Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Uzbekistan / Vodič za Samarkand — tamo gde snovi postaju stvarnost
Posted inDaleke destinacije Uzbekistan

Vodič za Samarkand — tamo gde snovi postaju stvarnost

Posted - Kaća&Marko Posted on 29.08.2023.
0

Ovaj tekst je posvećen našoj Krisi, sa kojom je svaki običan dan na Karaburmi bio lepši nego najlepši dan na najlepšem putovanju. Zauvek ćeš nam nedostajati. 

Osnovan u slično vreme kada i Rim, Samarkand je, poput Večnog grada, tokom preko 2,700 godina svoje istorije svedočio brojnim događajima koji su uticali na dobar deo sveta. 

Razvijao se, rastao i napredovao je pod uticajem mnogobrojnih kultura, poput helenističke, iranske, mongolske, uzbečke, a tragovi svih naroda, plemena i carstava koji su vladali njime su još uvek prisutni.

Osim kao raskršće kultura i naroda, Samarkand je bio čuven i kao središnja tačka na čuvenom Putu svile, koji je služio kao trgovačka, kulturna i politička poveznica između Azije i Evrope više od 1,500 godina. 

Međutim, uprkos bogatoj i komplikovanoj istoriji i neverovatnoj lepoti svojih plavih, starih medresa, džamija i drugih veličanstvenih građevina koje su se iskrivile pod teretom vekova, Samarkand još uvek ne uživa priznanja koja itekako zaslužuje.

Da se nalazi u Evropi — ili nekom drugom, popularnijem delu Azije — Samarkand bi odavno bio jedan od najpopularnijih i najposećenijih gradova. Svi bi znali za njega i svi bi želeli da ga vide — i niko vas nikad ne bi pitao zašto idete u Uzbekistan. 

Ali nije ni to nužno loše. Ako čitate ovaj tekst, onda definitivno znate zašto želite da idete u Uzbekistan i zašto želite da vidite Samarkand — jer ko, znajući nešto o njemu, ne bi poželeo da vidi grad koji može da stoji rame uz rame sa ovim našim Večnim gradom i sa punim pravom ponese ponese isti nadimak, samo hiljadama kilometara dalje? 

Kratka istorija Samarkanda 

Iako se ne zna kada je tačno osnovan — arheolozi smatraju negde između 8. i 7. veka pre nove ere — Samarkand se smatra jednim od najstarijih gradova u Centralnoj Aziji na koga su kroz istoriju uticale mnoge kulture i religije. 

Aleksandar Veliki je osvojio Samarkand — odnosno Marakandu, kako se nazivao u 4. veku pre nove ere — i iako je grad pretrpeo značajna oštećenja prilikom osvajanja, veoma brzo je doživeo procvat pod grčkim uticajem. 

U narednih nekoliko vekova, Samarkand je prelazio iz ruke jednih u ruke drugih osvajača, sve dok ga nije zauzeo Omejadski kalifat, jedan od četiri kalifata osnovanih nakon smrti proroka Muhameda, nakon čega je grad postao centar islamskog učenja u ovom delu sveta. 

Međutim, vladavina ovog kalifata nije bila dugoročna, i Samarkand je brzo postao deo Samanidskog carstva, iranske države koja se u 9. i 10. veku prostirala na ovog teritoriji. Ni to nije potrajalo dugo, i Samarkandom su narenih par stotina godina vladala razna turkijska plemena.

Početkom 13. veka, u Samarkand stiže Džingis Kan, da bi naposletku u drugoj polovini 14. veka osnivač Timuridskog carstva, Timur — Tamerlan — načinio Samarkand svojom prestonicom. 

Iako je bio nemilosrdni ratnik, Tamerlan je bio veliki zaljubljenik u umetnost, i obnovio je dobar deo grada i doveo u njega najbolje umetnike iz čitavog carstva. Da nije bilo Tamerlana, Samarkand danas ne bi bio to što jeste, i neke od najlepših građevina u gradu su nastale iz njegove želje da ulepša svoju prestonicu. 

