Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Rumunija / Bukurešt — šta videti za 2 dana u glavnom gradu Rumunije
Posted inEvropa Rumunija

Bukurešt — šta videti za 2 dana u glavnom gradu Rumunije

Posted - Kaća&Marko Posted on 20.10.2021.
2

Nakon što smo proveli nedelju dana u predivnoj Transilvaniji, bilo je vreme da odemo i do Bukurešta i vidimo da li glavni grad Rumunije zaista zaslužuje nadimak Mali Pariz. Nažalost, posle Sibinja, Segešvara i Brašova, Bukurešt na nas nije ostavio preterano pozitivan utisak — mada da budem sasvim iskrena, ovo je jedini grad koji smo do sad posetili oko kog se ne slažemo u potpunosti.

Pošto je Marko pre desetak godina bio u Bukureštu, on je ovaj put mogao da vidi koliko se rumunska prestonica promenila nabolje. Međutim, meni je ovo bio prvi put u Bukureštu i stvarno ne mogu da kažem da imam želju da se ikad vratim.

Parlament.

Šta je dakle problem sa Bukureštom? Ima mnogo lepih građevina, širokih bulevara i velikih trgova, ali mnoge građevine su monstruzno velike, gužve u saobraćaju su 5 puta gore nego u Beogradu, a trgovi se nisu mnogo promenili od komunističkog perioda. Zapravo, sve i dalje podseća na rumunsku komunističku prošlost — a osim malog Starog grada, nijedan deo Bukurešta ne deluje kao da je napravljen po meri običnog čoveka. Možda grešim, ali Bukurešt mi izgleda kao prilično grozno mesto za život, a iskreno nije ni nešto preterano zanimljiv za turiste.

Kada smo počeli da planiramo putovanje u Bukurešt, prvo sam bila ubeđena da 2 dana neće biti dovoljna da vidimo ni pola stvari sa spiska, a na kraju se ispostavilo da smo videli sve što smo hteli za maltene 1 dan. Nikada nismo tako brzo obišli prestonicu jedne države, a ne mogu ni da se setim kada sam bila toliko razočarana nekim gradom — Skoplje stvarno jeste kičeraj, ali sav taj skopski haos je makar interesantno videti. U Bukureštu nema puno toga što bih mogla da opišem kao interesantno, a sada da me pitate šta nikako ne treba propustiti u rumunskoj prestonici, ne znam da li bih mogla da nabrojim 5 stvari — što je za ovako veliki grad baš, baš malo.

48 sati u Bukureštu

Turu po Transilvaniji smo završili u Brašovu, od koga do Bukurešta treba jedno 3 sata kolima. Međutim, pre Bukurešta smo prvo stali u mesto Snagov koje se nalazi odmah pored istoimenog jezera, inače najvećeg prirodnog jezera u Rumuniji. Iako je jezero lepo, ono nije bilo razlog zašto smo skrenuli sa puta — na malom ostrvu u sredini jezera nalazi se manastir Snagov iz 14. veka u kome je navodno sahranjen Drakula, odnosno Vlad Cepeš.

Priča kaže da je Cepeš želeo da bude sahranjen baš u ovom manastiru, ali nažalost arheolozi nisu uspeli da potvrde da li je ovo istina ili samo legenda. Nakon što je vršeno okopavanje po manastiru, arheolozi su našli ljudske i konjske kosti, ali naravno, nisu mogli sa sigurnošću da kažu da li ove ljudske pripadaju baš Cepešu.

Manastir Snagov.

Ipak, lokalno stanovništvo ne haje mnogo za istraživanja ovakve vrste — oni su ubeđeni da Cepeš počiva u manastiru Snagov i svesrdno se trude da privuku turiste u svoj kraj. Da bi olakšali posetu manastiru, lokalci su podigli pešački most do ostrva, a da bi malo i zaradili na turizmu, ljudi koji se brinu o manastirskom imanju naplaćuju ulaz svakome ko želi da vidi Drakulin grob.

Tokom naše posete, obilazak manastira je bio i vremenski ograničen, ali nismo sigurni da li su uveli ovo pravilo zbog korone ili da bi smanjili gužve na ostrvu. Bilo kako bilo, 10 minuta je sasvim dovoljno za obilazak pošto je manastir zaista prilično mali.

Još treba spomenuti da je rumunska vlada naravno oduševljena interesovanjem turista za sve što ima veze sa Drakulom, pa su tako do skora bili planovi da se u Snagovu sagradi Drakula luna park, ali se srećom pre nekoliko godina odustalo od ove ideje.

