Skip to content
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Meni
zajedno oko sveta logo
  • Srbija
  • Evropa
    • Andora
    • Austrija
    • Belgija
    • Belorusija
    • Bugarska
    • Bosna i Hercegovina
    • Crna Gora
    • Estonija
    • Finska
    • Francuska
    • Holandija
    • Hrvatska
    • Italija
    • Kipar
    • Letonija
    • Lihtenštajn
    • Litvanija
    • Luksemburg
    • Malta
    • Nemačka
    • Poljska
    • Portugal
    • Rumunija
    • Rusija
    • San Marino
    • Severna Makedonija
    • Slovačka
    • Slovenija
    • Španija
    • Švajcarska
    • Turska
    • Ukrajina
    • Vatikan
  • Daleke destinacije
    • Azerbejdžan
    • Indija
    • Izrael
    • Južnoafrička Republika
    • Kambodža
    • Katar
    • Kolumbija
    • Kuba
    • Tajland
    • Ujedinjeni Arapski Emirati
  • Putnički kutak
  • O Nama
Hit enter to search or esc to close
Početna / Putnički kutak / Volontiranje u Africi — humanost ili kompleks belog spasioca?
Posted inPutnički kutak

Volontiranje u Africi — humanost ili kompleks belog spasioca?

Posted - Kaća&Marko Posted on 20.09.2019.
2

U zadnjih par godina, sve više i više ljudi kako iz sveta tako i iz regiona odlučuje da volontira u inostranstvu, pre svega u Africi. Iako bi volontiranje samo po sebi trebalo da bude humano i nesebično, istina je nažalost često drugačija. Tako je nastao i termin volonturizam, kovanica koja najbolje opisuje moderni način volontiranja u takozvanim zemljama trećeg sveta.

Volonturizam nažalost ne donosi mnogo toga dobrog. Ovaj tip volontiranja može da unazadi lokalnu ekonomiju jedne zajednice, ostavi emotivne posledice na decu i promoviše negativne stereotipe o zemlji u kojoj se volontira (ili čak o čitavom kontinentu). Zašto se onda mnogi ipak odlučuju na volonturizam?

Istina je da mnogi volunuturisti imaju najbolje namere i da zaista žele da pomognu. Međutim, onaj ko se odluči da, uslovno rečeno, pokloni svoje vreme da bi pomogao onima koji su manje srećni ima obavezu da dobro istraži svoje opcije i ne podrži onu koja je loša po zajednicu kojoj želi da pomogne.

Ko su volonturisti?

Kada se kaže volonturizam, pre svega se misli na zapadnjake koji su spremni da potroše dosta novca da bi putovali i u isto vreme doprineli nekoj zajednici. Volonturisti se okreću specijalizovanim agencijama koje plaćaju da bi našli zajednicu kojoj treba pomoć i zadaci koje dobijaju su uglavnom fizički poslovi poput izgradnje škola ili domova.

Sve ovo na površini deluje i više nego pohvalno i plemenito. Međutim, ljudi iz lokalne zajednice koji su vični sa drvetom i koji se razumeju u graditeljstvo bi mnogo brže, spretnije i jeftine uradili isti posao. Pitanje je zašto neko ko nema dana iskustva u izgradnji kuća i škola misli da treba da gradi kuće i škole. Još bolje, zašto želi da plati da to radi kada bi to neko iz lokalne zajednice mogao da uradi i na taj način i zaradi.

I na kraju, bitno je napomenuti i da volonturisti ostaju u dodeljenoj lokalnoj zajednici nekoliko nedelja — što je, priznaćete, nedovoljno vremena za bilo kakvu stvarnu promenu.

Iako ovo nije ono što potencijalni volonteri ili oni koji su proveli neko vreme volontirajući u Africi žele da čuju, lokalne zajednice bi imale mnogo više koristi da im se pošalje sav taj novac koji je utrošen na agenciju, avio karte i ostale troškove putovanja kroz Afriku.

Pročitajte još:
Kako biti odgovoran turista u svetu masovnog turizma

Kada se stvari postave ovako, moramo i da se zapitamo šta volonteri žele da dobiju iz ovog iskustva? Pročitala sam sjajan tekst u kome jedna Južnoafrikanka savetuje potencijalne volontere da postave sebi nekoliko pitanja pre nego što se odluče da krenu da spašavaju Afriku. Jedno od njih je — da li biste volontirali u inostranstvu i da ne možete da ponesete fotoaparat?

