Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Rumunija / Vodič kroz Transilvaniju (putovanje kolima)
Posted inEvropa Rumunija

Vodič kroz Transilvaniju (putovanje kolima)

Posted - Kaća&Marko Posted on 13.10.2021.
6

Uprkos tome što je mnogima danas prva asocijacija na Transilvaniju grof Drakula, ovaj deo Rumunije ima da ponudi mnogo više od priča o besmrtnim čudovištima koja vrebaju noću i piju krv svojim žrtvama — iako su mitovi i legende o vampirima nesumnjivo doveli do popularizacije Transilvanije među turistima. 

Sve je naravno počelo sa Brem Stokerovim romanom Drakula koji je postavio temelje za sve savremene priče o vampirima i zahvaljujući kome je Transilvanija postala planetarno poznata kao mesto gde je rođen vampir. Rumunski nacionalni heroj Vlad Cepeš je tako poistovećen sa Drakulom iako nema nikakvih dokaza da je Cepeš poslužio Stokeru kao inspiracija za stvaranje Drakule.

Peleš, jedan od najlepših dvoraca u Evropi.

Međutim, marketing je čudo, a današnji pisci, scenaristi, režiseri, producenti i na kraju krajeva i turisti ne haju mnogo za istinu ili istoriju. Tako je Transilvanija postala sinonim za Drakulu, a milioni turista svake godine posećuju ovu regiju u potrazi za najpoznatijim vampirom na svetu. 

Fiktivni Drakula jeste manje više svugde po Transilvaniji, na majicama sa lošim printom, na ukrasima za kuću, na bocama vina na kojima je nalepljena Cepešova slika. Ali osim jeftinih suvenira i turističkih klopki koje na svaki mogući način gledaju kako da izmuzu što više para od što više turista, Transilvanija ima lepote kakve je teško zamisliti.

Ovde se nalaze gradovi sa očima, kuće i tornjevi koji nepromenjeni stoje stotinama godina, dvorci kakvih nema ni u bajkama, neverovatno lepa i surova priroda i najlepši put u Evropi. Što se mene tiče, sve ovo nabrojano je mnogo zanimljivije — i što da ne, mističnije — nego mit koji se besramno eksploatiše zarad profita. 

Jezero Balea na Transfagarašanu.

Šta videti u Transilvaniji 

Smeštena u centralnom delu Rumunije, Transilvanija je najveća regija u zemlji koja se prostire preko Karpata. Nekada deo Mađarske, Transilvanija je posle Prvog svetskog rata pripojena Rumuniji, a osim Mađara, istoriju Transilvanije su oblikovali još i Nemci, odnosno transilvanijski Sasi koji su se doselili ovde još u 12. veku i koji su osnovali 7 gradova, uključujući Sibinj i Segešvar. 

Imajući u vidu da je Transilvanija prepuna prirodnih lepota i kulturno-istorijskih spomenika, za obilazak čitave regije je verovatno i 20 dana malo. Međutim, za obilazak najznačajnijih mesta u Transilvaniji je dovoljno 5-7 dana, ali ukoliko imate još manje slobodnih dana, par stvari je moguće videti i samo za produženi vikend. Ako kao i mi hoćete da vidite i Bukurešt (koji je u Vlaškoj, ne u Transilvaniji), onda je potrebno izdvojiti 7-10 dana — mi smo u Rumuniji bili ukupno 9 dana, od čega 6 u Transilvaniji, 2 u Bukureštu i 1 na putu.  

Evo kako je izgledao naš itinterer kroz Transilvaniju. 

Tabela sadržaja

  • Dan 1 — Deva & Hunedoara
  • Dan 2 — Sibinj 
  • Dan 3 — Segešvar 
  • Dan 4 — Transfagarašan 
  • Dan 5 & 6 — Brašov (+ Bran & Peleš)
  • Dan 7 & 8 — Bukurešt 

Dan 1 — Deva & Hunedoara

Pošto smo i prvi dan na putu hteli da iskoristimo za obilazak, iz Beograda smo krenuli čim je svanulo i za nekih 5 sati stigli do tvrđave u Devi. Tvrđava je sagrađena u 13. veku na vrhu pošumljenog vulkanskog brda oko koga se razvio današnji grad Deva.

