Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Danska
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Norveška
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Švedska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kazahstan
    • Kirgistan
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
    • Uzbekistan
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Putnički kutak / Volontiranje u Africi — humanost ili kompleks belog spasioca?
Posted inPutnički kutak

Volontiranje u Africi — humanost ili kompleks belog spasioca?

Posted - Kaća&Marko Posted on 20.09.2019.
2

U zadnjih par godina, sve više i više ljudi kako iz sveta tako i iz regiona odlučuje da volontira u inostranstvu, pre svega u Africi. Iako bi volontiranje samo po sebi trebalo da bude humano i nesebično, istina je nažalost često drugačija. Tako je nastao i termin volonturizam, kovanica koja najbolje opisuje moderni način volontiranja u takozvanim zemljama trećeg sveta.

Volonturizam nažalost ne donosi mnogo toga dobrog. Ovaj tip volontiranja može da unazadi lokalnu ekonomiju jedne zajednice, ostavi emotivne posledice na decu i promoviše negativne stereotipe o zemlji u kojoj se volontira (ili čak o čitavom kontinentu). Zašto se onda mnogi ipak odlučuju na volonturizam?

Istina je da mnogi volunuturisti imaju najbolje namere i da zaista žele da pomognu. Međutim, onaj ko se odluči da, uslovno rečeno, pokloni svoje vreme da bi pomogao onima koji su manje srećni ima obavezu da dobro istraži svoje opcije i ne podrži onu koja je loša po zajednicu kojoj želi da pomogne.

Ko su volonturisti?

Kada se kaže volonturizam, pre svega se misli na zapadnjake koji su spremni da potroše dosta novca da bi putovali i u isto vreme doprineli nekoj zajednici. Volonturisti se okreću specijalizovanim agencijama koje plaćaju da bi našli zajednicu kojoj treba pomoć i zadaci koje dobijaju su uglavnom fizički poslovi poput izgradnje škola ili domova.

Sve ovo na površini deluje i više nego pohvalno i plemenito. Međutim, ljudi iz lokalne zajednice koji su vični sa drvetom i koji se razumeju u graditeljstvo bi mnogo brže, spretnije i jeftine uradili isti posao. Pitanje je zašto neko ko nema dana iskustva u izgradnji kuća i škola misli da treba da gradi kuće i škole. Još bolje, zašto želi da plati da to radi kada bi to neko iz lokalne zajednice mogao da uradi i na taj način i zaradi.

I na kraju, bitno je napomenuti i da volonturisti ostaju u dodeljenoj lokalnoj zajednici nekoliko nedelja — što je, priznaćete, nedovoljno vremena za bilo kakvu stvarnu promenu.

Iako ovo nije ono što potencijalni volonteri ili oni koji su proveli neko vreme volontirajući u Africi žele da čuju, lokalne zajednice bi imale mnogo više koristi da im se pošalje sav taj novac koji je utrošen na agenciju, avio karte i ostale troškove putovanja kroz Afriku.

Pročitajte još:
Kako biti odgovoran turista u svetu masovnog turizma

Kada se stvari postave ovako, moramo i da se zapitamo šta volonteri žele da dobiju iz ovog iskustva? Pročitala sam sjajan tekst u kome jedna Južnoafrikanka savetuje potencijalne volontere da postave sebi nekoliko pitanja pre nego što se odluče da krenu da spašavaju Afriku. Jedno od njih je — da li biste volontirali u inostranstvu i da ne možete da ponesete fotoaparat?

I zaista, da li bi svi ti volonteri išli da pomažu po afričkim selima da ne mogu da dokumentuju ono što rade i podele sa svojim pratiocima na društvenim mrežama? Da li volontiraju jer zaista žele da promene nešto ili da bi im CV izgledao bolje? Da dobiju medijsku pažnju? Da ih drugi nazivaju herojima?

