Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Severna Makedonija / Vodič za Skoplje — grad koji će vas (verovatno) ostaviti bez reči
Posted inEvropa Severna Makedonija

Vodič za Skoplje — grad koji će vas (verovatno) ostaviti bez reči

Posted - Kaća&Marko Posted on 09.09.2021.
20

Priču o Skoplju je teško započeti jer je sa jedne strane makedonska prestonica jedan od najružnijih gradova u kojima smo bili — a sa druge strane, ovde smo iz prve ruke iskusili onu čuvenu makedonsku gostoljubivost i pritom se toliko lepo proveli da će nam Skoplje zauvek ostati u lepom sećanju.

Pre nego što krenemo u virtuelni obilazak Skoplja, bitno je da se na kratko osvrnemo na dva događaja koja su odigrala izuzetno bitnu ulogu u skopskoj istoriji — i koji su doveli do toga da Skoplje dobije nadimak evropska prestonica kiča.

Trg Makedonija, glavni skopski trg.

Nažalost, Skoplje je 1963. godine velikim delom uništeno u snažnom zemljotresu koji je sa sobom odneo preko hiljadu života. Posledice ove katrastrofe su bile ogromne. Osim ljudskih žrtava, na hiljade i hiljade ljudi je ostalo bez krova nad glavom, a mnoge gradske atrakcije i simboli su sravnjeni sa zemljom.

Međutim — opet nažalost — ovaj razorni zemljotres nije jedina tragedija koja je zadesila Skoplje. Pola veka nakon zemljotresa, u gradu je započet kontroverzni projekat Skoplje 2014 koji je imao za cilj da makedonskoj prestonici povrati staru slavu. Ovim projektom su dominirale mitomanija i megalomanija, na kraju pretvoriviši Skoplje u karikaturu velelepnih svetskih metropola. A najgore od svega je što je projekat građane Makedonije koštao preko 600 miliona evra.

Vojnik na konju (Aleksandar Makedonski) iz malo drugačije perspektive.

Slučajnom posetiocu će delovati kao da u Skoplju ima više statua nego stanovnika, a turisti koji znaju makar nešto o Balkanu će sa punim pravom biti šokirani nakaradnim pokušajem prekrajanja istorije. Ne ulazeći dalje u ova škakljiva pitanja, samo ćemo reći da se makedonsko prisvajanje antičke grčke istorije završilo promenom imena države i postavljanem tabli na spomenike širom Skoplja koje naglašavaju da predstavljene ličnosti ipak imaju helenističko poreklo (a da dodamo i da su table uništene maltene prvi dan).

Iako smo o Skoplju znali sve ovo, ništa nas nije moglo pripremiti na ono što smo videli uživo, a naša šokiranost je utoliko bila veća pošto smo u Skoplje došli nakon što smo proveli 5 dana u prelepom Ohridu. Da ovaj putopis ne bude obojen sasvim negativno, treba reći i da je ovaj bizarni projekat ipak stavio Skoplje na evropsku turističku mapu — jer realno, koji stranac ne bi želeo da vidi grad poput Skoplja? I zaista, tokom naše posete makedonskoj prestonici, u gradu smo sretali mnogo turista — koji su sigurno bili u čudu kada su saznali da su sve te klasične građevine i grandiozni spomenici podignuti pre manje od jedne decenije.

Arheološki muzej, pogled sa Mosta civilizacije.

Šta videti u Skoplju

Centar Skoplja je po veličini tu negde kao centar Novog Sada — ali za razliku od Novog Sada, u Skoplju na prilično maloj površini možete da vidite sve od spomenika čuvenim grčkim i nepoznatim makedonskim herojima pa do kopija Trijumfalne kapije i Bika sa Vol Strita. Tu su takođe i mnogobrojne fontane, kipovi lavova na kojima bi i najbogatiji gastarbajteri pozavideli, skulptura tragično nastradalog pevača Tošeta Proeskog, gigantski brodovi koji nisu brodovi nego restorani — i londonski crveni autobusi na sprat.

Jedan od mnogobrojnih skopskih lavova (ovaj se nalazi na spomeniku Filipu Makedonskom).

Međutim, iako je spisak atrakcija u Skoplju podugačak, za obilazak grada je sasvim dovoljan jedan dan — sve skopske znamenitosti se nalaze maltene jedna pored druge, zbog čega je stvarno teško u Skoplju se ne osetiti kao da ste zalutali na set nekog postmodernističkog filma (ili samo u neki baš kul luna park).

