Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Uzbekistan / Vodič za Taškent — skromna očekivanja, još skromniji utisci
Posted inDaleke destinacije Uzbekistan

Vodič za Taškent — skromna očekivanja, još skromniji utisci

Posted - Kaća&Marko Posted on 07.09.2023.
0

Nakon Samarkanda i Buhare, Taškent je za nas bio prilično veliko razočarenje. Da, znali smo da je ovo jedan veliki grad — na kraju krajeva, prestonica zemlje — ali nismo bili svesni koliko je zapravo razuđen i, u nedostatku bolje reči, neturistički.

Na stranim blogovima smo čitali hvalospeve o Taškentu, najnaseljenijem i jednom od najvećih gradova u Centralnoj Aziji, ali malo toga što smo videli nam se stvarno dopalo, i da nas pitate šta obavezno treba da vidite, možda bismo mogli da nabrojimo 2 stvari. Osim što nema mnogo klasičnih atrakcija, Taškent takođe ne deluje kao da je pravljen po meri čoveka.

Trg Amira Temura (Tamerlena).

U centralnom delu grada se nalazi veliki broj sovjetskih građevina, napravljenih u takozvanom brutalističkom stilu koji je danas veoma popularan među zapadnim turistima, bulevari su veoma široki, i ima jako puno parkova. Međutim, doći od tačke A do tačke B zahteva mnogo vremena, u parkovima nema nikakvog sadržaja, prodavnice i restorani su malobrojni, a policija je sveprisutna.

Metro — za koji ćete na mnogo mesta pročitati da je jedan od najlepših na svetu — izgleda kao portal u sovjetsku prošlost, kada je u njega poslednji put ozbiljnije ulagano. Na ulazu u svaku stanicu policija vrši osnovni pretres stvari, ako ima pokretnih stepenica, one su stare i pri kraju radnog veka, a vozovi — izuzev par modernijih kompozicija — su sličniji onim našim starim vozovima za koje ne znamo ni da li su još uvek u upotrebi, prljavi, drndavi, i naravno bez klime.

Taškent toranj.

Ukratko, Taškent nam se nikako nije dopao, ali u njegovu odbranu — grad bi sigurno bio mnogo drugačiji da nije uništen u razornom zemljotresu 1966. godine i onda obnovljen u celosti u sovjetskom duhu. Sovjeti jesu od Taškenta napravili modernu sovjetsku metropolu, prototip savršenog grada, ali malo toga je ostalo od uzbekistanskog kulturnog i istorijskog nasleđa.

Dakle, Taškent ne deluje da je pravljen po meri običnog čoveka — jer i nije. Pravljen je sa namerom da se lokalni stanovnici preoblikuju u idealne sovjetske građane, vredne, produktivne i iznad svega, lojalne partiji i državi. Iako je (post)sovjetski uticaj u Taškentu i dalje dominantan, uzbekistanska kultura je takođe prisutna — ali nedovoljno da bi grad ikako mogao da se nađe rame uz rame sa Samarkandom i Buharom. I zato Taškent nije mogao da ne bude razočaranje — iako je sasvim moguće da bi nam utisak bio nešto drugačiji da nam je on bio prvi susret sa Uzbekistanom.

Šta videti u Taškentu

U Taškent smo došli vozom iz Buhare (više o tome kako putovati kroz Uzbekistan možete da pročitate u ovom vodiču) i nakon prijavljivanja u sablasno prazni hotel koji mora da je bio veoma komforan i popularan pre nego što smo se rodili — odmah krenuli u obilazak grada.

Pošto nismo imali puno vremena u Taškentu — svega dan i po — hteli smo maksimalno da iskoristimo još nekoliko sati do zalaska sunca i imali smo skoro pa savršen plan za obilazak prvog dana. Skoro pa savršen jer nismo računali na nekoliko stvari, između ostalog na to da će nam policija u centru ozbiljno ograničiti kretanje.

Naš hotel u Taškentu.
Pogled sa hotelske terase.

Ali da se vratimo na početak. Uprkos tome što nam je hotel bio bogu iza nogu, metro stanica nam je bila relativno blizu, pa smo odlučili da prvo obiđemo Minor džamiju. Bezbolno smo našli put do metroa, kupili karte — koje koštaju manje od 15 dinara po čoveku — prošli sigurnosnu proveru, nekako našli u kom pravcu idemo (jer stanice nisu lepo obeležene) i za nekih 15 minuta stigli na metro stanicu Minor.