Bez sumnje, mnogi volonteri odlaze u Afriku jer su dobri ljudi i žele nešto da učine, ali kratkoročna pomoć neće ništa promeniti ni u jednoj zajednici.

Svako ko želi da volontira u zemljama trećeg sveta mora da razmisli dobro o posledicama svojih dela u lokalnoj zajednici i da bude siguran da će učiniti više dobrog nego lošeg tokom svog volontiranja. I pre svega, da dovoljno nauči o lokalnoj kulturi i da se ne ponaša kao takozvani beli spasilac.

Šta je sindrom belog spasioca?

Kompleks belog spasioca je pojam koji se odnosi na belce koji pokušavaju da spasu ljude druge boje kože i time im donose više štete nego koristi. Volonturizam je samo jedan od aspekata ovog kompleksa.

Volonteri koji imaju sindrom belog spasioca neretko pričaju o tome na koji način je volontiranje njima promenilo život, objavljuju fotografije sa članovima lokalne zajednice, uglavnom decom, hvale se svojim dostignućima, porede svoju zemlju sa zemljom domaćina, naravno uvek naglašavajući koliko je zemlja domaćina siromašna i lošija od zemlje iz koje dolaze, i generalno se osećaju kao da su predodređeni da baš oni učine nešto dobro za tu lokalnu zajednicu.

Jasno, volonter koji ode u Afriku i vidi neki drugačiji svet od njegovog i pomogne da se sagradi škola misli da je mnogo uradio. Problem je u tome što volontiranje u Africi ne treba da se vrti oko volontera i toga koliko su oni sposobni, pametni i dobri.

Instagram nalog Barbie Savior na satiričan način opisuje kompleks belog spasioca, šireći poruku o štetnosti volonturizma u kome je volonturistima dozvoljeno da rade poslove koje nikad ne bi mogli da rade kod kuće i da se ponašaju na način koji je krajnje neprimeren ljudima koji tvrde da samo žele da pomognu.

Da li neko ko nikad nije uzeo čekić u ruke treba da gradi škole? Da li bi bilo ok da neko dođe i fotografiše decu u bolnici ili školi u Evropi ili Americi? Da li biste vi grlili male Grke na plaži kao što to konstantno i volonteri i turisti rade po Africi? Sigurna sam da biste negativno odgovorili na sva ova pitanja.

Kako volonturizam škodi lokalnim zajednicama?

Kompleks belog spasioca i volonturizam su pre svega opasni zato što su agencije koje spajaju volonturiste i lokalne zajednice našle odličan način da profitiraju na siromaštvu. Tim agencijama je u cilju da se lokalne siromašne zajednice konstantno eksploatišu, ne da im se zapravo pomogne. Kada bi se zaista desila prava promena u siromašnim krajevima Afrike, od čega bi onda te agencije zarađivale?

Verovali ili ne, ovo je sve otišlo toliko daleko da danas postoji i podvrsta volonturizma koja eksploatiše siročiće. Naime, znajući koliko novca mogu da dobiju od volontera, sirotišta namerno pogoršavaju uslove života svojim štićenicima da bi se volonteri još više sažalili i ostavili još više novca.

Osim što ovo ima direktne posledice po dobrobit dece u sirotištima, mora se spomenuti i psihološki uticaj koji konstantna cirkulacija ljudi ima na sve te mališane. Njima treba istinska sigurnost, ne volonteri koji će doći na par nedelja i onda ih napustiti.

Na kraju, još jedan način na koji moderno volontiranje negativno utiče na lokalne zajednice jeste konstatno promovisanje negativnih stereotipa o Africi kao o prljavoj, siromašnoj, nebezbednoj, nesposobnoj.

Volonturisti odlaze u siromašne delove Afrike da poprave neku zemlju dok se u isto vreme ponašaju potpuno superiorno prema lokalnom narodu. Ovakav način razmišljanja je sličan kolonizatorskom načinu razmišljanja gde lokalno tamno stanovništovo apsolutno ništa ne bi umelo ili imalo da beli čovek nije došao. Ovakve stvari su i dovele do svih onih problema koji danas postoje u zemljama takozvanog trećeg sveta.

