Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Španija / Vodič za Barselonu — iskustva sa putovanja
Posted inEvropa Španija

Vodič za Barselonu — iskustva sa putovanja

Posted - Kaća&Marko Posted on 10.03.2023.
10

Iako na internetu možete naći različite podatke o tome koliko ljudi godišnje poseti Barselonu — sa brojkama koje idu i preko 10 miliona godišnjih posetilaca — neosporno je da je glavni i najveći grad španske autonomne pokrajine Katalonije jedan od najposećenijih i najvoljenijih u Evropi. 

Moj prvi utisak o Barseloni — koju sam prvi put posetila pre skoro 2 decenije — ostao je nepromenjen i nakon treće posete i skoro 50 zemalja: u ovom gradu se osećam kao kod kuće. Barselona nije najlepša metropola koju sam videla, ali je makar u top 3 najdražih. Razlog je jednostavan — ovaj grad je napravljen po meri čoveka. 

Park Guelj.

U Barseloni ima sve za svakoga. Ali čak i ako na trenutak stavimo po strani Gaudija (i druge turističke atrakcije), kulturna dešavanja i more restorana koji služe sve od španske tradicionalne pa do kazahstanske kuhinje, Barselona je i dalje ispred većine mesta koje ćete ikada videti. 

Da uzmemo za primer „male stvari” — saobraćaj u gradu funkcioniše besprekorno (što je zaista ogromno dostignuće za ovako veliki i posećeni grad), taksisti ne pokušavaju da vas prevare na svakom ćošku, sve ulice i raskrsnice su prilagođene invalidima, ne morate da sednete u kafić da odmorite jer svugde u gradu ima klupa. I zbog svega ovoga, u Barseloni nema one nervoze i žurbe koja je tako često sveprisutna u velikim gradovima. 

Sagrada Familia.

Ako bih morala da opišem Barselonu jednom rečenicom, rekla bih da je ovo grad koji slavi i u kome se slavi lepota života. Jedina mana — iz perspektive jednog običnog turiste — jeste što previše nas turista želi da oseti tu lepotu života u Barseloni, što em dovodi do prekomernog turizma i svih posledica istog, em sigurno utiče na kvalitet života lokalnog stanovništva.

Ovo utiče i na turistički doživljaj Barselone. 

Ali ako vam ne smeta da povremeno čekate u redovima, unapred isplanirate obilazak svih popularnih atrakcija i neretko provodite vreme sa zilion drugih turista iz celog sveta, onda će vam vreme provedeno u Barseloni verovatno biti jedno od najlepših u životu. Znam da meni jeste. 

Pogled sa Montžuika, kod Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije.

Šta treba znati pre putovanja u Barselonu 

Kako doći do Barselone? Air Serbia i Wizz Air imaju direktne letove od Beograda do Barselone nekoliko puta nedeljno. S obzirom na to koliko je popularna ova linija, ne čudi da obe avio kompanije planiraju da povećaju broj letova — Wizz Air će od leta 2023. godine svakodnevno obavljati let na ovoj liniji, a Air Serbia ima u planu 9 nedeljnih rotacija. Mi smo putovali u Barselonu u februaru (Air Serbia), a karte — koje smo kupili nekih 6 meseci unapred — smo platili 10,800 RSD. Takođe smo doplatili za 2 sedišta (1748 RSD po osobi za oba smera) i jedan komad prtljaga (4,700 RSD po pravcu). 

Na tvrđavi Montžuik.

Kada posetiti Barselonu? Pošto sam u Barseloni bila na zimu, proleće i leto, mogu vam reći da je manje više nebitno kad ćete je posetiti — odnosno, Barselona je uvek lepa i sve zavisi šta hoćete od ovog putovanja. Ako hoćete da izbegnete velike vrućine i ogroman broj turista, onda idite u rano proleće, kasnu jesen ili na zimu. 

Muzička palata Katalonije.

Koliko dugo ostati u Barseloni? Na ovo pitanje je teško odgovoriti pošto većinu atrakcija možete da vidite za 3-4 dana, ali po našem mišljenju, trebalo bi izdvojiti 5-7 dana za putovanje u Barselonu. Ako ostajete nedelju dana ili više, onda možete da odete i na 1, 2 izleta van grada. Pošto smo bili u Barseloni 7 punih dana, mi smo dodatno posetili Taragonu i Andoru. 

Na krovu palate Guelj.

