Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Evropa • Rumunija / Bukurešt — šta videti za 2 dana u glavnom gradu Rumunije
Posted inEvropa Rumunija

Bukurešt — šta videti za 2 dana u glavnom gradu Rumunije

Posted - Kaća&Marko Posted on 20.10.2021.
2

Nakon što smo proveli nedelju dana u predivnoj Transilvaniji, bilo je vreme da odemo i do Bukurešta i vidimo da li glavni grad Rumunije zaista zaslužuje nadimak Mali Pariz. Nažalost, posle Sibinja, Segešvara i Brašova, Bukurešt na nas nije ostavio preterano pozitivan utisak — mada da budem sasvim iskrena, ovo je jedini grad koji smo do sad posetili oko kog se ne slažemo u potpunosti.

Pošto je Marko pre desetak godina bio u Bukureštu, on je ovaj put mogao da vidi koliko se rumunska prestonica promenila nabolje. Međutim, meni je ovo bio prvi put u Bukureštu i stvarno ne mogu da kažem da imam želju da se ikad vratim.

Parlament.

Šta je dakle problem sa Bukureštom? Ima mnogo lepih građevina, širokih bulevara i velikih trgova, ali mnoge građevine su monstruzno velike, gužve u saobraćaju su 5 puta gore nego u Beogradu, a trgovi se nisu mnogo promenili od komunističkog perioda. Zapravo, sve i dalje podseća na rumunsku komunističku prošlost — a osim malog Starog grada, nijedan deo Bukurešta ne deluje kao da je napravljen po meri običnog čoveka. Možda grešim, ali Bukurešt mi izgleda kao prilično grozno mesto za život, a iskreno nije ni nešto preterano zanimljiv za turiste.

Kada smo počeli da planiramo putovanje u Bukurešt, prvo sam bila ubeđena da 2 dana neće biti dovoljna da vidimo ni pola stvari sa spiska, a na kraju se ispostavilo da smo videli sve što smo hteli za maltene 1 dan. Nikada nismo tako brzo obišli prestonicu jedne države, a ne mogu ni da se setim kada sam bila toliko razočarana nekim gradom — Skoplje stvarno jeste kičeraj, ali sav taj skopski haos je makar interesantno videti. U Bukureštu nema puno toga što bih mogla da opišem kao interesantno, a sada da me pitate šta nikako ne treba propustiti u rumunskoj prestonici, ne znam da li bih mogla da nabrojim 5 stvari — što je za ovako veliki grad baš, baš malo.

48 sati u Bukureštu

Turu po Transilvaniji smo završili u Brašovu, od koga do Bukurešta treba jedno 3 sata kolima. Međutim, pre Bukurešta smo prvo stali u mesto Snagov koje se nalazi odmah pored istoimenog jezera, inače najvećeg prirodnog jezera u Rumuniji. Iako je jezero lepo, ono nije bilo razlog zašto smo skrenuli sa puta — na malom ostrvu u sredini jezera nalazi se manastir Snagov iz 14. veka u kome je navodno sahranjen Drakula, odnosno Vlad Cepeš.

Priča kaže da je Cepeš želeo da bude sahranjen baš u ovom manastiru, ali nažalost arheolozi nisu uspeli da potvrde da li je ovo istina ili samo legenda. Nakon što je vršeno okopavanje po manastiru, arheolozi su našli ljudske i konjske kosti, ali naravno, nisu mogli sa sigurnošću da kažu da li ove ljudske pripadaju baš Cepešu.

Manastir Snagov.

Ipak, lokalno stanovništvo ne haje mnogo za istraživanja ovakve vrste — oni su ubeđeni da Cepeš počiva u manastiru Snagov i svesrdno se trude da privuku turiste u svoj kraj. Da bi olakšali posetu manastiru, lokalci su podigli pešački most do ostrva, a da bi malo i zaradili na turizmu, ljudi koji se brinu o manastirskom imanju naplaćuju ulaz svakome ko želi da vidi Drakulin grob.