Volontiranje na pravi način

Afrika se sastoji od 54 zemlje u kojoj svaka ima svoje probleme, neke manje, neke veće, baš poput ostatka sveta. Mnoge afričke zemlje su daleko od siromaštva i taj mit koji možete da čujete praktično na svakom ćošku jednostavno nije tačan.

Isto tako, kao i svugde, i na afričkom kontinentu ima genijalnih ljudi koji će promeniti stvari na bolje u svojim zemljama. Ovo ne znači da zapadnjaci ne mogu da pomognu, samo da treba da pomognu na pravi način i da ne pokušavaju da budu heroji narativa koji im ne pripada.

Volontiranje u Africi može da pomogne siromašnim zajednicama — ali samo ako je u pitanju pomoć na duže staze i sa jasnim planom. Kvalifikovani radnici poput doktora ili građevinskih inženjera koji znaju šta rade i zašto to rade mogu da budu od nemerljive koristi zajednici u razvoju.

Ako ste došli na ovu stranicu jer vas zanima kako da volontirate u Africi, sigurno niste našli odgovore koje tražite ali ćete možda razmisliti o volontiranju iz drugačije perspektive. Ukoliko i dalje želite da idete, znate za projekat koji odgovara vašem obrazovanju i iskustvu i spremni ste da mu se posvetite na duge staze, jedino mogu da vam poželim sreću.

S druge strane, ako više niste tako sigurni u svoju odluku, razmislite o tome da pomognete u svom gradu. U našem svetu nažalost ima siromaštva i nesreće gde god se okrenete. Nema potrebe prelaziti pola sveta i pomagati zajednicama o čijim problemima i traumama znamo jako malo i kojima ćemo pre odmoći nego pomoći.

I ovde ima puno onih kojima treba pomoć i čije živote zapravo možemo zaista da promenimo na bolje. To možda nije tako romanticizirano i hvalospeva vredno kao odlazak u Afriku — ali ako želite da ovaj svet učinite malo boljim mestom, počnite od svog dvorišta.

Ako vam se dopada ovaj tekst, značilo bi nam da ga podelite sa prijateljima. Možete nas zapratiti i na Instragram stranici i tako podržati rad našeg sajta. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Ženeva — grad bogatih i srećnih
Sledeći članak Vize za državljane Republike Srbije

2 Comments

  1. Miroljub Špijunović
    31.12.2020. at 11:47

    Vaš članak me je potpuno oduševio. Slažem se sa svim što ste napisali, a naročito mi se sviđa što ste pomenuli one koji odu tamo da se fotografišu, „prodaju pamet“…
    Naime, ja sam čitao jedan članak gde momak iz BiH opisuje kako je tamo imao obezbeđen smeštaj i hranu. U ovom vašem članku se pominje da taj koji ode da volontira, snosi sve svoje troškove. To me malo buni…
    Ja planiram da u skorije vreme apliciram , za neku od Afričkih država, da volontiram.
    Planirao sam da tamo provedem nekoliko meseci, pa i godina, ukoliko je to moguće.
    Tako da bi mi koristile detaljnije informacije.

    Reply
    • Kaća&Marko
      19.01.2021. at 19:22

      Ćao, mi nemamo iskustvo sa volontiranjem u Africi, tako da vam ne možemo pomoći. Svakako se dobro raspitajte o svemu pre nego što odlučite da negde volontirate.
      Sve najbolje i puno pozdrava!

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, on Ako pratite naše objave ili čitate naš blog, onda znate da smo se baš oduševili Dubaijem iako smo mislili da nam se uopšte neće svideti. 

Toliko smo se oduševili da mislimo da bismo mogli jednom godišnje da odemo tamo na par dana i da nam ne bi dosadilo. 