Mesto gde je navodno sahranjen Vlad Cepeš.

Pošto nam za manastir nije trebalo više od pola sata i pošto smo onda u Bukurešt stigli par sati pre nego što smo mogli da se prijavimo u hotel, sledeća stanica nam je bio Hard Rock kafe koji je podignut u okviru Herastrau parka (nedavno nazvanog park kralja Mihaja).

Herastrau park se proteže oko istoimenog jezera, a u njemu se nalaze palata Elizabeta, zvanična rezidencija nekadašnje rumunske kraljevske porodice, i Nacionalni muzej sela Dimitrie Gusti u kome je prikazan seoski život u Rumuniji.

Ovaj etnografski muzej sadrži preko 270 seoskih kuća, vodenica i drugih građevina iz čitave Rumunije — ako imate viška vremena u Bukureštu, možete i da se prošetate ovim muzejom na otvorenom, ali osim ukoliko vas ova tematika jako ne zanima, slobodno možete i da preskočite. Turistima iz nekih drugih zemalja je ovako nešto verovatno zanimljivo, ali pošto su i sela iz naših krajeva tokom istorije slično izgledala, nama ovaj muzej nije bio ništa posebno.

Nacionalni muzej sela.
Još jedna iz Muzeja sela.

Inače, Trijumfalna kapija je smeštena jako blizu palate Elizabete, ali pošto se nalazi u kružnom toku oko koga je non-stop neverovatna gužva u saobraćaju, mi smo je samo videli iz kola. Trijumfalna kapija je podignuta na mestu starije drvene kapije sagrađene u 19. veku, kada je Rumunija dobila nezavisnost. Ova drvena kapija je zamenjena drugom kapijom posle Prvog svetskog rata, ali pošto je druga kapija brzo propala, 1936. godine je otkrivena i treća, napravljena po ugledu na onu u Parizu.

Nakon šetnje po parku i posete etnografskom muzeju sela smo još imali vremena do prijavljivanja u hotel, tako da smo onda odlučili da odemo i u Prolećnu palatu, kuću Nikolaja i Elene Čaušesku koja je pretvorena u muzej pre par godina. Kuća je inače bila oglašena na prodaju, ali ju je država na kraju preuzela pošto nije bilo zainteresovanih kupaca. Poseta muzeju je dozvoljena samo sa vodičem, unutra se nosi zaštita na nogama, a tura traje nešto malo više od sat vremena.

Tapiserija, jedan od mnogobrojnih skupocenih poklona koje je Ćaušesku dobio od državnika širom sveta.

Prolećna palata je naravno neverovatno raskošno zdanje u kome ima vrednih predmeta iz čitavog sveta koje su Nikolaju Čaušesku poklanjali mnogobrojni državnici prilikom diplomatskih poseta. Osim poklona neprocenjive vrednosti, u kući se nalazi nameštaj, lusteri i mozaici koje su diktator i njegova žena sami birali. Tu je i bioskop, salon za negu lepote, olimpijski bazen i ogromno dvorište u kome sada živi desetak paunova.

Ovaj muzej je jedna od onih stvari koje savetujemo da obiđete u Bukureštu, ali imajte u vidu da su vodiči koji rade u muzeju fanovi ove zlokobne porodice — umesto da čujete više o tome kako je rumunski narod živeo dok su ovo dvoje trošili basnosolvne sume novca da bi živeli kao carevi ili zašto su završili kako su završili, čućete hvalospeve o njihovoj vladavini i žalopojke o njihovom streljanju.

Fotografisanje je dozvoljeno tokom posete Prolećnoj palati, ali ne možete da obiđete kuću bez vodiča.

Iako smo stekli utisak da kod određenog dela današnjih Rumuna već neko vreme isplivavaju revizionistički stavovi koji teže da rehabilituju Nikolaja Čaušeska, ne treba nikada zaboraviti strahote i zlodela koja su obeležila višedecenijsku totalitarnu vladavinu ovog okrutnog diktatora i donele većini rumunskog naroda nezapamćene muke i nemaštinu.