Tokom naše posete, obilazak manastira je bio i vremenski ograničen, ali nismo sigurni da li su uveli ovo pravilo zbog korone ili da bi smanjili gužve na ostrvu. Bilo kako bilo, 10 minuta je sasvim dovoljno za obilazak pošto je manastir zaista prilično mali.

Još treba spomenuti da je rumunska vlada naravno oduševljena interesovanjem turista za sve što ima veze sa Drakulom, pa su tako do skora bili planovi da se u Snagovu sagradi Drakula luna park, ali se srećom pre nekoliko godina odustalo od ove ideje.

Mesto gde je navodno sahranjen Vlad Cepeš.

Pošto nam za manastir nije trebalo više od pola sata i pošto smo onda u Bukurešt stigli par sati pre nego što smo mogli da se prijavimo u hotel, sledeća stanica nam je bio Hard Rock kafe koji je podignut u okviru Herastrau parka (nedavno nazvanog park kralja Mihaja).

Herastrau park se proteže oko istoimenog jezera, a u njemu se nalaze palata Elizabeta, zvanična rezidencija nekadašnje rumunske kraljevske porodice, i Nacionalni muzej sela Dimitrie Gusti u kome je prikazan seoski život u Rumuniji.

Ovaj etnografski muzej sadrži preko 270 seoskih kuća, vodenica i drugih građevina iz čitave Rumunije — ako imate viška vremena u Bukureštu, možete i da se prošetate ovim muzejom na otvorenom, ali osim ukoliko vas ova tematika jako ne zanima, slobodno možete i da preskočite. Turistima iz nekih drugih zemalja je ovako nešto verovatno zanimljivo, ali pošto su i sela iz naših krajeva tokom istorije slično izgledala, nama ovaj muzej nije bio ništa posebno.

Nacionalni muzej sela.
Još jedna iz Muzeja sela.

Inače, Trijumfalna kapija je smeštena jako blizu palate Elizabete, ali pošto se nalazi u kružnom toku oko koga je non-stop neverovatna gužva u saobraćaju, mi smo je samo videli iz kola. Trijumfalna kapija je podignuta na mestu starije drvene kapije sagrađene u 19. veku, kada je Rumunija dobila nezavisnost. Ova drvena kapija je zamenjena drugom kapijom posle Prvog svetskog rata, ali pošto je druga kapija brzo propala, 1936. godine je otkrivena i treća, napravljena po ugledu na onu u Parizu.

Nakon šetnje po parku i posete etnografskom muzeju sela smo još imali vremena do prijavljivanja u hotel, tako da smo onda odlučili da odemo i u Prolećnu palatu, kuću Nikolaja i Elene Čaušesku koja je pretvorena u muzej pre par godina. Kuća je inače bila oglašena na prodaju, ali ju je država na kraju preuzela pošto nije bilo zainteresovanih kupaca. Poseta muzeju je dozvoljena samo sa vodičem, unutra se nosi zaštita na nogama, a tura traje nešto malo više od sat vremena.

Tapiserija, jedan od mnogobrojnih skupocenih poklona koje je Ćaušesku dobio od državnika širom sveta.

Prolećna palata je naravno neverovatno raskošno zdanje u kome ima vrednih predmeta iz čitavog sveta koje su Nikolaju Čaušesku poklanjali mnogobrojni državnici prilikom diplomatskih poseta. Osim poklona neprocenjive vrednosti, u kući se nalazi nameštaj, lusteri i mozaici koje su diktator i njegova žena sami birali. Tu je i bioskop, salon za negu lepote, olimpijski bazen i ogromno dvorište u kome sada živi desetak paunova.

Ovaj muzej je jedna od onih stvari koje savetujemo da obiđete u Bukureštu, ali imajte u vidu da su vodiči koji rade u muzeju fanovi ove zlokobne porodice — umesto da čujete više o tome kako je rumunski narod živeo dok su ovo dvoje trošili basnosolvne sume novca da bi živeli kao carevi ili zašto su završili kako su završili, čućete hvalospeve o njihovoj vladavini i žalopojke o njihovom streljanju.