I zaista, da li bi svi ti volonteri išli da pomažu po afričkim selima da ne mogu da dokumentuju ono što rade i podele sa svojim pratiocima na društvenim mrežama? Da li volontiraju jer zaista žele da promene nešto ili da bi im CV izgledao bolje? Da dobiju medijsku pažnju? Da ih drugi nazivaju herojima?

Bez sumnje, mnogi volonteri odlaze u Afriku jer su dobri ljudi i žele nešto da učine, ali kratkoročna pomoć neće ništa promeniti ni u jednoj zajednici.

Svako ko želi da volontira u zemljama trećeg sveta mora da razmisli dobro o posledicama svojih dela u lokalnoj zajednici i da bude siguran da će učiniti više dobrog nego lošeg tokom svog volontiranja. I pre svega, da dovoljno nauči o lokalnoj kulturi i da se ne ponaša kao takozvani beli spasilac.

Šta je sindrom belog spasioca?

Kompleks belog spasioca je pojam koji se odnosi na belce koji pokušavaju da spasu ljude druge boje kože i time im donose više štete nego koristi. Volonturizam je samo jedan od aspekata ovog kompleksa.

Volonteri koji imaju sindrom belog spasioca neretko pričaju o tome na koji način je volontiranje njima promenilo život, objavljuju fotografije sa članovima lokalne zajednice, uglavnom decom, hvale se svojim dostignućima, porede svoju zemlju sa zemljom domaćina, naravno uvek naglašavajući koliko je zemlja domaćina siromašna i lošija od zemlje iz koje dolaze, i generalno se osećaju kao da su predodređeni da baš oni učine nešto dobro za tu lokalnu zajednicu.

Jasno, volonter koji ode u Afriku i vidi neki drugačiji svet od njegovog i pomogne da se sagradi škola misli da je mnogo uradio. Problem je u tome što volontiranje u Africi ne treba da se vrti oko volontera i toga koliko su oni sposobni, pametni i dobri.

Instagram nalog Barbie Savior na satiričan način opisuje kompleks belog spasioca, šireći poruku o štetnosti volonturizma u kome je volonturistima dozvoljeno da rade poslove koje nikad ne bi mogli da rade kod kuće i da se ponašaju na način koji je krajnje neprimeren ljudima koji tvrde da samo žele da pomognu.

Da li neko ko nikad nije uzeo čekić u ruke treba da gradi škole? Da li bi bilo ok da neko dođe i fotografiše decu u bolnici ili školi u Evropi ili Americi? Da li biste vi grlili male Grke na plaži kao što to konstantno i volonteri i turisti rade po Africi? Sigurna sam da biste negativno odgovorili na sva ova pitanja.

Kako volonturizam škodi lokalnim zajednicama?

Kompleks belog spasioca i volonturizam su pre svega opasni zato što su agencije koje spajaju volonturiste i lokalne zajednice našle odličan način da profitiraju na siromaštvu. Tim agencijama je u cilju da se lokalne siromašne zajednice konstantno eksploatišu, ne da im se zapravo pomogne. Kada bi se zaista desila prava promena u siromašnim krajevima Afrike, od čega bi onda te agencije zarađivale?

Verovali ili ne, ovo je sve otišlo toliko daleko da danas postoji i podvrsta volonturizma koja eksploatiše siročiće. Naime, znajući koliko novca mogu da dobiju od volontera, sirotišta namerno pogoršavaju uslove života svojim štićenicima da bi se volonteri još više sažalili i ostavili još više novca.

Osim što ovo ima direktne posledice po dobrobit dece u sirotištima, mora se spomenuti i psihološki uticaj koji konstantna cirkulacija ljudi ima na sve te mališane. Njima treba istinska sigurnost, ne volonteri koji će doći na par nedelja i onda ih napustiti.

Na kraju, još jedan način na koji moderno volontiranje negativno utiče na lokalne zajednice jeste konstatno promovisanje negativnih stereotipa o Africi kao o prljavoj, siromašnoj, nebezbednoj, nesposobnoj.