Trg Makedonija, deo spomenika Vojnik na konju.

S obzirom na to da smo u Skoplju bili smešteni odmah pored Trga Makedonija, glavnog gradskog trga, maltene prva stvar koju smo videli je i najkontroverznija — gigantska skulptura Vojnik na konju. Ovaj spomenik dominira čitavim centrom grada i na njemu se nalazi fontana ukrašena lavovima u kojoj je džinovski postament u obliku stuba na čijem dnu su prikazani ratnici a na čijem vrhu stoji niko drugi nego Aleksandar Veliki! Zvuči bizarno, uživo je još bizarnije — ali ruku na srce, sve ovo je dušu dalo za fotkanje.

Spomenik Vojnik na konju na kome je predstavljen Aleksandar Veliki.

Iako najpoznatiji, ovaj spomenik je samo jedan od milion spomenika u okolini. Tu su još car Samuilo, Goce Delčev i Justinijan — koji, iz kog god ugla da gledate, izgleda kao da drži selfi stik.

Justinijan (i selfi stik).

Nakon što smo se beskrajno dugo zadržali na Trgu Makedonija, zblanuti svime onim što vidimo, napravili smo plan i uputili se dalje ka Trijumfalnoj kapiji koja se nalazi na manje od 5 minuta peške od trga. Kapija kao kapija, ne izgleda loše, ali ne izgleda ni kao da sasvim pripada ovde (kao ni mnoge druge stvari u Skoplju).

Trijumfalna kapija.

I oko Trijumfalne kapije su spomenici koji neodoljivo podsećaju na spomenike iz komunističkog doba, a odmah pored je i Park žena u kome se nalazi možda i najružniji skopski spomenik — statua Prometeja koji drži vatru, a iza njega, na četiri stuba, stoje četiri konja iznad kojih se nalazi spomenik anđelu. Sve ovo je naravno pozlaćeno. Iza konja i anđela se nalazi još stubova poređanih u krug i ogromna kupola.

Meni lično najružniji i najneskladniji spomenik u Skoplju.

A odmah pored ovog spomenika ima još nekoliko, uključujući jedan na kome je predstavljeno jedno desetak figura od kojih neke sede za klupama a neke stoje iza njih. Srećom imam fotke da dokumentujem sve ovo — jer da nemam, nisam sigurna ni da bih samoj sebi poverovala da je ovako nešto moguće.

Samo jedan od mnogih spomenika na kome je prikazana velika grupa ljudi.

Sledeće što smo obišli je Muzej Majke Tereze posvećen ovoj katoličkoj svetici i dobitnici Nobelove nagrade za mir. Majka Tereza je rođena u Skoplju, nedaleko od ovog muzeja, i u ovom gradu je provela prvih 18 godina svog života, nakon čega se odselila prvo u Irsku i potom u Indiju u kojoj je i živela sve do smrti. U Muzeju Majke Tereze je predstavljen život ove dobrotvorke i izloženi su njeni lični predmeti kao i mnogobrojne fotografije. Inače, ovaj muzej je jedan od najposećenijih u čitavoj zemlji, a ulaz je naravno besplatan.

Spomenik Majke Tereze ispred muzeja posvećenog njoj.

Stil u kome je izgrađen muzej ne bih mnogo komentarisala pošto se em ne razumem dovoljno u arhitekturu em nikad nisam videla nešto slično — ali pošto se muzej nalazi u Skoplju, dok smo došli do njega više nismo bili ni najmanje iznenađeni njegovim izgledom. Tik pored muzeja se nalazi Crkva Svetog Konstantina i Elene koja je još uvek u izgradnji i koja za sada deluje lepo i svedeno, za razliku od većine građevina u Skoplju.

Muzej Majke Tereze i Crkva Svetog Konstantina i Elene.

Nastavivši šetnju dalje glavnom gradskom pešačkom zonom stigli smo prvo do skulpture bika koja je skoro identična kao poznata skulptura Bik sa Vol Strita, a veoma brzo i do nekadašnje glavne železničke stanice — ova zgrada je jedna od retkih koja je donekle preživela zemljotres 1963. godine, a osim toga što pola fasade fali, građevina je poznata i po velikom satu koji je stao na 5 sati i 17 minuta, tačno vreme kada se zemljotres dogodio. Danas se u očuvanom delu ove zgrade nalazi Muzej grada Skoplja koji nažalost nije radio kada smo mi bili u gradu.