Iako, što se nas tiče, Dubai uvek jeste dobra ideja, ako hoćete da vidite i iskusite najbolje od grada, onda idite kada je kod nas zima. 

Znali smo da je veoma vruće u avgustu, ali kada smo na telefonu videli da je subjektivni osećaj kao da je napolju 57 stepeni, nije nam baš bilo svejedno. 

Na takvim temperaturama je sve teško, a da ne pričamo što mnogo toga po gradu nije ni otvoreno jer Dubajćani nisu ludi da provode vreme napolju tokom letnjih meseci. 

U svakom slučaju, o Dubaiju smo naširoko pisali na blogu, u vodiču koji je jedan od najpopularnijih i najčitanijih na našem sajtu, pa ako vas zanima da saznate više o ovom futurističkom gradu na Bliskom istoku, bacite pogled na www.zajednookosveta.com. 🥂

#dubai #uae #putujemo #putopis #zajednookosveta
Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabij Pošto nam je povratni let za Beograd iz Abu Dabija pomeren za jedan dan — a u Emiratima smo već bili u januaru ove godine — bez razmišljanja smo se složili da želimo opet da vidimo Dubai. Jeste da smo ga baš onako fino obišli prošli put, ali u Dubaiju uvek ima nešto da se radi. 

Opet smo otišli u isti hotel — Millenium Place Dubai Marina — za koji i dalje mislimo da je jedan od najboljih hotela u kojima smo ikad bili, i prvi od dva dana u Dubaiju otišli da vidimo Muzej budućnosti (na kraju smo ga samo i videli jer su karte uveliko bile rasprodate) i onda predveče na krstarenje sa večerom koje smo platili 115 EUR za oboje. 

Krivo nam je što nismo uspeli da uđemo u muzej, mada smo videli robota u holu, ali nema veze, ostaće nam nešto za sledeći put, a krstarenje je bilo pun pogodak jer nam na jahti konačno nije bilo toliko nepodnošljivo vruće. 

Drugi dan u Dubaiju smo odlučili da ne radimo ništa, a to ništa je značilo da smo otišli u Soluna beach club na Palmi, gde smo proveli jedno 7 sati u bazenu, sve dok nije krenula da nadolazi peščana oluja. Odlazak u ovaj beach resort smo preko našeg hotela platili 50 EUR za nas dvoje, s tim što smo 25 EUR iskoristili kao vaučer za hranu i piće. Prilično dobar kraj dugačkog putovanja. 🙃
Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apar Zadnji dan u Almatiju smo morali da napustimo apartman u 12, a let nam je bio u 10 uveče, tako da smo hteli sa sve prtljagom da odemo na polu-dnevni izlet da ubijemo vreme. 

Prvo nismo mogli da nađemo ništa povoljno — svi izleti su bili oko ili više od 100 EUR po osobi, što je stvarno puno — a onda kada smo na kraju našli prihvatljivu ponudu, ispostavilo se da su putevi ka jezerima u okolini, uključujući Veliko Almati jezero, svi zatvoreni, što zbog radova, što zbog kiša. 

Bio nam je zanimljiv izlet i u kanjon, ali za to nismo imali vremena jer se samo do tamo putuje oko 4 sata (i onda još toliko nazad).

Par dana ranije smo razmatrali i da odemo sa agencijom preko koje idu lokalci do 3 kanjona i jezera (za nekih 25 EUR po osobi), ali imajući u vidu da se kretalo u 5 ujutru, a vraćalo posle 11 uveče, od ovoga smo odustali. 

Iz ove perspektive, malo nam je žao što nismo uspeli da vidimo ništa van Almatija, ali tamo smo bili previše umorni da bismo proveli oko 20 sati na izletu. 

Na kraju smo otišli u Centralni državni muzej Kazahstana (na slici) i onda u restoran u kome smo popili nekoliko odličnih mohita — nije ispalo baš onako kako smo želeli, ali nam je bogami bilo baš fino. 