Naime, Čaušesku je digao silne kredite od zapadnih investitora sa namerom da modernizuje i pretvori Rumuniju iz agrarne zemlje u industrijsku silu. Zarad ostvarenja ovog plana, proterao je i raselio ogroman deo stanovništva iz ruralnih krajeva i natrpao ih u sive, socijalističke gradske blokove kako bi opsluživali ove novoizgrađene gigantske fabrike koje su usled probijanja rokova neretko otvarane dosta kasnije nego što je planirano.

Apartman Elene Čaušesku iz koga su revolucionari odneli njen nakit.

Ranih 1960-ih, Čaušesku je zabranio abortus kako bi se podigao prirodni priraštaj. Ova mera se vrlo brzo pokazala katastrofalnom pa su sirotišta ubrzo postala krcata. Kako nije bilo dovoljno hrane, lekova, odeće pa čak ni struje ili ogreva u sirotištima, uslovi za život ove dece su više bili nalik onim u gulagu. Procenjuje se da je 20,000 dece umrlo u rumunskim sirotištima od 1967. do 1989. godine.

Kako bi se otplaćivao strani dug, Čaušesku uvodi niz mera štednje 1970-ih i 1980-ih godina koje će većinu njegovih sunarodnika gurnuti na samu ivicu egzistencije. Usled nemogućnosti da se nagomilani spoljni dugovi izmire novcem, Komunistička partija je počela da izvozi ama baš sve živo iz zemlje.

Spavaća soba Nikolaja i Elene Čaušesku, sa njihovim pidžamama na krevetu.

Ubrzo su usledile ogromne nestašice najosnovnijih namirnica. Većina stanovništva je gladovala i živela u potpunoj bedi. Uprkos svemu ovome, Nikolaj i njegova žena Elena su kroz svoju propagandnu politiku stalno narodu prodavali priču kako Rumunija napreduje i kako teče med i mleko.

U trenutku kad u rumunskim samoposlugama ne mogu da se nabave najosnovnije potrepštine poput mesa ili krompira, kreće se sa megalomanskim projektima poput Kuće naroda (sadašnje Palate parlamenta) koji će još dodatno da isprazne preopterećenu državnu kasu tog istog naroda.

Čuveno zlatno kupatilo u Prolećnoj vili. Dok su Rumuni jedva krpili kraj sa krajem, Nikojal i Elena su čitavu kuću ukrasili zlatom.

Nekih 40.000 ljudi je raseljeno da bi se porušile okolne kuće i zgrade da se raskrči prostor za ovu monolitsku građevinu u centru prestolnice. Za sve ovo vreme, porodica Čaušesku naravno živi u svili i kadifi u ogromnoj raskoši svoje rezidencije na obodu Bukurešta.

Kao da sve ovo nije bilo dovoljno, ozloglašena rumunska tajna služba Sekuritatea je godinama bespoštedno hapsila, mučila i ubila na hiljade svojih zemljaka, vrlo često bez ikakvih dokaza, sve dok na katolički Božić 1989. godine stari režim nije pao i Čaušeskovi završili ispred streljačkog voda.

Pogled na palatu iz dvorišta.

Nakon posete Prolećnoj palati, konačno smo se domogli i hotela — hotel nam je bio jako blizu Starog grada, odmah kod Vojnog muzeja, pa smo zbog toga odlučili da odmah odemo u srce rumunske prestonice.

Poznat po noćnom životu, Stari grad je pretrpan kafićima, restoranima i striptiz barovima. Ali osim toga što je centar rumunskog provoda, Stari grad je i najlepši deo Bukurešta u kome ima nekoliko bitnih građevina i atrakcija.

Crkva Svetog Antonija pored koje je smešten Stari dvor.

Ovde je smešten Stari dvor (Curtea Veche), palata sagrađena u 15. veku, za vreme vladavine Vlada Cepeša koja je otkrivena i otvorena za javnost u 20. Veku. U sklopu dvorskog kompleksa se nalazi i Crkva Svetog Antonija, najstarija crkva u Bukureštu kojoj se izgled nije bitno menjao od srednjeg veka.

Nažalost, Stari dvor se renovirao tokom naše posete Bukureštu, tako da smo samo mogli da vidimo palatu pod skelama. U Starom gradu se nalazi i najlepša bukureštanska crkva, Stavropoleos crkva posvećena arhanđelima Mihajlu i Gavrilu. Ova pravoslavna crkva je sagrađena u 18. veku u sklopu istoimenog manastira, a danas je poznata po ogromnoj kolekciji knjiga, najpre o vizantijskoj muzici.

Stavropoleos crkva.