Volonturisti odlaze u siromašne delove Afrike da poprave neku zemlju dok se u isto vreme ponašaju potpuno superiorno prema lokalnom narodu. Ovakav način razmišljanja je sličan kolonizatorskom načinu razmišljanja gde lokalno tamno stanovništovo apsolutno ništa ne bi umelo ili imalo da beli čovek nije došao. Ovakve stvari su i dovele do svih onih problema koji danas postoje u zemljama takozvanog trećeg sveta.

Volontiranje na pravi način

Afrika se sastoji od 54 zemlje u kojoj svaka ima svoje probleme, neke manje, neke veće, baš poput ostatka sveta. Mnoge afričke zemlje su daleko od siromaštva i taj mit koji možete da čujete praktično na svakom ćošku jednostavno nije tačan.

Isto tako, kao i svugde, i na afričkom kontinentu ima genijalnih ljudi koji će promeniti stvari na bolje u svojim zemljama. Ovo ne znači da zapadnjaci ne mogu da pomognu, samo da treba da pomognu na pravi način i da ne pokušavaju da budu heroji narativa koji im ne pripada.

Volontiranje u Africi može da pomogne siromašnim zajednicama — ali samo ako je u pitanju pomoć na duže staze i sa jasnim planom. Kvalifikovani radnici poput doktora ili građevinskih inženjera koji znaju šta rade i zašto to rade mogu da budu od nemerljive koristi zajednici u razvoju.

Ako ste došli na ovu stranicu jer vas zanima kako da volontirate u Africi, sigurno niste našli odgovore koje tražite ali ćete možda razmisliti o volontiranju iz drugačije perspektive. Ukoliko i dalje želite da idete, znate za projekat koji odgovara vašem obrazovanju i iskustvu i spremni ste da mu se posvetite na duge staze, jedino mogu da vam poželim sreću.

S druge strane, ako više niste tako sigurni u svoju odluku, razmislite o tome da pomognete u svom gradu. U našem svetu nažalost ima siromaštva i nesreće gde god se okrenete. Nema potrebe prelaziti pola sveta i pomagati zajednicama o čijim problemima i traumama znamo jako malo i kojima ćemo pre odmoći nego pomoći.

I ovde ima puno onih kojima treba pomoć i čije živote zapravo možemo zaista da promenimo na bolje. To možda nije tako romanticizirano i hvalospeva vredno kao odlazak u Afriku — ali ako želite da ovaj svet učinite malo boljim mestom, počnite od svog dvorišta.

Ako vam se dopada ovaj tekst, značilo bi nam da ga podelite sa prijateljima. Možete nas zapratiti i na Instragram stranici i tako podržati rad našeg sajta. Hvala na čitanju!

Prethodni članak Ženeva — grad bogatih i srećnih
Sledeći članak Vize za državljane Republike Srbije

2 Comments

  1. Miroljub Špijunović
    31.12.2020. at 11:47

    Vaš članak me je potpuno oduševio. Slažem se sa svim što ste napisali, a naročito mi se sviđa što ste pomenuli one koji odu tamo da se fotografišu, „prodaju pamet“…
    Naime, ja sam čitao jedan članak gde momak iz BiH opisuje kako je tamo imao obezbeđen smeštaj i hranu. U ovom vašem članku se pominje da taj koji ode da volontira, snosi sve svoje troškove. To me malo buni…
    Ja planiram da u skorije vreme apliciram , za neku od Afričkih država, da volontiram.
    Planirao sam da tamo provedem nekoliko meseci, pa i godina, ukoliko je to moguće.
    Tako da bi mi koristile detaljnije informacije.

    Reply
    • Kaća&Marko
      19.01.2021. at 19:22

      Ćao, mi nemamo iskustvo sa volontiranjem u Africi, tako da vam ne možemo pomoći. Svakako se dobro raspitajte o svemu pre nego što odlučite da negde volontirate.
      Sve najbolje i puno pozdrava!