Značaj Samarkanda je nastavio da raste i nakon Tamerlanove smrti. Njegov unuk, Ulugbeg, sagradio je medresu u gradu, prvu od tri građevine koje će činiti kompleks Registan. On je pozvao veliki broj astronoma i matematičara u Samarkand, i grad je pod njegovim vođstvom postao jedan od svetskih centara srednjevekovne nauke. 

Između 16. i 18. veka, Samarkandom vladaju uzbečka plemena, a grad postaje prestonica Buharskog kanata, da bi u 19. veku na pozornicu stupili Rusi — 1886. godine, Samarkand je postao glavni grad novooformenjene Oblasti Samarkanda, u Ruskom Turkestanu, koji je osim delova današnjeg Uzbekistana još obuhvatao i današnji Kirgistan, Kazahstan, Tadžikistan i Turkmenistan. 

Samarkand je posle par godina bio prestonica Uzbečke Sovjetske Socijalističke Republike, da bi ga na kraju kao glavni grad zamenio Taškent. Uzbekistan je proglasio nezavisnost 1991. godine, a Samarkand je 2001. godine dodat na Uneskovu listu svetske baštine kao Samarkand — Raskršće Kultura. 

Šta videti u Samarkandu 

Samarkand — oni delovi grada u kojima se nalaze njegova arhitektoska čuda — nije veliki, i za obilazak svega su dovoljna 2 dana, s tim što mi smatramo da, kada ste već ovde, ne treba da propustite priliku da odete na dnevni izlet u Šahrisabz (o kome će biti više reči ispod). To znači da bi bilo idealno da u Samarkandu ostanete 3 dana, ali ako ostajete duže, nećete se pokajati. 

Registan 

Registan je prva stvar koju smo posetili u Samarkandu — i do koje smo još par puta prošetali tokom boravka u gradu jer je kompleks toliko lep da je teško poverovati da nešto tako čarobno postoji. Ni desetine pročitanih tesktova ni stotine slika nas nisu pripremile na bajkovitost ovog mesta — koje, ako je to uopšte moguće, postaje još bajkovitije kada padne mrak i medrese budu osvetljene raznim bojama. 

No da se vratimo na početak. Registan je veliki trg okružen trima medresama, od kojih se ne zna koja je lepša i monumentalnija. Registan znači peskovito mesto, najverovatnije jer je u antičkom dobu trg bio prekriven peskom.  

Otkako je napravljen, Registan se smatra srcem Samarkanda. U srednjem veku, ovo je bio centar grada — i ovde su se ljudi sastajali tokom važnih gradskih događaja, bilo da su u pitanju slavlja ili pogubljenja. Oko trga su bili i štandovi na kojima su prodavci prodavali raznoraznu robu. 

Medrese koje se nalaze na trgu su:

  • Ulug Beg (levo) — podignuta između 1417. i 1420. godine, ova medresa je sagrađena za vreme Ulug Bega, Tamerlanovog unuka, po kome i nosi ime. Za vreme Ulug Bega, medresa je bila centar učenja i nauke
  • Šer-Dor (desno) — podignuta između 1619. i 1636. godine, ova medresa je posebno zanimljiva zbog toga što su na njoj prikazana dva tigra sa izlazećim suncem na leđima. 
  • Tilija-Kori (centar) — podignuta između 1646. i 1660. godine, ova medresa je služila i kao mesto za učenje i kao centralna džamija. Tavanica džamije je napravljena od zlata, a interesantno je da mozaik urađen tako da izgleda kao kupola — iako je tavanica skroz ravna. 