U Starom gradu imaju još dva zanimljiva muzeja, Muzej Mali Pariz i Muzej kiča. Muzej kiča nije radio kada smo mi bili u Bukureštu, ali Muzej Mali Pariz je svakako jedna od top 5 stvari koje treba videti u glavnom gradu Rumunije. Iako mali, Muzej Mali Pariz sadrži impresivnu kolekciju nameštaja, odeće, nakita, posuđa i drugih predmeta iz zlatnog doba Bukurešta, kada je rumunska prestonica i dobila svoj nadimak.

Detalj iz Muzeja Mali Pariz.
Još jedna iz ovog sjajnog muzeja.

U Starom gradu se još izdvaja pivnica Caru cu bere — ako čitate strane blogove, maltene svaki spominje ovo mesto kao nešto što ne treba propustiti. Međutim, iako pivnica stvarno interesantno izgleda iznutra, u njoj je stalno gužva, a i cene su dosta više nego u bilo kom kafiću ili restoranu u okolini. Što se nas tiče, ovo je samo još jedno izvikano turističko mesto, ali ako baš želite da posetite starinsku pivnicu, Caru cu bere će vam se dopasti.

Stari grad, pogled na pivnicu Caru cu bere.

Odmah iza ove pivnice se nalazi Muzej nacionalne istorije Rumunije, unutar nekadašnje zgrade pošte (tačnije, u Palati poštanskih usluga, šta god to bilo) — verovatno najveće i najgrandioznije zgrade pošte ikada sagrađene na svetu.

Posle kratke šetnje Bukureštom, biće vam jasno da ovakvih građevina ima bukvalno na svakom ćošku — iako lepe, ove zgrade prosto ne mogu da dođu do izražaja pošto ih jednostavno ima previše (a mnoge od njih, poput sadašnjeg Istorijskog muzeja, ne možete ni da fotografišete pošto su preogromne).

Pored Muzeja nacionalne istorije nalazi se Zlatari crkva, sasvim obična crkva u kojoj se čuvaju neobične relikvije, poput ruke Svetog Kiprijana, zaštitnika sveca, pazite sad, nekromansera, veštica i čarobnjaka — a veruje se da ruka ovog sveca skida kletve i vradžbine kada se dodirne.

Zlatari crkva u kojoj se nalazi jedna krajnje neobična relikvija.

Muzej nacionalne istorije i Zlatari crkva se nalaze u ulici Avenija pobede (Calea Victorei), najstarijoj i najpoznatijoj ulici u gradu napravljenoj krajem 17. veka (zanimljivo je da je ova ulica prva ulica osvetljena svećama u Rumuniji, 1814. godine). Međutim, mi smo prvi dan bili previše umorni da bismo nastavili šetnju ovom ulicom, tako da smo to ostavili za sutra.

Obilazak drugog dana smo počeli kod Trga Revolucije koji je ime dobio po rumunskoj revoluciji iz decembra 1989. godine, kada su Nikolaje i Elena Čaušesku izvedeni pred preki sud i streljani. Na ovom trgu se nalazi zgrada nekadašnjeg Centralnog komiteta rumunske komunističke partije, mesto odakle je Čaušesku održao dva ključna govora tokom svoje dugogodišnje vladavine.

Trg revolucije. Na fotografiji se vidi i nekadašnji Centralni komitet i Spomenik ponovnom rađanju.

1968. godine je ovde održao svoj najčuveniji govor, osudivši invaziju Varšavskog pakta na Čehoslovačku, što mu je donelo neverovatnu popularnost. 30 godina kasnije, u decembru 1989. godine, ovde se obratio masi od 100,000 ljudi, ali za razliku od govora iz 1968, ovaj se završio opštenarodnom pobunom i revolucijom. Na trgu se danas nalazi i Spomenik ponovnom rađanju, podignut u čast žrtvama revolucije.

I Nacionalni muzej umetnosti je smešten na Trgu revolucije, a odmah preko puta njega se nalazi Centralna biblioteka ispred koje je postavljena statua Karola I na konju — ova statua je replika originalne statue koju je napravio Ivan Meštrović i koju su komunisti uništili.

Centralna biblioteka ispred koje se nalazi replika Meštrovićeve skulpture.
Pogled na Nacionalni muzej umetnosti.

