Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Daleke destinacije • Kirgistan / Vodič za Biškek — dobrodošli u prošli vek!
Posted inDaleke destinacije Kirgistan

Vodič za Biškek — dobrodošli u prošli vek!

Posted - Kaća&Marko Posted on 10.09.2023.
0

Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa.

Šetajući gradom, videćete mnogo parkova, glavni trg, parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku.

S druge strane, Biškek nam je ostao u dragom sećanju i u njemu smo se proveli mnogo bolje nego u Taškentu. Za razliku od uzbekistanske prestonice iz koje smo došli u Kirgistan, Biškek ceo može da se obiđe peške, nema onog haosa karakterističnog za užurbane glavne gradove, a maltene na svakom ćošku ima sve što jednom zalutalom turisti može zatrebati, od prodavnica i kafića do apoteka i supermarketa.

Glavni trg u Biškeku.

Još jedna stvar koja ide u prilog Biškeku — odnosno čitavom Kirgistanu — jeste da retko ko dolazi u zemlju da otkriva njenu istoriju ili obilazi znamenitosti. Ono malo turista što dolazi u Kirgistan uglavnom obilazi prirodne lepote, a ako možete i želite da provedete više vremena u zemlji i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš.

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju (više o ovome ispod).

Al Arča nacionalni park.

Da smo ikako mogli da ostanemo duže, sigurno bismo otišli još istočnije, sve do Isik-kul jezera, drugog najvećeg planinskog jezera na svetu. Međutim, pošto se verovatno nećemo skorije (ili nikad) vraćati u ovaj deo sveta, bitnije nam je bilo da vidimo makar nešto i od Kazahstana, pa smo umesto drugih prirodnih lepota u Kirgistanu odlučili da provedemo nekoliko dana u Almatiju.

I još samo nešto — sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja.

Putovanje od Taškenta do Biškeka

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne.

Bus za Biškek na autobuskoj stanici u Taškentu.

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati (mada može i dosta duže, u zavisnosti od granica), a karta košta samo 20 i nešto EUR (kartu treba kupiti makar jedan dan ranije inače postoji mogućnost da će se rasprodati). U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana.

Čekanje busa na kazahstanskoj strani.

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom!

Još jedna sa graničnog prelaza između Uzbekistana i Kirgistana.

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta.

WC na granici, bez vrata…

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata.

Kirgistan!

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.

Šta videti u Biškeku

Kada nas je autobus iskrcao na glavnoj autobuskoj stanici u Biškeku, prvo što nam je prošlo kroz glavu je da nas je zapravo ostavio na nekom parkingu u sred nedođije — ali smo ubrzo shvatili da smo stigli gde je trebalo, i da je ovo haotično, prljavo mesto ustvari glavna stanica.

Da, ovo je glavna autobuska stanica u Biškeku.

Nakon odlaska u baš loš WC u kome su vrata do nivoa grudi i gde svako može da vas vidi kako obavljate nuždu, krenuli smo da pregovaramo sa taksistima — koji su naravno hteli da nam naplate vožnju do smeštaja jedno 5 puta više nego što treba.

Prilično umorni od svega, na kraju smo pristali na duplo veću cifru nego što vožnja košta — u tom trenutku smo samo hteli da pobegnemo sa te užasne autobuske stanice i nekako se domognemo smeštaja, inače povećeg apartmana u centru grada.

Ulaz u stanicu.

Na ulazak u smeštaj smo čekali satima, uprkos tome što smo se sa vlasnicom apartmana dogovorili da ćemo ući malo ranije, a kada se konačno pojavila sa povećim kašnjenjem, krenula je da sprema sobu dok smo mi čekali na terasi u hodniku zgrade.

Pogled sa terase našeg apartmana.

Umesto da uđemo u apartman sat, sat i po ranije, na kraju smo ušli pola sata posle zvaničnog vremena za prijavljivanje — ali smo bili srećni što makar imamo normalan WC, sa pravom WC šoljom, i što možemo da se istuširamo i legnemo u krevet.

Iako smo imali planove za prvi dan, posle veoma napornog dolaska u Biškek, odlučili smo da ćemo samo da odmaramo i da popijemo koje na terasi. Što se nas tiče, ovo je bio veliki uspeh nakon noćnog busa iz Taškenta!

Ovo je zgrada u kojoj smo bili smešteni.

Odmorni i orni za obilazak, sutradan smo rano ujutru krenuli u šetnju centrom, naišavši na predsedničku palatu nekih 10 minuta nakon izlaska iz sobe. Palata, poznata kao Bela kuća, napravljena je za potrebe komunističke partije u prošlom veku, služivši kao partijski štab do pada komunizma u Kirgistanu.

Bela kuća.

Palata je mesto gde su zadnjih par decenija održavani veliki protesti, između ostalog protesti početkom 2005. godine koji su doveli do smene vlasti tadašnjeg predsednika Askara Akajeva — i revolucija 2010. godine u kojoj je poginulo nešto manje od 100 ljudi i koja se završila ostavkom i bekstvom tadašnjeg predsednika Kurmanbeka Bakijeva.

Odmah iza Bele kuće nalazi se Panfilov park, veliki park sa vožnjama za decu i panoramskim točkom. Pošto je bilo jutro kada smo se ovde prošetali, većina vožnji nije radila, a one koje jesu su izgledale više kao muzejski eksponati nego nešto gde će deca bezbedno da se voze — što doduše nije sprečavalo nekolicinu tinejdžera da uživaju u vožnjama.

Ulaz u park.

Da se ne bismo posle vraćali istim putem, kod ovog parka smo umesto ka glavnom trgu skrenuli u suprotnom pravcu, sa namerom da nađemo rusku crkvu. Nakon kraćeg zadržavanja u ovoj simpatičnoj belo-plavoj crkvi, vratili smo se u park i kroz njega izbili na Ala-Too trg, glavni gradski grad.

