Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • San Marino / Sve što (ni)ste želeli da znate o San Marinu
Posted inEvropa San Marino

Sve što (ni)ste želeli da znate o San Marinu

Posted - Kaća&Marko Posted on 22.10.2022.
2

Zauzimajući površinu od samo 61 km2, San Marino je treća najmanja država u Evropi (samo su Vatikan i Monako manji) i peta najmanja na planeti. Ova mikro država je treća najstarija država na svetu, osnovana 3. septembra 301. Godine. Još je zanimljivo da je ustav San Marina — usvojen 1600. godine — najstariji ustav još uvek na snazi. San Marino je danas jedna od najbogatijih zemalja po BDP-u po glavi stanovnika, a u državi živi svega nešto više od 30,000 stanovnika.

U potpunosti okružen Italijom, u oblasti Emilija-Romanja, San Marino se nalazi na svega 10 kilometara od Riminija, a turisti mogu iz Italije da uđu u zemlju bez pasoša pošto ne postoji pasoška kontrola. Međutim, ukoliko ipak želite da dobijete pečat u pasoš, to zadovoljstvo treba platiti 5 EUR u turističkom info centru. 

Veštičji put, između Prvog i Drugog tornja u San Marinu.

Iako je San Marino najmanje posećena mikro država u Evropi, u zemlju ipak godišnje uđe oko 2 miliona turista. Većina njih su naravno Italijani koji obilaze okolne italijanske gradove i svrate u San Marino na dnevni izlet. Jedan dan u San Marinu je dovoljan da se vide glavne atrakcije — od kojih je većina smeštena u gradu San Marino — a ako se pitate da li vredi svratiti u ovu najstariju svetsku republiku, odgovor je svakako da.  

Za razliku od Lihtenštajna kog vredi posetiti jedino ako hoćete da obiđete sve evropske države ili ne znate šta ćete sa sobom tokom boravka u Cirihu, San Marino je zapravo veoma lep grad koji izgleda kao da je stao u vremenu i prostoru. Osim srednjevekovnog jezgra najpoznatijeg po utvrdama na najvišim tačkama u gradu, grad San Marino može da se pohvali neverovatnim pogledima na pre svega Jadransko more, a onda i ostatak zemlje i dalje, na italijanske gradove i gradiće koji je okružuju. 

Šta videti u San Marinu 

San Marino je možda i najpoznatiji po trci Formule 1 koja se održavala od 1981. do 2006. godine — uprkos tome što se trka zapravo vozila u italijanskom gradu Imoli, koji je udaljen od San Marina nekih 100 kilometara. Trka je nazvana po San Marinu pošto je Italija već održavala trke u Monci (i nije mogla da ima dve trke). Moto-trka koja se takođe zove po San Marinu i koja se još uvek održava se takođe dešava u Italiji, u obližnjem gradu Mizanu.
Vidikovac koji gleda na Jadransko more.

Grad San Marino nalazi se na zapadnoj padini Monte Titana, najviše tačke u državi. Ako dolazite prevozom iz Riminija, autobus će vas ostaviti u Starom gradu. Ako dolazite sopstvenim kolima, onda imate nekoliko opcija za parking. Auto možete da parkirate u podnožju Monte Titana, odmah pored žičare koja vodi do Starog grada, ili možete da se vozite sve do vrha, do parkinga 6 ili 7, do kojih ćete lako doći ako pratite smernice na Gugl mapama. Parking u Starom gradu je 8 EUR po danu. 

San Marino je dobio ime po Svetom Martinu, klesaru sa ostrva Rab u današnjoj Hrvatskoj koji je radio na obnovi gradskih zidina u Riminiju posle napada pirata i onda nakon progona hrišćana pobegao na obližnji Monte Titan gde je osnovao nezavisnu monašku zajednicu 301. godine. 

Kao što smo već rekli, istorijski centar San Marina se nalazi na Monte Titanu, a usled očuvanosti srednjevekovnog gradskog jezgra, ovaj deo San Marina je uvršten na Uneskovu listu svetske baštine. Mnoge građevine u centru potiču još iz 13. veka, a najpoznatije gradske znamenitosti su 3 srednjevekovna tornja — Guaita, Cesta i Montale. Ova 3 tornja su simboli San Marina koji se nalaze na državnoj zastavi i grbu. 

Ispred Prvog tornja.