U svakoj medresi su se nekada nalazile učionice i spavaonice za studente i profesore. Nekadašnje spavaonice su sada pretvorene u radnje sa suvenirima u kojma možete da kupite svilu, magnete, slike, ukrase za kuću i još svašta nešto. Ako želite zaista unikatan suvenir iz Registana, naša preporuka je da nađete starijeg gospodina koji može da napiše vaša imena (ili šta god želite) na arapskom. 

Ukoliko posećujete Registan uveče, tokom proleća i leta možete da prisustvujete tradicionalnom plesu koji se izvodu u dvorištu Šer-Dor medrese. 

Još bismo hteli da napomenemo da smo na mnogim mestima na netu pročitali kako ljudi podmićuju čuvare u Registanu da ih puste da se popnu na jedan od minareta. Da, ovo verovatno možete da uradite — i verovatno ćete imati dobre slike — ali nemojte. Da ulaz na minaret treba da bude otvoren za javnost, bio bi. 

Prvo, koliko smo videli, penjanje nije lako, i još bitnije, nije bezbedno. Drugo, nemojte da budete taj turista kojeg baš briga za očuvanje mesta na kome se nalazi samo zbog fotke za Instagram. 

Bibi-Kanim džamija 

Još jedno remek-delo samarkandske arhitekture, Bibi-Kanim džamija je bila jedna od najvećih i najimpresivnijih džamija u islamskom svetu u vreme kada je izgrađena. 

Nakon što se vratio iz pohoda na Indiju na samom kraju 14. veka, Tamerlan je želeo da sagradi velelepnu džamiju u svojoj prestonici, navodno je posvetivši svojoj omiljenoj ženi. Džamija je bila gotova za manje od 5 godina, ali Tamerlan nije bio zadovoljan rezultatima i naredio je da se mnogi elementi na građevini izmene.  

Međutim, zbog toga što je Tamerlan požurivao graditelje — i što je bio preambiciozan za svoje vreme — džamija je počela da propada svega par godina nakon što su radovi bili gotovi. 

Svega dva veka kasnije, džamija je bila skroz napuštena, u ruševinama i obrasla korovom, a onda je i ono što je preostalo od nje kasnije bilo uništeno u zemljotresu. Džamija je bila zaboravljena sve do 1974. godine, kada je vlada tadašnjeg Sovjetskog Uzbekistana započela njenu rekonstrukciju. 

Inače, odmah pored džamije se nalazi Siab pijaca, najstarija i najveća pijaca u Samarkandu, na kojoj pretežno lokalci kupuju, ali stranci su iz nekog razloga oduševljeni pijacama u ovom delu sveta, pa se ovo mesto spominje u svim stranim vodičima. Nemamo šta više da vam kažemo, osim — pijaca kao pijaca! 

Hazrat Kizr džamija 

Na nekih 5-7 minuta peške od Bibi-Kanim džamije nalazi se još jedna džamija, Hazrat Kizr. Iako džamija nije ništa posebno u odnosu na Bibi-Kanim, smeštena je na veoma dobroj lokaciji odakle možete da vidite dobar deo Samarkanda. 

Na istom mestu gde je danas ova džamija, nalazila se džamija iz 8. veka koju je Džingis Kan spalio do temelja. Hazrat Kizr je podignuta krajem 19. veka, a obnovljena pre nekih 30 godina. 

Ako ulazite u ovu džamiju, morate da budete odgovarajuće obučeni, a pošto je u vreme naše posete bilo vreme za molitvu, mi nismo ušli unutra. Međutim, recenzije na internetu i kažu da unutra nije ništa posebno. 

Inače, odmah pored džamije se nalazi mauzolej prvog predsednika Uzbekistana, Islama Karimova koji je vladao državom od 1989. godine pa sve do svoje smrti 2016. godine. Pošto nas nije baš zanimalo da vidimo grobno mesto jednog političara (i još autokrate), mi smo ovo preskočili, ali ako vas baš zanima, nećete moći da promašite mauzolej. 