      Reply

Ostavite komentar

Odustani od odgovora

Naša Priča

Kaca i Marko

Dobrodošli na naš blog o putovanjima! Mi smo Kaća i Marko — i volimo da putujemo i pišemo o putovanjima. Na našem sajtu ćete naći iskrene utiske iz preko 40 zemalja, neobrađene fotke sa mesta koja smo posetili i savete za jeftina i odgovorna putovanja. Niko nas ne plaća da reklamiramo nešto, nemamo sponozore i ne pokušavamo da prodamo išta. Ako vam se sviđa ovo što radimo, ostavite nam komentar ispod tekstova, pratite nas na Instagramu, pustite nam poruku ili nam kupite virtuelnu šolju kafe.

Instagram

🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smešte 🇦🇩 Šesta najmanja država u Evropi, smeštena između Španije i Francuske, Kneževina Andora je poznata po dvema stvarima — turizmu i šopingu. 

Ova mikro-država površine 468 km2 u kojoj živi svega 80,000 ljudi godišnje ugosti preko 10 miliona turista, što skijaša i planinara, što onih koji u posetu dolaze zbog izuzetno niskih poreskih stopa. 

U prevodu, ako vas zanimaju zimski sportovi ili ste u okolini i u potrazi za jeftinim parfemima, odećom, alkoholom i sličnim stvarima, onda vas Andora neće razočarati. Ako vas ništa od ovoga preterano ne interesuje, onda verovatno možete i da preskočite posetu ovoj maloj državi.

Iako lepša od, recimo, Lihtenštajna, Andora nema nešto preterano da ponudi „klasičnim” turistima — druge male evropske države poput Malte ili San Marina imaju daleko veću i bolju turističku ponudu. 

Ne kažemo da Andora nema svoje čari — svako mesto na svetu ima — ali se ni ne slažemo sa putopisima koji je opisuju kao neki neverovatni skriveni dragulj Evrope. 

Takođe je istina da smo mi samo obišli glavni grad Andoru la Vellju, ali — makar što se nas tiče — apsolutno ništa ne bismo propustili da je nikada nismo posetili.

📌O tome kako doći do Andore i šta videti u Andora la Velji možete da pročitate kod nas na sajtu. 

#andorra🇦🇩 #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barselon 🇪🇸Još 3 stvari koje treba videti u Barseloni🇪🇸

📌Gotska četvrt (Barri Gòtic) je istorijski centar stare Barselone, odnosno najstariji deo grada u kome još uvek mogu da se vidi ostaci rimskih zidina i srednjevekovne građevine. 

Najpoznatija atrakcija u Gotskoj četvrti je Katedrala de la Santa Kruz i Santa Eulalia, koja je prelepa i spolja i unutra — a nikako ne treba propustiti ni priliku da vidite Barselonu sa krova katedrale (do vrha vodi lift). Cena ulaznice je 9 EUR. 

Osim katedrale, savetujemo još da prošetate do obližnjeg Trga del Rei na kome se nalaze srednjevekonve palate (u jednoj je smešten Istorijski muzej Barselone), nađete ostatke rimskog hrama i obiđete Trg Reial koji je uokviren istorijskim zgradama i u čijoj sredini se nalazi zanimljiva fontana. 

📌Sant Pau bolnica je verovatno najveličanstvenija bolnica ikada napravljena. Ujedno, ona je i najveći art nouveau kompleks na svetu koji se sastoji od 27 zgrada (a arhitektin original plan ih je imao čak 48). 

Sant Pau je korišćena kao bolnica sve do ranih 2000. godine, nakon čega je renovirana pretvorena u muzej i kulturni centar. Cena ulaznice je 16 EUR 

📌Citadela park je ogroman javni park u centru Barselone u kome se nalazi nekoliko turističkih atrakcija. Za početak, pre nego što dođete do parka videćete ogromnu Trijumfalnu kapiju koja je napravljena kao glavni ulaz za Svetski sajam u Barseloni 1888. godine. Ova kapija vodi do parka — koji je podignut na mestu gde se sajam održao. 

Na samom ulazu u park nalazi se fenomenalan Dvorac 3 zmaja, a pored njega su smeštene 2 botaničke bašte. U Citadelu parku se još nalaze Parlament Katalonije, malo jezero po kome možete da provozate čamcem, zoo vrt — i ogromna fontana inspirisana Trevi fontanom u Rimu. 

