Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Rumunija / Vodič za Brašov sa posetom Branu & Pelešu
Posted inEvropa Rumunija

Vodič za Brašov sa posetom Branu & Pelešu

Posted - Kaća&Marko Posted on 01.10.2021.
2

Brašov je verovatno najčuveniji transilvanijski grad, ne toliko zbog atrakcija u starom gradskom jezgru koliko zbog relativne blizine najpoznatijim rumunskim dvorcima — Branu i Pelešu. Međutim, iako je Brašov zaista odlična baza za obilazak onog najboljeg što Transilvanija ima da ponudi, ovaj nekadašnji saksonski grad je i jedan od najlepših gradova u čitavoj zemlji.

Kao i Sibinj i Segešvar, Brašov — čije ime je nekada bilo Korona (ozbiljno) — su osnovali Sasi u 12. veku, a grad je tek krajem Prvog svetskog rata pripojen Rumuniji. U Brašovu su i dalje očigledni nemački i mađarski uticaji, zahvaljući karakterističnoj transilvanijskoj srednjevekovnoj arhitekturi, kaldrminsanim ulicama i ostacima nekadašnje gradske fortifikacije.

Brašov je jedan od onih gradova koje stvarno ne treba da propustite na putovanju kroz Rumuniju, a ako bismo trebali da izdvojimo ono što nam se najviše dopalo tokom naše transilvanijske avanture — to bi onda definitivno bio dvorac Peleš (mada su jako blizu i dvorac Hunedoara i Transfagarašan put).

Pročitajte još:
Vodič kroz Transilvaniju (putovanje kolima)
Brašov, pogled sa vrha planine Tampa.

Šta videti u Brašovu

Iako je Brašov jedan od većih gradova u Rumuniji, sam centar je prilično mali. U centralnom gradskom jezgru se i nalaze sve brašovske atrakcije — i do svih znamenitosti je moguće stići peške, mada do nekih nije baš lako doći.

Obilazak Brašova savetujemo da počnete u srcu grada, na glavnom trgu (Piața Sfatului) koji je centar gradskih zbivanja već više od 600 godina. Na ovom trgu su se vekovima sastajali ljudi, prodavala roba i kažnjavali prestupnici a nekada davno i veštice.

Glavni trg u Brašovu.

Trg je i danas najživlje mesto u gradu, a oko njega se nalaze neke od najstarijih i najlepših kuća u Brašovu — od kojih su mnoge pretvorene u restorane tradicionalne hrane i klasične picerije. Na glavnom trgu je smeštena i jedna od najznačajnijih brašovskih znamenitosti, Većnica iz 15. veka u kojoj je sada istorijski muzej.

Nekadašnja Većnica, danas Istorijski muzej.

Sa trga se vidi i simbol i najpoznatija atrakcija Brašova, zaista veličanstvena Crna crkva čija izgradnja je započeta u 14. veku. Ovu luteransku crkvu su sagradili Sasi, a pre nego što je dobila nadimak Crna crkva, bila je poznata kao Bogorodičina crkva. Zanimljivo je da većina ljudi misli da je ova gotska crkva dobila sadašnje ime zato što je pocrnela u požaru u 17. veku — istina je ipak da je fasada postala sivkasta zbog zagađenja nakon što je Brašov u 19. veku pretvoren u industrijski grad. U ovoj trobrodnoj bazilici danas možete da vidite impresivne orgulje sa preko 4,000 cevi kao i pozamašnu kolekciju tepiha koju su srednjevekovni Sasi donirali crkvi.

Crna crkva, pogled sa glavnog trga.

Ukoliko od crkve produžite dalje, udaljujući se od glavnog trga, ubrzo ćete naići i na još neke zanimljive atrakcije. Prvo, na manje od 3 minuta od crkve nalazi se interesantna Sfori ulica, najuža ulica u Brašovu i jedna od najužih u Evropi — široka je između 111 i 135 cm, a dugačka oko 80 m. Ova ulica je napravljena u 17. veku da bi vatrogasci mogli brže da se kreću kroz grad, a danas je sastajalište i turistička atrakcija. Maltene odmah nakon ove ulice, izbija se na prelepu sinagogu, a odmah zatim i na Šej kapiju koja ja napravljena kao klasična trijumfalna kapija i kroz koju prolazi saobraćaj.