Guaita je najstariji i najčuveniji toranj koji je sagrađen u 11. veku — ali koji je današnji izgled poprimio u 15. veku. S obzirom na to da je prvi toranj koji je izgrađen, lokalci ga još zovu Prvi toranj, a negde ćete naći i ime La Rocca. Toranj je podignut kao deo gradske odbrane (guaita znači čuvati, braniti), a neko vreme je služio kao zatvor. Danas se u njemu nalazi muzej sa kapelom i vidikovcem. 

Prvi toranj iz drugog ugla.

Ako se penjete na vrh tornja, imajte samo u vidu da se na krov stiže strmim stepenicama kroz mali otvor na plafonu. Mi smo planirali da uđemo, ali smo na kraju odustali jer smo hteli da provedemo više vremena napolju, plus duž čitavog grada se nalaze fenomenalni vidikovci tako da nije neophodno popeti se na vrh tornja da biste videli krajolik (ali verujemo da pogled sa vrha jeste spektakularan). 

Vidikovac nedaleko od Prvog tornja.

Cesta je drugi toranj koji je sagrađen — i osim što je poznat kao Drugi toranj, još se zove Falesia i De La Fratta. Sagrađen je u 13. veku, ali je vremenom propao da bi na kraju bio obnovljen u celosti u 20. veku. I ovaj toranj je otvoren za javnost, a u njemu se nalazi Muzej oružja. Na nekoliko mesta smo pročitali da sa ovog tornja po vedrom danu može da se vidi čak i hrvatska obala. Toranj je bio zatvoren tokom naše posete San Marinu, tako da ne znamo da li je ovo istina ili ne. 

Drugi toranj izbliza.

Sagrađen u 14. veku, Montale ili Treći toranj je najmanji od 3 tornja. Ovaj toranj nije otvoren za javnost. Nalazi se podalje od centra grada, ali ako imate dovoljno vremena i želje, možete da ispešačite do njega. 

Treći toranj, ufotkano malo posle Drugog tornja.
Nezavisnost San Marina je nekoliko puta tokom istorije dovedena u opasnost. Na primer, Čezare Bordžija, sin pape Aleksandra VI, okupirao je San Marino na nekih 6 meseci početkom 16. veka, sve dok se sledeći papa, Julije II, nije umešao, naterao Čezara da se odrekne San Marina i državi vratio nezavisnost. San Marino je bio okupiran na kratko i u 18. veku, ali je opet povratio nezavisnost, još jednom zahvaljujući papskoj intervenciji. 

Prvi toranj se nalazi u samom srcu grada, a od njega do Drugog tornja ima možda nekih 5-10 minuta. Ova dva tornja su povezana takozvanim Veštičjim putem (Passo delle Streghe), koje je jedno od najlepših mesta u San Marinu. Odavde se pružaju odlični pogledi na oba tornja, plus na deo grada ispod. 

Drugi toranj u pozadini. Slikano na početku Veštičjeg puta.

Svugde u gradu imaju putokazi za Prvi toranj, a od Prvog ne možete promašiti put ka Drugom. Od Drugog do Trećeg je već malo teže doći pošto deo puta ide kroz šumu, ali smo na netu našli podatak da su oni udaljeni oko 15 minuta peške jedan od drugog (s tim da treba da napomenemo da je nama izgledalo kao da su udaljeniji, ali nismo sigurni pošto smo se malo posle Drugog tornja okrenuli nazad). 

Osim tornjeva, u San Marinu ima još nekoliko stvari za videti. Za početak, treba videti glavni gradski trg, Trg slobode, na kome se nalazi Javna palata u kojoj zaseda parlament San Marina i u kojoj se nalaze druga vladina i administrativna tela. Originalna građevina iz 14. veka je srušena u 19. veku, a na njenom mestu je sagrađena nova po ugledu na slične srednjevekovne zgrade. Trg Slobode je inače ime dobio po istoimenoj statui koja se nalazi u njegovom središtu. Na ovom trgu — koji kao i mnoga mesta u gradu služi i kao vidikovac — još se nalazi par restorana. Ovde se leti održava smena straže na svakih pola sata. 

Trg slobode.
Pogled sa Trga slobode.

Na manje od 5 minuta peške od Trga Slobode nalazi se stanica žičare, pored koje se pruža najbolji pogled na Jadransko more. Ovde ima mali parkić sa statuom podignutom u znak sećanja na poginule tokom bombardovanja San Marina 1944. godine. Pored parkića nalazi se bista Bartolomea Borgezija, čoveka koji je odigrao ključnu ulogu u uspostavljanju nauke numizmatike. 