#barselona #spanija #gotskacetvrt #santpau #putujemo
#putopis #zajednookosveta
🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸 Najčuvenija 🇪🇸La Rambla, Barselona🇪🇸

Najčuvenija i najposećenija ulica u čitavoj Barseloni, La Rambla se proteže sve od Trga Katalonije — koji se smatra glavnim trgom u gradu — do Kolumbovog spomenika u luci Vel.

La Rambla je neosporno prekrasna ulica, ali…takođe je toliko prepuna ljudi da nema neke poente šetati njome jer ćete se non-stop sudarati sa drugim ljudima i/ili brinuti o tome da vas neko ne opljačka. 

Duž ulice ima mnogo ugostiteljskih objekata i kioska koji prodaju suvenire, cveće i sveže sokove, a šetajući La Ramblom ćete videti i nemali broj uličnih performera (u nedostatku bolje reči) u veoma kompleksnim kostimima. 

Ulaz u popularnu pijacu Bokerija (La Boquería) se takođe nalazi u La Rambli — ovo je jedna od najčuvenijih pijaca na svetu koja je iz nekog razloga postala i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Barseloni. Da, ovde možete da kupite svašta, ali pijaca kao pijaca. 

Na kraju, u jednoj ulici koja se uliva u La Ramblu se nalazi Palata Guelj, još jedna predivna privatna kuća koju je dizajnirao Gaudi. 

La Rambla se završava kod Kolumbovog spomenika koji je visok 60 metara i sagrađen u čast Kolumbovog prvog putovanja u Ameriku.

Ako hoćete, liftom možete da se popnete na vrh spomenika. Kada smo mi došli do spomenika, lift više nije radio, ali sam se ja već jednom pela do gore. Pogled je ok, ali imajte u vidu da se spomenik ljuljuška, što nije baš najprijatniji osećaj na toj visini. Ulaznica za lift košta 6 EUR. 

#larambla #barselona #katalonija #spanija #putopis #zajednookosveta
🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije 🇪🇸🎨Nacionalni umetnički muzej Katalonije🎨🇪🇸

Nedaleko od Trga Španije nalazi se impresivno zdanje Nacionalnog umetničkog muzeja Katalonije (MNAC). 

Muzej je od 1934. godine smešten u Nacionalnoj palati izgrađenoj za Expo, a u njemu se nalazi velika kolekcija romaničke umetnosti, ponajviše murala koji su ukrašavali crkve po staroj Kataloniji, kao i gotičke, renesansne, barokne i moderne umetnosti. 

Da budemo sasvim iskreni, nama se postavka i nije nešto preterano dopala — umetnički muzeji u Madridu imaju mnogo bolje postavke. Međutim, mi smo posetili muzej subotom posle 3, kada je ulaz besplatan, tako da ne možemo da se žalimo. Cena ulaznice ostalim danima je 12 EUR.

Inače, ispod muzeja se nalazi poznata Magična fontana. Ona je takođe podignuta za Expo u Barseloni — i od tada postala jedna od najvećih atrakcija u gradu. 

Fontana izbacuje preko 2,500 litara vode u sekundi, a mlaz može da dostigne visinu i do 50 metara. Nažalost, fontana nije radila tokom naše posete Barseloni, ali sam ja prethodni put imala prilike da vidim performans — i mogu vam reći da je ovo jedna od onih stvari koje treba da vidite u gradu. 

Pošto na netu nema zvaničan sajt gde može da se proveri kada se odigrava šou, najbolje što možemo da vam kažemo da se performans dešava između četvrtka i subote između 20:00 i 22:00 na svakih pola sata, u zavisnosti od godišnjeg doba. Imajte u vidu da ovo nisu 100% proverene informacije i da ne možemo da garantujemo da su sasvim tačne. 

#barselona #montzuik #katalonija #spanija #putujemo #putovanja #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Vodič za Barselonu u opisu profila🇪🇸

Na vrhu Montžuika — brda koje se uzdiže iznad Barselone — tokom vremena je bilo nekoliko fortifikacija, a poslednja izgrađena u 17. veku stoji i dan danas — 

Dvorac Montžuik. Iako dvorac — ili bolje rečeno tvrđava — stvarno nije ništa posebno, vredi ući unutra zbog panoramskih pogleda na čitav grad. Cena ulaznice za tvrđavu je 9 EUR. 