Do tvrđave je moguće doći peške, kružnom stazom oko brda (ne preporučujemo), ili uspinjačom kojoj treba nekih 5,6 minuta do vrha (preporučujemo). S obzirom na to da su od nekadašnje tvrđave ostale samo zidine, na vrhu i nema bog zna šta da se radi, osim da se šeta pored bedema sa kojih se pruža lep pogled na grad ispod. 

Na vrhu tvrđave u Devi.

U ovoj tvrđavi smo se zadržali oko pola sata, a iako nam je prvobitan plan bio da se malo prošetamo i Devom, od ovoga smo odustali jer smo na kraju ipak odlučili da želimo više vremena da provedemo u dvorcu Hunedoara — što se ispostavilo kao veoma pametna odluka pošto smo u dvorcu proveli oko 3 sata (i mogli smo još). Ako hoćete da prošetate Devom, u gradu još ima jedan muzej, par crkvi i nekoliko spomenika, ali na osnovu onoga što smo videli iz kola, Devu stvarno možete i da preskočite. 

Pogled sa tvrđave na grad.

Što se tiče dvorca u Hunedoari (koji je još poznat kao dvorac Hunjadi ili Korvin), ova prelepa gotsko-renesansna građevina je proglašena jednim od sedam rumunskih čuda — i to sa punim pravom. Dvorac je u 15. veku sagradio Janoš Hunjadi (Sibinjanin Janko), a danas se nažalost ne zna kako je tačno izgledao u vreme kada je izgrađen.

Nakon što je decenijama bio prepušten propadanju i na kraju stradao u vatri, dvorac Hunedoara je obnovljen — ali umesto da se radovi izvrše na osnovu istorijskih zapisa, dvorac je renoviran tako da izgleda onako kako svi mi zamišljamo da jedan grandiozni gotski dvorac treba da izgleda, sa visokim tornjevima, velikim unutrašnjim dvorištem, nebrojeno mnogo prostorija i raskošnim ukrasima na prozorima i balkonima. 

Dvorac Hunedoara.

S obzirom na to da je Drakula najveća turistička atrakcija Transilvanije, radnici u turističkom sektoru reklamiraju Hunedoara dvorac kao mesto gde je Janoš Hunjadi držao Vlada Cepeša kao zarobljenika pre nego što su skoplili politički pakt.

Zbog ovoga, nije neobično čuti kako je Hunedoara „pravi Drakulin zamak”, ali istina je da Stoker nije znao ni za pakt između Cepeša i Hunjadija ni za dvorac Hunedoara. Ovo naravno ne sprečava Rumune da nastavljaju da prodaju maglu turistima — iako zaista nema nikakve potrebe za ovim pošto je Hunedoara jedan od najlepših dvoraca ikada napravljenih. 

Hunedoara unutra.

Nakon obilaska i besomučnog fotkanja dvorca, krenuli smo dalje i nakon jedno 2 sata stigli u Sibinj — koji nam je bio baza narednih par dana. 

Dan 2 — Sibinj 

Drugi dan smo čitav proveli u Sibinju. Iako je za obilazak dovoljno nekoliko sati, ipak preporučujemo da provedete jedan ceo dan u Sibinju — ali ako ste u Rumuniji samo za produženi vikend, verovatno možete da obiđete i Sibinj i Segešvar u jednom danu (samo imajte u vidu da bi vam za ovaj poduhvat trebalo bar 10-12 sati). 

Kao što sam već rekla, Sibinj je jedan od sedam transilvanijskih gradova koje su osnovali Sasi i njihov uticaj se i dalje oseća u čitavom gradu. Zanimljivo je da je Sibinj danas poznat kao „Grad sa očima” upravo zahvaljujući Sasima.

Naime, šetajući po Sibinju, bukvalno ćete svugde videti kuće sa prozorima u krovovima koje izgledaju kao da motre na vaš svaki korak. Iako legenda kaže da su Sasi namerno ugrađivali ove prozore da bi lokalno stanovništvo stalno imalo osećaj kao da ih neko posmatra, istina je da su ovi prozori pravljeni da bi pospešili ventilaciju u kućama. 