Međutim, uprkos tome što se stanica zove Minor, džamija — koja na mapi izgleda koliko toliko blizu — je zapravo nekoliko kilometara udaljena od stanice. Neko vreme smo pešačili, i shvativši da se jedva približavamo džamiji i da ne znamo više ni gde idemo, odlučili smo da se vratimo do metro i okušamo sreću na glavnom gradskom trgu.

Taškentski metro.

Trg Nezavisnosti (Mustaqillik Maydoni) nekada je bio Lenjinov trg, a nakon proglašenja nezavisnosti, Lenjinova statua je sklonjena i na njeno mesto postavljen spomenik nezavnisnosti u obliku planete zemlje. Kasnije je ispred planete dodata statua žene koja predstavlja otadžbinu.

Zanimljivo je da je glavni gradski trg više park nego trg unutar koga se, kako kaže Vikipedija, nalazi puno cveća i drveća, kao i nekolicina fontana i spomenika.

Spominjemo Vikipediju jer smo mi od trga videli samo planetu i žensku statuu — i to jedva, tek iz drugog pokušaja. Naime, kada smo došli pred trg/park, srećni što ćemo makar nešto videti prvog dana, policajac nam nije dozvolio da uđemo, mašući rukama na nas da se sklonimo sa ulaza u park.

Ovo je sve što smo uspeli da vidimo od glavnog trga tokom prvog pokušaja.

Pokušali smo na još nekoliko mesta da uđemo u park, ali nas je svugde sačekala ista stvar — policija koja nam ne da da se približimo parku ili čak hodamo određenom stranom ulice. Nikada nismo saznali zašto je bilo toliko policije tog dana u Taškentu i zašto nismo smeli da priđemo trgu, ali svakako je ovo ostavilo na nas loš utisak.

Nekih 4+ sata kasnije, kada smo krenuli nazad u hotel istim putem, pokušali smo opet da vidimo trg. Već je bilo 9, 10 uveče i šta god da se dešavalo — parada, državna poseta, bezbednosna pretnja, šta god — moralo je biti gotovo. Samo što nije.

Prisustvo policije je bilo očigledno manje, i ovaj put smo mogli da se približimo sve do stepenica na ulasku u park, ali dalje od toga je bilo zabranjeno, a iza stepenica je neki mladi policajac patrolirao, verovatno negodujući što pokušavamo makar jednom da fotnemo taj njihov Trg nezavisnosti.

Do ovde smo uspeli da dođemo tokom drugog pokušaja.

Elem, kad smo još u toku dana shvatili da ništa neće biti od trga, uputili smo se dalje, ka Trgu Amira Temura (Tamerlana), o kome možete da čitate više u našim vodičima za Samarkand i Buharu. Veoma naivno, ka trgu smo krenuli peške jer smo želeli da vidimo nešto od grada.

Ne možemo da kažemo da nismo videli nešto — sovjetske zgrade, mnogo parkova, još više policije koja čuva parkove i ne dozvoljava nam da uđemo u njih, par fensi hotela. Ono što nismo videli između dva trga su prodavnice ili trafike ili makar česme za vodu — što je bio ozbiljan problem na skoro 40 stepeni.

Šetnja po centru…

Posle nekih 30-45 minuta pešačenja, konačno smo ugledali Trg Amira Temura — koji je takođe park u kome je jedina stvar vredna pomena statua ovog heroja. Sa trga se još vidi hotel Uzbekistan, jedan od prvih hotela u zemlji, a nedaleko je Tamerlanov muzej u koji nažalost nismo ušli jer je odavno bio zatvoren.

Trg Amira Temura se nadovezuje na Sailgok ulicu, veoma popularno mesto za okupljanje lokalaca jer se ulica uveče pretvara u pravi vašar, sa igrama za decu i odrasle, štandovima brze hrane i uličnim umetnicima. Osim ove ulice, ostatak centra je skroz mrtav posle mraka.

Trg Amira Temura.
Zatvorena stanica metroa na trgu? Ostaci bunkera?
Policija i na ovom trgu.
Tamerlenov muzej.