Gde tražiti smeštaj? Iskreno, nebitno. Barselona ima toliko dobro razvijenu metro mrežu da je jedino važno da nađete smeštaj blizu stanice metroa (a stanica metroa otprilike ima na svakih 200, 300 metara). Mi smo bili smešteni u apartmanu u ulici Pasaž de Grasia (Passeig de Gracia), nedaleko od Trga Katalonije, i što se nas tiče, ovo je idealna (mada pomalo skuplja) lokacija u gradu. 

Montžuik, pogled ka Trgu Španije.

Kakve su cene u Barseloni? Malo više nego kod nas. Ako kupujete u većim marketima van centra, onda su iste kao ovde — ako ne i manje. Marketi u centru koje pretežno služe turiste su loše opskrbljeni i skuplji (i neretko cene nisu istaknute). Cene po restoranima idu od 10 EUR po osobi pa do 30+ EUR. Cene piva i sangrije (pola litra) su između 5 i 10 EUR, s tim što smo viđali i jeftinije. Kafa i topla čokolada su oko 3 EUR. Karta za metro je 2,40 EUR, a taksi je oko 6-7 EUR od jedne do druge atrakcije u centru. Taksi od/do aerodroma je 25-30 EUR. 

Nacionalni umetnički muzej Katalonije.

Šta videti u Barseloni 

Evo kako je izgledao naš itinerer za ovo putovanje:

  • Dan 1 — Dolazak ujutru i smeštanje u apartmanu u ulici Pasaž de Grasia. Obilazak Kase Batljo + šetnja po Gotskoj četvrti. 
  • Dan 2 — Obilazak Kase Visens i odlazak na Montžuik + poseta Nactionalnom umetničkom muzeju Katalonije. 
  • Dan 3 — Obilazak Muzičke palate Katalonije + šetnja od Trga Katalonije do plaže Barseloneta. Uveče flamenko šou kod Trga Katalonije. 
  • Dan 4 — Dnevni izlet u Andoru. 
  • Dan 5 — Sagrada Familia, Sant Pau Art Nouveau i Guelj park. 
  • Dan 6 — Dnevni izlet u Taragonu.
  • Dan 7 — Obilazak Kase Mila, šetnja do Citadela parka + šoping oko La Ramble i Trga Katalonija. 
  • Dan 8 — Povratak kući. 

Pasaž de Grasia (+ Kasa Batljo & Kasa Mila)

Pasaž de Grasia (Passeig de Gracia) je jedna od najvećih avenija u Barseloni i glavna gradska šoping zona u kojoj se nalaze prodavnice najluksuznijih i najpopularnijih svetskih brendova. Ovo je takođe najskuplja ulica u Barseloni u kojoj cene nekretnina neretko prelaze 7 cifara i u kojoj je veliki broj stanova i zgrada pretvoren u apartmane i hotele. 

Pasaž de Grasia.

Međutim, u ovoj aveniji se takođe nalaze neke od najlepših građevina u Barseloni, uključujući 2 Gaudijeva remek-dela — Kasa Batljo i Kasa Mila (La Pedrera).   

Kasa Batljo 

Kasa Batljo (Casa Batlló) je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura navodno podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka ju je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Iako je gospodin Batljo hteo da sruši postojeću građevinu, Gaudi ga je uverio da nema potrebe za tim — i da dotadašnja struktura može u potpunosti da se renovira. Renoviranje je trajalo samo 2 godine, nakon čega je kuća bila nominovana za najbolju građevinu u gradu 1906. godine — ali Gaudi ipak nije dobio ovu prestižnu nagradu. 

Porodica Batljo je živela u kući sve do 1954. godine, kada je osiguravajuće društvo otkupilo kuću i otvorilo kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Pogled sa krova.

Međutim, iako zaista fascinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da me shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Moj iskren savet — možete i da preskočite. 

Na krovu.
  • Cena ulaznice: počinje od 29 EUR
  • Radno vreme: 09:00-20:30
  • Zvanični sajt: https://www.casabatllo.es/en/ 

Inače, odmah pored Kase Batljo se nalazi nekoliko građevina koje su dizajnirali najpoznatiji katalanski modernisti pored Gaudija — to su Ljuis Domenek i Muntaner, Josep Puig i Cadafalč i Enrik Sagnjer. Pošto se kuće koje su oni dizajnirali nalaze jedna pored druge i pošto su sve veoma različite, ovaj deo Pasaž de Grasie je poznat kao Blok Nesloge. 

Kasa Batljo i Kasa Amatljer.

