadaju poznatom piscu – ali ono što privlači najviše pažnje je bronzana statua Hemingveja postavljena na njegovom mestu u baru. Ovde se nalazi i plaketa sa njegovim potpisom na kome piše Moj mohito u Bodegiti del Medio, moj daikiri u Floriditi.

U Bodegiti nismo bili, ali tvrdimo da bolji daikiri nigde nećete probati nego u Floriditi, uprkos ceni od 6 CUC i ogromnom broju turista koji zaposednu svaki ćošak bara čim se otvori.

Ulica Obispo

Floridita se nalazi na samom kraju najčuvenije ulice u Staroj Havani — ulice Obispo.

Istorija ove ulice seže sve do 1519. godine, samo 4 godine nakon osnivanja Havane. Iako nama deluje čudno da je glavna pešačka zona u Havani jedna prilično uska ulica, ulica Obispo je namerno tako napravljena da bi zaštitila ljude od jakog kubanskog sunca.

Tokom vekova, ulica je nosila razna imena, menjajući ime preko 40 puta, i dobivši sadašnji naziv 1936. godine, po dva biskupa koja su ovde živela.

U Obispu se danas nalaze prodavnice sa suvenirima (ovo je i glavna šoping zona u Havani), kafići, restorani, kiosci brze hrane, ulični prodavci, ulični zabavljači, umetničke galerije, banka, ETECSA centar (gde se kupuju kartice za internet), Numizmatički muzej i još mnogo toga.

Trg oružja

Trg oružja ili Plaza de Armas je trg na koji se nadovezuje ulica Obispo. Najstariji kolonijalni trg u Havani, Trg oružja je sagrađen u isto vreme kad i Obispo, dobivši ime po vojnim vežbama i paradama koje su se ovde održavale.

Na sredini trga, u parku Kespedes, podignut je spomenik kubanskom heroju Karlosu Manuelu de Kespedesu.

Ovde je smešten i Muzej grada, u velelepnoj baroknoj građevini u kojoj su nekada živeli španski guverneri i kasnije kubanski predsednici. Zanimljivo je znati da se ispred ove građevine nalazi drveni parket, najverovatnije postavljen da kočije koje prolaze ne bi uznemiravale guvernera.

Na Trgu oružja je sagrđena i velelepna kuća koja podseća na grčko-rimske hramove — i koja se prikladno zove Hram. Ova građevina je podignuta na mestu gde je održana prva misa radi inaguaracije grada Havane 1519. godine. Blizu Hrama se nalaze i Kastiljo de la Real Fuersa i hotel Santa Izabela.

Katedralni trg

Katedralni trg (ili Trg Katedrala, kako piše na nekim našim sajtovima) je vrlo verovatno najimpozantniji trg u Havani koji je ime dobio po velelepnoj katedrali sagrađenoj ovde u 18. veku.

Ova barokna katedrala sa dva tornja različite veličine je toliko lepa da se za nju govori kako je muzika isklesana u kamenu. Interesantno je da su korali korošćeni u izgradnji katedrale — i dan danas je moguće videti fosilne ostatke u kamenim zidovima.

Još jedan zanimljiv podatak o katedrali jeste da je u njoj čuvano telo Kristofera Kolumba skoro čitav jedan vek, od 1796. do 1898. godine, pre nego što je preneto u katedralu u Sevilji.

Osim katedrale, čitav trg krase simpatične kuće, od kojih je u jednoj smešten Muzej kolonijalne umetnosti. U ostalim su uglavnom kafići i restorani.

Trg Franje Asiškog

Trg Franje Asiškog ili Plaza de San Francisco de Asís je još jedan bitan trg u Havani koji je ime dobio po istoimenoj bazilici.

Ova nekadašnja franjevačka crkva odavno ne služi svojoj izvornoj svrsi. Naime, kada su Englezi nakratko osvojili Havanu u 18. veku, ovu baziliku su koristili za protestantske službe.