Pogled sa vidikovca odakle ide žičara.

Spomenik žrtvama Drugog svetskog rata.

Uprkos tome što je San Marino bio neutralan tokom Drugog svetskog rata, britansko ratno vazduhoplovstvo ih je bombardovalo 1944. godine jer su verovali da je država osvojena i da je Nemci koriste kao skladište oružja. Tokom rata, San Marino je otvorio vrata za Jevreje i druge narode koje su nacisti progonili. U državi je preko 100,000 ljudi našlo utočište — 10 puta više nego što je San Marino tada imao stanovnika. 

Kada se odavde skrene dole, izbija se na Cava dei Balestrieri. Ovo je nekada bio kamenolom odakle se crpeo materijal za izgradnju Javne palate, a nakon toga je pretvoren u otvoren prostor za vežbanje streličarstva. Streličarstvo je izuzetno važan sport u San Marinu jer su samostreli korišćeni u odbrani države u prošlosti. Streličarstvo je zapravo toliko značajno u San Marinu da je u državi postojala samostrelačka vojna jedinica — zapravo ova jedinica i danas postoji, ali je sada čini nekih 70 volontera. Ovi volonteri se tokom svečanosti i festivala oblače u srednjevekovne uniforme i pucaju iz samostrela, a većina svečanosti i festivala u San Marinu se održava u Cava dei Balestrieri. 

Cava dei Balestrieri.
Pripreme za pucanje iz samostrela u toku.
Streljaštvo je takođe veoma popularan sport u San Marinu — toliko popularan da su sportisti iz San Marina osvojili jednu srebrnu i jednu bronzanu medalju u streljaštvu na Olimpijskim igrama u Tokiju 2022. godine. Međutim, najpopularniji sport u državi je ipak fudbal. Državni fudbalski tim ne čine profesionalni sportisti — već obični ljudi koji ga igraju iz ljubavi. Fudbalski tim San Marina se nikad nije kvalifikovao za neki veliki turnir, a tokom preko 30 godina postojanja, samo jednom je odneo pobedu — 2004. godine je San Marino pobedio Lihtenštajn 1-0 u prijateljskoj utakmici.  

Na internetu ćete naći informaciju da je turistički info centar San Marina (u kome može da se kupi pečat) smešten odmah pored ulaza u stanicu žičare. Međutim, ovo nije tačno. Centar je premešten u Poštanski muzej, opet veoma blizu Trga Slobode, samo u drugom pravcu. U pravcu Poštanskog muzeja nalazi se Muzej noćnih kreatura (vampira i vukodlaka), a u San Marinu još možete da posetite Nacionalni muzej, Muzej čudnovatih stvari, Muzej sprava za mučenje, itd. Još jedna bitna znamenitost je Bazilika San Marina, posvećena Svetom Martinu, osnivaču mikro države. Crkva je podignuta u 19. veku, na mestu starije bazilike iz 7. veka.  

Bazilika San Marina.

Osim ovih atrakcija, grad San Marino je sam po sebi veoma zanimljiv. Gde god da krenete, završićete u nekoj vijugavoj uličici, videćete neku lepu zgradu ili ćete nabasati na simpatičan restoran ili radnjicu sa suvenirima i rukotvorinama. Cene u San Marinu nisu strašne — pošto je država bescarinska zona, očekujte niže cene nego u Italiji (mada ovo ne znači da je sve u zemlji super jeftino). 

To bi bilo to o San Marinu! Ako ste već bili u San Marinu, voleli bismo da čujemo vaše utiske u komentarima. Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu i tako pružite podršku ovome što radimo. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Kompletan vodič za putovanje u Rim (sa posetom Vatikanu)
Sledeći članak Trevizo — vodič za jednodnevnu posetu

2 Comments

  1. Lea
    25.10.2022. at 11:28

    Drago mi je sto ste napisali ovoliko cinjenica, jer se ljudi fokusiraju samo na glavne atrakcije.

    Reply
    • Kaća&Marko
      25.10.2022. at 12:00

      Pokušali smo da nađemo što više zanimljivosti da bi predstavili državu kako treba. Nadamo se da će možda neko pročitati ovaj tekst i poželeti da poseti San Marino jer stvarno ima šta da se vidi. 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com