Kasa Mila (La Pedrera)

Kasa Mila (Casa Milà) — poznata i kao La Pedrera — poslednja je privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuću su naručili bračni par Pere Mila i Rozer Segimon, planirajući da žive na prvom spratu i da iznajmljuju ostale. 

Kasa Mila.

Izgradnju kuće su pratili mnogi problemi. Kako je gradnja napredovala, tako je Gaudi menjao dizajn. Osim toga, dobrano je prešišao dogovoreni budžet i nije se mnogo obazirao na građevinski kod.

Spavaća soba.

Kada je kuća — inspirisana planinama — završena, bila je predmet kritike i podsmeha. Naime, tadašnji stanovnici Barselone su smatrali da je ova građevina previše nekonvencionalna, zbog čega su joj dali nadimak La Pedrera, što znači kamenolom. 

Kuhinja.
Trpezarija.

Vlasnici kuća u ulici Pasaž de Grasia su takođe bili ljuti na Gaudija, smatrajući da će Kasa Mila dovesti do smanjenja cena nekretnina u četvrti. 

Kupatilo.

Nekoliko godina nakon smrti Pere Mila, njegova udovica je prodala kuću agenciji za nekretnine. Ovo se desilo 1946. godine, a ona je nastavila da živi u apartmanu na prvom spratu do svoje smrti, 1964. godine.  Kuća je stavljena na Uneskovu listu svetske baštine 1984. godine i onda restaurirana i otvorena za javnost 1996. godine. 

Unutrašnje dvorište.

Međutim, uprkos tome što je deo građevine muzej — za javnost je otvoren jedan apartman, potkrovlje, krovna terasa i unutrašnje dvorište — Kasa Mila ima i druge namene. Naime, osim što služi kao kulturni centar i komercijalni prostor, kuća i dalje ima nekoliko stanovnika! 

Pogled sa krova.

Ako se dvoumite da li da posetite Kuću Batljo ili Kuću Mila, naš glas definitivno ide drugoj pošto možete da vidite kako je izgledao luksuzni apartman u Barseloni početkom 20. veka i da se popnete na najneobičniji krov na svetu odakle se pruža sjajan pogled na centar grada. 

Pogled na Sagrada Familiu.
  • Cena ulaznice: počinje od 25 EUR
  • Radno vreme: 09:00-18:30
  • Zvanični sajt: https://www.lapedrera.com/en 

Gotska četvrt 

Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vide ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. Kao i drugi stari delovi evropskih prestonica, i ova četvrt se sastoji iz lavirinta ulica i uličica koje izbijaju na manje ili veće trgove. 

Katedrala u Gotskoj četvrti.

Uprkos svemu ovome, većina građevina u četvrti potiče iz 19. i 20. veka, pošto je ovaj kraj tada skoro u potpunosti bio obnovljen da bi privukao turiste. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, monumentalna građevina iz 14. veka čija fasada je napravljena u gotskom stilu početkom 20. veka. Katedrala je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Unutrašnjost katedrale.
Orgulje.
Na vrhu katedrale.
Na krovu katedrale.

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekovne palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. Još vredi napomenuti da je ulične lampe na ovom trgu dizajnirao Gaudi na početku karijere. Trg Reial inače izbija na čuvenu La Ramblu — o kojoj ćemo pričati malo ispod. 

Trg del Rei.
Ostaci rimskog hrama.
Trg Reial.

Kasa Visens

Završena 1885. godine, Kasa Visens (Casa Vicens) je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia.

Kasa Visens.

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji.

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kasa Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

  • Cena ulaznice: 18 EUR
  • Radno vreme: od novembra do marta — 10:00-15:00 ponedeljkom + 10:00-19:00 utorak-nedelja; od aprila do oktobra — 10:00-20:00
  • Zvanični sajt: https://casavicens.org/ 

Montžuik 

Montžuik je brdo koje se uzdiže iznad Barselone. Čitava ova oblast je renovirana za Expo 1929 — i onda opet 1992. godine za Olimpijske igre. Zahvaljujući ovim renovacijama, oblast Montžuika je danas jedna od najpopularnijih u gradu. 

Evo šta sve možete da radite u ovom delu grada:

Dvorac Montžuik 

Na vrhu Montžuika je tokom vremena bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — Dvorac Montžuik. 

Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. 

Ulaz u tvrđavu.
Unutar tvrđave.
  • Cena ulaznice: 9 EUR
  • Radno vreme: od 1 marta do 31 oktobra — 10:00-20:00; od 1 novembra do 28 februara — 10:00-18:00
  • Zvanični sajt: https://ajuntament.barcelona.cat/castelldemontjuic/en 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. 