Kuće sa očima su svugde po centru Sibinja.

Sibinj je podeljen na Gornji i Donji grad, a sve gradske znamenitosti su smeštene u Gornjem gradu — iako vredi prošetati i Donjim gradom u kome ima mnogo lepih i starih kuća. Čitav gradski život u Gornjem gradu se odvija oko 3 trga na kojima se i nalaze sve najbitnije atrakcije. Ovi trgovi su Veliki, Mali i Huet, a svi se maltene nadovezuju jedan na drugi. 

Veliki ili glavni trg je bio centar gradskih dešavanja još od srednjeg veka, a na njemu se nalazi Brukental nacionalni muzej koji je otvoren 3 godine pre Luvra, Crkva Svetog Trojstva sa skrivenim spomenikom Svetom Jovanu Nepomuku i Savetni toranj sa koga se pružaju najbolji pogledi na grad. 

Pogled na Sibinj sa vrha Savetnog tornja.

Savetni toranj se zapravo pola nalazi na Velikom, a pola na Malom trgu — a na Malom trgu su još smešteni Most laži za koji se vezuju mnogobrojne legende, od kojih najčuvenija kaže da će se most srušiti ako na njemu izgovorite laž, i Muzej farmacije koji slikovito prikazuje kako su se ljudi lečili u srednjem veku. 

Na Mostu laži.
Katedrala se vidi u pozadini.

Na svega par metara od Mosta laži se izbija na Huet trg na kome je podignuta velelepna gotska katedrala koja je i glavni simbol Sibinja i u kojoj je sahranjen Mihnea Zli, sin Vlada Cepeša.

Ovo su bile najvažnije znamenitosti u Sibinju, a ukoliko želite da saznate više o Gradu sa očima, pročitajte naš detaljni vodič kroz Sibinj. 

Dan 3 — Segešvar 

Treći dan u Rumuniji smo išli na dnevni izlet u Segešvar. Od Sibinja do Segešvara se putuje oko 2 sata kolima, a za lagani obilazak Segešvara su dovoljna 3 sata. 

Toranj sa satom, simbol Segešvara.

Kao i Sibinj, Segešvar takođe duguje svoj izgled Nemcima, a ovaj mali transilvanijski grad je zapravo i najčuveniji po tome što ima savršeno očuvano srednjevekovno gradsko jezgro. Kuće koje danas možete da vidite u Segešvaru su iste one kuće u kojima su živeli ljudi u srednjem veku, a zahvaljujući tome što je stao u vremenu, Segešvar je odavno uvršten na Uneskovu listu svetske baštine. 

Osim srednjevekovnog izgleda, Segešvar je još poznat po tome što je rodno mesto Vlada Cepeša — i što zapravo ovde možete da vidite kuću u kojoj se ozloglašeni grof Drakula rodio. Međutim, Drakulina kuća je najveća turistička klopka u čitavoj Transilvaniji — i moramo da priznamo da smo se i mi upecali i platili da vidimo gde je Cepeš rođen. 

Ispred Drakuline kuće.

Umesto muzeja ili rekonstruisane sobe ili bilo čega pristojnog, sačekala nas je mini kuća strave u kojoj kineske igračke padaju sa plafona i glumac/radnik leži u kovčegu i povremeno plaši ljude. Ovo je bilo baš loše iskustvo, tako da savetujemo da sačuvate pare i preskočite odlazak u Drakulinu kuću (kada smo izašli iz ove kuće, prvo što nam je palo na pamet jeste da bi pravi Cepeš sigurno pobio one koji su napravili ovo od njegovog doma). 

Drakulina bista iza Manastirske crkve.

U Segešvaru se još nalazi prelepi Toranj sa satom u kojem je smešten muzej istorije grada i sa kojeg se vidi čitav grad. Ovaj toranj je inače samo jedan od preostalih 7 srednjevekovnih tornjeva koji su činili gradske zidine — i najbolji način da se vidi Segešvar je u stvari da se krene u potragu za svim sačuvanim tornjevima. 

Pogled sa tornja na Stari grad i Crkvu na brdu.