Evo i kopija Bika sa Vol Strita.
Zgrada nekadašnje glavne železničke stanice.

Pošto smo u ovom delu centra obišli sve što smo hteli, vratili smo se nazad na Trg Makedonija, odakle smo krenuli u obilazak nekoliko mostova preko reke Vardar. Najčuveniji, najlepši i najstariji je Kameni ili Dušanov most koji deli Skoplje na stari i novi deo grada. Međutim, pre prelaska u stari deo Skoplja, preostalo nam je još da vidimo dva nova mosta, Most civilizacije i Most umetnosti. Na Mostu civilizacije su podignute brojne statue u čast istaknutih ljudi koji su rođeni na teritoriji Makedonije, a na Mostu umetnosti se nalaze statue poznatih makedonskih umetnika (ovde je između ostalih i spomenik Tošetu Proeskom).

Most umetnosti (Proeski je prvi sa desne strane).

Odmah iza Mosta civilizacije se nalazi megalomanska zgrada Arheološkog muzeja izgrađena u klasičnom stilu, a tu su i Narodno pozorište, Filharmonija i dva restorana u obliku broda — opisujem ih ovako zato što ovo nisu pravi brodovi koji mogu da plove već im je dno napravljeno od betona. Mada, sve i da mogu da plove, ne znam gde bi otplovili pošto su dosta viši od mostova na Vardaru (čudi me da se odgovorni za projekat Skoplje 2014 nisu dosetili da naprave mostove koji se otvaraju).

Arehološki muzej…i još jedan spomenik na kome je prikazano mnogo ljudi.
Evo ga i jedan od dva broda/restorana. Treći se trenutno gradi.

Kod mostova možete i da se spustite sve do reke — u kojoj ćete videti statuu kupačice koja se sprema da uskoči u vodu, a odmah ispod, u vodi, napravljene su i noge druge kupačice koja je već zaronila. Od svih spomenika u Skoplju, mislim da mi je ovaj čak i najsimpatičniji!

Kupačice.

Kada smo završili šetnju oko ovih novih mostova, uputili smo se preko Kamenog ili Dušanovog mosta za koji jedni smatraju da je podignut u 6. veku, za vreme vladavine cara Justinijana, a drugi tvrde da je sagrađen dosta kasnije, za vreme Mehmeda II Osvajača u 15. veku. Bilo kako bilo, nakon provedenog čitavog dana u Skoplju, ovaj most je prva zaista autentična stvar koju smo videli — i moramo reći, do tada i najlepša.

Kameni ili Dušanov most.

Međutim, ne leži vraže, nismo završili sa spomenicima ni kada smo prešli Vardar. Prvo nas je dočekala fontana posvećena majci, na kojoj se nalazi nekoliko ogromnih figura žena sa decom, a onda i druga najkontroverznija skulptura u Skoplju — skulptura Filipa Makedonskog. Pošto sam se malo umorila opisujući šta se sve dešava na skopskim skulpturama, ovaj put ću samo ostaviti sliku, pa vi procenite sami da li vam se dopada ili ne.

Spomenik/fontana posvećen majci.
A evo ga i Filip Makedonski.

U neposrednoj blizini ovog spomenika nalazi se Daut-Pašin hamam pretvoren u galeriju, kao i Muzej makedonske borbe — čije je puno ime Muzej makedonske borbe za državnost i samostalnost i koji je otvoren na dvadesetu godišnjicu proglašenja nezavisnosti. Znamo da u muzeju ima gomila voštanih figura raznoraznih ljudi (npr. Tita, Ataturka, itd.), ali nismo imali želju da saznamo više o makedonskoj borbi za prekrajanje istorije pa smo odmah nastavili dublje u stari deo grada.

Stari deo Skoplja.
Još malo starog dela.

Neko vreme smo šetali po starom bazaru koji je nesumnjivo simpatičan, ali nakon što smo ove godine bili u sarajevskoj Baščaršiji, ovaj nas nije toliko oduševio — mada su nam se dopali restorani u ovom delu grada, kao i nekolicina starih zanatskih radnji. Nakon kupovine magneta, uputili smo se ka hotelu Arka, znajući da su odavde sjajni pogledi na čitav grad. Posle kratke pauze na krovu hotela, nastavili smo dalje ka tvrđavi Kale, usput naišavši i na par džamija, od kojih je najpoznatija Mustafa Pašina džamija iz 15. veka.