Pošto žičara nije radila tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Pogled sa tvrđave.

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

  • Cena povratne karte: 13.50 EUR 
  • Radno vreme: januar, februar, novembar, decembar — 11:00-18:00; mart, april, maj, oktobar — 11:00-18:30; jun-septembar — 11:00-19:00
  • Zvanični sajt: https://www.telefericdemontjuic.cat/en 

Nacionalni umetnički muzej Katalonije

Nedaleko od Trga Španije — poznatog po Venecijanskim tornjevima napravljenim po ugledu na Zvonik Svetog Marka (ovde možete da pročitate naš vodič za Veneciju) — nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Nacionalni umetnički muzej Katalonije
El Greko.

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. 

  • Cena ulaznice: 12 EUR 
  • Besplatan ulaz: svake subote posle 15:00 i svake prve nedelje u mesecu
  • Radno vreme: oktobar-april — 10:00-18:00 utorak-subota + 10:00-15:00 nedelja; maj-septembar — 10:00-20:00 utorak-subota + 10:00:15:00 nedelja
  • Zvanični sajt: https://www.museunacional.cat/en 

Magična fontana 

Fontana kada ne radi.

Smeštena u podnožju brdašca na kome se nalazi Nacionalni umetnički muzej Katalonije, Magična fontana je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

Muzička palata Katalonije 

Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

  • Cena ulaznice: 16 EUR 
  • Radno vreme: 09:00-15:30
  • Zvanični sajt: https://www.palaumusica.cat/en 

La Rambla 

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel. 

Savet: U Gradskoj većnici kod Trga Katalonije možete da odete na flamenko šou koji traje sat vremena. Šou se održava svakodnevno u nekoliko termina — 17:30, 19:00, 20:30, 22:00 — a ulaznice počinju od 20 EUR. 
Trg Katalonije.
La Rambla.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

S obzirom na to koliko ljudi svakodnevno prošparta kroz ovu ulicu, jasno je da i jedna od najskupljih u gradu. Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Mi nismo odmakli dalje od početka pijace — gde smo kupili odlične ceđene sokove od manga — pošto je unutra toliko velika gužva da nismo imali nikakvu želju da se probijamo kroz masu ljudi samo da bismo razgledali pijacu. Ali — ko voli, nek izvoli! 

La Rambla se takođe graniči sa Gotskom četvrti — i iz nje možete da uđete na Trg Reial o kome smo pisali malo iznad. Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

Unutar palate Guelj.
Na krovu palate.
Pogled sa krova (kao da nije Barselona).
  • Cena ulaznice: 12 EUR 
  • Besplatan ulaz prva nedelja u mesecu
  • Radno vreme: od 1. aprila do 30. septembra — 10:00-20:00; od 1. oktobra do 31. marta — 10:00-17:30.
  • Zvanični sajt: https://inici.palauguell.cat/en/ 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku (čudi nas da ga još nisu preimenovali, ali verovatno će se i to desiti u skorijoj budućnosti). 

Kolumbov spomenik iza nas.
Luka Vel odmah kod Kolumbovog spomenika.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

Barseloneta plaža

Od luke Vel je prilično jednostavno doći do gradske plaže u Barseloni. Šetnja traje nekih pola sata, možda i malo kraće, a put vas vodi pored čitave luke — u kojoj osim jahti i jahtica možete na mnogo mesta da sednete i uživate u pogledu. Na putu do plaže naravno ima i mnogo ugostiteljskih objekata. Ako ste u Barseloni leti, nemojte da propustite priliku da odete na ovu plažu — a savetujemo da se prošetate do nje i van sezone jer je čitava oblast jako lepo uređena. 

Sagrada Familia 

Simbol Barselone, Sagrada Familia (Sagrada Família) je Gaudijevo najpoznatije delo, najveća nezavršena katolička crkva na svetu i najposećenija atrakcija u čitavoj Španiji. 

Malo ljudi zna da je konstrukcija crkve počela pod drugim arhitektom koji je manje od godinu dana nakon početka radova odustao od projekta. Njega je zamenio Gaudi 1883. godine, sasvim izmenivši projekat na kome će nastaviti da radi sve do svoje smrti, 1926. godine. 