Šah-i-Zinda mauzolej 

Jedan od najlepših mauzoleja koje smo ikada videli — i što se nas tiče, drugo najlepše mesto u Samarkandu, Šah-i-Zinda nekropola je ogroman kompleks koji se širio tokom čak 8 vekova (od 11. do 19. veka). 

Ovo neverovatno mesto se sastoji iz mnogobrojnih mauzoleja, hramova i drugih ritualnih građevina — a čitava nekropola zapravo izgleda kao omanji srednjevekovni grad (doduše srednjevekovni grad za veoma, veoma bogate, ali ipak). 

Kada se uđe u kompleks i popne uz stepenice, izbija se na jednu usku uličicu koja je uokvirena mauzolejima iz 14. i 15. veka u kojima su sahranjeni vladari i drugi značajni ljudi — jedan od najpozantijih je rođak proroka Muhameda, Kutam ibn Abas, po kome je kompleks i dobio ime.

Naime, Šah-i-Zinda znači kralj koji živi, a Kutam ibn Abas je prema legendi došao u Samarkand u 7. veku da propoveda Islam, zbog čega mu je odrubljena glava — ali on nije umro nego je uzeo svoju glavu i otišao u duboki bunar gde još uvek živi. 

Nekropola je restaurirana 2005. godine, i nažalost dosta od onoga što ćete videti u kompleksu nije originalno, ali su restauratori uradili sjajan posao, tako da nećete primetiti razliku. Naš topli savet je da, kao i za Registan, i za Šah-i-Zindu odvojite minimum 2, 3 sata. 

Gur-e Amir kompleks 

Gur-e Amir — ili na persijskom, kraljeva grobnica — poslednje je počivalište velikog osvajača Tamerlana, kao i njegovih sinova, unuka i jednog učitelja. Ovo je još jedno veličanstveno mesto u Samarkandu, i iako je manje od Registana i Šah-i-Zinde, definitivno zavređuje posetu. 

Gradnja kompleksa je započeta nakon što je jedan Tamerlanov unuk izenada umro, a kompleks je završio Ulug Beg, nakon čega je Gur-e Amir postao porodični mauzolej Timuridske dinastije. 

Zanimljivo je da je Tamerlan zapravo sebi napravio mnogo manju grobnicu u Šahrisabzu, ali nije mogao da bude sahranjen u njoj jer su, nakon njegove smrti, putevi ka Šahrisabzu bili zavejani. 

Iako mu je želja bila da bude sahranjen blizu svoje velelepne Ak-Saraj palate, osvajač je na kraju ipak sahranjen u Gur-e Amiru, zajedno sa ostalim članovima porodice. 

Inače, Tamerlanov grob je otvoren 1941. godine, po zahtevu sovjetskih naučnika i antropologa Mihaila Mihailoviča Gerasimova koji je rekonstruisao Tamerlanove crte lica. Još je zaključeno da je bio visok 172 cm i da je ćopao. 

Zanimljivo je da je, u vreme iskopvanja, u Samarkandu kružila legenda da će na onog ko otvori grobnicu biti bačena kletva. Navodno, na grobu su ispisana dva upozorenja — Kada ja ustanem iz mrtvih, svet će se tresti i Ko god uznemiri moj grob će osloboditi još većeg (goreg) osvajača nego što sam ja (bio). Iako je arheolog Gerasimov rekao kako su ovo izmišljotine, ljudi i dan danas veruju u ovu kletvu. 

A kada je grobnica otvorena, i sam Staljin je verovao u nju, pogotovo što je 2 dana nakon toga nacistička Nemačka napala Sovjetski Savez. Staljin je naredio da se Tamerlan opet sahrani — i svega mesec dana što je junak vraćen u Samrkand, Sovjeti su dobili bitku kod Staljingrada. 