Pogled sa hotela Arka.

I na kraju smo stigli do skopske tvrđave koja nažalost mnogo bolje izgleda spolje nego iznutra. Za početak, ulaz nije tamo gde piše da jeste — taj ulaz je zatarabljen i ima tabla koja pokazuje gde zapravo može da se uđe u tvrđavu. Unutra može da se šeta po bedemima i popne na pokoju kulu, ali je sveopšti utisak da je tvrđava prilično zapostavljena. Što je naravno velika šteta pošto je ona bitan deo makedonske istorije, za razliku od svih onih spomenika na koje su utrošeni milioni. Iako smo od tvrđave očekivali više, zaista mislimo da je ona jedno od top 3 mesta koje morate obići u Skoplju. A i pogledi sa tvrđave na grad su stvarno impresivni.

Na skopskoj tvrđavi.
Pogled sa skopske tvrđave.

Kada smo obišli tvrđavu, uputili smo se nazad ka novom delu grada — ali smo prvo hteli da nađemo Crkvu Sveti Spas, staru pravoslavnu crkvu koju je sagradio car Dušan. Da nismo imali mapu grada na telefonu, sumnjam da bismo našli ovu neobičnu crkvicu — a i kada smo je našli, prvo smo mislili da nećemo uspeti da je vidimo pošto je bila zatvorena. Međutim, unutra je srećom bio čuvar koji nas je pustio da je brzinski obiđemo.

U ovoj crkvi se u dvroštu nalazi sarkofag sa zemnim ostacima Goce Delčeva — a u samoj crkvi se nalazi predivan drvorezbareni ikonostas. Opet, prava je šteta što Makedonci ne promovišu ovako nešto umesto onih silnih spomenika, ali šta je tu je. U svakom slučaju, ako idete u Skoplje, mislimo da ovo ne treba da propustite.

Sarkofag u kome je sahranjen Goce Delčev. Unutrašnjost crkve i ikonostas ne smeju da se fotografišu.

Sa posetom ovoj crkvi smo završili obilazak Skoplja — ali smo ostavili još jednu atrakciju za sutra. Naime, kada smo krenuli kući, stali smo još kod Sabornog hrama Klimenta Ohridskog, sedišta makedonske pravoslavne crkve. Ovaj hram je još poznat kao Saborna crkva, a njegova izgradnja je započeta 1972. godine. Crkva je sagrađena u modernom stilu koji se nama nešto i ne dopada, ali imajući u vidu kako izgleda ostatak Skoplja, Saborna crkva je još i donekle ok.

Saborna crkva, glavna crkva nepriznate makedonske pravoslavne crkve.

Sada kada je već prošlo nekoliko nedelja od našeg puta u Makedoniju možemo da kažemo da nam je ipak drago što smo nakon Ohrida odlučili da svratimo i u Skoplje — iako možda tako ne deluje na osnovu utisaka iz ovog putopisa. Kada smo tek stigli u makedonsku prestonicu, bili smo baš šokirani, da ne upotrebimo neku grublju reč. I danima posle nismo mogli da prestanemo da pričamo o svim tim silnim spomenicima, fontanama i kipovima lavova.

Ali kada su se utisci slegli, ne možemo da poreknemo da Skoplje ipak ima ono nešto zbog čega ga treba videti. Ovde najpre mislimo na stari deo grada, ali i na novi, što da ne. Zaista nismo sigurni da ćete igde na svetu videti ono što ćete videti u Skoplju — a i na kraju dana, zbog projekta Skoplje 2014 se o Skoplju ipak mnogo više priča sada nego pre. Znate kako kažu, i loša reklama je bolja od nikakve reklame.

Da li ste već bili u Skoplju? Kakvi su vaši utisci — da li se slažete da je Skoplje evropska prestonica kiča ili vam se grad dopada? Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič kroz Ohrid — tamo gde sunce večno sja
Sledeći članak Vodič za Sibinj (Sibiu) — gde kuće imaju oči

20 Comments

  1. Bojan
    26.02.2023. at 13:40

    Mislim da ste malo pretjerali sa negativnim komentarima jer je Skoplje veoma lijep i raznovrstan grad… Mada,svako ima svoje misljenje.
    A niste pomenuli jos dosta stvari koje se mogu obici(kanjon Mackat,zicara i milenijumski krst na Vodno,zoloski vrt…

    Reply
    • Kaća&Marko
      26.02.2023. at 17:48

      Nismo mi krivi što grad izgleda kako izgleda — samo smo preneli svoje utiske!