Antoni Gaudi (1852-1926) je najpoznatiji španski arhitekta, čuven po neverovatnim, bajkovitim građevinama koje je dizajnirao po Barseloni. Smatra se jednim od najznačajnijih arhitekata modernizma, a njegova dela, uključujući Sagradu Familiu, Kasu Batljo i Park Guelj, nemoguće je pomešati sa bilo kojim drugim arhitektom na svetu zahvaljujući njegovom jedinstvenom, inovativnom arhitektonskom stilu.

Gaudi je bio duboko religiozan i njegova dela su često bila inspirisana religijom i prirodom. Tokom života, bio je poznat po ekscentričnom izgledu i ponašanju — kao i po velikoj posvećenosti svom poslu i svakom projektu na kome je radio. U mladosti je živeo kao boem, oblačeći najfinija odela i krećući se u visokim društvenim krugovima, a pod stare dane se toliko promenio da su ga ljudi često mešali sa prosjacima.

7. juna 1926. godine, na putu do crkve, Gaudija je udario tramvaj — pošto ga niko nije prepoznao zbog neuglednog izgleda, poslat je u bolnicu za siromašne. Prijatelji su želeli da ga premeste u bolju bolnicu čim su saznali šta mu se desilo, ali je Gaudi odbio — i umro par dana kasnije, 10. juna 1926. godine.

Gaudi se nikada nije ženio i nije imao potomke. 

Kada je Gaudi umro, manje od jedne četvrtine crkve je bilo završeno, a danas — skoro 100 godina kasnije — Sagrada Familia još nije gotova. Projekcije su bile da će biti završena 2026. godine, na stogodišnjicu Gaudijeve smrti, ali velike su šanse da će se i ovaj rok probiti. 

Pošto verovatno svi na svetu znaju za ovu neverovatnu gotičku građevinu, nema potrebe da je dodatno opisujemo — možemo samo da kažemo da na čitavoj planeti joj nema ništa ravno i da se nadamo da ćemo je uskoro videti gotovu, onakvu kakvu ju je Gaudi zamislio. 

Još je bitno spomenuti da je — sasvim priklado — i sam Gaudi sahranjen u kripti crkve, svog najvećeg životnog dela. 

  • Cena ulaznice: 26 EUR (36 EUR ako hoćete da se popnete na toranj)
  • Radno vreme: novembar-februar — 09:00-18:00 ponedeljak-subota i 10:30-18:00 nedelja; mart-oktobar — 09:00-19:00 ponedeljak-subota i 10:30-19:00 nedelja; april-septembar — 09:00-20:00 ponedeljak-subota i 10:30-20:00 nedelja
  • Zvanični sajt: https://sagradafamilia.org/en/home 

Bolnica Sant Pau 

Još jedno remek-delo Ljuisa Domeneka i Muntanera, Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin originalni plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000., kada je izgrađena nova bolnica. Nakon što je bolnica premeštena u drugu zgradu, Sant Pau je renovirana i pretvorena u muzej i kulturni centar. 

Bolnica Sant Pau.

Iako građevina neosporno izgleda fantastično spolja — a po onome što smo videla na slikama, i unutrašnjost je veoma zanimljiva — mi smo odlučili da preskočimo obilazak, najpre jer smo do tad već potrošili previše para za ulaznice i jer je karta za bolnicu, kao i za druge atrakcije, zaista previsoka. 

Ali ako vam se Sant Pau čini dovoljno interesantnom da biste je obišli, dobro je znati da možete. 

  • Cena ulaznice: 16 EUR 
  • Radno vreme: april-novembar — 10:00-18:30; novembar-mart — 10:00-17:00
  • Zvanični sajt: https://santpaubarcelona.org/en/ 

Park Guelj 

Nazvan po istom čoveku koji je naručio izgradnju Palate Guelj, ovaj park je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

  • Cena ulaznice: 10 EUR 
  • Radno vreme: zavisi od sezone, pogledajte zvanični sajt za datum koji vas zanima
  • Zvanični sajt: https://parkguell.barcelona/en 

Citadela park 

Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Trijumfalna kapija.

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera, koji je napravljen kao restoran za sajam i kasnije decenijama služio kao muzej. Pored dvorca su smeštene 2 botaničke bašte. 

Dvorac 3 zmaja.

U Citadela parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. Ovu veličanstvenu fontanu je dizajnirao Josep Fontsere, s tim što je u dizajnu u maloj meri učestvovao i Gaudi, tada još uvek nepoznati student arhitekture. 

Fontana u Citadela parku.
Jezerce u parku.