Nakon što su Španci povratili Kubu, međutim, smatrali su da je crkva oskrnavljena i nikada je više nisu koristili (iako su monasi nastavili da žive u susednom samostanu još neko vreme).

Zbog svoje izvanredne akustičnosti, crkva se već neko vreme koristi kao koncertna sala.

Na trgu ćete još videti zgradu nekadašnje berze u kojoj se sada nalaze kancelarije. Odmah preko puta je lučki terminal u koji svakodnevno pristižu kruzeri sa hiljadama turista.

Stari trg

Okružen kolonijalnim kućama i art nouveau zdanjima, Stari trg se u vreme kada je tek izgrađen u 16. veku zvao Novi trg — a današnje ime je dobio nakon što je sagrađen Hristov trg (i nakon što je promenio još nekoliko imena).

U zadnjih 150 godina, Stari trg je služio kao otvorena pijaca, park, amfiteatar i čak parking (podzemni, kasnije demoliran).

Međutim, kada je Stara Havana uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine osamdesetih godina prošlog veka, Kubanci su shvatili značaj ovog mesta i počeli restauraciju trga, ubrzo mu povrativši stari izgled. Na sred trga je postavljena replika fontane koja je bila srušena kada se pravio parking.

Kuće koje okružuju Stari trg su takođe restaurirane i danas se koriste i kao stambeni prostor (gornji spratovi) i kao restorani i galerije (donji spratovi).

Statua Isusa

Visoka 20 metara, statua Isusa se nalazi na brdu koje nadgleda havanski zaliv i odakle su zaista spektakularni pogledi na grad.

Za figuru Isusa, koji drži desnu ruku blizu brade a levu kod grudi, lokalci kažu da je napravljena tako da deluje kao da drži cigaru u desnoj i mohito u levoj, kao svojevrsni omaž kubanskoj kulturi.

Da biste došli do statue, morate preći zaliv trajektom (pravac — Regla) i onda ići uzbrdo 15, 20 minuta. Ukoliko vidite autobus kako ide ka gore, možete da ga zaustavite i odvešće vas do Isusa. Zbog velikih vrućina, savetujemo da ovde dođete ili rano ujutru ili kasno popodne.

Nedaleko od statue se nalazi Če Gevarin muzej, u kome možete videti fotografije i druge memorabilije, kao i ulaz za tvrđavu Kabana.

Oldtajmeri

Havana je istinski raj za ljubitelje starih američkih automobila, kojih dan danas u zemlji ima preko 50,000. Iako ćete na ulicama glavnog grada videti i neka druga kola, poput ruskih lada i čak novijih pežoa, ipak najveći broj Kubanaca vozi automobile iz pedesetih godina prošlog veka.

Imajući u vidu i starost ovih kola i to da Kubanci nisu mogli da se domognu rezervnih delova, pravo je čudo kako su još uvek u voznom stanju.

Međutim, nakon revolucije doći do novih kola je bilo skoro pa nemoguće, te su Kubanci postajali sve kreativniji u svojim naporima da održavaju kola koja imaju — i koja se ovde zaista prenose sa generacije na generaciju.

Jedno od istinski autentičnih kubanskih iskustava je vožnja oldtajmerima — ukoliko želite da se provozate kolima koja su koliko toliko održavana, to zadovoljstvo će vas koštati između 30 i 50 dolara po satu. Naravno, pošto većina stanovništva vozi stare američke automobile, možete i prosto da se vozite taksijem u oldtajmeru — ali kola koja služe kao taksiji su u dosta lošijem stanju.

Hemingvejeva kuća

Finka Vigia je čuvena, prekrasna kuća američkog pisca Ernesta Hemgveja, koji je u njoj živeo preko 20 godina, od 1939. do 1960. godine.