Do vrha brežuljka možete doći na nekoliko načina, uključujući busom i žičarom. Pošto žičara nije radio tokom naše posete, mi smo išli do gore busom 150. Bus možete da uhvatite na Trgu Španije (na kome ima stanica metroa) i vožnja do vrha traje oko 20 minuta. Ovaj bus takođe staje i kod stanice žičare Telefèric de Montjuïc. 

Ako do tvrđave hoćete da idete žičarom, onda treba da odete do metro stanice Para-lel, odakle ćete uhvatiti funikular do stanice žičare Telefèric de Montjuïc. Cena povratne karte je u ovom slučaju 13.50 EUR. 

#montjuic #barselona #spanija #putujemo #putuj #putovanja #zajednookosveta
🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — 🇪🇸Jedno od najlepših mesta u Barseloni — i pravi skriveni dragulj grada — Muzička palata Katalonije je najspektakularnija koncertna dvorana koju smo ikada videli. Sagrađena početkom 20. veka za potrebe hora Orfeo Katala, palata je remek-delo arhitekte Ljuisa Domeneka i Muntanera.

Iako je gradnju palate najvećim delom finansirao hor, bogati građani Barselone su takođe dali svoj doprinos. Zajedno, oni su tražili od arhitekte da napravi palatu koja simbolizuje duh Katalonije — kao odgovor na ovaj zahtev, Domenek i Muntaner je angažovao lokalne umetnike da naprave dekorativne elemente i ukrase po kojima je palata postala poznata. 

Palata je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine 1997. godine, a u njoj se još uvek održavaju koncerti. Međutim, ne morate da odete na neki koncert da biste videli palatu pošto je tokom prepodneva i podneva otvorena za javnost. 

💰 Cena ulaznice: 16 EUR 

#barselona #spanija #putovanja #putujemo #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪 🇪🇸Gaudijeva Barselona V deo: Kasa Batljo🇪🇸 

Kasa Batljo je poznata među lokalcima kao Kuća od kostiju pošto njena spoljašnja struktura podseća na skelet. Kao i druga Gaudijeva dela, i ovu kuću karakterišu nepravilni oblici, krivudav krov i fasada ukrašena polomljenim keramičkim pločicama. 

Građevina koja je sada Kasa Batljo je podignuta krajem 18. veka, a početkom 19. veka je kupio Josep Batljo, član jedne od najbogatijih porodica tog vremena. Iako kuća nije bila ništa posebno, gospodin Batljo je kupio zbog lokacije — i veoma brzo unajmio Gaudija da renovira i dizajnira novu kuću koja će biti najlepša i najneobičnija u ulici. 

Porodica Batljo je živela ovde sve do 1954. godine, kada je osiguravajuća kuća otkupila Kasu Batljo i otvorila kancelarije u njoj. Nakon toga je sadašnji vlasnik kuće iznajmljivao prostorije za različite događaje, a Kasa Batljo je danas muzej u privatnom vlasništvu. Kasa je 2005. godine uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine. 

Međutim, iako zaista fasinantna, Kuća Batljo je mnogo interesantnija spolja nego unutra. Nemojte pogrešno da nas shvatite, unutrašnjost je fascinantna, ali je cena ulaznice suludo visoka za ono što dobijete. Cena ulaznice počinje od 29 EUR — i to samo ako je kupite putem interneta — a neretko ide i do preko 40 EUR. Naš iskren savet — možete i da preskočite.

#barselona #spanija #putovanje #putopis #zajednookosveta
❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸 ❤️🇪🇸Park Guelj, Barselona❤️🇪🇸

Park Guelj je poznat po brojnim građevinama, skulpturama, fontanama i vrtovima — koje je osmislio i dizajnirao Gaudi. 

Sagrađen između 1900. i 1914. godine, park je provobitno zamišljen kao rezidencijalni projekat za bogate stanovnike Barselone. Međutim, na kraju su samo 2 kuće sagrađene, a nijednu od njih nije dizajnirao Gaudi. Jedna od tih kuća je bila napravljena kao izložbena kuća koja bi trebalo da privuče kupce, ali kada je zapravo stavljena na prodaju — niko se nije javio da je kupi. 