Ako imate još vremena…

Ovo dosad su bila mesta koja smo mi obišli, ali u Barseloni naravno ima još toga da se vidi. Ako imate više vremena od nas, evo još par stvari koje možete da vidite u gradu: 

  • Tibidabo — Tibidabo je brdo visoko 512 metara sa kojeg se pružaju sjajni pogledi na Barselonu. Osim pogleda, na Tibidabu možete da posetite neo-gotičku crkvu i odete u jedan od najstarijih zabavnih parkova u Evropi. Pošto smo bili na Montžuiku, mi smo odustali od Tibidaba — a ako planirate posetu, imajte u vidu da nije baš lako doći dotle. 
  • Pikasov muzej — Pošto smo se već dovoljno nagledali Pikasa u Madridu, mi smo odlučili da preskočimo ovaj muzej, iako smo se prošetali delom grada u kome je smešten. Muzej ima impozantnu kolekciju Pikasovih dela (preko 4,000) i smešten je u 5 spojenih srednjevekovnih palata u La Ribera četvrti, u starom delu Barselone. Za informacije o cenama i radnom vremenu, posetite zvanični sajt http://www.museupicasso.bcn.cat/en/. 
  • Toranj Belegard — Ako vam nije dosta Gaudija, onda možete još da posetite ovu velelepnu kuću koja podseća na srednjevekovne dvorce. Više informacija o kući možete naći na zvaničnom sajtu https://bellesguardgaudi.com/en/.

To bi bilo to o Barseloni! Ako ste već bili u Barseloni, voleli bismo da čujemo vaše utiske u komentarima. Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu i tako pružite podršku ovome što radimo. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Šta treba znati pre putovanja u Ujedinjene Arapske Emirate
Sledeći članak Taragona — dobra opcija za dnevni izlet iz Barselone?

10 Comments

  1. ZORAN MJLKOVIC
    25.06.2023. at 18:40

    FANTASTCAN

    Reply
    • Kaća&Marko
      25.06.2023. at 19:44

      Hvala puno!

      Reply
  2. Katarina
    14.08.2023. at 21:51

    Svaka čast!
    Jako su nam pomogle ove informacije za predstojeće putovanje u Barselonu! Hvalaaa Vam!

    Reply
    • Kaća&Marko
      14.08.2023. at 22:14

      Baš nam je drago što to čujemo! Veliki pozdrav! 🙂

      Reply
  3. Vlada
    13.09.2023. at 21:53

    Exellent
    Da li ste posetili akvarijum
    Svako dobro

    Reply
    • Kaća&Marko
      14.09.2023. at 15:22

      Ćao Vlado! Nismo posetili akvarijum (i u principu stvarno izbegavamo bilo kakav vid životinjskog turizma), ali ga ja jesam obišla davno, na ekskurziji, i koliko se sećam, nije bio loš. Pozdrav!

      Reply
  4. Milica
    19.09.2023. at 19:43

    Zdravo,

    super je tekst!

    Sto se tice ulaznica za turisticke atrakcije, da li bi ste preporucili neku ,,turisicku ulaznicu,, sa kojom se moze povoljnije proci?

    pozdrav,
    Milica

    Reply
    • Kaća&Marko
      22.09.2023. at 18:24

      Hvala puno! Što se tiče vašeg pitanja, mi smo ulazili na baš dosta mesta i nijedan pass nam nije bio isplativ. Ako planirate da idete u baš puno muzeja, između ostalog i u one manje poznate, onda vam možda ispadne povoljnije.

      Reply
  5. VS
    22.09.2023. at 22:32

    Svaka cast za putopis, informacije, preporuke i opise, ali moram da prokomentarisem, iako je sve stvar afiniteta, da je po nama kuca Batljo nesto sto se mora videti, jer je potpuno druga dimenzija u odnosu na sve vidjeno u Barseloni(da ne kazem i sire). Kuca Mila je vise kao muzej, uz nespornu dozu originalnosti, ali kuca Batljo je zaista od ulaza do krova jedinstven dozivljaj sa Gaudi Cube performansom na kraju obilaska i zaista vredi svakog evra.

    Reply
    • Kaća&Marko
      23.09.2023. at 10:57

      Hvala što ste podelili vaše utiske! Obe kuće su neosporno remek dela arhitekture, a koja će se kome više svideti zavisi od, kako ste i sami napomenuli, ličnih afiniteta. Moguće i da sam bila malo nepravedna prema Kasi Batljo u putopisu jer mi sad, mesecima nakon putovanja, unutrašnjost isto deluje prelepo. To doduše ne menja činjenicu da je ulaznica stvarno preskupa. Veliki pozdrav! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com