Ulug Beg opservatorija 

Izvan centra grada i podalje od ostalih atrakcija nalazi se Ulug Begova opservatorija. Kao što smo već napomenuli, Ulug Beg, Tamerlanov unuk, mnogo je doprineo razvoju nauke u Samarkandu — a najveća strast mu je bila astronomija. 

Nažalost, maltene odmah nakon Ulug Begove smrti je opservatorija bila uništena, a njeni ostaci su pronađeni početkom 20. veka. 

Ulug Begova opservatorija.

Opservatorija je veoma bitna jer su Ulug Beg i drugi astronomi zahvaljući njoj mogli da izračunaju vreme izlaska sunca, mere dužinu godine, predvide pomračenje sunca i zabeleže lokaciju preko 1,000 zvezda — i sve ovo skoro 200 godina pre nego što je izmišljen teleskop!

Iskreno, opservatorija nije nešto — pogotov ako je, kao i mi, obilazite na kraju — ali ako imate vremena i zanima vas opservatorija, u kompleksu ima i mali muzej u kome možete više da saznate o Ulan Begovim dostignućima. 

Dnevni izlet u Šahrisabz

Smešten nekih 80 kilometara od Samarkanda, Šahrisabz je Tamerlanov rodni grad u kome je bila smeštena njegova kraljevska palata i u kome je želeo da bude sahranjen. 

Do Šahrisabza ima nekih 2 sata kolima, a sam grad je dovoljno mali da je sve moguće obići za isto toliko vremena. Mi smo iznajmili vozača preko hotela za 40 EUR, ali je slična cena i ako idete taksijem.

Na putu do grada možete da pitate vozača da stane na popularnom vidikovcu, a vozeći se kolima kroz ovaj deo Uzbekistana ćete videti i veliki broj restorana poznatih po odličnoj jagnjetini. 

U Šahrisabzu ima nekoliko atrakcija, a najpoznatija i najimpresivnija građevina je Ak Saraj palata, odnosno ono što je od nje oostalo. Nažalost, zub vremena su preživele samo kapije palate, ali su one toliko velelepne da čovek ne može da se ne zapita da li je sama palata zapravo bila najveća i najraskošnija palata ikada sagrađena. 

Nažalost, odgovor na ovo pitanje nećemo saznati, ali verujte nam kada vam kažemo da vredi doći u Šahrisabz samo da vidite kapije (koje su mnogo grandioznije uživo nego na bilo kojoj fotografiji). 

Osim kapija, sa kojima se zapravo završava obilazak ovog utvrđenog grada, u Šahrisabzu možete još da vidite Dorus Saodat, mesto gde je sahranjen Tamerlanov sin, Tamerlanovu kriptu u kojoj je osvajač trebalo da bude sahranjen, i Dorut Tilovat kompleks, u kome je sahranjen Tamerlanov otac. U gradu još ima drugih građevina, poput džamija, kuća i parkova. 

To bi bilo to o Samarkandu! Pokušali smo da sažmemo veoma dugačku istoriju jednog ovako posebnog grada u jedan (nadamo se zanimljiv) vodič, ali ako ćemo biti potpuno iskreni, kada smo otišli u Samarkand, nismo znali o njemu ni jednu desetinu onoga što sada znamo — i znate šta, to nam nimalo nije pokvarilo ugođaj. Ako ne čitamo sa papira, nemamo pojma kako se zovu medrese u Registanu, i nikada pre nismo čuli za većinu naroda i plemena koja su vodili ljute bitke za Samarkand — i ništa to nije preterano bitno, jer ne mora čovek ni da zna baš sve da bi zaista, istinski uživao u ovakvoj lepoti. 

To bi bilo to o Samarkandui! Ako ste već bili u Uzbekistanu, voleli bismo da čujemo vaše utiske u komentarima. Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu i tako pružite podršku ovome što radimo. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak 10 stvari koje treba znati pre putovanja u Uzbekistan
Sledeći članak Vodič za Buharu — putovanje u čudesnu prošlost

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com