Sinagoga u centru Brašova.

Pored Šej kapije smeštena je mnogo impozantnija i starija Katarinina kapija koju je sagradio krojački esnaf u 16. veku. Iako zaista mnogo lepa, ova kapija je kao i mnoge slične kroz Transilvaniju služila u odbrambene svrhe — a iako su u ovoj regiji maltene sve odbrambene kapije i tornjeve dizali razni esnafi po kojima su i građevine dobijale ime, Katarinina kapija je ponela ime po istoimenom manastiru koji se ovde nekada nalazio.

Ova kapija je jedina originalna srednjevekovna gradska kapija (mada nisu svi delovi originalni), a zanimljivo je da se nekada još zvala i Vlaška kapija jer je bila jedina od pet brašovskih kapija kroz koju su Rumuni iz obližnjih sela mogli da uđu u Brašov. Naime, za vreme saksonske vladavine, Rumunima nije bilo dozvoljeno da imaju posed unutar zidina grada, a samo su određenim danima mogli da uđu u Brašov — i to su morali da plate da bi ušli i prodavali svoju robu u gradu.

Katarinina kapija.

Na nekoliko minuta peške od Katarinine kapije, u pravcu planine na kome se nalazi znak Brašov poput onog u Holivudu, nalazi se Bastion tkalja (Bastionul Țesătorilor), najočuvaniji deo nekadašnje gradske fortifikacije. U ovom bastionu je danas mali muzej, u kome između ostalog može da se vidi ogromna maketa srednjevekovnog Brašova.

Bastion tkalja.

Ako od ovog bastiona krenete Tampa promenadom, usput ćete videti još nekoliko jako dobro očuvanih srednjevekovnih tornjeva, ali to nije jedini razlog zašto treba prošetati ovom promenadom. Naime, negde na pola promenade se nalazi ulaz za žičaru koja vodi na vrh planine Tampa koja se nadvija nad Brašovom.

Pogled iz žičare. Pogled sa vrha planine smo okačili na samom početku putopisa.

Tampa je visoka samo 960 metara, ali ne preporučujemo da idete peške do vrha — iako je i ovo moguće, samo će vam trebati baš mnogo vremena. Pogledi sa vrha su naravno fenomenalni, ali ono što je najinteresantnije jeste da može da se dođe sve do znaka Brašov i odavde posmatra čitav grad.

Ne znamo zašto su Rumuni u Brašovu napravili ovaj znak — možda jer je nekolicina holivudskih filmova snimljena ovde, možda jer ima bezbroj filmova o transilvanijskim vampirima, a možda samo jer kul izgleda. Bilo kako bilo, ovaj znak je jedan od najprepoznatljivijih atrakcija u Brašovu — a i susedni grad Rašnov takođe može da se pohvali svojim holivudskim znakom. Usput, u Rašnovu ima fenomenalna tvrđava, ali je tokom naše posete Rumuniji bila zatvorena tako da nažalost nismo imali prilike da je posetimo.

Znak Brašov u daljini, pogled sa glavnog trga.

Elem, nazad na Brašov — kada se, nakon uspona i spusta žičarom, nastavi Tampa promenadom na ulicu Eroilor, jako brzo se izbija na predivnu zgradu Opštinskog veća (na slici ispod), preko puta koje je ulica Republike — u ovoj ulici se nalazi ogroman broj restorana i drugih ugostiteljskih objekata, čak i Srpska kafana (Taverna Sarbului). A inače, ulica Republike se nadovezuje na glavni gradski trg, tako da ako pratite ovu našu rutu, bukvalno ćete napraviti krug oko istorijskog centra Brašova.

Zgrada opštinskog veća.
Srpska kafana u Brašovu. 🙂

Međutim, ovo nije sve što ima da se vidi u Brašovu. Tu su još Crni toranj, Beli toranj i Citadela. Do sve tri građevine je teško doći, a za Citadelu smo čuli da je zatvorena, tako da smo mi na kraju otišli samo do Belog tornja — i to kolima. Do oba tornja može da se dođe peške, ako od Katarinine kapije krenete u suprotnom pravcu od Tampa planine, odete iza zgrada i dođete do jednog malog kanala, brzo ćete videti stepenice za Crni toranj koji se onda nadovezuje na Beli toranj. Sami tornjevi nisu ništa posebno, ali je pogled na Brašov sa Belog tornja stvarno odličan.