      O kanjonu i krstu nismo pisali jer ih nismo obišli, a zoo vrtove ne podržavamo i nigde na sajtu ne preporučujemo. Ako hoćete da podelite vaš doživljaj grada, biće nam drago da čujemo vaše mišljenje! Pozdrav!

      Reply
  2. Kris
    08.04.2023. at 16:04

    Grad izgleda kako sto izgleda – prelepo. Jedino ste krivi sto umesto da uzivate u njemu, bili optereceni sa izmisljaljem lazi. Jako lose.

    Reply
    • Kaća&Marko
      08.04.2023. at 16:22

      Teško da je Skoplje prelep grad. Ali istina je da smo se super proveli u njemu, kao što smo i napisali.

      I da, ok je da vam se tekst ne dopada ili da imate drugačije mišljenje, ali nije ok da vređate. Pozdrav!

      Reply
  3. dusko
    20.04.2023. at 10:46

    i ja sam ga obisao, malo sve te gradjevine deluju kao Holivudske filmske kulise,a i ta Anticka kultura kao da tu ne pripada…ali razliciti su ljudi i njhovi ukusi,pa je to nekom lepo nekom ruzno…ko i sve ostalo. vredi pogledati

    Reply
    • Kaća&Marko
      20.04.2023. at 18:55

      Vredi posetiti, naravno. Nama je bilo zanimljivo da vidimo sve to, ali da su preterali, pa stvarno jesu. Što opet ne znači da se nismo super proveli u Skoplju! 🙂

      Reply
  4. Eli
    21.04.2023. at 22:12

    Pa sta reci..Obisla sam pola Evropskih Metropole ali meni je Skopje naj lepsi grad na svetu..I volim ga naj vise na svetu moje Skopje grade moj ..

    Reply
  5. Gile
    31.05.2023. at 09:21

    Lep grad ali dobar deo loših ljudi Naselje Čair izbegavati i širokom luku zbog odbijanja i krađe auta

    Reply
  6. Slobodan
    11.06.2023. at 02:06

    Centar grada oko hotela Pelister, pa reka i brod, pa Aleksandar statua ogromna, onda burek u starom Trznom centru, pa bascarsija u turskom delu, onda kasnije zgrada gde je premijer pa restorani na raznim delovima grada, sve je zaista sjajno.. takodje i ljudi

    Reply
    • Kaća&Marko
      25.06.2023. at 19:46

      Hvala na komentaru!

      Reply
  7. Vuk
    02.07.2023. at 12:27

    Ako vam je najruzniji sto ste isli? Strasno,niko vas nije bio po usima..jako je ruzno negativno komentarisati drugu zemlju…

    Reply
    • Kaća&Marko
      02.07.2023. at 16:35

      Hajte molim vas, putopisi služe da se ispriča svoj doživljaj nekog mesta. Zamislite, moguće je da vam se neki grad ne dopadne, a da se ipak lepo u njemu osećate i provedete.

      PS. Pišemo iskreno i o svojoj i tuđim zemljama. Nije na svetu sve lepo i ne moramo svi da imamo isto mišljenje.

      Reply
  8. Hrvoje
    31.08.2023. at 10:54

    Ne mogu se oteti dojmu, iako vi za sebe mislite da ste liberalni i slobodnih nazora, da ste ipak (ocito podsvjesno) dio srpske mitomanije. Za vas su Makedonci ocito izmisljeni jer ne biste toliko spominjali spomenike i prekrajanje povijesti. Netko neutralan bi rekao puno spomenika i djeluje kicasto, ali vi ste nasli shodnim reci da Makedonci prekrajaju povijest. A o kojem nerazumijevanju povijesti se radi dovoljno govori cinjenica da ste nekoliko puta rekli spomenik na kojemu je puno ljudi. Pritom ste se postavili kao povjesnicari umjetnosti i/ili estetski urbanist, pa ste odmah iskritizirali spomenike i zgrade. Sve u svemu lose. Ali, ipak prolazno jer ste bili i rekli nesto o gradu. Lijepi pozdrav