Na svega par minuta peške od Trga revolucije nalazi se Rumunski Ateneum, velelepna koncertna sala i jedan od glavnih simbola Bukurešta. Nakon kraćeg zadržavanja kod Ateneuma, uputili smo se u pravcu Parlamenta, do kog treba nekih 15, 20 minuta peške preko parkova Ćismiđiu i Izvor (iako je pohvalno što ima puno zelenila u centru Bukurešta, oba parka su pomalo neugledna i trebalo bi ih malo doterati).

Rumunski Ateneum, jedan od simbola Bukurešta.

Sa površinom od 365,000 kvadratnih metara, Palata parlamenta je najveća zgrada u Evropi i druga najveća zgrada na svetu. Ovo je takođe i najteža građevina na svetu (4.10 miliona tona), a pošto je njenu izgradnju naredio niko drugi no Čaušesku, ne čudi mnogo podatak ni da je najskuplja zgrada ikad napravljena (4 milijarde evra).

Palata parlamenta je prvobitno nazvana Kuća republike, ali je ubrzo postala poznata kao Kuća naroda — kako je i danas mnogi Rumuni zovu. U njoj se osim parlamenta danas nalazi nekoliko muzeja, uključujući Muzej savremene umetnosti i Muzej komunističkog totalitarizma, a takođe se unutra održavaju razne konferencije i drugi događaji.

Međutim, uprkos svemu ovome, ova monstruoznost sa preko 10,000 prostorija je manje-više neiskorišćena. Naime, smatra se da se samo 30% građevine zapravo koristi — a uprkos tome, samo za troškove struje i grejanja se godišnje potroši preko 6 miliona evra!

Palata parlamenta.

Sa posetom Palati parlamenta smo završili i posetu Bukureštu, provevši ostatak dana u Starom gradu. Pošto sam o Starom gradu rekla sve što sam imala, ovo takođe znači da ste stigli do kraja ovog vodiča. Za kraj bih još samo dodala da je Čaušesku tokom svoje vladavine porušio pola Bukurešta da bi sagradio svoj savršeni grad — a u tom njegovom savršenom gradu je najsavršenija zgrada trebalo da bude Palata parlamenta.

Nažalost, u svom tom Čaušeskovom ludilu, Bukurešt je od Malog Pariza postao ono što je danas — haotičan, nefunkcionalan, nezanimljiv. Tu i tamo se nađe nešto što odskače — i na trenutak možete da zamislite kako je nekada Bukurešt verovatno bio lep. Nažalost, proći će još mnogo vremena dok ne povrati staru slavu i opet ne zavredi nadimak koji trenutno ne zaslužuje.

Da li ste već bili u Bukureštu? Kakvi su vaši utisci — voleli bismo da vas čujemo u komentarima! Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič kroz Transilvaniju (putovanje kolima)
Sledeći članak Priče iz Transilvanije — ko je zapravo bio grof Drakula?

2 Comments

  1. Dejan
    20.10.2021. at 21:19

    Poštovani Kaća i Marko,
    Bio sam u Bukureštu dva puta. Jednom 1981. kada je Čaušesku bio na vrhuncu
    ali tada su bile sačuvane mnoge spahijske kuće iz XIX veka u crkve (ide se od bulevara Mageru)koje danas (nažalost) ne postoje. To je bila svojevrsna
    Čubura. Drugi put sam bio 2017. godine i utisci su pomešani. Tada sam saznao da je Bukurešt bio jedan od malobrojnih prestonica bez pešačke zone koja
    je upravo te godine izgrađena u starom delu grada.Imao sam prilike da obiđem i monstruoznu palatu tj. Parlament Rumunije iznutra. Bukurešt mi je ostao u sećanju po skupom i prosečnom kapučinu.Ono što vredi pored starog dela grada je Umetnički muzej
    koji je predivan kao i muzej kolekcija koje su pre rata pripadale bogatim
    pojedincima pa se sada u tom novom muzeju iznose da bi ih stari vlasnici ili njihovi potomci preuzeli.Sve u svemu Bukurešt se ne može porediti sa prelepim
    gradovima u Transilvaniji.
    Vidim da ste prošli pored Curtea de Argeš. To mesto ima divnu
    staru crkvu iz XIV veka sa predivnim freskama,
    možda i najlepšim u pravoslavnoj Rumuniji.
    Toliko o mom doživljaju Bukurešta i želim Vam još
    puno putovanja i putopisa.
    Pozdrav
    Dejan

    Reply
    • Kaća&Marko
      27.10.2021. at 15:44

      Hvala puno na iznetim utiscima iz Bukurešta! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com