Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Hrvatska / Vodič za Rijeku — šta videti u gradu koji teče
Posted inEvropa Hrvatska

Vodič za Rijeku — šta videti u gradu koji teče

Posted - Kaća&Marko Posted on 29.06.2021.
6

Rečenica “Volim grad koji teče” se može videti maltene na svakom ćošku u Rijeci — a nakon što u trećem najvećem hrvatskom gradu provedete samo par sati, biće vam sasvim jasno da Rijeku zaista jeste lako zavoleti. 

Iako su druga mesta u Hrvatskoj leti mnogo posećenija od Rijeke, grad koji teče je savršen izbor za produženi vikend tokom kojeg možete da obiđete grad, okupate se na moru, skoknete do prekrasne Opatije ili svratite do ostrva Krk. A ukoliko u Hrvatskoj provodite više vremena, od Rijeke je veoma lako i brzo doći do nekih od najlepših gradova u Istri, uključujući Rovinj, Pulu i Poreč. 

Zbog svog izuzetno povoljnog geografskog položaja, Rijeka se pre par stotina godina razvila u jednu od najvećih luka u ovom delu Evrope — a i dan danas je najveća luka u Hrvatskoj. Osim toga, Rijeka je takođe poznata i po brodogradnji (u gradu se nalaze čak dva brodogradilišta). Kada pročitate ovo, možda ćete pomisliti da je Rijeka jedan industrijski, lučki grad u kome nema bog zna šta da se radi, ali to nikako nije tačno. Rijeka ima pregršt kulturno-istorijskih znamenitosti, poznata je kao grad tolerancije, a 2020. godine je proglašena i evropskom prestonicom kulture. 

Pogled na Rijeku sa Trsatske tvrđave.

Takođe, za razliku od mnogih primorskih mesta koja su sasvim mrtva čim turisti odu, sasvim sam sigurna da je Rijeka odličan grad za život tokom cele godine — i da se nećete pokajati kad god da odlučite da je vidite. 

Što se mene tiče, Rijeka ima samo jednu manu — izuzetno je brdovita — ali većina onoga što je zanimljivo turistima se nalazi u i oko Korzoa, koji je smešten maltene tik do mora. 

Obilazak Rijeke dakle i treba započeti kod Korzoa, glavne ulice i pešačke zone u gradu, i čuvenog Jadranskog trga kojim dominira predivna palata Jadran u kojoj je smeštena Jadrolinija, najveća hrvatska brodarska kompanija. U Rijeci ćete videti mnogo istorijskih građevina koje krase centar grada, ali Jadrolinija je zaista najimpresivnija palata koja može da stoji rame uz rame sa nekim od najpoznatijih palata u Evropi. 

Ispred Jadrolinije.

Šetajući dalje Korzoom, naići ćete na simbol Rijeke, Gradski toranj koji je u srednjem veku služio kao ulaz u utvrđeni grad i na kome se još od 17. veka nalazi časovnik. Ispod časovnika se nalazi i dvoglavi orao koji stoji na ćupu iz kojeg teče nepresušni izvor vode, simbol odanosti austrijskom caru Leopoldu I Habzburškom. 

Gradski toranj.
Gradski toranj sa druge strane.

Ako prođete kroz Gradski toranj, ubzo ćete izbiti i na Katedralu Svetog Vida, posvećenu svecu zaštitniku Rijeke, čija gradnja je trajala oko 100 godina sa prekidima. Katedrala je završena u 18. veku i od tada joj se nije bitno menjao izgled. Zanimljivo je da se maltene odmah iza katedrale nalazi riječki zatvor za koji nikada ne bih rekla da je zatvor pošto je smešten u još jednoj velelepnoj građevini. 

Katedrala Sveti Vid.

Iznad katedrale se nalaze i dva bitna riječka muzeja — Pomorski i povjesni muzej hrvatskog primorja i Muzej grada Rijeke. Pomorski i povjesni muzej je smešten u Guvernerovoj palati, a odmah pored njega je i Muzej grada Rijeke, u zgradi nekadašnjeg Muzeja revolucije. 

Pomorski i povjesni muzej ima impresivnu zbirku istorijskih predmeta koji su pripadali bogatim riječkim porodicama (nameštaj, nakit, tekstil…) kao i veoma zanimljivu zbirku brodske opreme, navigacionaih instrumenata i maketa i modela jedrenjaka. Interesantno je spomenuti da se u ovom muzeju nalazi i spasilački prsluk sa Titanika, kojeg je muzeju poklonio pomorac Josip Car iz Rijeke. Ovaj pomorac je bio član posade broda Karpatije, koja je učestvovala u spasavanju putnika i posade sa Titanika. 

Pomorski i povjesni muzej hrvatskog primorja.

U Muzeju grada Rijeke se čuvaju dokumenta, poštanske markice, gramofoni, fotografije, oružje i razni drugi predmeti koji svedoče o istoriji i kulturi ovog grada. Bitno je nepomenuti da je glavna zgrada muzeja smeštena u neobarknoj Palati šećera, u kojoj je nekada bila smeštena rafinerija šećera, a da muzeju pripada i brod Galeb, školski brod Jugoslovenske ratne mornarice i jahta Josipa Broza Tita kojom je maršal obišao 18 zemalja na 3 kontinenta. 

U neposrednoj blizini Korzoa se nalazi još nekoliko impresivnih verskih objekata, od kojih je najfascinantnija Kapućinska crkva Gospe Lurdske, neogotička građevina podignuta početkom 20. veka. Još se ističu Pravoslavna crkva Svetog Nikole i Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. 

Kapućinska crkva Gospe Lurdske.