Fotografisanje je dozvoljeno tokom posete Prolećnoj palati, ali ne možete da obiđete kuću bez vodiča.

Iako smo stekli utisak da kod određenog dela današnjih Rumuna već neko vreme isplivavaju revizionistički stavovi koji teže da rehabilituju Nikolaja Čaušeska, ne treba nikada zaboraviti strahote i zlodela koja su obeležila višedecenijsku totalitarnu vladavinu ovog okrutnog diktatora i donele većini rumunskog naroda nezapamćene muke i nemaštinu.

Naime, Čaušesku je digao silne kredite od zapadnih investitora sa namerom da modernizuje i pretvori Rumuniju iz agrarne zemlje u industrijsku silu. Zarad ostvarenja ovog plana, proterao je i raselio ogroman deo stanovništva iz ruralnih krajeva i natrpao ih u sive, socijalističke gradske blokove kako bi opsluživali ove novoizgrađene gigantske fabrike koje su usled probijanja rokova neretko otvarane dosta kasnije nego što je planirano.

Apartman Elene Čaušesku iz koga su revolucionari odneli njen nakit.

Ranih 1960-ih, Čaušesku je zabranio abortus kako bi se podigao prirodni priraštaj. Ova mera se vrlo brzo pokazala katastrofalnom pa su sirotišta ubrzo postala krcata. Kako nije bilo dovoljno hrane, lekova, odeće pa čak ni struje ili ogreva u sirotištima, uslovi za život ove dece su više bili nalik onim u gulagu. Procenjuje se da je 20,000 dece umrlo u rumunskim sirotištima od 1967. do 1989. godine.

Kako bi se otplaćivao strani dug, Čaušesku uvodi niz mera štednje 1970-ih i 1980-ih godina koje će većinu njegovih sunarodnika gurnuti na samu ivicu egzistencije. Usled nemogućnosti da se nagomilani spoljni dugovi izmire novcem, Komunistička partija je počela da izvozi ama baš sve živo iz zemlje.

Spavaća soba Nikolaja i Elene Čaušesku, sa njihovim pidžamama na krevetu.

Ubrzo su usledile ogromne nestašice najosnovnijih namirnica. Većina stanovništva je gladovala i živela u potpunoj bedi. Uprkos svemu ovome, Nikolaj i njegova žena Elena su kroz svoju propagandnu politiku stalno narodu prodavali priču kako Rumunija napreduje i kako teče med i mleko.

U trenutku kad u rumunskim samoposlugama ne mogu da se nabave najosnovnije potrepštine poput mesa ili krompira, kreće se sa megalomanskim projektima poput Kuće naroda (sadašnje Palate parlamenta) koji će još dodatno da isprazne preopterećenu državnu kasu tog istog naroda.

Čuveno zlatno kupatilo u Prolećnoj vili. Dok su Rumuni jedva krpili kraj sa krajem, Nikojal i Elena su čitavu kuću ukrasili zlatom.

Nekih 40.000 ljudi je raseljeno da bi se porušile okolne kuće i zgrade da se raskrči prostor za ovu monolitsku građevinu u centru prestolnice. Za sve ovo vreme, porodica Čaušesku naravno živi u svili i kadifi u ogromnoj raskoši svoje rezidencije na obodu Bukurešta.

Kao da sve ovo nije bilo dovoljno, ozloglašena rumunska tajna služba Sekuritatea je godinama bespoštedno hapsila, mučila i ubila na hiljade svojih zemljaka, vrlo često bez ikakvih dokaza, sve dok na katolički Božić 1989. godine stari režim nije pao i Čaušeskovi završili ispred streljačkog voda.

Pogled na palatu iz dvorišta.

Nakon posete Prolećnoj palati, konačno smo se domogli i hotela — hotel nam je bio jako blizu Starog grada, odmah kod Vojnog muzeja, pa smo zbog toga odlučili da odmah odemo u srce rumunske prestonice.