Gaudi je na kraju kupio ovu kuću — i u njoj živeo od 1906. godine pa sve do svoje smrti 20 godina kasnije. Danas je ova kuća muzej posvećen Gaudiju u kome možete da vidite dekorativne predmete i nameštaj koje je arhitekta dizajnirao — ali pošto mi nismo hteli da doplatimo za ulaznicu, ne znamo da li vredi para ili ne.

U svakom slučaju, pošto je planirani rezidencijalni projekat propao, Guelj je pretvoren u javni park — s tim što se od 2013. godine plaća ulaz u park. Glavni delovi parka — uključujući ogromnu terasu koja je oivičena klupom u obliku morske zmije — preplavljeni su turistima, kao i većina Gaudijevih građevina u Barseloni. 

Ali ako zađete malo dalje, u manje popularne delove parka, onda je zapravo moguće malo se opustiti i uživati u prirodi i arhitekturi oko sebe. 

Još jedna velika mana ovog parka je što je ulaz prilično nepristupačan. Naime, morate da se popnete uz mnogo stepenika da biste ušli u park, što je daleko od idealnog, pogotovo ako ste stariji, imate poteškoće da se krećete ili putujete sa decom u kolicima. 

💰Cena ulaznice: 10 EUR

#barselona #spanija #gaudi #parkguelj #parkguell #putujemo #putopis #zajednookosveta
🇪🇸Gaudijeva Barselona III deo: Kasa Visens🇪🇸

Završena 1885. godine, Kasa Visens je prva značajna kuća koju je dizajnirao Gaudi. Kuća je smeštena u četvrti Grasia — koja je u to vreme bila zaseban grad, spojen sa Barselonom Pasažom de Grasia. 

1878. godine, Gaudijev prijatelj Manual Visens je unajmio tada nepoznatog arhitektu da dizajnira letnju kuću za njegovu porodicu. Kuća — koja je dizajnirana u orijentalnom stilu — proslavila je Gaudija i označila početak ne samo njegove blistave karijere već i početak modernizma u Kataloniji. 

Kada je Visens umro, njegova udovica je prodala kuću doktoru Antoniu Joveru koji je proširio građevinu. Jover je ponudio projekat Gaudiu, ali je arhitekta odbio jer je u to vreme bio zauzet projektovanjem Sagrade Familie. Umesto Gaudija, njegov štićenik Joan Baptista Sera je bio unajmljen za projekat. 

Tokom 20. veka, delovi poseda su prodati i na njihovom mestu izgrađene privatne kuće. Nažalost, veliki deo bašte — u kojoj je nekada bio i vodopad — tada je uništen. Takođe je uništena kapela koja je pripadala imanju. 

Kuća Visens je bila u vlasništvu porodice doktora Jovera sve do 2014. godine, kada je prodata banci iz Andore. Banka je renovirala kuću i otvorila je za javnost 3 godine kasnije. I ova kuća se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. 

S obzirom na to da je ova kuća najmanje posećena od Gaudijevih kuća u Barseloni, naš topli savet je da je stavite na svoju listu stvari koje treba videti u gradu. Kada smo je mi obilazili, maltene smo bili sami u čitavom muzeju — što je potpuno drugačiji doživljaj od onoga u drugim Gaudijevim kućama. 

💰Cena ulaznice: 18 EUR

#barselona #spanija #casavicens #putujemo #putopis #zajednookosveta
Učitaj još... Prati nas na Instagramu

NAJČITANIJE

  • Vodič kroz Istanbul — 15+ mesta koja ne treba propustiti
  • Top 40 najboljih filmova za ljubitelje putovanja
  • prtljag Kako se spakovati za put avionom
  • Vodič za Sarajevo — šta nikako ne treba propustiti
  • Berlin Vodič kroz Berlin — top 15+ stvari koje treba videti
  • Vize za državljane Republike Srbije
  • Kuba Šta treba znati pre putovanja na Kubu
  • Vodič za Lisabon — 25+ mesta koja ne treba propustiti
  • Wizzair za početnike — uputstvo za kupovinu avio karata
  • Vodič za Trst — top 5 stvari koje vredi videti (za 1 dan)
Copyright © 2023 ZajednoOkoSveta.com Preuzimanje tekstova bez saglasnosti ZajednoOkoSveta.com nije dozvoljeno. Za svaki vid saradnje, pišite na zajednookosveta@gmail.com