Pravoslavna crkva Svetog Nikole je sagrađena krajem 18. veka, a legenda kaže da riječki guverner nikako nije želeo da Srbi grade crkvu u centru Rijeke i da je nakon ko zna koliko molbi ljutito bacio kamen u more i rekao im da tu grade crkvu. Nakon toga, Srbi su napravili nasip i na njemu izgradili ovu crkvu. 

Crkva Svetog Nikole.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je podignuta u 15. veku na mestu nekadašnjih rimskih termi, a pored nje se nalazi čuveni Kosi toranj, zvonik koji je nagnut čak 40 cm. 

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj.

Na Trgu Riječke rezolucije se nalazi još jedna crkva, Crkva Svetog Jeronima iz 14. veka u kojoj se nalazi i mauzolej. Tokom naše posete Rijeci, ispred crkve su se održavali koncerti alternativne muzike. Rijeka je inače izuzetno živahan grad i deluje kao da Riječani vode prilično zanimljive društvene živote — svi kafići i restorani u centru su bili puni još pre zalaska sunca i muzika je dopirala iz celog grada.

Oko Korzoa bih još izdvojila Stara vrata, najstariji arhitektonski spomenik u Rijeci koji potiče iz rimskog doba. Nažalost, Stara vrata su se renovirala kada smo mi bili u gradu, tako da nismo imali priliku da ih vidimo uživo. 

Stara vrata (tu negde ispod).

I naravno, kada ste u centru grada, obavezno prošetajte Rivom — videćete luku, lukobran molo longo (služi kao putnički terminal), lučke dizalice i razne brodiće i luksuzne jahte. Šetajući Rivom, doći ćete i do Hrvatskog narodnog kazališta Ivan Zajc ispred kojeg se nalazi i simpatičan mali park koji se nadovezuje na gradsku tržnicu. 

Šetalište pored mora.
Hrvatsko narodno kazalište.

Na kraju, ukoliko imate još vremena i snage, savetujem da odete i na brdo Trsat, gde se između ostalog nalazi Trsatska gradina, tvrđava sa koje se pružaju najbolji pogledi na čitavu Rijeku. Trsat je visok samo 138 metara, ali ako planirate da u ovaj deo grada idete peške, spremite se na uspon od veoma zamornih 560 stepenika. 

Umesto toga, bolje je da do Trsata odete autobusom ili kolima. Auto možete parkirati kod Parka heroja (u kome se nalazi spomen kosturnica vojnicima iz Drugog svetskog rata) ili crkve Gospe Trsatske (ispred koje se nalazi skulptura pape Ivana Pavla II koji je posetio Trsatsko svetilište 2003.).

U samom kaštelu se, osim vidikovca, nalazi jedna interesanta građevina koja podseća na rimske hramove sa natpisom Mir Junaka. To je zapravo mauzolej porodice Nugent u čijem vlasništvu je nekada bila ova tvrđava. Ulaz u mauzolej čuvaju dva mitska bića sa glavama petla, telom zmaja i repom zmije, koji su inače poznati kao trsatski zmajevi. 

Trsatski zmaj.

Prema legendi, pre mnogo vekova, iznad Trsata je živeo jedan zmaj koji je čuvao grad i čiji najveći neprijatelj je bila džinovska hobotnica. Jednog dana, neka devojčica je crtala brodiće na obali mora, a zmaj ju je nadgledao, pazivši da se hobotnica ne pojavi. Utom je došao gradonačelnik, devojčicin otac, koji joj je rekao da sada moraju da idu, obećavši da će sutra moći opet da dođe na isto mesto — a to je naravno čula i hobotnica. 

Sutradan je hobotnica ščepala devojčicu i onda je nastala borba između zmaja i nje. Zmaj je ubrzo oslobodio devojčicu a onda i pokorio hobotnicu, koje je završila u ribarnici. Shvativši da se previše zbližio sa ljudima, zmaj je odleteo u nepoznatom pravcu, a devojčicin otac je u znak zahvalnosti ovom biću podigao dve statue koje čuvaju mir u Rijeci. 

Pogled sa Trsatske tvrđave.

Eto, to vam je ukratko Rijeka — grad u kome ćete za svega nekoliko sati videti rimske ostatke, srednjevekovne crkve, prelepe palate, tvrđavu nad kojom je nekada leteo trsatski zmaj i naravno more. Možda se nećete okupati u Rijeci (iako ima i nekoliko plaža, od kojih je najpoznatija Kantrida), ali naučićete nešto o slavnoj gradskoj pomorskoj i brodograditeljskoj istoriji. A kao što rekoh i na početku, Rijeka može i da vam bude odlična baza za obilazak drugih primorskih mesta i ostrva u Hrvatskoj. 

Ukoliko ste već posetili Rijeku, voleli bismo da čujemo i vaše utiske iz ovog lepog hrvatskog grada. Ako vam se dopada naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala vam što nas čitate! 🙂

Prethodni članak Vodič za Jajce (Vodopad, Stari grad & Plivska jezera)
Sledeći članak Ostrvo Krk — šta videti u gradu Krku

6 Comments

  1. Violeta
    03.07.2021. at 10:32

    Bas, bas lepo!

    Reply
    • Kaća&Marko
      03.07.2021. at 10:33

      Divna je Rijeka. 🙂

      Reply
  2. Ivan
    02.10.2021. at 22:11

    Odlično napisano, sažeto, ilustrovano, bravo!

    Reply
    • Kaća&Marko
      03.10.2021. at 09:19

      Hvala puno! 🙂

      Reply
  3. Dejan
    22.06.2022. at 16:02

    Hvala na savetima za obilazak, divno ukratko opisano, taman po meri.♡♡♡♡♡

    Reply
    • Kaća&Marko
      22.06.2022. at 16:21

      Drago nam je da vam se dopada vodič.
      Želimo vam lep provod u Rijeci! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com