Poznat po noćnom životu, Stari grad je pretrpan kafićima, restoranima i striptiz barovima. Ali osim toga što je centar rumunskog provoda, Stari grad je i najlepši deo Bukurešta u kome ima nekoliko bitnih građevina i atrakcija.

Crkva Svetog Antonija pored koje je smešten Stari dvor.

Ovde je smešten Stari dvor (Curtea Veche), palata sagrađena u 15. veku, za vreme vladavine Vlada Cepeša koja je otkrivena i otvorena za javnost u 20. Veku. U sklopu dvorskog kompleksa se nalazi i Crkva Svetog Antonija, najstarija crkva u Bukureštu kojoj se izgled nije bitno menjao od srednjeg veka.

Nažalost, Stari dvor se renovirao tokom naše posete Bukureštu, tako da smo samo mogli da vidimo palatu pod skelama. U Starom gradu se nalazi i najlepša bukureštanska crkva, Stavropoleos crkva posvećena arhanđelima Mihajlu i Gavrilu. Ova pravoslavna crkva je sagrađena u 18. veku u sklopu istoimenog manastira, a danas je poznata po ogromnoj kolekciji knjiga, najpre o vizantijskoj muzici.

Stavropoleos crkva.

U Starom gradu imaju još dva zanimljiva muzeja, Muzej Mali Pariz i Muzej kiča. Muzej kiča nije radio kada smo mi bili u Bukureštu, ali Muzej Mali Pariz je svakako jedna od top 5 stvari koje treba videti u glavnom gradu Rumunije. Iako mali, Muzej Mali Pariz sadrži impresivnu kolekciju nameštaja, odeće, nakita, posuđa i drugih predmeta iz zlatnog doba Bukurešta, kada je rumunska prestonica i dobila svoj nadimak.

Detalj iz Muzeja Mali Pariz.
Još jedna iz ovog sjajnog muzeja.

U Starom gradu se još izdvaja pivnica Caru cu bere — ako čitate strane blogove, maltene svaki spominje ovo mesto kao nešto što ne treba propustiti. Međutim, iako pivnica stvarno interesantno izgleda iznutra, u njoj je stalno gužva, a i cene su dosta više nego u bilo kom kafiću ili restoranu u okolini. Što se nas tiče, ovo je samo još jedno izvikano turističko mesto, ali ako baš želite da posetite starinsku pivnicu, Caru cu bere će vam se dopasti.

Stari grad, pogled na pivnicu Caru cu bere.

Odmah iza ove pivnice se nalazi Muzej nacionalne istorije Rumunije, unutar nekadašnje zgrade pošte (tačnije, u Palati poštanskih usluga, šta god to bilo) — verovatno najveće i najgrandioznije zgrade pošte ikada sagrađene na svetu.

Posle kratke šetnje Bukureštom, biće vam jasno da ovakvih građevina ima bukvalno na svakom ćošku — iako lepe, ove zgrade prosto ne mogu da dođu do izražaja pošto ih jednostavno ima previše (a mnoge od njih, poput sadašnjeg Istorijskog muzeja, ne možete ni da fotografišete pošto su preogromne).

Pored Muzeja nacionalne istorije nalazi se Zlatari crkva, sasvim obična crkva u kojoj se čuvaju neobične relikvije, poput ruke Svetog Kiprijana, zaštitnika sveca, pazite sad, nekromansera, veštica i čarobnjaka — a veruje se da ruka ovog sveca skida kletve i vradžbine kada se dodirne.

Zlatari crkva u kojoj se nalazi jedna krajnje neobična relikvija.

Muzej nacionalne istorije i Zlatari crkva se nalaze u ulici Avenija pobede (Calea Victorei), najstarijoj i najpoznatijoj ulici u gradu napravljenoj krajem 17. veka (zanimljivo je da je ova ulica prva ulica osvetljena svećama u Rumuniji, 1814. godine). Međutim, mi smo prvi dan bili previše umorni da bismo nastavili šetnju ovom ulicom, tako da smo to ostavili za sutra.