Ruska crkva.

Na trgu se nalazi ogromna zastava Kirgistana, staklena kućica u kojoj dva čuvara nepomično stoje — i statua Manasa, legendarnog ratnika i glavnog junaka u epu „Manas“, koji je jedan od najpoznatijih književnih dela u Kirgistanu. Manas ima status nacionalnog heroja, a osim što je duboko ukorenjen u narodnoj kulturi, Manas je takođe bio korišćen kao političko sredstvo, posebno u vreme težnji za nezavisnošću od Sovjetskog Saveza.

Glavni gradski trg.
Sa Manasom.
Čuvari…

Na glavnom trgu se još nalazi Istorijski muzej, prilično zanimljiv muzej koji prikazuje kirgistansku istoriju, kulturu i tradiciju od antičkog doba pa sve do kraja 20. veka. U muzeju možete da vidite i pravu jurtu, okrugli šator napravljen od drvenog okvira i prekriven debelim slojem filca ili drugog materijala otpornog na ekstremne vremenske uslove. Jurtu je lako monitrati i demontirati, što omogućava nomadskim zajednicama da se lako premeštaju s jednog mesta na drugo.

Istorijski muzej.

U muzeju smo se zadržali sigurno neka 2 sata, a onda smo, na naše sveopšte zaprepašćenje naišli na džinovsku statuu nikoga drugoga no Lenjina! Do pre par godina, ova statua je stajala na glavnom trgu, na mestu gde je danas Manas, a onda je prebačena iza muzeja, u mali park u kome se još nalazi petokraka ispunjena cvećem.

Inače, ova statua Lenjina je jedina preostala u Centralnoj Aziji, pošto su sve ostale uklonjene nakon što su zemlje jedna po jedna proglašavale nezavisnost od Sovjetskog Saveza. Jedina druga statua Lenjina koju smo ikad videli nalazi se u Černobilju, što ima smisla jer 1) ljudi su tamo imali pametnija posla nego da uklanjaju statue 2) niko verovatno nije mislio da će ljudi opet dolaziti u Pripjat.

Evo ga i Lenjin!

U svakom slučaju, nakon fotkanja Lenjina smo prešli ulicu u još jedan lep park, Dubovy park, u kome ima nekoliko interesantnih statua, a onda smo nastavili dalje da šetamo, manje više bez ikakvog cilja. Lutajući centrom, ubrzo smo naišli na veoma zapušteno pozorište, za koje smo kasnije saznali da je Rusko dramsko pozorište, a onda i na prilično lepu zgradu opere i baleta. U blizini se nalazi i okrugla zgrada cirkusa.

Dubovy park.

Rusko dramsko pozorište.
Opera i balet.
Cirkus.

Odatle smo produžili još malo pravo i izbili na Trg slobode, posvećen pobedi nad nacističkom Nemačkom. Na trgu se nalazi spomenik koji predstavlja ženu koja u jurti čeka muža da se vrati iz rata, a nedaleko je i večna vatra. Trg je otvoren 1985. godine, na 40. godišnjicu kraja Drugog svetskog rata, a danas se na njemu održavaju parade i druge ceremonije povodom Dana pobede.

Spomenik pobede.

Sledeći dan u Biškeku nam je bio dosta opušteniji, pa smo tako samo malo šetkali po centru grada. Odlučili smo prvo da prošetamo po Čui aveniji do Narodne filharmonije koja je smeštena na još jednom prostranom gradskom trgu koji potpuno odiše sovjetskom atmosferom.

Ovde se ispred prilično staromodne i zapuštene zgrade filharmonije nalazi još jedna poveća statua Manasa. Nismo mogli da se otrgnemo utisku da statua trenutno pre služi kao kakav aerodrom za golubove umesto da bude podsetnik na slavne kagane centralno-azijskih stepa. 

Zgrada filharmonije.
Manas izbliza.

Trg je okružen sa još par važnih građevina — preko puta se nalazi Gradska skupština, a sa strane su smešteni Međunarodni Univerzitet Kirgistana i Politehnički fakultet (inače, ovo su najlepša zdanja koja smo videli u gradu). 

Ovaj deo grada se, kao uostalom i čitav Biškek, nimalo nije promenio od vremena SSSR-a. Da povremeno ulicom nisu prošla po koja modernija kola, mislili bismo da smo otputovali bar pedesetak godina natrag u prošlost. 

Pogled sa trga na skupštinu i fakultete.
Gradska skupština.
Fakulteti.

Posle ove lagane šetnje, preostalo nam je da potražimo neki suvenir koji bi poneli kući. Za razliku od Samarkanda i Buhare gde suvenire možete naći na maltene svakom ćošku, u Biškeku nigde na ulici nismo videli prodavce suvenira. Na netu smo pročitali da suveniri mogu da se kupe u Cum-u — staromodnoj robnoj kući koja je izdeljena na male lokale — i ispostavilo se da je skoro ceo drugi sprat rezervisan samo za suvenirnice.

Tržni centar Cum.
Suveniri u Biškeku.

Dnevni izlet u nacionalni park Al Arča

Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima.

Sa snežnim leopardom kod ulaza u nacionalni park.
Par minuta nakon prolaska kroz kapiju parka.

U parku imaju dve straze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan.

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačom za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno.

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku.

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda kao mi imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave).

To bi bilo to o Biškeku i Al Arči! Ako ste već bili u Kirgistanu, voleli bismo da čujemo vaše utiske u komentarima. Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu i tako pružite podršku ovome što radimo. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič za Taškent — skromna očekivanja, još skromniji utisci
Sledeći članak Vodič za Almati — utisci iz Kazahstana

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com