Vraćajući se nazad ka Trgu nezavisnosti, ne verujem da smo sreli više od 10 ljudi, a dobar deo ulica nije imao upaljenu uličnu rasvetu, što je samo pridodalo već lošem utisku o gradu. Nemojte pogrešno da nas shvatite, nismo se osećali nebezbedno, ali nije nam ni bilo prijatno da hodamo u mrklom mraku u nepoznatom gradu u kome se u samom centru ništa ne dešava posle zalaska sunca.

S druge strane, kada smo došli do naše metro stanice, bili smo šokirani brojem ljudi koji se okupio oko nje i u tom delu grada u kome je bio naš hotel. Muškarci su sedeli na betonu, u mraku, u malim grupicama, tiho pričajući i tek poneko ispijajući po koju konzervu piva.

Sad već umorni od Taškenta, vratili smo se u naš prazan hotel, nadajući se da ćemo sutradan imati više sreće sa obilaskom grada.

Pogled sa terase uveče.

Drugi dan u uzbekistanskoj prestonici smo imali plan da nađemo taksi ili vozača koji će da nas odveze do nekoliko mesta u gradu. Međutim, recepcionari u hotelu nisu znali ni reč engleskog, a nisu hteli ni da probaju da komuniciraju na ruskom ili uz pomoć Gugl prevodioca, tako da nam je ovaj plan ubrzo otpao.

Opet smo krenuli metroom, ovaj put do čuvenog Čorsu bazara o kome toliko stranih blogera ima samo reči hvale, a koji vam mi iz najbolje namere toliko savetujemo da preskočite — osim ukoliko niste nostalgični za našim buvljacima tokom vremena sankcija. U svakom slučaju, Čorsu bazar je jedna obična ogromna uzbekistanska pijaca, i ako nećete da kupujete donji veš ili voće u Taškentu, stvarno nema razloga da je obilazite.

Čorsu bazar.

Jedina pozitivna stvar je što se bazar nalazi odmah pored Kukeldaš medrese i Džuma džamije. Sredjevekovna Kukeldaš medresa je jedna od retkih verskih građevina koja je preživela zemljotres iz 1966. godine, a o Džuma džamiji ne znamo ama baš ništa. U svakom slučaju, nijedna od ove dve građevine nas nije oduševila jer smo već videli lepše i veće u Samarkandu i Buhari, ali ipak nam je bilo drago da vidimo nešto ne-sovjetsko u Taškentu.

Kukeldeš medresa.

Džuma džamija.

Rešeni da vidimo još nešto u gradu, metroom smo otišli do najbliže stanice Taškent tornju, i nakon više od pola sata hodanja stigli do 11 najvišeg tornja na svetu sa čije opservacione palube na 6. spratu se pružaju baš dobri pogledi na grad — i sa koje Taškent izgleda mnogo, mnogo lepše nego sa zemlje. Pored tornja se nalazi memorijalni park posvećen žrtvama političke (sovjetske) represije.

Taškent toranj.

U Taškent tornju su na blagajni znali engleski, pa smo iskoristili tu priliku da ih zamolimo da nam pozovu Yandex (pošto nismo imali internet, što je velika greška u Taškentu — grad je mnogo lakše obilaziti taksijem nego metroom). Yandex nas je odvezao do Minor džamije, izuzetno lepe džamije otvorene pre manje od 10 godina, sačekao dok smo završili razgledanje i vratio do hotela, prošavši kolima i pored taškentskog točka kog smo mogli da vidimo i sa hotelskog balkona.

Minor džamija.

Na kraju smo uspeli da vidimo skoro sve što smo hteli u gradu, sa izuzetkom Državnog muzeja umetnosti i Hazrat Imam kompleksa, po mnogima najimpresivnijeg mesta u gradu, ali pošto smo, kao što već rekosmo, videli impresivnije građevine u Samarkandu i Buhari, ovo nam nije bilo toliko bitno. Da smo imali još par sati, sigurno bismo posetili makar kompleks, ali nažalost nismo imali više vremena jer smo morali da krećemo na autobusku stanicu, na noćni bus za Biškek.

Još jedna za kraj.

To bi bilo to o našem doživljaju Taškenta. Ako ste bili u uzbekistanskoj prestonici i imate neke preporuke, savete ili sugestije — ili biste samo da podelite vaše utiske, ostavite nam komentar. Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu i tako pružite podršku ovome što radimo. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič za Buharu — putovanje u čudesnu prošlost
Sledeći članak Vodič za Biškek — dobrodošli u prošli vek!

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com