Obilazak drugog dana smo počeli kod Trga Revolucije koji je ime dobio po rumunskoj revoluciji iz decembra 1989. godine, kada su Nikolaje i Elena Čaušesku izvedeni pred preki sud i streljani. Na ovom trgu se nalazi zgrada nekadašnjeg Centralnog komiteta rumunske komunističke partije, mesto odakle je Čaušesku održao dva ključna govora tokom svoje dugogodišnje vladavine.

Trg revolucije. Na fotografiji se vidi i nekadašnji Centralni komitet i Spomenik ponovnom rađanju.

1968. godine je ovde održao svoj najčuveniji govor, osudivši invaziju Varšavskog pakta na Čehoslovačku, što mu je donelo neverovatnu popularnost. 30 godina kasnije, u decembru 1989. godine, ovde se obratio masi od 100,000 ljudi, ali za razliku od govora iz 1968, ovaj se završio opštenarodnom pobunom i revolucijom. Na trgu se danas nalazi i Spomenik ponovnom rađanju, podignut u čast žrtvama revolucije.

I Nacionalni muzej umetnosti je smešten na Trgu revolucije, a odmah preko puta njega se nalazi Centralna biblioteka ispred koje je postavljena statua Karola I na konju — ova statua je replika originalne statue koju je napravio Ivan Meštrović i koju su komunisti uništili.

Centralna biblioteka ispred koje se nalazi replika Meštrovićeve skulpture.
Pogled na Nacionalni muzej umetnosti.

Na svega par minuta peške od Trga revolucije nalazi se Rumunski Ateneum, velelepna koncertna sala i jedan od glavnih simbola Bukurešta. Nakon kraćeg zadržavanja kod Ateneuma, uputili smo se u pravcu Parlamenta, do kog treba nekih 15, 20 minuta peške preko parkova Ćismiđiu i Izvor (iako je pohvalno što ima puno zelenila u centru Bukurešta, oba parka su pomalo neugledna i trebalo bi ih malo doterati).

Rumunski Ateneum, jedan od simbola Bukurešta.

Sa površinom od 365,000 kvadratnih metara, Palata parlamenta je najveća zgrada u Evropi i druga najveća zgrada na svetu. Ovo je takođe i najteža građevina na svetu (4.10 miliona tona), a pošto je njenu izgradnju naredio niko drugi no Čaušesku, ne čudi mnogo podatak ni da je najskuplja zgrada ikad napravljena (4 milijarde evra).

Palata parlamenta je prvobitno nazvana Kuća republike, ali je ubrzo postala poznata kao Kuća naroda — kako je i danas mnogi Rumuni zovu. U njoj se osim parlamenta danas nalazi nekoliko muzeja, uključujući Muzej savremene umetnosti i Muzej komunističkog totalitarizma, a takođe se unutra održavaju razne konferencije i drugi događaji.

Međutim, uprkos svemu ovome, ova monstruoznost sa preko 10,000 prostorija je manje-više neiskorišćena. Naime, smatra se da se samo 30% građevine zapravo koristi — a uprkos tome, samo za troškove struje i grejanja se godišnje potroši preko 6 miliona evra!

Palata parlamenta.

Sa posetom Palati parlamenta smo završili i posetu Bukureštu, provevši ostatak dana u Starom gradu. Pošto sam o Starom gradu rekla sve što sam imala, ovo takođe znači da ste stigli do kraja ovog vodiča. Za kraj bih još samo dodala da je Čaušesku tokom svoje vladavine porušio pola Bukurešta da bi sagradio svoj savršeni grad — a u tom njegovom savršenom gradu je najsavršenija zgrada trebalo da bude Palata parlamenta.