Što se tiče verskih objekata, u Segešvaru imaju 2 značajne crkve — Manastirska crkva koja je nekada pripada dominikanskom manastiru i koja je smeštena odmah pored Tornja sa satom i Crkva na brdu do koje vodi preko 170 natkrivljenih stepenika poznatih kao Školske stepenice. 

Ako hoćete da saznate više o ovom lepom transilvanijskom gradu, kliknite ovde da pročitate naš vodič kroz Segešvar. 

Dan 4 — Transfagarašan 

Četvrti dan smo rano ujutru krenuli iz Sibinja do Brašova — ali preko Transfagarašana koji se nalazi jednim delom u Transilvaniji a drugim delom u Vlaškoj. Pošto na Transfagarašanu ima nekoliko stvari koje vredi videti i gde se prave kraće ili duže pauze, za ovo putešestvije treba preko 12 sati. Iako nam je ovaj dan bio prilično naporan, moram da napomenem da je Transfagarašan najlepši put koji smo ikada izvozali — i da se zaista isplati truda. 

Pogled na serpentine na Transfagarašanu sa Balea jezera.

Većina turista koji stižu na Transfagarašan iz pravca Sibinja dođu samo do jezera Balea — ova deonica stvarno jeste najzanimljivija, a jezero je najlepša atrakcija na putu. Međutim, ako želite da vidite i mali vodopad odmah pokraj puta, Vidraru branu i istoimeno veštačko jezero i Poenari, pravi dvorac grofa Drakule, onda treba da izvozate istu deonicu kao mi. 

Prva znamenitost na putu je Balea vodopad, ali njega možete da vidite samo iz daljine. Ukoliko hoćete da mu se približite, onda je neophodno da izdvojite više vremena i peške dođete do kraja vodopada. S druge strane, put vas navodi pravo na mesto gde vodopad izvire, a odmah tu i počinju čuvene transfagaraške serpentine koje se završavaju jezerom Balea.

Serpentine su priča za sebe i ne postoji fotografija koja može da dočara kako je to izvozati ih, a onda i videti ih sa najviše tačke na Transfagarašanu. Pošto su najbolji pogledi na serpentine odmah pored jezera Balea, računajte da ćete ovde i provesti najviše vremena. 

Kristalno bistro Balea jezero je odmah iza nas.

Nakon jezera Balea sledi Balea tunel, najduži tunel u Rumuniji, pa onda opet serpentine i mali vodopad pokraj puta. Posle sledi malo dosadnija deonica puta, uglavnom kroz šumu, ali imajte u vidu da ovde možete da vidite medvede kako prelaze put. Mi ih nismo videli, ali možda vi budete imali više sreće. Sledeća stanica je brana, a odmah posle nje i Poenari, ruševine zamka koji je pripadao Vladu Cepešu i koji se zaista nalazi bogu iza nogu. 

S obzirom na to da smo već taj dan vozili satima i da do ruševina zamka vodi 1,500 stepenika, mi se nismo peli do njega — ali dobra vest je da može da se vidi iz daljine. Ako baš želite da ga obiđete, možete da prespavate u motelu na putu ili da dođete na dnevni izlet iz Bukurešta. 

Ruševine zamka Poenari.

E nakon ovoga sledi manje više pakao. Do grada Kurtea de Arđeš je put katastrofa, a onda kada se kod ovog grada skrene u pravcu Brašova prolazite satima kroz neugledna rumunska sela — i naravno, krivina ima koliko vam duša poželi. Ovde nam je već bilo dosta svega, ali pošto zaista nismo hteli da prenoćimo u nekoj rumunskoj zabiti, nekako smo smogli snage i dovukli se do Brašova. 

Ako hoćete da pročitate naš detaljni putopis o Transfagarašanu, kliknite ovde. 

Dan 5 & 6 — Brašov (+ Bran & Peleš)

Pošto smo u Brašov stigli četvrtog dana uveče, to veče smo samo prošetali centrom i seli na večeru. Sutradan, dakle petog dana, smo zapravo krenuli u pravi obilazak grada. Međutim, da bismo izbegli gužve u dvorcu Bran, zapravo smo odložili obilazak grada za popodne i rano ujutru se uputili u najpoznatiji rumunski dvorac. 

Dvorac Bran.