Pogled sa Belog tornja.

Ovo su glavne znamenitosti u Brašovu, ali kao i Sibinj, i Brašov je čitav zapravo jedan veliki muzej na otvorenom. U koju god ulicu ili prolaz da skrenete, možete da nađete nešto zanimljivo — plus, centar grada je dovoljno mali da može da se zađe u maltene svaki ćošak za samo jedan dan.

Poseta Branu i Pelešu

Bran je udaljen oko pola sata kolima od Brašova, a Peleš oko sat vremena. Iako je moguće obići oba dvorca u jednom danu, ne preporučujemo ovo zbog toga što će vam em biti previše naporno, em će vas u jednom od ova dva dvorca sigurno zateći ogromne gužve.

I Bran i Peleš je najbolje obilaziti rano ujutro — i to po mogućstvu doći do dvoraca malo pre otvaranja. Karte za Bran (55 lei što je 11 EUR) mogu da se kupe preko interneta, a za Peleš (50 lei za kraću turu, 100 lei za dužu turu) ih je jedino moguće kupiti na licu mesta (i to primaju samo keš). U Branu je dozvoljeno fotografisanje mobilnim telefonom i fotoaparatom, ali u Pelešu morate da platite naknadu za ovo zadovoljstvo (35 lei).

Elem, sada kada smo podelili osnovne informacije o oba dvorca, red je i da vas sprovedemo kroz njih.

Zamak Bran

Bran je najpoznatiji i najposećeniji dvorac u Rumuniji koji svoju popularnost duguje Brem Stokerovom Drakuli. Dvorac je sagrađen u 14. veku između Transilvanije i Vlaške, a tokom istorije je uglavnom imao odbrambenu ulogu.

Kada se Transilvanija pripojila Rumuniji, Bran je pripao rumunskoj kraljevskoj porodici — kraljici Mariji, inače majci jugoslovenske kraljice Marije Karađorđević, se dvorac posebno dopao, te je uložila znatna sredstva u njegovu obnovu. Kraljica Marija je Bran ostavila svojoj drugoj kćerci, princezi Ileani koja je pretvorila dvorac u bolnicu tokom Drugog svetskog rata. Kasnije je dvorac pripao komunistima — i tek pre nekoliko godina vraćen naslednicima princeze Ileane.

Danas je Bran naravno otvoren za javnost i njemu se nalazi muzej sa stvarima koje su pripadale kraljici Mariji. Međutim, dvorac godišnje privlači na stotine hiljada turista ne zbog svega ovoga — nego zato što je poznat kao Drakulin dvorac.

Drakulin dvorac, doduše, nema maltene nikakve veze sa Drakulom, odnosno Vladom Cepešom, a nema nikakvih dokaza ni da je Brem Stoker znao za postojanje Brana, a kamoli da mu je Bran bio inspiracija za Drakulin oronuli zamak.

Moderni istoričari se slažu da Vlad Cepeš najverovatnije nikada nije ni kročio u Bran — prvobitno se mislilo da je Cepeš bio zarobljen u Branu, ali sada se misli da je zapravo bio zarobljen u nekom drugom zamku, najverovatnije u Solomonovoj Kuli u Višegradskoj tvrđavi nadomak Budimpešte.

Što se tiče fiktivnog Drakule, da, Stoker jeste čitao o okrutnom vlaškom vojvodi kog su prozvali Nabijač na kolac. Nakon što je saznao za Cepešovu brutalnost, Stoker jeste odlučio da nazove glavnog junaka svog romana Drakula — ali je i sam rekao da Cepeš nije jedina inspiracija za Drakulu.

Možda se pitate zašto je onda Bran poznat kao Drakulin zamak? Odgovor naravno leži u turizmu. Rumunska komunistička partija je u jednom trenutku želela da se više približi zapadu — i tako je, zbog ovih slabašnih veza između Brana i Cepeša, krenula da reklamira Bran kao pravi Drakulin zamak. Ostalo je istorija.