Izgleda da jesmo malo omatorili kad više ne jurcamo da vidimo sve. :) 

#almati #almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno Čim smo došli u Almati, odmah nam je bilo jasno da je ovo jedan moderan grad i da ne može da se poredi ni sa Taškentom, a kamoli sa Biškekom. Osećali smo se, gle čuda, kao da smo došli u neki ruski grad gde život ipak izgleda veoma slično kao kod nas. Daleko od toga da nas je Almati oduševio, ali nismo ni ostali razočarani. 

Evo šta sve ima da se vidi u Almatiju: 

📌Panfilov park — veliki park u centru grada u kome se nalazi nekoliko atrakcija, uključujući prelepu Zenkov katedralu, navodno drugu najveću drvenu crkvu na svetu, mali ali interesantni Muzej kazahstanskih narodnih instrumenata, i monumentalni memorijal posvećen Panfilov herojima koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

📌Kok-Tobe — brdo do kog se stiže uspinjačom i sa kog se pruža lep pogled na ceo grad. Nažalost, gore se nalazi vašar, što nam je pokvarilo utisak, ali hej, vašari su veoma popularan vid zabave u Stanovima. 

📌Kazahstanski umetnički muzej — nismo mnogo očekivali od ovog muzeja, ali nam se baš, baš dopao. 

📌Centralni državni muzej Kazahstana — imali smo višak vremena, pa smo obišli i ovaj muzej. Nije sjajan, ali nije ni loš, tako da sve zavisi koliko vremena imate u Almatiju. 

📌Pamfilov + Arbat pešačke zone — veoma fino sređeni delovi grada u kojima možete da prošetate i sednete na piće ili klopu.

📌Trg republike — nema šta puno da se radi u ovom delu grada, ali možete da vidite spomenik nezavisnosti pored koga se nalaze fontane, kao i predsedničku rezidenciju.

Još je samo bitno da napomenemo da u Almatiju, kao i u Tašketnu i Biškeku, treba koristiti Yandex aplikaciju za kretanje po gradu. Ako zavisite od gradskog prevoza, nećete se puno usrećiti, a Yandex radi savršeno i veoma je povoljan.

#almaty #kazahstan #centralnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 Udaljenost između Biškeka i Almatija je samo 230 km, ali to malo znači u zemljama poput Kirgistana i Kazahstana u kojima su putevi u nimalo zavidnom stanju. 

Na stanicu u Biškeku smo došli oko 9 ujutru, nekih sat vremena pre polaska busa (bus ide u 8, 10, 12, 14 i 16h), kupili karte, ukrcali se unutra i čak i krenuli na vreme! Klima nije baš radila najbolje i autobus je bio toliko štrokav da se i dan danas pitamo kako nismo dobili neku kugu, ali smo bili srećni što idemo u Almati — odakle smo kretali nazad kući! 

Ovaj put smo bili spremni za prelazak granice i za WC bez vrata, a i kazahstanski graničari nam sada nisu pravili nikakav problem pri ulasku u zemlju! Sve je manje više bilo ok, osim što nismo imali baš vazduha na drugom spratu dabl dekera i što je autobus uglavnom išao, kako se nama činilo, 20 na sat. 

U svakom slučaju, u Almati smo stigli nako nešto više od 6 sati puta, na stanicu koja je neuporedivo bolja od one u Biškeku, ali je problem bio što na stanici ne postoji menjačnica i što su nam svi taksisti tražili suludo mnogo para za nešto što je trebalo da bude prilično kratka vožnja. 

Videviši da smo izmoreni i besni što taksisti oko nas obigravaju kao kobci, prišao nam je jedan vozač maršutke i pitao da li nam treba pomoć. 

Nismo se baš najbolje razumeli, i isprva smo mislili da je on samo još jedan od mnogih koji na neki način žele da nas prevare na ovom putu, ali se na kraju ispostavilo da je čovek zapravo stvarno hteo da nam pomogne (spasiba!). 