Hemingvej je prvo u Havani živeo u hotelu Ambos Mundos (u ulici Obispo), ali je na kraju kupio ovo imanje za 12,500 američkih dolara jer njegova tadašnja žena nije želela da živi u hotelu.

U ovoj kući je Hemingvej napisao svoje čuvene romane Za kim zvono zvoni i Starac i more, čuvao mačke i pse (na imanju postoji malo groblje za njegove pse), držao mnogobrojne trofeje iz lova (nažalost, za nekog ko je sebe smatrao ljubiteljem životinja, baš ih je puno i ubio), pravio raskošne proslave i ko zna šta još.

Nakon što je pisac zbog bolesti otišao u Ameriku 1960. godine i naposletku oduzeo sebi život 1961. godine, kubanska vlada je imala nameru da prisvoji finku Vigiu. Srećom, Hemingvejeva četvrta i poslednja supruga je uspela da se dogovori sa vladom da kuću pretvore u muzej.

Muzej ruma

Rum je nacionalno piće Kube — i ako ćete negde piti stvarno dobre koktele sa rumom, to je u ovoj karipskoj zemlji.

Osim ispijanja koktela po kafićima u Havani, možete da odete i u simpatični Muzej ruma i saznate sve o tome kako se pravi rum, od toga šta se sve dešava na plantažama šećerne trske do toga kako izgleda proizvodnja u fabrici.

Muzej je poznat i kao Havana Klub muzej, po istoimenom brendu koji je i došao na ideju da otvori muzej posvećen rumu 2000. godine.

U cenu ulaznice od 7 CUC je uključena i čašica sedmogodišnjeg Havana Klub ruma. Ture se održavaju na španskom, engleskom i francuskom jeziku. Naravno, u okviru muzeja ima i prodavnica u kojoj možete da kupite rum, kao i bar gde možete da nastavite degustaciju.

***

To bi bila naša top lista stvari koje treba videti ili raditi u Havani. Jasno je da ovaj grad nudi još mnogo toga za turiste — ipak je skoro sve u kubanskoj prestonici podređeno strancima — ali ovo je ono što se nama najviše dopalo. Nadamo se da će vam ovaj vodič pomoći u planiranju putovanja na Kubu ili makar malo približiti ovu lepu zemlju.

Ukoliko imate neka pitanja u vezi sa putovanjem na Kubu, slobodno nam ostavite komentar ispod članka. Ako vam se dopada naš sajt, zapratite nas na Instragramu. Hvala na čitanju — do sledećeg teksta!

Prethodni članak Kako prevazići strah od letenja avionom
Sledeći članak Vinjales — dnevni izlet iz Havane

8 Comments

  1. Jasminka
    05.11.2019. at 15:47

    Korisno,inspirativno i zanimljivo pred predstojeci put,hvala!

    Reply
    • Kaća&Marko
      05.11.2019. at 18:50

      Hvala vama na lepim rečima! 🙂

      Reply
    • sara
      23.07.2020. at 07:21

      odličan clanak

      Reply
      • Kaća&Marko
        23.07.2020. at 07:27

        Hvala puno! 🙂

        Reply
  2. Jelena
    21.02.2020. at 15:15

    Divno, sve lepo opisano. Hvala

    Reply
    • Kaća&Marko
      21.02.2020. at 15:21

      Drago nam je da vam se dopada vodič! 🙂

      Reply
  3. Zdravko
    06.08.2022. at 16:25

    Odličan članak. Bio 5. jula 2022. godine, i dalje je neviđena gužva za bus koji od Havane vozi do plaže, takože i dalje se ne pridržavaju raspreda, tako da iako je znatno skuplje bolje da idete taksijem 15 eur po pravcu barem znate da ćete stići za 20tak minuta (osim ako vam se taksi ne pokravri ili ga policija ne isključi iz saobraćaja kao našeg :))

    Reply
    • Kaća&Marko
      06.08.2022. at 16:35

      Haha dobro je znati da se ništa nije promenilo 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com