Bran se nalazi na svega pola sata kolima od Brašova, a s obzirom na to da je najčuvenija atrakcija u čitavoj zemlji, gužve možete da očekujete maltene non-stop. Osim ako ne dođete u Bran pre nego što se otvori — mi smo ovo uradili, prvi kupili karte na blagajni i imali oko 5-7 minuta u Branu skoro pa sami. Bran je zapravo mnogo manji nego što sam ja zamišljala, tako da je veoma lako i da se dvorac napuni, ali šta je tu je — svi žele da ga vide. 

Bran nije Drakulin dvorac, niti ima ikakvih dokaza da je Cepeš ikada kročio u njega, ali rumunske vlasti su za vreme komunizma želele da se približe zapadu i zato su počele da reklamiraju Bran kao Drakulin zamak. I zato će ovde uvek biti mali million turista, u koje god doba dana ili godine da dođete. 

Što se tiče samog dvorca, Bran je predivan i unutra i spolja (danas je u njemu muzej u kome su izloženi predmeti koji su pripadali rumunskoj kraljici Mariji) i nalazi se na predivnom mestu. Ali da li je ispunio sva moja očekivanja? Iskreno, nije. Jednostavno, zbog silne fame oko ovog dvorca, i ja sam očekivala previše od njega — pa iako je on zaista prelep, na kraju sam ipak ostala pomalo razočarana. 

S druge strane, dvorac Peleš je sve ono što Bran nije. U Peleš smo išli 6. dana u Rumuniji, opet rano ujutru — stigli smo u dvorac pre otvaranja i imali bogami jedno 20 minuta potpuno sami u bašti. Posle toga smo jedno 2 sata obilazili dvorac zajedno sa još milijardu turista, sve vreme se iznova čudeći kako su neki ljudi dobro živeli.

Tokom svih naših putovanja, bili smo u stvarno mnogo neverovatnih dvoraca, ali ovaj je nešto baš ostavio poseban utisak na nas. Pošto možete da birate da li ćete ići na kraću ili dužu turu kroz Peleš, toplo preporučujemo da izaberete dužu — jeste da je skuplja, ali duža tura obuhvata i drugi sprat, a većina turista ide samo u kraću turu, pa je ovo dobra prilika da se malo prošetate po dvorcu bez da vam neko dahće za vrat. 

O dvorcima Branu i Pelešu smo naširoko pisali u vodiču za Brašov, pa ako vas zanima više o tome kako izgleda poseta ovim fenomenalnim građevinama, kliknite ovde. 

Što se tiče Brašova, iako je centar slične površine kao Sibinj, ipak mislim da za obilazak Brašova treba malo više vremena. Mi smo obilazak podelili manje više na dva dela, petog i šestog dana popodne, nakon posete dvorcima, i to nam je bilo dovoljno da obiđemo (skoro) sve što smo želeli.

Od atrakcija bih izdvojila glavni trg sa Većnicom u kojoj je sada smešten Istorijski muzej i Crnu crkvu — koja zapravo nije pocrnela u požaru, kao što većina ljudi misli, nego od zagađenja kada je Brašov pretvoren u industrijski grad. Crna crkva je jedna impozantna gotska građevina koja se vidi iz svih delova Brašova — i koja zaista izgleda kao da pripada u onoj Transilvaniji iz gotik ili horor romana. 

Nekadašnja Većnica, danas Istorijski muzej.
Fenomenalna Crna crkva, pogled sa glavnog trga.

U Brašovu još ima i ostataka nekadašnjih gradskih zidina i prastarih građevina koje su ostale manje više iste od srednjeg veka. Tu je prelepa Katarinina kapija, inače jedina originalna srednjevekovna kapija, Bastion tkalja, najočuvaniji deo gradske fortifikacije, i mnogobrojni tornjevi koji se nalaze rasuti svugde po gradu (posebno se ističu Crni i Beli toranj, a sa Belog tornja su baš dobri pogledi na grad). 

Pogled sa Belog tornja.

Još jedna stvar koju nikako ne treba propustiti u Brašovu je odlazak na planinu Tampa u čijem podnožju je grad i osnovan. Na vrhu ove planine se nalazi znak Brašov poput onog u Holivudu, a najbolji pogledi sa planine su upravo pored ovog znaka — do vrha se dolazi žičarom, a ako ste baš u dobroj kondiciji, možete i da se popnete peške. 