    Reply
    • Kaća&Marko
      31.08.2023. at 17:16

      A ja ne mogu da se otmem utisku da vi osećate potrebu da širite mržnju na nacionalnom nivou na hobi-blogu o putovanjima! Lokal patriotizam me zanima isto koliko ima ovaca u Australiji, a ako me nešto još manje zanima od ovih vaših balkanskih baljezgarija, to je onda podilaženje Srbima, Hrvatima, Makedoncima, Albancima, vanzemaljcima koji ne mogu da se pomire sa time da naši gradovi, zamislite, nisu najlepši na svetu — i samo za vas, evo opet, Aleksandar Makedonski nije bio Makedonac, a Makedonci — divan jedan narod — nisu potomci starih Grka.

      Reply
  9. Hrvoje
    31.08.2023. at 21:22

    Sta ne objavite komentar? Toliko o vasoj liberalnosti.

    Reply
  10. Hrvoje
    31.08.2023. at 21:23

    Isprika. Nisam vidio komentar dok nisam refreshao. Slobodno mozete izbrisati oba ova komentara. Hvala. Lp

    Reply
  11. Hrvoje
    31.08.2023. at 21:50

    Postovani Kaca i Marko, ne znam gdje ste vidjeli da sirim ikakvu mrznju? Vjerojatno vas je pogodilo sto sam ispravno detektirao da ste podsvjesno pod srpskom mitomanijom. Iako vam je to svjesno sigurno krajnje odbojno. Aleksandar Makedonski potvrdjeno nije bio Helen. Da znate malo bolje povijest to vam ne bi bilo strano jer svi povijesni zapisi o tome govore. Druga stvar sto je danasnja Makedonija banana drzava, a Grcka ipak ozbiljnija drzava s jakom diplomacijom i statusom u EU i NATO-u, pa moze forsirati Megali ideu na najslabijem susjedu. Jasno da nismo ni najljepsi niti najpametniji, ali iritira me kada netko tko nije upucen u materiju istu zestoko i pausalno kritizira. Svaka nacija je izgradjena na odredjenim mitovima. Ne morate se zbog toga vrijedjati. Cak jedna Njemacka je u 19. stoljecu sagradila spomenik Arminiju (Hermanu Heurskom, Germanskom vojskovodji) visok preko 50 metara. Naravno, da to vidite to bi bilo prekrasno i lijepo jer su to veliki europski narodi. Dok sve nase na Balkanu (ex Yu) nista ne valja. E to me zivcira. Taj balkanski kompleks manje vrijednosti. Malo proucite povijest, pa cete vidjeti da vasi „prijatelji“ Grci preziru Slavene, ukljucujuci i vas Srbe. Svako dobro. Pozdrav

    Reply
  12. Dragan
    04.09.2023. at 11:43

    Postoji li spomenik Caru Samuilu ili nekom drugom BUGARSKOM caru? Samo pitam….spomenijka nikad dosta jel?

    Reply
  13. Margarita
    20.09.2023. at 09:34

    Meni je članak jako simpatičan, pozitivno napisan, čisto turistički. Tako sam ga makar ja doživjela. Da Vas ja pohvalim, pošto generalno ljudima sa Balkana fali da hvale jedni druge. Ja ubrzo, za koji dan idem u Skoplje i jedva čekam da vidim taj grad. 🙂 Dosta slične komentare kao sa ovog putopisa sam čula o Skoplju i to sve od ljudi koji su kosmopolite. 🙂 I koji su sem izgleda grada, što je manje bitno, komentarisali izraženu gostoljubivost Makedonaca, nema kome se nijesu svidjeli. Tako da i ja jedva čekam da osjetim njihovu toplinu o kojoj se priča. Narod čini jednu zemlju lijepom, građevine su manje bitne, makar po meni.
    Bay, bay!!! 😉

    Reply
    • Kaća&Marko
      22.09.2023. at 18:44

      Hvala vam 🙂 Tekst nije napisan sa namerom da bude maliciozan — i čak smo i nekoliko puta napisali da smo se baš lepo proveli. Što se tiče Makedonaca, možemo samo da ponovimo da su zaista jedan divan, druželjubiv narod. Želimo vam lep provod u Skoplju, a ako stignete, naš savet je da obiđete i Ohrid. Sve najbolje! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com