I to ne zbog para, nego eto onako! Nemamo pojma tačno šta se desilo, ali on je zaustavio neki auto, pričao nešto sa vozačem, ubacio nas unutra i poželeo nam sreću. 

U kolima na putu do smeštaja nam je palo na pamet da možda nismo trebali da uđemo u kola sa nekim nepoznatim Kazahstancem, ali smo se onda setili gde smo — i da u ovom delu sveta tako stvari funkcionišu, ljudi se snalaze, i to i nije uopšte tako loše. A i stigli smo u apartman sa novčanikom i oba bubrega! 

#almaty #kazahstan #centralnaazija #putopis #putujemo #zajednookosveta
Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškek Da ne bude da smo potpuno neprevedni prema Biškeku — ili Kirgistanu — treba napomenuti da ono malo turista što dolazi u zemlju uglavnom obilazi prirodne lepote. 

Mi smo videli jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Kirgistanu, Al Arču, i iskreno možemo da kažemo da su nas prizori tamo ostavili bez reči — a mi smo samo išli u laganu šetnju. 

Ako možete i želite da provedete više vremena u Kirgistanu i pogotovo ako vas zanima planinarenje i istraživanje divljine, sigurno će vaš utisak biti dosta drugačiji nego naš. 

I naravno, sve ovo što smo dosad napisali o Biškeku ne znači da ga ne treba posetiti ako vas put navede ovde ili da se mi kajemo što smo ga videli — samo da ne treba imati velika očekivanja. 

#biskek #alarcha #kirgistan #azija #putujemo #zajednookosveta
Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, je Pošto u Biškeku nema bog zna šta da se radi, jedan dan smo izdvojili za posetu nacionalnom parku Al Arča koji se nalazi na svega 40 km od kirgistanske prestonice. 

Al Arča je popularna destinacija za planinarenje, piknik i istraživanje prirode, kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima. 

U parku imaju dve staze, jedna koja je veoma lagana i prati reku — ovo je staza kojom smo mi išli — i jedna koja ide uzbrdo, do vodopada, i koja je zahtevnija i za koju treba ipak imati neku opremu. I nakon vodopada imaju staze, ali su one rezervisane za iskusne planinare koji se penju na vrhove planinskog lanca Tian Šan. 

Da bismo došli do Al Arče, unajmili smo kola sa vozačem za 70 EUR. Realno nas je agencija odrala, ali takve su cene za turiste, plus nam alternativni način dolaska do parka nije delovao nimalo interesantno. 

Naime, gradski prevoz do parka ne postoji, a ako hoćete samostalno da dođete do Al Arče, onda morate da hvatate maršutku kod Oš bazara, da nekako namolite vozača da vas ostavi kod prve kapije za nacionalni park (srećno ako ne znate ruski) i da onda nađete nekog ko će vas besplatno ili za pare prebaciti 12 km do ulaska u park. 

Ako se odlučite na ovo, srećno! I ne zaboravite da sve morate isto i u povratku. 

Elem, uprkos tome što smo bili lakši za 70 EUR nakon posete Al Arči, svakome bismo preporučili da ode i vidi ovaj nacionalni park jer je priroda zaista ne-ve-ro-va-tna, plus ćete možda, kao mi, imati sreće i videti pokoju životinju kojoj je park dom (pozdrav za 3 veverice koje su prišle da nam se jave). 

#alarcha #kyrgyzstan
#kirgistan #centralnaazija
#azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek Žao nam je što to moramo da kažemo, ali Biškek je baš jedan ružan, otužan grad. Verovatno najružniji i najotužniji koji smo do sad videli. 

Ali nam je takođe ostao u dragom sećanju, jer za razliku od Taškenta, sve je jako blizu i bukvalno na svakom ćošku ima prodavnica i restorana, plus smo se mnogo bolje proveli i osećali nego u uzbekistanskoj prestonici (ako izuzmemo stomačne tegobe koje su počele negde ovde). 