Brašov, pogled sa vrha planine Tampa.

Ovo su bile najbolje atrakcije u Brašovu, a za više informacija pročitajte naš vodič kroz Brašov, Bran i Peleš. 

Dan 7 & 8 — Bukurešt 

Rano jutru sedmog dana smo krenuli ka Bukureštu, koji je od Brašova udaljen oko 2 sata. Međutim, pre nego što smo došli u Bukurešt smo napravili jednu kraću pauzu u manastiru Snagov — ovaj manastir se nalazi na ostrvcetu u istoimenom jezeru, a poseban je zato što se veruje da je u njemu sahranjen niko drugi no Vlad Cepeš.

Mesto gde je navodno sahranjen Vlad Cepeš.

Arheolozi i drugi naučnici naravno ne mogu da potvde da je Cepeš sahranjen u Snagovu, ali lokalcima se dopada ova ideja pa je tako manastir postao prilično velika turistička atrakcija. Naravno, lokalcima se dopada i ideja da od turista uzmu pare pa se ulaz u manastir plaća — a unutra smete da budete samo desetak minuta. Pošto su Rumuni shvatili da Drakula može možda još malo da se izmuze, vlada je planirala izgradnju zabavnog parka Drakula u blizini manastira Snagov, ali su srećom odustali od ove užasne ideje pre nekoliko godina. 

Što se tiče Bukurešta, iskreno ne znam šta bih vam rekla. Meni se grad uopšte nije dopao, ali je na Marka ostavio pozitivan utisak. Ono što mi je odbojno kod Bukurešta je što je jednostavno preogroman, sa preglomaznim građevinama, ogromnim trgovima i haotičnim bulevarima. Iz moje perspektive, Bukurešt je prilično grozno mesto za život, ali moguće je da ja grešim i da ćete se vi složiti sa mojim suprugom. 

Bukurešt je nekada bio poznat kao Mali Pariz, ali ja ne vidim mnogo sličnosti — ruku na srce, Bukurešt jeste prošao kroz sito i rešeto tokom istorije, ali opet ne mogu da kažem da me išta podseća na glavni grad Francuske.

Detalj iz muzeja Mali Pariz.

U Bukureštu mi se dopao Stari grad u kome se osim beskrajno mnogo kafića i restorana nalazi mali ali slatki Muzej Mali Pariz sa predmetima iz vremena kada je Bukurešt možda i ličio na Pariz, lepa pravoslavna crkva Stavropoloeos, i palata izgrađena za vreme Vlada Cepeša (koja je doduše bila zatvorena zbog renoviranja). U Starom gradu još ima i Muzej Kiča koji deluje prilično zanimljivo, ali ni on nije radio tokom naše posete. 

Osim Starog grada, u Bukureštu ne treba propustiti Parlament (koji je užasan, ali ovakvo čudovište od građevine treba videti svojim očima), Rimski Ateneum (velelepna koncertna dvorana) i Trijumfalnu kapiju (koja se nalazi u sred kružnog toka i koju je dovoljno videti iz kola).

Parlament.

Još vredi videti Trg revolucije na kome se nalazi zgrada nekadašnjeg Centralnog komiteta komunističke partije (gde je Čaušesku učvrstio svoju vlast 1968. godine i odakle je 30 godina kasnije bežao helikopterom kada je shvatio da se njegovoj diktaturi bliži kraj) — ovde je podignut i Spomenik ponovnog rođenja, posvećen žrtvama rumunske revolucije iz 1989. godine. 

Mi preporučujemo i posetu nekadašnjoj Čaušeskovoj palati, čisto da vidite kako su on i njegova porodica živeli dok je narod Rumunije grcao u bedi — ali pošto su vodiči u ovom muzeju zaljubljeni u porodicu Čaušesku, ovde ćete jedino čuti žalopojke o tome kako su zlotvori završili.  

Spavaća soba Nikolaja i Elene Čaušesku.

Bukurešt ima i veliki broj crkava, muzeja i parkova, a ako želite da saznate više o glavnom gradu Rumunije, pročitajte naš detaljni putopis. 