Što se tiče mojih utisaka o Branu, lagala bih kada bih rekla da je ispunio sva moja očekivanja. Neosporno je lep — i nalazi se na sjajnom mestu — ali sam ga ipak zamišljala malo drugačije, malo lepše, malo mističnije. Reklama je naravno učinila svoje, pa zato i verovatno razočarenje. Da se nije digla tolika fama oko dvorca, prilično sam sigurna da bi mi utisak bio mnogo, mnogo bolji. Naravno, ovo ne znači da mi se Bran nije dopao, samo sam očekivala malo više.

Plus, razočarenju doprinosi i vašar ispred dvorca gde rumunski trgovci samo gledaju kako da vam uvale neki beskorisni bofl suvenir. A ne pomaže ni to što je nekoliko prostorija u dvorcu pretvoreno u neukusnu izložbu strašnih bića iz rumunskog folklora — shvatamo da pogotovo za vreme korone Bran mora da se izmuze koliko god može, ali stvarno negde treba podvući liniju.

Dvorac Peleš

S druge strane, Peleš me je potpuno oduvao s nogu. Iako mnogo mlađi, Peleš je sve ono kako ja zamišljam da jedan dvorac treba da izgleda. Smešten u Karpatima, blizu Sinaje, Peleš je neorenesanso-gotski dvorac čija gradnja je započeta krajem 19. veka.

Ovaj raskošni dvorac koji bi bez problema mogao da se nađe u Diznijevom filmu sagrađen je kao letnja rezidencija rumunskog kralja Karola I — koji se, kako legenda kaže, zaljubio u ovaj predeo čim ga je video i odlučio da baš tu podigne jedan od najdivnijih dvoraca ikad.

Za izgradnju dvorca je potrošeno današnjih 120 miliona dolara (prava sitnica), a oko 400 ljudi je radilo na njegovoj izgradnji — nije ni čudo što je toliko savršen i spolja i iznutra.

Slično kao i Bran, i Peleš je u pao u ruke komunistima, nakon čega je otvoren za javnost kao muzej — ali je ubrzo i zatvoren jer se nije dopadao rumunskom diktatoru Čaušeskuu. Dvorac je bio zatvoren preko 15 godina, a nakon revolucije je opet otvoren za javnost kao mesto od izuzetnog kulturnog značaja.

Peleš ima preko 170 soba, a od onih prostorija u koje turisti mogu da uđu se ne zna koja je lepša i bogatije ukrašena. Iako osnovna tura uključuje samo prvi sprat, savetujemo da idete na turu koja obuhvata i drugi sprat — na drugom spratu ima podjednako lepih soba, a gužva je dosta manja pošto većina turista obilazi samo prvi sprat. U dvorcu mogu da se vide raznorazni predmeti od nepocenljive vrednosti — tu su slike, skulpture, zlato, srebro, slonovača, tapiserije…nema čega nema. Pošto je teško opisati toliku raskoš, sledi nekoliko slika iz Peleša.

Kao što možete da vidite, Peleš nas je sasvim oduševio — a kako i ne bi kada izgleda kao dvorac iz bajke. Iako izvikan i pretvoren u turističku klopku ispred koje milion prodavaca želi da vam uvali neku glupost, Bran je isto jedan od najlepših dvoraca na svetu. Možda nije baš ono što se od njega očekuje, ali za to je kriv marketing, ne Bran. Ako imate prilike da ga poput nas makar na par minuta vidite dok još prodavci nisu otvorili tezge i ostali turisti nisu počeli da jurcaju po njemu, videćete i zašto je postao tako poznat — sasvim zasluženo. I na kraju, Brašov koji je svakako više nego samo mesto gde treba prespavati da bi se ujutru obišao Bran — u Brašovu ćete videti pravu Transilvaniju koja možda nije strašna, ali bogami jeste mnogo lepa.

Da li ste već bili u Brašovu? Kakvi su vaši utisci — voleli bismo da vas čujemo u komentarima! Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Transfagarašan — najlepši put koji smo izvozali
Sledeći članak Vodič kroz Transilvaniju (putovanje kolima)

2 Comments

  1. Zoran
    22.04.2023. at 19:16

    Brašov.Bran.Peleš..nešto predivno svake godine obidjem i jedva čekam ponovni susret sa Transilvanijom ..

    Reply
    • Kaća&Marko
      26.04.2023. at 11:09

      Slažemo se, nama je ovo jedno od omiljenih putovanja. 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com