Ako nas pitate šta morate da vidite u Biškeku, naš odgovor je — ništa. Sve je manje više bezveze, ali ako želite spisak stvari, evo šta bismo mi izdvojili:

📌Ala-Too trg — glavni gradski trg na kome se nalazi statua Manasa, legendarnog kirgistanskog junaka.

📌Istorijski muzej — smešten na glavnom trgu, ovaj muzej je zapravo ok (ako ništa drugo, videćete pravu jurtu izbliza). Iza Muzeja se nalazi ogromna statua Lenjina. 

📌Ruska crkva — simpatična belo plava pravoslavna crkva.

📌Parkovi — šetajući centrom grada, proći ćete kroz nekoliko lepo sređenih parkova, uključujući Dubov i Panfilov.

📌Oš bazar — buvljak sličan onome u Taškentu.

Lutajući gradom, verovatno ćete naići i na parlament, pozorište, cirkus i razne spomenike, ali ništa od ovoga se ni po čemu ne izdvaja, osim po tome što izgleda kao da je, kao i čitav grad, ostalo zarobljeno negde tamo u prošlom veku. 

#biskek #kirgistan #centalnaazija #azija #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča i 🇰🇬Dobrodošli u Kirgistan — horor priča iz noćnog busa 

Sada kad je prošlo neko vreme, ne možemo da se ne zapitamo zašto smo mislili da je dobra ideja da idemo noćnim busom iz Uzbekistana u Kirgistan koji na nekih sat vremena vožnje od Taškenta prelazi u Kazahstan i satima putuje kroz njega da bi tek na nekih 45 minuta od Biškeka zapravo ušao u Kirgistan. Šalu na stranu, ovo putovanje busom nam je jedno od najgorih do sad — ili smo mi malo omatorili pa nam više ovakve avanture nisu preterano zabavne. 

U svakom slučaju, na papiru ceo put zvuči podnošljivo. Kreće se iz Taškenta u 8 uveče, putuje se oko 12 sati, a karta košta samo 20 i nešto EUR. U praksi, ovo je značilo celu noć u drndavom busu u kome smo mi bili jedini stranci (okej, bilo je Rusa, ako se oni računaju kao stranci) i u kome je bio čitav razdragani kik-boks tim iz Uzbekistana. 

Ovo je dobro mesto da kažemo da Uzbekistanci iz nekog razloga nikako ne vole slušalice — ali obožavaju da gledaju klipove na telefonima satima. Svaki član kik-boks tima koji nas je okruživao je satima uživao u blagodetima Jutjuba i baš nikome nisu smetali zvuci koji dopiru iz drugih telefona. Ako su Kinezi poznati po mučenju vodom, onda Uzbekistanci treba da se proslave po mučenju Jutjubom! 

Na sve ovo, napolju je bilo pakleno vruće, čak i nakon zalaska sunca, ali je naš vozač smatrao da klima nije neophodna na 40 stepeni u smrdljivom busu — ruku na srce, palio je klimu nakon što bi se neko požalio i onda je ugasio za 7 do 10 minuta. 

Ali nije to bio kraj našim mukama. Prelazak granice sa Kazahstanom nam je bio gori i stresniji nego prelazak granice Tajland-Kambodža — prvo moraš da vadiš sve svoje stvari na granici koja više izgleda kao vašar nego granica, pa onda pratiš masu ljudi kroz silne hodnike, pa prolaziš granične formalnosti (i ubeđuješ kazahstanskog graničara da tebi stvarno ne treba viza), pa onda pređeš granicu u vašar sa druge strane i nemaš pojma gde ti je bus. I kao šlag na tortu, onda odeš u WC (čučavac, naravno) koji nema vrata. 

To je to, ovde ćemo da se zaustavimo. Jedino pozitivno je što smo znali šta nas čeka na graničnom prelazu sa Kirgistanom. I što smo stigli u Biškek u jednom komadu.
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com