Stigli ste do kraja našeg vodiča kroz Transilvaniju sa posetom Bukureštu — da li ste bili u ovom delu Rumunije i kakvi su vaši utisci? Voleli bismo da vas čujemo u komentarima! Ako vas se dopada naš blog, zapratite nas na Instagramu! Hvala što nas čitate — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič za Brašov sa posetom Branu & Pelešu
Sledeći članak Bukurešt — šta videti za 2 dana u glavnom gradu Rumunije

6 Comments

  1. Lazar
    23.09.2022. at 19:19

    Sve pohvale za odlične i koncizne vodiče za Transilvaniju i Bukurešt. Naša ruta je bila jako slična vašoj (bez Transfagarašana)i zahvaljujući korisnim informacijama koje ste ovde naveli, lakše smo napravili plan i imali više nego dovoljno vremena da sve što smo planirali detaljno obiđemo.

    Sledeća destinacija je Belgija, tako da ćemo sigurno da isčitamo vaše vodiče. 🙂

    Reply
    • Kaća&Marko
      23.09.2022. at 19:35

      Drago nam je da su vam vodiči bili korisni! Nama je ovo putovanje u Transilvaniju jedno od najdražih ikada! 🙂

      Putopisi iz Belgije su među prvima koje smo napisali pa možda nisu toliko korisni kao ovi skoriji. Ali ako budete imali neko dodatno pitanje, javite se i probaćemo da pomognemo. 🙂

      Reply
  2. Marija
    09.04.2023. at 21:54

    Divan tekst o Transilvaniji, da li je po vaem mišljenju izvodljivo sa decom, starosti oko sedam godina, koliko je naporan put? Hvala unapred

    Reply
    • Kaća&Marko
      09.04.2023. at 21:58

      Izvodljivo, što da ne, mislim da bi se deci dopala Transilvanija. 🙂 Samo što u tom slučaju preskočite Transfagarašan ili eventualno idite samo do jezera pa nazad na normalan put. Pozdrav! 🙂

      Reply
  3. Svetlana
    22.04.2023. at 12:39

    ???????????? Zahvaljujući vama napravili smo svoju rutu po Transilvaniji za koju smo znali da je lepa, ali je ovo putovanje bilo mimo svih naših očekivanja. Mi nismo išli do Bukurešta, ali smo obišli osim puta Transfagarašan u koji smo se zaljubili i put Transalpinu koji je najviši i najstariji put u Rumuniji, koji je takođe zanimljiv i lep, a koji nam je takođe bio na listi želja.
    Još jednom vam hvala i svaka podrška u daljem radu. ????

    Reply
    • Kaća&Marko
      26.04.2023. at 11:11

      Hvala najlepše! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smešte 🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smeštena između Španije i Francuske, Kneževina Andora je poznata po dvema stvarima — turizmu i šopingu. 

Ova mikro-država površine 468 km2 u kojoj živi svega 80,000 ljudi godišnje ugosti preko 10 miliona turista, što skijaša i planinara, što onih koji u posetu dolaze zbog izuzetno niskih poreskih stopa. 

U prevodu, ako vas zanimaju zimski sportovi ili ste u okolini i u potrazi za jeftinim parfemima, odećom, alkoholom i sličnim stvarima, onda vas Andora neće razočarati. Ako vas ništa od ovoga preterano ne interesuje, onda verovatno možete i da preskočite posetu ovoj maloj državi.

Iako lepša od, recimo, Lihtenštajna, Andora nema nešto preterano da ponudi „klasičnim” turistima — druge male evropske države poput Malte ili San Marina imaju daleko veću i bolju turističku ponudu. 

Ne kažemo da Andora nema svoje čari — svako mesto na svetu ima — ali se ni ne slažemo sa putopisima koji je opisuju kao neki neverovatni skriveni dragulj Evrope. 

Takođe je istina da smo mi samo obišli glavni grad Andoru la Vellju, ali — makar što se nas tiče — apsolutno ništa ne bismo propustili da je nikada nismo posetili.

📌O tome kako doći do Andore i šta videti u Andora la Velji možete da pročitate kod nas na sajtu. 

#andorra🇦🇩 #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com