Nažalost, u svom tom Čaušeskovom ludilu, Bukurešt je od Malog Pariza postao ono što je danas — haotičan, nefunkcionalan, nezanimljiv. Tu i tamo se nađe nešto što odskače — i na trenutak možete da zamislite kako je nekada Bukurešt verovatno bio lep. Nažalost, proći će još mnogo vremena dok ne povrati staru slavu i opet ne zavredi nadimak koji trenutno ne zaslužuje.

Da li ste već bili u Bukureštu? Kakvi su vaši utisci — voleli bismo da vas čujemo u komentarima! Ako vam se sviđa naš blog, zapratite nas na Instagramu. Hvala na čitanju — do sledećeg putopisa!

Prethodni članak Vodič kroz Transilvaniju (putovanje kolima)
Sledeći članak Priče iz Transilvanije — ko je zapravo bio grof Drakula?

2 Comments

  1. Dejan
    20.10.2021. at 21:19

    Poštovani Kaća i Marko,
    Bio sam u Bukureštu dva puta. Jednom 1981. kada je Čaušesku bio na vrhuncu
    ali tada su bile sačuvane mnoge spahijske kuće iz XIX veka u crkve (ide se od bulevara Mageru)koje danas (nažalost) ne postoje. To je bila svojevrsna
    Čubura. Drugi put sam bio 2017. godine i utisci su pomešani. Tada sam saznao da je Bukurešt bio jedan od malobrojnih prestonica bez pešačke zone koja
    je upravo te godine izgrađena u starom delu grada.Imao sam prilike da obiđem i monstruoznu palatu tj. Parlament Rumunije iznutra. Bukurešt mi je ostao u sećanju po skupom i prosečnom kapučinu.Ono što vredi pored starog dela grada je Umetnički muzej
    koji je predivan kao i muzej kolekcija koje su pre rata pripadale bogatim
    pojedincima pa se sada u tom novom muzeju iznose da bi ih stari vlasnici ili njihovi potomci preuzeli.Sve u svemu Bukurešt se ne može porediti sa prelepim
    gradovima u Transilvaniji.
    Vidim da ste prošli pored Curtea de Argeš. To mesto ima divnu
    staru crkvu iz XIV veka sa predivnim freskama,
    možda i najlepšim u pravoslavnoj Rumuniji.
    Toliko o mom doživljaju Bukurešta i želim Vam još
    puno putovanja i putopisa.
    Pozdrav
    Dejan

    Reply
    • Kaća&Marko
      27.10.2021. at 15:44

      Hvala puno na iznetim utiscima iz Bukurešta! 🙂

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smešte 🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smeštena između Španije i Francuske, Kneževina Andora je poznata po dvema stvarima — turizmu i šopingu. 

Ova mikro-država površine 468 km2 u kojoj živi svega 80,000 ljudi godišnje ugosti preko 10 miliona turista, što skijaša i planinara, što onih koji u posetu dolaze zbog izuzetno niskih poreskih stopa. 

U prevodu, ako vas zanimaju zimski sportovi ili ste u okolini i u potrazi za jeftinim parfemima, odećom, alkoholom i sličnim stvarima, onda vas Andora neće razočarati. Ako vas ništa od ovoga preterano ne interesuje, onda verovatno možete i da preskočite posetu ovoj maloj državi.

Iako lepša od, recimo, Lihtenštajna, Andora nema nešto preterano da ponudi „klasičnim” turistima — druge male evropske države poput Malte ili San Marina imaju daleko veću i bolju turističku ponudu. 

Ne kažemo da Andora nema svoje čari — svako mesto na svetu ima — ali se ni ne slažemo sa putopisima koji je opisuju kao neki neverovatni skriveni dragulj Evrope. 

Takođe je istina da smo mi samo obišli glavni grad Andoru la Vellju, ali — makar što se nas tiče — apsolutno ništa ne bismo propustili da je nikada nismo posetili.

📌O tome kako doći do Andore i šta videti u Andora la Velji možete da pročitate kod nas na sajtu. 

#andorra🇦🇩 #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com